Povežite se sa nama

MONITORING

POSLOVI U MUGILENDU: Tatin grad, tatini sinovi

Objavljeno prije

11 godina

na

miomir-mugosa

Nedavno je i drugi sin gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše, Marko, stao rame uz rame sa ocem i bratom Miljanom: u bahatom ponašanju. Mlađi Mugoša, zabilježili su mediji, na jednoj podgoričkoj svadbi, sa bine rezervisane za pjevačicu, pred mnogobrojnim gostima pokušao je da isprovocira poslanika Pozitivne Crne Gore Mladena Bojanića, dobacujući mu, žargonski: ,,Viđi ovog tiganja.” Na uvredu su reagovali Bojanićevi rođaci. Završilo se koškanjem, na ivici ekscesa.

Za razliku od mlađeg Marka kojeg, vidimo, iritiraju opozicioni narodni predstavnici, Miljanu su antipatični oni koji se po opisu radnog mjesta bave njihovom porodicom – novinari. Sjetimo se: stariji gradonačelnikov nasljednik, u tom momentu zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova, na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog, u društvu oca i njegovog tjelohranitelja, avgusta 2009. godine, udario je urednika Vijesti Mihaila Jovovića. Potegao je i pištolj, ali je taj ,,detalj” zatašakan. Nekoliko godina kasnije Miljan je priznao da je udario Jovovića. Lagao je, kazao je na sudu, jer ga je advokat tako podučio. Advokat Zoran Vukčević to je demantovao.

Narečeno je samo djelić mozaika. Mugoše pioniri, godinama unazad, uvećavaju svoja bogatstva i privilegije: od biznisa do nekretnina. Tatini sinovi imaju prolaz.

Pomenuti Marko, rođen 1984. godine, rano je počeo. Prije četiri godine (20. maja 2010. godine) osnovao je preduzeće Monteverde. On je, ujedno, ovlašćeni zastupnik i izvršni direktor. Firma se bavi, notirano je u Privrednom registru, konsultantskim aktivnostima u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem. Na oca: mlad, a već upravlja.

Na oca je i kada su nekretnine u pitanju. U Katastru piše da Marko posjeduje 196 m2 stambenog prostora na najluksuznijem dijelu obale: Svetom Stefanu, osnov sticanja – kupovina (prizemlje, 78 m2 + garaža 11 m2) i u Budvi stečenog po osnovu poklona, mansarda, 107 m2. Poklon je po svemu sudeći od majke Ljiljane (bivša supruga Miomira Mugoše), koja je, uz dvojicu njene braće, vlasnica zemlje gdje je, pisali smo o tome, pod sumnjivim okolnostima nikla šestospratnica. U tatinoj Podgorici Marko posjeduje poslovni prostor površine 82 m2. U zgradi Vektra Montenegro. Komšija mu je još jedan tatin sin, Blažo Milov Đukanović.

Polovinom pretprošle godine Marko je bljesnuo u biznisu. Ambasadi Kine prodao je 10.300 kvadrata zemljišta na Marezi, u blizini porodičnih kuća Mugoša, za više od 990.000 eura. Sumnjalo se da je mlađi Mugoša imao ,,dojavu” da kineska ambasada traži zemljište za izgradnju rezidencije te da je zemlju kupio znatno jeftinije kako bi je Kinezima preprodao višestruko skuplje. Kazao je: riječ je o glupostima, te da otac Miomir nimalo nije uticao na njegov posao.

Marko se, u međuvremenu, zainteresovao za fudbal. Dok je očev zabran godinama FK Budućnost (predsjednik Skupštine), sin je zadužen za drugi najpoznatiji gradski fudbalski klub – Mladost. Iako na zvaničnim adresama, formalno, u upravljačkim strukturama ne stoji njegovo ime, izvori Monitora potvrdili su da je Marko itekako, presudno, involviran u rad kluba. Da se prikriva ko stoji iza Mladosti potvrđuje i sljedeći fakat: jula prošle godine odbornik SNP-a Aleksa Bečić postavio je odborničko pitanje gradonečelniku Mugoši – ,,S obzirom da je mjesto FK Budućnost usljed nedobijanja licence ustupljeno FK Mladost, kakva je vlasnička struktura FK Mladost i ko čini personalno rukovodstvo pomenutog kluba?” Do danas nije dobio odgovor.

Otac se svojski pobrinuo da sroza ugled Budućnosti. Tako taj klub, zbog finansijskih problema, prvi put u istoriji, nije učestvovao u takmičenjima pod okriljem UEFA-e. Ali jeste Mladost. ,,FK Mladost koja je zauzela mjesto FK Budućnosti u kvalifikacijama za Ligu Evrope po osnovu učešća prihodovala je oko pola miliona eura. Ko je podnio odgovornost zbog činjenice da je FK Budućnost izgubila tako značajna sredstva, plus činjenicu da bi učešćem u evropskim takmičenjima mlađi igrači doživjeli punu afirmaciju i podigli svoju cijenu na fudbalskom tržištu čime bi klub bio samo na dodatnom dobitku”, pita se za Monitor Bečić.

I starijem Mugošinom sinu Miljanu odlično ide. Kao mlad odmah se vinuo u visine, pa zasnovao radni odnos u Ministarstvu vanjskih poslova 28. novembra 2005. godine, na neodređeno vrijeme. Nakon Miljanovog zaposlenja u diplomatiji, ostaće upamćeno, bivši ministar inostranih poslova Milan Roćen pojasnio je da smo mi „srećni jer smo ga ugrabili”. I on se, izgleda, usrećio sa poslodavcima, tajovim partijskim drugovima. Nije dugo čekao da bude raspoređen: januara 2007. godine postavljen je za zamjenika ambasadora Crne Gore u Vašingtonu.

Nakon napada na ekipu Vijesti, zbog pritiska javnosti, Ministarstvo je izreklo mjeru prijevremenog povratka Miljana Mugoše iz ambasade u Vašingtonu u zemlju. Mugoša je presudom Osnovnog suda u Podgorici osuđen na uslovnu kaznu od šest mjeseci, minimalnu za to djelo. Potom ga je tadašnji Ministar inostranih poslova Roćen vratio u diplomatsku službu.

I on je, kao otac i brat, dobar sa nekretninama. U Vektri, vrata do vrata sa bratom Markom, ima poslovni prostor površine 82 m2. Braća tu imaju istu kvadraturu i isti osnov sticanja – kupovina. Miljan posjeduje i stan od 142 m2. Dodatno: garažu površine 15 m2. Osnov sticanja – kupovina. Vlasnik je, stoji u papirima Uprave za nekretnine, i dva poslovna prostora u centru grada od 16 m2 i 34 m2.

Šire se Mugoše juniori. Prema izvorima Monitora zgrada koja niče na poziciji nekadašnjeg Stambenog preduzeća, na rijeci Ribnici, direktno je povezana sa jednim od Mugošinih sinova. Naime, osoba, koja je insistirala na anonimnosti, a kojoj je za potrebe Mešihata u Staroj Varoši uzeto zemljište, dobila je stan u navedenoj zgradi, u izgradnji. Ugovor je potpisala sa Mugošinim sinom!

Ova garnitura je toliko dugo na vlasti da je i druga generacija sazrela, pa su sad njihova djeca počela da kroje našu sudbinu, kaže za Monitor poslanica Pokreta za promjene Branka Bošnjak.

,,Uveliko plivaju u biznisu i žargonski rečeno odlično se ‘snalaze’. Tako mladi a za njihova imena se vezuju milioni eura. Svaki njihov biznis direktno ili indirektno je oslonjen na tatu i Glavni grad. Očigledno je da misle da su iznad zakona, a zarobljene institucije sistema u Crnoj Gori im daju to za pravo. Mnogi tvrde da su akteri i pomagači u zataškavanju slučaja napada Mugoše na urednika i fotoreportera Vijesti dobili stambene kredite. Izgleda da Mugoše Podgoricu u svakom smislu doživljavaju kao privatnu prćiju.”

Brojni primjeri pokazuju da je osnovno načelo funkcionisanja izvršne vlasti na čelu sa gradonačelnikom Mugošom dominacija ličnog interesa privilegovanih pojedinaca i povezanih lica u odnosu na opšti interes, kaže za naš list Bečić.

,,Oni su u svakom poslu prije svega gledali sebe, i djelovali na način da nađu najoptimalniju formu kako bi maksimalno zadovoljili lične apetite, što je analogno tome moralo ići na štetu javnog, odnosno interesa svih građana. Siguran sam da se bliži dan utvrđivanja odgovornosti u brojnim poslovima i po raznim osnovama jer sveobuhvatna revizija će za mnoge biti bolna”.

FILIP KOVAČEVIĆ
Izborna stihija nije daleko od Mugošinog feuda

Može li se nešto drugo uopšte očekivati u državi u kojoj ne postoje institucije i procedure koje su autonomne i slobodne od pritisaka jedne male, politički incestuozne grupe tajkuna u čvrstom zagrljaju kriminalnog podzemlja? Može li takav politički habitus izroditi išta drugo do bezdušno divljanje i finansijsko orgijanje koje profaniše sve čega se dotakne? Aristotel je još prije više od dvije hiljade godina definisao ovakav tip vlasti kao pretpolitički i smatrao ga nedostojnim za građane drevnih grčkih državica. To da se čitava država izopačila u privatni posjed nekolicine porodica, u koju svakako spada i porodica Mugoše seniora sa dva juniora, je civilizacijski degutantno i predstavlja političku aberaciju u Evropi 21. vijeka, kaže za Monitor profesor UCG Filip Kovačević.

,,Arogantno i koruptivno, a u određenim segmentima i siledžijsko ponašanje članova ovih porodica i klanova je odraz njihovog uvjerenja da imaju apsolutnu moć i da nikada neće morati da odgovaraju za svoja nedjela pred nepristrasnim i pravednim sudom. Da nema hrabrih opozicionih partijskih aktivista, nezavisnih medija, autonomnog civilnog sektora i progresivnih intelektualaca, o svakodnevnim nasrtajima na javni interes objesnih režimskih bogataša ne bi se ništa znalo. Zbog toga se režim tako žestoko i okomio na njih, ne birajući sredstva, koristeći državne institucije i policijsko-obavještajni aparat kao sredstva odmazde, ne prezajući čak ni od najokrutnijih metoda.

Međutim, i pored svih nastojanja sila mraka, iskre pobune i neprihvatanja nikada nisu prestajale da gore. One su, od početka ove godine, već prerasle u demokratsku izbornu ,,stihiju” koja se širi Crnom Gorom, a nije daleko ni od Mugošinog decenijskog feuda. Od crnogorskih građana i građanki zavisi da li će godina 2014. biti godina temeljitih demokratskih promjena. Red bi bio da vrijeme režima i njegove djece bude jednom zasvagda odbrojano, a njihova kriminalno stečena imovima nacionalizovana i raspodijeljena onima koje su opljačkali.”

Maeko MILAČIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

3 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

3 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

2 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo