Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Potraga za Nikolajem

Objavljeno prije

na

Pune tri godine od kada je nestao ruski državljanin Nikolaj Šehovcov, Monitor saznaje gdje bi ovaj „ugledni ruski investitor” mogao biti.

Šehovcovu, koji je 2006. godine kupio hotel Jelovica kod Berana, trag se izgubio jedne jesenje noći tri godine nakon toga. Hotel se nesmetano još vodi na njegovo ime u privrednom registru u Podgorici, gdje je osnovao preduzeće Jelovica banja. Prema Monitorovom izvoru iz crnogorske policije Šehovcov nije napustio Crnu Goru, i nalazi se negdje na jugu naše države. „On pod lažnim imenom sada živi u jednom primorskom gradu. Tamo ima stan koji se vodi na njegovu suprugu. Ruske obavještajne službe znaju sve o njemu i njegovom kretanju”, kaže naš izvor.

On tvrdi da Nikolaj najvjerovatnije ima nova dokumenta, koja je obezbijedio u jednoj bivšoj ruskoj državi. „ On ima novi pasoš pod drugim imenom, s jermenskim državljanstvom”, otkriva naš policijski izvor. Na promjenu identiteta, prema riječima Monitorovog izvora, Nikolaj Šehovcov se najvjerovatnije odlučio zbog međunarodne potjernice.

Da li je moguće da je „ugledni ruski investitor” pod lupom međunarodnog policijskog interesovanja? Na ovo i mnoga druga pitanja nema zvaničnih odgovora. Monitor nezvanično saznaje i da je još prije dolaska u Crnu Goru Šehovcov bio pod međunarodnom potjernicom izdatom u Kazahstanu, pod oznakom „arest” (uhapsiti).

Informacija o tome da za Šehovcovim postoji međunarodna potjernica, mogla se odavno pronaći na Kazahstanskom informacionom portalu.

Taj portal je još prije tri godine objavio priču o velikoj korupcionaškoj aferi u koju su bili upleteni najviši zvaničnici te države. Šehovcov se, navodno, nalazio na čelu firme Bonita inžinjering koja je važila za kompaniju čiji je nezvanični vlasnik bila supruga jednog tamošnjeg političara.

Prema tom portalu, rukovodstvo kompanije Bonita inženjering razbježalo se iz Kazahstana 2006. godine, nakon što je buknula korupcionaška afera. Mnoge stvari govore u prilog tome da je Nikolaja tada put doveo u Crnu Goru.

Baš u to vrijeme on je kupio hotel Jelovica, na istoimenoj planini, dvadesetak kilometara od Berana. Hotel je kupio od poznatog crnogorskog preduzimača Radomira Raičevića, obećavajući da će od ove planine, koja čini dio Bjelasice, napraviti crnogorski Zlatibor.

Niko se nije zapitao zašto se Nikolaj nastanio u usamljenom planinskom hotelu. S njim je bila i djevojka koju je predstavljao kao suprugu, Anželu, koje takođe nema od kada se Nikolaj izgubio. Već tada je bilo čudno i to što Nikolaj skoro dvije godine nije išao nigdje dalje od Berana.

Tu je stekao mnoga poznanstva. Agilan, s gojzericama na nogama i ruksakom na leđima, djelovao je uvijek spremno za akciju. Mnogi su povjerovali u njegove priče da će pored starog hotela izgraditi čitav kompleks novih- žičare, uspinjače i sve što uz to ide.

Kada se krajem 2009. izgubio, iznenada kao što je i došao, počele su da kruže priče kako se on, zapravo, od nekoga krio u Crnoj Gori. Pričalo se da je u Beranama boravio ilegalno, i kako treba da bude protjeran, ali da je uslijedila intervencija s visokih adresa „da se ne dira, jer je u pitanju investitor”. Tome u prilog govori činjenica da je Nikolaju Vasiljeviču Šehovcovom pasoš, koji je pet godina ranije izdalo rusko ministarstvo inostranih poslova, istekao 4. februara 2009. godine. Nikolaju se trag izgubio krajem te godine, što znači da od februara 2009. nije mogao boraviti u Crnoj Gori, sve i da mu nad glavom nije visila potjernica.

Prodavac hotela Radomir Raičević danas tvrdi da mu ovaj „strateški investitor”, osim kapare, nikada nije dao ostatak novca, i zato je poveo sudski postupak za poništenje kupoprodajnog ugovora. Sud je to učinio i naložio da Raičević vrati Nikolaju kaparu, a Nikolaj hotel Raičeviću.

„Tako je sud odlučio. Ja uporno pokušavam da uđem u trag tom čovjeku da bi sproveli sudsku odluku. Kome drugom da dam novac. Ja sam s njim sklapao dogovor, i ne bih nikom drugom da dajem pare”, kaže Raičević.

I Raičević je preko prijatelja u Rusiji saznao da Nikolaja neko zbog nečega traži, i izražava uvjerenje da on nije otišao daleko, odnosno da bi mogao biti u Crnoj Gori.

„Ako je za njim raspisana međunarodna potjernica, onda je to posao za policiju. Ona treba da ga traži , a ne ja”, kaže Raičević, koji je stalno nastanjen u Beogradu.

On se prisjeća kako se upoznao s Nikolajem i šta je prethodilo prodaji hotela Jelovica. „Najprije je došao u Srbiju s namjerom da kupi Rekreaturs, sa dvadesetak hotela, u vrijednosti od nekoliko stotina miliona. Tada je ministar za kapitalne investicije bio Velja Ilić. Meni ga je doveo zemljak Tihomir Petrić. Ugovorili smo posao vrijedan tri do četiri miliona eura. Šta sam ja tada mogao znati? Došao je kao mnogi drugi Rusi koji su stigli u Crnu Goru i Srbiju kupujući nekretnine” – priča Raičević.

On je Šehovcova, za kojeg je mislio da je ozbiljan kupac, primio i u svoju kuću. „Dao sam mu i vozača. Uz kaparu, na povjerenje, dok on navodno ne prebaci novac, omogućio sam mu da prevede imovinu na sebe. Pomogao sam mu da registruje preduzeće u Podgorici. Nikada mi nije isplatio ostatak novca” – tvrdi Raičević.

Za Nikolajem traga i dosta drugih Beranaca, koji su u poslovanju s njim, dok je obnavljana zgrada hotela, ostali kratkih rukava.

Odavno su se stekli uslovi da se država umiješa u čitav slučaj Šehovcov i da crnogorski državni organi preispitaju poslovanje ovog čovjeka u Crnoj Gori. Da mu se zvanično uđe u trag i provjeri kako i kojim parama je kupio hotel Jelovica. Da se taj aranžman preispita i Šehovcovu onemogući da utočište od pravde i nalazi u našoj državi.

Potrebno bi svakako bilo da se čuje i glas Šehovcova. Dvije godine mediji pišu o njegovom sumnjivom poslovanju, a njega nema da to eventualno demantuje.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo