Profesor Milenko Popović podnio je ostavku na poziciju u Senatu privatnog Univerziteta Mediteran zbog odluke iz kraja prošle godine da nema osnova u zakonu da komisija tog univerziteta utvrđuje da li su ministarka nauke Sanja Vlahović i član Savjeta mladih DPS-a Milan Babović plagirali naučne radove. Univerzitet je takvom odlukom stao iza dokazanog plagijata zbog koga je od ministarke Vlahović izvinjenje i ostavku tražio i autor čijim se radom nezakonito poslužila, direktor Međunarodnog centra za istraživanje turizma i ugostiteljstva iz Velike Britanije profesor Dimitrios Buhalis. Deset redovnih profesora u Senatu tako je stalo iza plagijatora i plagijata, krivičnog djela, (in)direktno poručivši akademskoj i ostaloj zajednici, naročito mladima: krađa se isplati.
Komisija Univerziteta Mediteran, na čijem čelu je esenpeovac Srđa Božović u obrazloženju odluke navela je da nemaju osnova da se bave plagijatom ministarke jer, navodno, Zakonom o visokom obrazovanju, Statutom i drugim aktima Univerziteta koji se primjenjuju u datoj situaciji, nijesu regulisana osnovna pitanja plagijata. Milenko Popović kaže da niko nije pominjao jedno drugo tijelo, Etički odbor, što je moguće na osnovu Kodeksa akademske etike koji je donio bivši rektor Univerziteta Mediteran i bivši ministar Slobodan Backović.
Monitor je pozvao Mediteran, najvišu instancu u toj ustanovi, rektora Nenada Vukovića, kako bi ga pitali kako to da nemaju mehanizme da ispitaju da li je neki rad plagijat, kako to da slučaj nije ,,otišao” na Etički odbor, kako komentariše izlazak profesora Popovića iz Senata… Rektor je odbio da bilo šta prokomentariše. O naše pozive i telefonske poruke oglušio se i predsjednik Komisije Univerziteta Mediteran, Božović.
Milenko Popović za naš nedjeljnik, kaže da smatra neophodnim da precizira da je njegova odluka, ostavka na mjesto člana Senata donijeta još u januaru, nakon decembarske sjednice, te da ne želi da ulazi u to zašto je baš sada udarno dospjela u javnost. Pojašnjava da je dokaze koji su pomenuti u javnosti dostavio svim članovima Senata putem mejla i da je riječ o „dva relevantna dokaza, koji imaju težinu koja ukazuje da je riječ o dokazima van svake sumnje, koji skoro 100 odsto dokazuju da je riječ o teškom plagijatu.”
Popović smatra da je svima jasno kakve su društvene posljednice svega. „Ovim šaljete poruku društvu, pogotovu u okviru akademske zajednice, o tome kako se uspijeva, kako se može uspjeti.”
On kaže da namjerno nije želio da pomene imena članova Komisije, imena članova Senata. „Imena nijesu važna. Mnogo je važniji mehanizam koji je uticao da takve odluke donesu. Da se vidi ko je uticao, ko je vršio pritisak i kako se to desilo te da se pored toga što će se sankcionisati oni koji su uticali na takvo donošenje odluka, da se razmisli o tome u kom pravcu treba mijenjati zakonsku regulativu koja reguliše djelatnost visokog obrazovanja, kako se ovakve stvari ne bi dešavale, a dešavaju se u ogromnim razmjerama.”
Da je problem uzeo maha smatra i redovni profesor UCG, sa Fakulteta dramskih umjetnosti dr Darko Antović. Za Monitor kaže: „Nas to toliko okružuje, da prosto ne možemo da vjerujemo da se takav oblik ponašanja pojavljuje. Ali na račun toga ljudi napreduju, stiču zvanja, titule, odjednom postaju predavači, a nerijetko se ne završava na tome, nego se pojavljuju i kao ministri.”
Antović kaže da se direktno sreo sa slučajem plagiranja. „Prije par godina sam imao slučaj među studentima postdiplomskih studija kod magistarskog rada koji mi je bio sumnjiv. Među predatim verzijama magistarskih radova naišao sam na taj rad za koji sam smatrao da apsulutno ne odgovara profilu studenta. Onda sam pronašao da je skoro 70 odsto rada prepisano. Najveći dio prepisan je iz magistarskog rada odbranjenog i objavljenog od strane studenta u Ljubljani koji je studirao turizam”.
Antović kaže da je rad vratio studentu i sa njime obavio razgovor, što je uslijedilo nakon toga što je obavijestio dekanat i članove Vijeća fakulteta na kome se to dešavalo, a gdje je Antović bio gostujući profesor.
,,Nije uslijedila odgovarajuća reakcija, ili se smatralo da ću to ja, kao iskusni profesor i naučni radnik da riješim. Pošto rad još nije prošao zvaničnu proceduru verifikacije, studentu sam objasnio grešku u pristupu radu i prekršaj koji je napravio. Student je prihvatio kritičke ocjene i poslije skoro godinu dana izašao je sa potpuno novom, originalnom verzijom, koja je verifikovana i sa moje strane, kao mentora, ali i od drugih članova komisije. Onda, negdje na jesen prošle godine, pokrenuta je priča sa jednim od saradnika ili predavača na privatnom fakultetu za turizam u Baru. Prema navodima iz štampe rad tog mladića je plagijat takođe istog onog magistarskog rada iz Ljubljane.”
Antović pozdravlja gest profesora Popovića.
,,Ne postoji nikakvo opravdanje te institucije, da nemaju zakonsku osnovu da nešto proglase plagijatom ili da ga osude. To apsolutno nije tačno. Principi metodologije naučno istraživačkog rada i metodologije izrade i objavljivanja naučnog rada su opšteprihvaćeni u svijetu i to je osnova ovog problema. Uostalom zašto je na toj instituciji formirana komisija koja je trebalo da otkrije istinu ako nije imala na osnovu čega da radi! Postoji nešto što je utvrđena akademska etika u naučnim i obrazovnim krugovima, pa i ponašanje u svim tim slučajevima. Ako se institucija, koja bi trebalo da bude naučno-obrazovna ogluši pokrije se nekakvim pravilnikom kojeg nema, onda mislim da treba ispitati svrhu njenog djelovanja.”
Profesor Popović u cijelom slučaju vidi još jednu nelogičnost, činjenicu da u javnosti nije bilo mnogo govora o slučaju sa državnog Univerziteta, kada se na Pravnom fakultetu desio plagijat ogromnih razmjera. U taj plagijat je uključen i profesor sa jednog beogradskog Univerziteta. Onaj koji je prepisao ogroman dio rada (bivši direktor policije Veselin Veljović – prim. aut.) to je učinio upravo iz udžbenika za postdodiplomske studije svog mentora.
„O tome se ništa više ne čuje. O tome se mora progovoriti, jer kada se prećutkuje, cijela ova priča koristi se za obračun između onih koji imaju mišljenje da su privatni fakulteti ti koji generiraju ovakva ponašanja, a ne državni. Po meni, stvar je mnogo ozbiljnija, mnogo kompleksnija.”
Dok Interpol, na osnovu zahtjeva crnogorskog tužilaštva, ispituje plagijat ministarke Vlahović, mladi žanju četvrt vijeka sijanu mudrost po aršinu depeesa: ko krade – ima, ko plagira – zna.
Vlahović bljesnula nakon prelaska na privatni fakultet
,,Što se tiče, ministarke nauke, u normalnim zemljama dovoljno je da se i pomene neko u tom kontekstu pa da ta osoba podnese ostavku. Najmanje to, ako se već vladajuća oligarhija kune u evropske vrijednosti. Sjećam se kada je sedamdesetih godina prošlog vijeka ministar saobraćaja Švajcarske podnio ostavku zbog kašnjenja vozova, minut. Da ne pominjem kako bi u ovom slučaju neko trebao da se zastidi zašto je to uradio, a ne da to ističe kao vrlinu i nekoliko puta izjavljuje da je to završena stvar”, kaže za Monitor profesor Darko Antović.
,,Ako ovo treba da bude primjer, onda šta da očekujemo od onih koje neki nazivaju sitnom boranijom, a koja se bori za puko preživljavanje. Ta osoba, ministarka, je bila i u ovoj mojoj kotorskoj sredini, radila na ovdašnjem Fakultetu za turizam, a onda poslije odlaska odjednom bljesnula. Prema sjećanju kolega, ja tada nisam bio angažovan, u okviru državnog Univerziteta ta osoba je imala skroman položaj, a onda je odjednom otišla na privatni fakultet u Baru, pa je u kratkom vremenu postala asistent, magistrirala, doktorirala, izabrana za docenta, pa za dekana, i najzad se vrtoglavo penje do sfera vrhova politike.”
Marko MILAČIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice