Ministar Miodrag Radunović, ne nudeći objašnjenje odakle mu podatak, poručuje: deset do dvadeset ljekara primanjem mita narušavaju ugled bijelog mantila. Prenebregava one oblasti najpodložnije visokoj korupciji – nabavke zdravstvene opreme i potrošnog materijala. Tu se kriju najozbiljnije sumnje u nezakonite poslove. Tu je na sceni sprega države i privilegovanih firmi.
Minstar, naravno, ne spominje da lukrativne poslove u zdravstvu Crne Gore kontolišu čelni ljudi najvažnijih karika u lancu zdravstva: ministarstva, Kliničkog centra, Fonda za zdravstveno osiguranje, Montefarma… Vješto ispletena mreža državnih naručilaca, lojalnih špediterskih firmi i podobnih privatnih dobavljača, prekrila je naše zdravstvo. Da bi sve to funkcionisalo, potrebna je sinhronizacja. Sa visokog nivoa.
Nakon što je 2011. godine dotadašnjoj direktorici Kliničkog centra, najveće zdravstvene ustanove u državi, Oliveri Miljanović istekao mandat, ministar zdravlja Miodrag Bobo Radunović predložio je Vladi novog kandidata – Milana Mijovića. Predlog – prihvaćen. Dobro upućeni sagovornici Monitora kažu da je Mijović imao direktnu podršku premijera Đukanovića, te da je on, zajedno sa Branimirom Gvozdenovićem, najviše uticao na njegovo postavljenje.
U pripremi teksta Monitor je razgovarao, uz detaljan uvid u sudske spise i korespondenciju, sa više vlasnika privatnih firmi za nabavku zdravstvene opreme i potrošnog materijala. Jasno je: Mijovićev Klinički centar, samostalno ili kroz tendere Fonda zdravstva (direktor Kenan Hrapović), posluje sa privilegovanim firmama u domenu nabavke opreme i potrošnog materijala.
Izdvaja se Urion, između ostaloga – zvanični distributer firme Simens, koja je sada, u okviru velike međunarodne afere, optužena za korupciju na regionalnom nivou – da je u zemljema Jugoistočne Evrope (za sada se ne pominje Crna Gora), davala mito u zamjenu za unosne poslove. Izvršna direktorica firme Osmi red D.O.O. iz Podgorice Angelina Vuković na press konferenciji održanoj maja 2010. godine optužila je Urion da nije ispunjavao Zakonom određene uslove za dobijanje dozvole za promet medicinske opreme i materijala, kako u trenutku izdavanja Rješenja za rad (broj 02/50 – 2704/UPI od 18.08.2006), tako ni dvije i po godine kasnije.
Urion je neovlašćeno poslovao: nije imao zakonom predviđeni stručni kadar za promet medicinskih sredstava i medicinskih proizvoda. Još preciznije: u trenutku kada je Urion na tenderu dobio svoj najunosniji posao, u vrijednosti većoj od osam miliona eura (riječ je o 2008. godini), nije imao predviđeni stručni kadar! Do danas ostaje nejasno: kako je takav ponuđač dobio rješenje koje mu je omogućavalo da godinama učestvuje u lukrativnim poslovima javnih nabavki?
Na navedene ozbiljne optužbe niko nije reagovao: ni ministarstvo, ni tužilaštvo. Naprotiv. Urion je i danas jedan od najvećih dobavljača medicinske opreme i potrošnog materijala. Dobija najveće tendere koje raspisuju nadležne državne institucije.
U favorizovanju svojih dobavljača princip je uvijek isti. Riječ je, objašnjavaju naši izvori, o zaključanoj tehničkoj specifikaciji, unaprijed naznačenoj opremi, unaprijed ciljanoj firmi, sa nerijetko i unaprijed sljedujućim ,,bonusom”: potrošnim materijalom za tu firmu.
Mijović, prvi čovjek Kliničkog centra, najvećeg potraživača i potrošača u zdravstvu, koji zdušno sarađuje sa Urionom, u kumovskim je odnosima sa direktorom Zdravstvene ustanove apoteke Crne Gore Montefarm Budimirom Stanišićem. Nije to sve. Mijovićeva veoma bliska saradnica, medicinska direktorica KC-a Ljiljana Musić takođe je povezana sa Montefarmom. Njen suprug Davor Musić je predsjednik odbora direktora te firme.
Budimir Stanišić, koji je na čelo Montefarama došao sa pozicije anesteziologa u KC, prisutan je i u firmi Businessmontenegro (nalazi se u krugu njegovog Montefarma), specijalizovanoj za trgovinu na veliko farmaceutskim proizvodima. Tamo je predsjednik odbora direktora. Nadređeni je, na taj način, supruzi, koja je takođe zaposlena u Businessmontenegru. Ime pomenute firme, u svojstvu uvoznika i špeditera, na skoro svim je ugovorima koje Fond zdravstva kao naručilac potpisuje. Stanišić je član organa upravljanja i Opšte bolnice na Cetinju.
Osim Montefarma, prema propisima, ljekove sa liste A, koji se propisuju na recept, može izdavati i Galenika Crna Gora. Kako je u pitanju ozbiljan biznis, više nego primamljivo zvuči nedavno objavljeni poziv Fonda zdravstva za dostavljanje ponuda radi zaključivanja ugovora o pružanju zdravstvene zaštite iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u 2013. godini sa davaocima usluga obuhvaćenih Odlukom o mreži zdravstvenih ustanova.
Ponudu je već dostavio konzorcijum Galenika, na čijem je čelu do početka ove sedmice bio, dok, prema pisanju Dnevnih novina, nije podnio ostavku, Miodrag Ivanović (kum premijerovog brata Aca Đukanovića) i lanac privatnih apoteka DubaiPharm, čiji je vlasnik Oleg Obradović (predsjednik borda Prve banke Aca Đukanovića), koji su se prijavili zajedno.
Iako apoteke Galenike, usljed lošeg stanja firme kojoj prijeti stečaj, ne rade, ima naznaka da se planira reorganizacija koja za cilj ima privatizaciju apoteka. Novinar Vijesti Milorad Milošević smatra da je riječ o ,,pokušaju stvaranja prvog poluprivatnog oligopola u toj oblasti.”
Ivanović i Obradović su bili saradnici i u upravi Telekoma. Skupa su i saslušavani na Anketnom odboru u korupcionaškoj aferi Telekom u kojoj se, u kontekstu primanja mita, pominje i sestra premijera Ana Kolarević.
Prema riječima upućenih sagovornika Monitora, status pri-vilegovane firme ima i privatna kompanija Rudo Montenegro, čiji je ovlašćeni zastupnik i izvršni direktor Ale-ksandar Braco Miranović. Vlada je, na predlog Ministarstva zdravlja, donijela Odluku o mreži zdravstvenih ustanova Crne Gore. Na osnovu te Odluke (stupila na snagu 12. aprila 2013) u mreži zdravstvenih ustanova su: Galenika (za ljekove u Podgorici i naseljenim mjestima: Bijela, Risan, Stari Bar, Sutomore, Virpazar i Tuzi), Rudo Montenegro i OB Meljine Herceg Novi (Opšta hirurgija, opšta interna medicina, ORL, ginekologija i akušerstvo).
Fond za zdravstveno osiguranje, zatim, 27. maja 2013. upućuje dva poziva za prikupljanje ponuda. Jedan za ustanove u mreži, na kojem mogu učestvovati samo izabrani Odlukom, i drugi – za sve ostale privatne ustanove za određene oblasti.
Konkurentska njemačka kompanija za promet medicinskih pomagala Bauerfand, registrovana u Podgorici (izvršna direktorica Sonja Nejkov), već dvije godine pokušava da se uključi na tržište. Međutim za oblast ortopedskih pomagala nema regularnog, za sve jednakog tendera! Kako saznajemo, sa problemom je upoznata i njemačka ambasada u Podgorici.
Lako je zaključiti da je Ministarstvo sebi dalo za pravo da u saradnji sa Fondom formira mrežu ustanova bez precizno definisanih uslova i mogućnosti da se proces odabira kontroliše. Osim toga, opet su privilegovani dobili priliku da dobiju poslove bez borbe i ravnopravnih uslova”, kaže naš sagovornik iz zdravstva koji je insistirao na anonimnosti. Pita se: „O kavim je interesima riječ? Kakve su cijene koje se plaćaju Rudom”?
Podaci do kojih je došao Monitor, uvidom u zvanična dokumenta Privrednog registra, pokazuju da je prvi čovjek Rudo Montenegra Aleksandar Braco Miranović, osnivač još tri firme: dvije za nespecijalizovanu trgovinu na veliko Mavrounija i IBS GROUP, te jedne specijalizovane za usluge pripremanja i posluživanje pića Mania. Miranovićev partner, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik u firmi Mania (prvi put registrovana 24. 12. 2003. godine), prema zvaničnim podacima Privrednog suda dostupnim na internetu, je Ljindon Đoković, koji je juna 2006. godine uhapšen zbog sumnje da je počinio krivično djelo ,,neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga”, kao i još neka krivična djela.
Miranovićev partner u Maniji, kako se zvala popularna podgorička diskoteka (često posjećivali Milo Đukanović, Veselin Barović i ekipa), bio je i Leon Drešaj. On je decembra 2004. godine uhapšen u policijskoj akciji u Skadru u Albaniji, kada je kod njega pronađeno kilogram i po kokaina, potvrđeno je tada iz Kancelarije Interpola u Albaniji. Godinu kasnije, policija je zaplijenila šest i po kilograma heroina i 50 kilograma marihuane u Tuzima, i uhapsila više krijumčara drogom, među kojima su bili i braća Leon i Viktor Drešaj.
Leon i Viktor nekoliko puta su privođeni, a određeno vrijeme proveli su u zatvoru. Braća Drešaj privedena su i u sklopu istrage o ubistvu inspektora Slavoljuba Šćekića. Leon, prijatelj Damira Mandića, svjedočio je u slučaju ubistva vlasnika Dana Duška Jovanovića. Prema pisanju Dana, Miranovićev poslovni partner Drešaj je svjedočio da je sa Mandićem, u noći ubistva bio u Maniji, ali se, kako je zabilježio Dan, na osnovu listinga ispostavlja, da su to veče njih dvojica razgovarali mobilnim telefonom sedam puta upravo u vrijeme za koje Drešaj tvrdi da su bili zajedno.
Nakon svega, ne čudi što je Odbor za zdravstvo, prije neki dan, odbio predlog opozicionog poslanika Janka Vučinića za kontrolno saslušanje ljudi iz zdravstva. Nijesu ludi.
Marko MILAČIĆ