Pune tri godine od kada je nestao ruski državljanin Nikolaj Šehovcov, Monitor saznaje gdje bi ovaj „ugledni ruski investitor” mogao biti.
Šehovcovu, koji je 2006. godine kupio hotel Jelovica kod Berana, trag se izgubio jedne jesenje noći tri godine nakon toga. Hotel se nesmetano još vodi na njegovo ime u privrednom registru u Podgorici, gdje je osnovao preduzeće Jelovica banja. Prema Monitorovom izvoru iz crnogorske policije Šehovcov nije napustio Crnu Goru, i nalazi se negdje na jugu naše države. „On pod lažnim imenom sada živi u jednom primorskom gradu. Tamo ima stan koji se vodi na njegovu suprugu. Ruske obavještajne službe znaju sve o njemu i njegovom kretanju”, kaže naš izvor.
On tvrdi da Nikolaj najvjerovatnije ima nova dokumenta, koja je obezbijedio u jednoj bivšoj ruskoj državi. „ On ima novi pasoš pod drugim imenom, s jermenskim državljanstvom”, otkriva naš policijski izvor. Na promjenu identiteta, prema riječima Monitorovog izvora, Nikolaj Šehovcov se najvjerovatnije odlučio zbog međunarodne potjernice.
Da li je moguće da je „ugledni ruski investitor” pod lupom međunarodnog policijskog interesovanja? Na ovo i mnoga druga pitanja nema zvaničnih odgovora. Monitor nezvanično saznaje i da je još prije dolaska u Crnu Goru Šehovcov bio pod međunarodnom potjernicom izdatom u Kazahstanu, pod oznakom „arest” (uhapsiti).
Informacija o tome da za Šehovcovim postoji međunarodna potjernica, mogla se odavno pronaći na Kazahstanskom informacionom portalu.
Taj portal je još prije tri godine objavio priču o velikoj korupcionaškoj aferi u koju su bili upleteni najviši zvaničnici te države. Šehovcov se, navodno, nalazio na čelu firme Bonita inžinjering koja je važila za kompaniju čiji je nezvanični vlasnik bila supruga jednog tamošnjeg političara.
Prema tom portalu, rukovodstvo kompanije Bonita inženjering razbježalo se iz Kazahstana 2006. godine, nakon što je buknula korupcionaška afera. Mnoge stvari govore u prilog tome da je Nikolaja tada put doveo u Crnu Goru.
Baš u to vrijeme on je kupio hotel Jelovica, na istoimenoj planini, dvadesetak kilometara od Berana. Hotel je kupio od poznatog crnogorskog preduzimača Radomira Raičevića, obećavajući da će od ove planine, koja čini dio Bjelasice, napraviti crnogorski Zlatibor.
Niko se nije zapitao zašto se Nikolaj nastanio u usamljenom planinskom hotelu. S njim je bila i djevojka koju je predstavljao kao suprugu, Anželu, koje takođe nema od kada se Nikolaj izgubio. Već tada je bilo čudno i to što Nikolaj skoro dvije godine nije išao nigdje dalje od Berana.
Tu je stekao mnoga poznanstva. Agilan, s gojzericama na nogama i ruksakom na leđima, djelovao je uvijek spremno za akciju. Mnogi su povjerovali u njegove priče da će pored starog hotela izgraditi čitav kompleks novih- žičare, uspinjače i sve što uz to ide.
Kada se krajem 2009. izgubio, iznenada kao što je i došao, počele su da kruže priče kako se on, zapravo, od nekoga krio u Crnoj Gori. Pričalo se da je u Beranama boravio ilegalno, i kako treba da bude protjeran, ali da je uslijedila intervencija s visokih adresa „da se ne dira, jer je u pitanju investitor”. Tome u prilog govori činjenica da je Nikolaju Vasiljeviču Šehovcovom pasoš, koji je pet godina ranije izdalo rusko ministarstvo inostranih poslova, istekao 4. februara 2009. godine. Nikolaju se trag izgubio krajem te godine, što znači da od februara 2009. nije mogao boraviti u Crnoj Gori, sve i da mu nad glavom nije visila potjernica.
Prodavac hotela Radomir Raičević danas tvrdi da mu ovaj „strateški investitor”, osim kapare, nikada nije dao ostatak novca, i zato je poveo sudski postupak za poništenje kupoprodajnog ugovora. Sud je to učinio i naložio da Raičević vrati Nikolaju kaparu, a Nikolaj hotel Raičeviću.
„Tako je sud odlučio. Ja uporno pokušavam da uđem u trag tom čovjeku da bi sproveli sudsku odluku. Kome drugom da dam novac. Ja sam s njim sklapao dogovor, i ne bih nikom drugom da dajem pare”, kaže Raičević.
I Raičević je preko prijatelja u Rusiji saznao da Nikolaja neko zbog nečega traži, i izražava uvjerenje da on nije otišao daleko, odnosno da bi mogao biti u Crnoj Gori.
„Ako je za njim raspisana međunarodna potjernica, onda je to posao za policiju. Ona treba da ga traži , a ne ja”, kaže Raičević, koji je stalno nastanjen u Beogradu.
On se prisjeća kako se upoznao s Nikolajem i šta je prethodilo prodaji hotela Jelovica. „Najprije je došao u Srbiju s namjerom da kupi Rekreaturs, sa dvadesetak hotela, u vrijednosti od nekoliko stotina miliona. Tada je ministar za kapitalne investicije bio Velja Ilić. Meni ga je doveo zemljak Tihomir Petrić. Ugovorili smo posao vrijedan tri do četiri miliona eura. Šta sam ja tada mogao znati? Došao je kao mnogi drugi Rusi koji su stigli u Crnu Goru i Srbiju kupujući nekretnine” – priča Raičević.
On je Šehovcova, za kojeg je mislio da je ozbiljan kupac, primio i u svoju kuću. „Dao sam mu i vozača. Uz kaparu, na povjerenje, dok on navodno ne prebaci novac, omogućio sam mu da prevede imovinu na sebe. Pomogao sam mu da registruje preduzeće u Podgorici. Nikada mi nije isplatio ostatak novca” – tvrdi Raičević.
Za Nikolajem traga i dosta drugih Beranaca, koji su u poslovanju s njim, dok je obnavljana zgrada hotela, ostali kratkih rukava.
Odavno su se stekli uslovi da se država umiješa u čitav slučaj Šehovcov i da crnogorski državni organi preispitaju poslovanje ovog čovjeka u Crnoj Gori. Da mu se zvanično uđe u trag i provjeri kako i kojim parama je kupio hotel Jelovica. Da se taj aranžman preispita i Šehovcovu onemogući da utočište od pravde i nalazi u našoj državi.
Potrebno bi svakako bilo da se čuje i glas Šehovcova. Dvije godine mediji pišu o njegovom sumnjivom poslovanju, a njega nema da to eventualno demantuje.
Tufik SOFTIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice