Priča je jednostavna: mladi ministar finansija Igor Lukšić po dolasku na dužnost 2004. godine reprogramira dug koji njegovo Ministarstvo potražuje od beranske fabrike papira, uz dogovor da se 200 hiljada eura uloži u pokretanje proizvodnje, nakon što je kompanija privatizovana, a drugih dvjesta hiljada da se vrati. Vrlo jasno, možda i na papiru zapisano. Zaplet je još prostiji: novi vlasnik fabrike papira odugovlači s početkom proizvodnje. Fabrika za šest, sedam godina, radi u kontinuitetu svega dva mjeseca, a nakon definitivnog zatvaranja bivši ministar, sadašnji premijer, ne pominje četiristo hiljada eura i prelazi preko toga kao da je u pitanju tura pića za kafanskim stolom, iz sopstvenog džepa.
KREDITI: Hipo Aple Adria banka se „naknadno opametila”. Kredit koji je svojevremeno dala beogradskom biznismenu pljevaljskog porijekla Radoju Gomilanoviću ova banka će pokušati narednih dana da naplati rezanjem založene opreme koju nije mogla prodati na licitacijama. Prema nezvaničnim informacijama, HAAB za ovakvu odluku ima sudsko rješenje, prema kojem bi kroz staro gvožđe naplatili samo dio duga, dok bi preostali dio tog velikog kredita bio namirivan „na druge načine”.
Hipo Alpe Adria banka svojevremeno je Gomilanoviću odobrila kredit od sedamsto hiljada eura, prihvatajući kao zalogu papir mašinu oznake PM1. Kada je došlo vrijeme za naplatu, budući da Gomilanović kredit nije vraćao, banka je kroz nekoliko licitacija bezuspješno pokušavala da proda mašinu. Osim što niko nije htio da je kupi, ispostavilo se da mašina ne vrijedi više od 100 do 200 hiljada eura. Monitor je tu aferu otkrio još prošle godine.
„Sve u svemu, HAAB od Gomilanovića sada potražuje s kamatama devesto hiljada eura”, rekao je izvor koji je želio ostati anoniman, pitajući se kako je Gomilanoviću uopšte uspjelo da dobije kredit od sedamsto hiljada, a da kao zalogu da nešto što ne vrijedi ni dio toga iznosa.
„Vjerovatno će neko morati da se pozabavi i time. To se nije moglo učiniti bez neke logistike, možda i unutar same banke”, kaže naš izvor.
Gomilanoviću ovo nije bio ni prvi kredit, niti prva finansijska pomoć koju je dobio na račun pokretanja proizvodnje. Iako je po ugovoru o prodaji on fabriku papira Beranka kupio za 999.573 eura, preko žiro računa ovog preduzeća kod Atlasmont banke nije prošlo više od 250 do 300 hiljada, što je bilo direktno u suprotnosti s kupoprodajnim ugovorom, koji u članu dva kaže da će se ako preko žiro računa preduzeća ne prođe cjelokupan iznos ugovor automatski smatrati raskinutim.
Osim HAAB kredita od 700 hiljada eura, Gomilanović je za pokretanje proizvodnje dobio još pola miliona od tadašnjeg Fonda za razvoj. Bilo je to u vrijeme referendumske kampanje za nezavisnost.
POMOĆ: Nešto novca je uspio da izvuče i od Zavoda za zapošljavanje u svrhu „prekvalifikacije radne snage”. Vjerovatno ne manje od pedeset hiljada. Fabriku je pomogla i lokalna uprava, preuzimajući na sebe da za 250 radnika izmiri zaostale plate i poveže radni staž, u ukupnoj vrijednosti od 300 hiljada.
Tako je ovaj biznismen kroz kredite i pomoć iz beranske fabrike papira izvukao četiri-pet puta više novca nego što je iznosila stvarna kupoprodajna transakcija, a fabrika je ipak radila svega dva mjeseca. Danas se kompanija nalazi u bezizlaznoj situaciji i svi su izgledi da će završiti u starom gvožđu. Kao, možda, i sporna papir mašina PM1, koja bi se, inače, teško u komadu mogla izvući iz fabričkih hala.
Ovakav kraj beranske fabrike papira mogao je prema mišljenju sagovornika Monitora da se spriječi jedino eventualnim uvođenjem novog stečaja i traženjem boljeg kupca.
„Tačno je da je Gomilanović fabriku kupio iz stečaja, što bi bila otežavajuća okolnost. Ali on nikada nije izmirio obaveze prema Vladi, odnosno Ministarstvu finansija koje je imalo obezbijeđena potraživanja. Zašto Ministarstvo finansija nije nikada zatražilo ta sredstva, to je drugo pitanje”, kaže naš sagovornik.
Na raspletu ove pljačkaške privatizacione priče za sada insistira samo potpredsjednik Opštine Radivoje Merdović (SDP), koji je zatražio od vrhovnog državnog tužioca Ranke Čarapić da ispita „da li u pojedinim fazama privatizacije beranske fabrike papira Nova Beranka postoje elementi krivičnih djela nesavjesnog poslovanja, zloupotrebe položaja i ovlašćenja u privrednom poslovanju, zaključenja štetnog ugovora, prevara, pronevjera, falsifikovanja službenih dokumenata ili primanja i davanja mita”.
On kaže da je frapiran saznanjem da Hipo Alpe Adria banka namjerava da namiri kredit koji je dala vlasniku ove kompanije tako što će prodati u staro gvožđe papir mašinu.
„Nedopustivo je da se iščupa srce fabrike i tako olako uništava nacionalno bogatsvo koje su decenijama generacije stvarale. Pozivam zato državne institucije u čijoj je to nadležnosti da učine sve što je moguće da se to spriječi”, kaže Merdović.
KRIMINAL: On dodaje da postoje indicije da vlasnik fabrike novac koji je dobijao od banaka i države nije koristio namjenski, odnosno u poslovne svrhe, saglasno ugovoru o privatizaciji.
„Indikativno je uopšte kako je vlasnik uspio da iz tehnološke cjeline izdvoji papir mašinu. Mislim da u tome ima krivičnog djela štetnog ugovora”, smatra Merdović.
Prema njegovom mišljenju, „ovakve radnje nije bilo moguće izvesti bez organizovane grupe i jasnog plana”.
„Zato i tražim da vrhovni državni tužilac razmotri je li u pojedinim fazama privatizacije ove kompanije i kreditnih zaduživanja bilo elemenata organizovanog kriminala i korupcije”, kaže Merdović.
On podsjeća da je još u avgustu prošle godine državnom tužilaštvu pisao kako je u fabrici papira u toku postupak otuđenja dijela opreme, mašina i alata, sumnjivo proglašenih kao tehnološki otpad, odnosno sekundarne sirovine.
„Bio sam duboko u pravu kada sam na to upozoravao. Ali ovo što se sada dešava da se neke mašine odvoze u Beograd a druge plijene banke, nedopustivo je. To govori da vlasnik nema više nikakvu viziju pokretanja proizvodnje. Nije ona njemu prodata da bi otišla u staro gvožđe, nego da se uposle ljudi i da se otvaraju nove privredne perspektive. Takav odnos prema nacionalnoj imovini krajnje je problematičan”, kaže potpredsjednik Opštine.
Merdović upravo zbog ove činjenice traži da vrhovni državni tužilac preispita ovu privatizaciju.
„Lično mislim da ima posla za vrhovnog državnog tužioca, a po procjeni gospođe Čarapić možda i za specijalnog tužioca”, tvrdi Merdović.
Gdje su završile silne pare od kredita i pomoći za pokretanje proizvodnje, zna samo vlasnik. Nema sumnje da kompletna beranska fabrika papira, koja je sigurno mogla da radi, ide u staro gvožđe. Država to posmatra krajnje ravnodušno. Reagovanje potpredsjednika Opštine do sada je jedino zvanično. Dopisom državnom tužilaštvu iz marta prošle godine, preispitivanje privatizacije Beranke tražila je još Mreža za afirmaciju nevladinog sektora. Prizivanje zakona do sada je bilo uzaludno.
Tufik SOFTIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice