Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu zbog ranjavanja istraživačke novinarke i direktorice portala Libertas Press Olivere Lakić, koji se dogodio u maju 2018. godine
Šest godina od ranjavanja istraživačke novinarke Olivere Lakić, još nema pravosnažne presude protiv zločinaca koji stoje iza napada na direktoricu i glavnu urednicu istraživačkog portala „Libertas Press“. Iako je policija još početkom 2019. godine, nepunih godinu dana nakon napada, sa sigurnošću saopštila ime kriminalca koji je navodno opalio metak, optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) Viši sud u Podgorici potvrdio je tek je prije nekoliko dana.
Ovaj napad bio je veliki međunarodni skandal za jednu NATO članicu i zemlju kandidata za Evropsku Uniju. Brojne međunarodne organizacije pozivale su više puta da se u potpunosti rasvijetli napad na Oliveru Lakić. Prve nalaze policija je dostavila upravo uoči posjete Crnoj Gori tada evropskog komesara za proširenje Johanesa Hana. Stejt Department je Lakić odlikovao međunarodnom nagradom Hrabra žena (International Women of Courage Award), namijenjena ženama iz čitavog svijeta koje su, uprkos velikom ličnom riziku, primjer izvrsne hrabrosti i liderstva u promociji ljudskih prava, jednakosti žena i društvenog napretka.
Vijeće Višeg suda u Podgorici protekle sedmice potvrdilo je optužnicu koju je Specijalno državno tužilaštvo podiglo protiv 14 osoba okrivljenih za napad na novinarku Oliveru Lakić, ali i ubistvo Miodraga Kruščića koje se dogodilo iste godine.
Optužnicom su obuhvaćeni Milan Vujotić, bivši policajac Darko Lalović, Filip Knežević, Mario Milošević, Goran Rakočević, Veselin Bubanja, Filip Bešović, Luka Bulatović, Dejan Vukašinović, Branislav Karadžić, Goran Vukčević, Mijajlo Stojanović, Aleksandar Ljumović i Sanja Božović. Oni se terete i za krijumčarenje 554 kg marihuane, iz Albanije u Crnu Goru, 26. januara 2021. godine.
Filip Knežević, koji je u bjeksvtu, optužen je da je pucao u Oliveru Lakić, 8. maja 2018. godine, ispred ulaza zgrade u Podgorici, u kojoj živi. Ona je tada ranjena u nogu.
Kao direktni izvršilac ubistva Miodraga Kruščića označen je Mario Milošević. On je, osumnjičen da je, 21. maja 2018. godine, ubio Kruščića dok je sjedio u kafiću na Starom Aerodromu u Podgorici.
Pravni zastupnik Olivere Lakić u tom postupku, advokat Dalibor Tomović, tvrdi da oni još nisu dobili optužnici da bi vidjeli šta u njoj piše. Tek kada optužnica bude zvanično potvrđena, objasnio je za Monitor, oštećena dobija status stranke.
„Otkad je Specijalno državno tužilaštvo preuzelo predmet, pozivani smo i prisustvovali saslušanjima svjedoka, a posljednja takva procesna radnja održana je, po mom sjećanju, prošle godine. Uglavnom ne mogu više da kažem o ovom postupku, dok ne vidim optužnicu, a to će vjerovatno malo potrajati“, kaže Tomović.
Svi okrivljeni, koji su dostupni nadležnim organima, negirali su krivicu, nazvavši optužnicu namještaljkom.Advokati Miloš Vuksanović i Stefan Jovanović, koji u ovom postupku brane Marija Miloševića, Gorana Rakočevića i Filipa Bešovića, ranije su zatražili da se što prije potvrdi optužnica „kako bi se ova agonija što prije okončala“. Tvrde da optužni akt ne sadrži apsolutno ni jedan dokaz iz kojih bi proizilazila osnovana sumnja da su okrivljeni izvršili krivična djela za koja se terete.
“Ova optužnica predstavlja jednu vrstu uvrede za oštećenu novinarku Oliveru Lakić, odnosno za porodicu Kruščić. U ovom optužnom aktu se ne nalaze pravi izvršioci krivičnih djela. Postoji konfuzija u optužnici, jer se navodi da je motiv napada na novinarku Oliveru Lakić bio njen istraživački rad, dok je kao oštećena saslušana i decidno izjavila da nikada nije vidjela okrivljene, da ih ne poznaje i da o njima nije napisala ni jedno slovo a kamoli članak, odnosno da nisu bili predmet njenog rada što dovoljno govori samo po sebi “, kazao je tada Jovanović.
On je dodao da je “istraga u ovom predmetu trajala duže od šest godina, što samo o sebi dovoljno govori o kvalitetu dokaza koji su prikupljenji u fazi tobožnje istrage”.
Jedan od optuženih, Rakočević ,je, obraćajući se ranije Vijeću suda, na čelu sa sudijom Zoranom Radovićem, rekao da “nije pristao na te ucjene”.
“Dolazili su nam iz državnih službi u zatvor i govorili da znaju da nemamo veze sa ubistvom Kruščića, ali da moramo da prihvatimo slučaj napada na Lakić. Evo provjerite ko je, više puta, u zatvoru posjećivao svjedoka Bajrama Pistu? Enis Baković (bivši policijski funkcioner). Zašto? Da nijesu imali bračnu posjetu”, pitao je Rakočević.
I pored podignute optužnice, ostaje nejasan motiv napada na nagrađivanu istraživačku novinarku, kao i imena mogućih nalogodavaca. Lakić je u večeri 8. maja 2018. godine ranjena ispred ulaza zgrade u kojoj živi, kada joj je nepoznata osoba prišla s leđa i iz blizine ispalila metak u desnu potkoljenicu. Postupajući tužilac je najprije kvalifikovao djelo kao pokušaj ubistva, da bi kasnije tužilaštvo prekvalifikovalo zločin u nanošenje teških tjelesnih povreda.
Kao direktni napadač na novinarku označen je Filip Knežević, iako su 2019. godine policija i tužilaštvo tvrdili da je napadač Filip Bešović. Krajem 2020. godine, iz SDT-a je saopšteno da je grupa okrivljenih u spuškom zatvoru dogovarala ubistvo Olivere Lakić. Tužilaštvu je, pored Sky prepiske, pomogao i iskaz svjedoka saradnika Bajrama Piste, koji je tužiocima ispričao da osumnjičeni za ubistvo novinarke nudili 200.000 eura. Prema njegovom iskazu, Vesko Bubanja mu je u spuškom zatvoru ispričao da je Lakićeva ,,vidjela nešto što nije trebala”, zbog čega je počeo da prati kuda se kreće, fotografiše je, i sve šalje Kneževiću. Navodno, rekao mu je i da je Bešović bio šofer kada su pratili Oliveru Lakić i da je javio Filipu Kneževiću, vrijeme i momenat kada je sama i da može nesmetano da joj se priđe…
Nakon što je Europol razbio SKY ECC komunikaciju isplivali su još neki detalji. Najprije se došlo do bivšeg policajca Darka Lalovića. On je bio raspoređen u Sektoru za obezbjeđenje ličnosti i objekata i izvjesno vrijeme je bio zadužen za bezbjednost tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Lalović je u proteklom periodu bio u direktnoj komunikaciji upravo sa bezbjednosno interesantnim osobama odgovornim za napad na Oliveru Lakić.
Još od prvih prijetnji novinarki 2011. godine zbog serije priča o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta, u javnosti se spekulisalo da iza svih napada na nju stoje kriminalne strukture unutar bezbjednosnih službi. Posljednji je to, nakon njenog ranjavanja, učinio tadašnji opozicioni poslanik, današnji potpredsjednik Vlade – Dritan Abazović. On je tada izjavio da je „vrh policije“ pucao u Oliveru Lakić. Međutim, za sada samo je jedan policajac među osumnjičenima.
Olivera Lakić je više puta napadana u svojoj novinarskoj karijeri. Više puta joj je prijećeno od 31. januara do 10. februara 2011. godine zbog serije tekstova koje je objavila u ,,Vijestima,, o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta u fabrici Tara u Mojkovcu i njenom skladištu u predgrađu Podgorice – Donja Gorica, i povezanosti tih aktivnosti sa Upravom policije i Agencijom za nacionalnu bezbjednost. Prijetnjama su bile obuhvaćene i njena kćerka i kćerkina cimerka, koje su se tada nalazile na studijama u inostranstvu.
Nalogodavac nijednog od ovih napada nije otkriven. Više od deset godina bezbjednost novinarke je narušena, jer su naredbodavci ili naredbodavac napada na nju i dalje na slobodi. Da li će isti ishod biti i sa ovim sudskim postupkom?
Prljavi policajci ometali istragu ranjavanja Lakićeve?
Transkripti koje su objavile „Vijesti“ pokazuju i da su optuženi policajci Petar Lazović, Ivan Stamatović, Miloš Mišurović i Ljubo Milović činili sve kako se ne bi rasvijetlio pokušaj ubistva istraživačke novinarke Olivere Lakić. Četvorica pripadnika policijskog narko-kartela međusobno su se, a pojedini od njih i sa šefom kavačkog klana Radojem Zvicerom, dogovarali o tome kako da sabotiraju istragu. Stamatović je predlagao da nađu nekog da pritisne jednog od kavčana, kako ne bi progovorio pred tužiteljkom.
Ivan ČAĐENOVIĆ