Povežite se sa nama

Izdvojeno

POSLOVANJE ELEKTROPRIVREDE I POLITIKA ZARADA: Sa čime će pred Skupštinu

Objavljeno prije

na

Vidovdanska Skupština akcionara EPCG obećava dosta vatre. Što zbog onoga što se nalazi na najavljenom dnevnom redu, ali i zbog onoga o čemu se za sada neće raspravljati. U oba slučaja, u pitanju je veliki novac

 

Dok je javnost zaokupljena sudbinom Željezare, gdje je radnicima najavljen otkaz, i Plantaža koje nemaju novca ni za proljetošnje plate zaposlenima, Elektroprivreda CG godišnju Skupštinu akcionara priprema u puno boljoj atmosferi.

Vidovdanska Skupština (za datum njenog održavanja odabran je 28. jun) ipak obećava dosta vatre. Što zbog onoga što se nalazi na dnevnom redu: izvještaji o poslovanju, odlika o raspodjeli dobiti, formalno ozvaničenje višemilionske pozajmice CEDIS-u, glasanje o razrješenju aktuelnih članova Odbora direktora i, eventualno, izbor njihovih nasljednika. Ali, možda ništa manje, i zbog onoga o čemu se za sada neće raspravljati.

Prije svega riječ je o obavezi da, početkom jeseni, EPCG iz svog vlasništva otpiše 10 odsto akcija kompanije koje su 2019. otkupljene od italijanske A2A za 53 miliona, dok je njihova sadašnja nominalna vrijednost oko 77 miliona eura. Zakon nalaže da akcinarsko društvo koje dođe u posjed sopstvenih akcija mora da ih,  u propisanom roku, proda ili poništi. U prvom slučaju kompanija dobija nove (stare) manjinske akcionare i novac koji može upotrijebiti u skladu sa sopstvenim potrebama. Ukoliko dođe do poništenja akcija, umanjuje se kapital društva u istom procentu.

Rok za izvršenje te obaveze je 26. septembar. EPCG od prošle jeseni čeka odluku Vlade o sudbini tih akcija, ali nje još nema. Pominjalo se, nezvanično, da su prethodni čelnici MKI, predvođeni ministrom Mladenom Bojanićem, predlagali da se pronađe strateški partner spreman da uđe u EPCG ali Vlada nije donijela bilo kakvu odluku. Zato je opcija poništenja sve realnija. Nikome nije palo na pamet da provjeri da li su građani i privreda zainteresovani da dio novca koji drže u bankama reinvestiraju u najveću i, trenutno, najznačajniju i najprofitabilniju državnu kompaniju. To bi im moglo dinijeti prihod veći od kamate. I, makar posredno, oživjeti tržište kapitala. Bez koga će i razvoj domaće privrede biti mnogo teži i skuplji.

Drugo pitanje koje je zaobiđeno ponuđenim dnevnim redom Skupštine EPCG tiče se projekata subvencionirane nabavke i ugradnje solarnih panela u individualnim domaćinstvima (projekti solari 3000+ i 500+). ,,Što se tiče solarnih panela izabrani su najbolji ponuđači za opremu, pa očekujemo da ćemo krajem aprila ili početkom maja početi da radimo solarne panele na objektima za individualno stanovanje”, najavio je predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović, u  martu. Od tada se po  tom pitanju malo šta dešava. Izuzev nepotvrđenih glasina o problemima u realizaciji projekta.

Tema bi mogla biti i budućnost saradnje Prve banke i EPCG, koja je u njoj jedan od dva najveća vlasnika ali je najavila povlačenje svog novca. Tvrde – zbog nekorektnog odnosa. Riječ je o, potencijalno, ozbiljnom problemu za banku, ali se ni o tome neće govoriti na predstojećoj Skupštini. Ako se što ne promijeni u međuvremenu.

A evo o čemu će biti riječi u Nikšići, krajem juna.

Prema materijalima pripremljenim za predstojeću Skupštinu, EPCG je prošlu godinu završila uz dobit iz redovnog poslovanja u iznosu od 47,5 miliona. To je, otprilike, tri puta više nego što je zarađeno 2020. I ko se, danas, sjeća novembarskog izvještaja MKI iz koga smo saznali da je EPCG u prvih devet mjeseci prošle godine poslovala uz dobit jedva nešto veću od 400 hiljada eura.

Zahvaljujući gašenju KAP-a i višku struje namijenjene izvozu Elektroprivreda je  u četvrtom kvartalu uvećala godišnju dobit za skoro 120 puta. Prethodno je, prinuđen da uvozi struju po neplanirano visokoj cijeni CEDIS zabilježio desetak miliona gubitaka. Zato je EPCG riješila da ćerku-firmu pomogne, tako što će joj izbrisati fakture u vrijednosti ostvarenog gubitka. Isprva su ignorisana upozorenja da takav postupak nije predviđen propisima i da, istovremeno, država trpi značajnu štetu. Onda se neko dozvao pameti, shvatajući da bi se moglo ući u zonu krivične odgovornosti, pa je konačna odluka prebačena na Skupštinu akcionara. Gdje će predstavnici države/vlade imati glavnu riječ.

Priča o gubicima CEDIS-a koje će, iz svog profita, namiriti EPCG daje povoda za podsjećanje na talas zapošljavanja u EPCG i sa njom povezanim kompanijama koji je uslijedio nakon što su pobjednici prethodnih izbora preuzeli upravljanje državnim kompanijama. Dogovorenom raspodjelom po dubini elektroenergetske kompanije, računajući tu i pljevaljski Rudnik uglja, preuzeli su kandidati DF-a i Demokrata. Pošto su se te partije ponovo našle u opoziciji, aktuelno je pitanje daljeg opstanka njihovih kadrova na osvojenim državnim funkcijama.

Sudeći prema dnevnom redu Skupštine akcionara EPCG, Odbor direktora kompanije mogao bi biti razriješen krajem juna. Slijedile bi dalje smjene – od izvršnog direktora prema dnu menadžerskog lanca. Uz moć koju te pozicije daju partijama i njihovim reprezentima, u pitanju je i velika finansijska korist. Lična i partijska.

Monitor je pisao da je svaki sedmi zaposleni u EPCG radni odnos zasnovao u periodu januar – septembar prošle godine (više od 200 novih službenika/radnika). U Rudniku uglja  je, istovremeno, upošljeno 350 novih radnika, odnosno svaki peti. O nastavku trenda svjedoči i nedavni oglas u kome pljevaljska kompanija traži ,,29 vrtlara – radnik/ca na sadnji i njegovanju sadnica, na određeno vrijeme u trajanju od šest mjeseci”. Valjda dok ne prođe sezona poljoprivrednih radova. U pozivu još stoji ,,radno vrijeme puno, bez obzira na radno iskustvo, mjesto rada Pljevlja”.

Kad je zapošljavanje prevršilo mjeru menadžment EPCG je pripremio i usvojio novu sistematizaciju sa 1214 radnih mjesta, 300 više nego što je u kompaniji radilo na kraju 2019. Istovremeno je, zbog dobrih poslovnih rezultata (iako su za njih najzaslužniji bili pandemija i vlasnik KAP-a Veselin Pejović koji je riješio da obustavi proizvodnju) Odbor direktora EPCG odlučio da se zaposlenima, od januarske plate, zarada poveća za 12,44 odsto. Plus povećanje od 17 do 20 odsto koje im sljeduje po program Evropa sad. Prosječna zarada u Elektroprivredi sa decembarskih 950 skočila je na sadašnjih, približno, 1.150 eura. Neto.

Menadžmentu je ta odluka donijela uvećanja zareda i do 800 eura mjesečno. Ne računajući bonuse.

Kao što je Monitor već pisao, od 2009. godine i mandata Srđana Kovačevića rukovodeći ljudi EPCG zaradu ne primaju po osnovu zakona i kolektivnog ugovora i utvrđenih koeficijenata (od 2,5 do 7,2), već ,,posebnim ugovorima i odlukama nadležnih organa na osnovu ove politike”. O čemu odlučuje izvršni direktor. Prema dokumentu koji nosi naziv Politika naknada EPCG,  predsjedniku borda su svakog mjeseca pripadale četiri prosječne zarade isplaćene u EPCG mjesec ranije. Članovima borda tri, ili jedna ako nije profesionalno angažovan (plus plata koju prima tamo gdje je stalno zapošljen), pa izvršni direktor (3,5 prosječne plate).

Ima još. ,,U smislu ove politike, lica sa posebnim dužnostima prema EPCG su predsjednik i članovi odbora direktora, izvršni direktor, glavni finansijski direktor, izvršni rukovodioci funkcionalnih i operativnih cjelina, rukovodioci podružnica, sekretar, članovi Revizorskog odbora, rukovodilac Tima za internu reviziju, kao i druga lica utvrđena posebnim odlukama Odbora direktora”, precizirano je u novoj Politici naknada koja će se naći pred Skupštinom akcionara.

Taj dokument predlaže da se koeficijenti za zarade privilegovanim menadžerima smanje (predsjedniku borda sa četiri na 3,5, izvršnom direktoru sa 3,5 na 2,5-3 prosječne plate…) ali će nominalni iznosi zarada, zbog uvećanja prosječne plate biti veći od prošlogodišnjih. A, uz redovna mjesečna primanja organi upravljanja i lica sa posebnim dužnostima imaju pravo i na bonuse. Umjesto nekadašnjih 12, predsjednik borda bi trebao dobiti devet prosječnih neto zarada u EPCG. Ili, ukupno malo manje od 10.500 eura. Uz platu, to nas dovodi do godišnje zarade od nekih 60 hiljada eura. Izvršni direktor može očekivati za trećinu manji iznos varijabilne naknade i nekih 15 odsto nižu platu. Uglavnom, oko 45-50 hiljada. Pa onda redom… Ko god da se, nakon Skupštine akcionara, nađe (ostane) na menadžerskim mjestima u EPCG zagarantovana mu je dobra zarada.

O poslovnim rezultatima EPCG, tek će se pričati. Bliži se ljeto. Tada EPCG bilježi najmanju proizvodnju a Crna Gora ima najveću potrošnju struje. A cijene na berzama električne energije ne pokazuju opadajuće trendove. Valjda bude para za uvoz.

 

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neforomalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj naležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunović će u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASTU RAČUNI ZA STRUJU, VODU…: Disanje je džabe, ali nije zdravo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Struja možda neće poskupjeti ali će računi za struju biti veći. Ovo možda tu je zbog činjenice da EPCG još nije odlučila da li će, prvi put u ovoj deceniji, povećati cijenu kilovata koje isporučuje domaćim potrošačima. Pretpostavlja se da će, nakon poruka vladinih čelnika, pokušati da odlože neminovno poskupljenje

Ono što je, zapošljenima, Vlada dodala na platu programom Evropa sad 2, počeće već od januara da se vraća u državni trezor, preko prihoda državnih (sistem EPCG) i lokalnih komunalnih preduzeća. Nova godina donijeće nove, veće, račune za struju, vodu i kanalizaciju, odvoz i deponovanje smeća… Neka će poskupljenja biti manja, druga veća, ali će se svako od njih osjetiti u troškovniku crnogorskih domaćinstava.

Ipak, premijer Milojko Spajić ne da se lošim vijestima. “Zbog Evrope sad 2 neće biti nikakvih povećanja nigdje”, obećao je prošle nedjelje prkoseći činjenicama. “Neće biti povećanja cijena struje od januara 2025. godine”, pridodao je predsjednik Vlade, naglasivši kako pokret Evropa sad (PES), u opštinama gdje je dio lokalnih vlasti, “neće dozvoliti povećanje cijena vode”.

Prvi dio iznijetih tvrdnji, koji se tiče cijena električne energije, pojasnio je, već sjutradan, ministar energetike Saša Mujović. Manje naklonjeni premijeru Spajiću rekli bi kako ga je ministar Mujović – demantovao.

Odgovarajući na poslanička pitanja u Skupštini CG, Mujović je saopštio kako 1. januara neće doći do povećanja cijene aktivne električne energije (to je cijena po kojoj nam EPCG prodaje svoje kilovate, bez dodatnih troškova), ali bi moglo doći do uvećanja računa za struju. Otprilike, izračunao je ministar, jedan euro na prosječni mjesečni račun od 30 eura. “Postoji jedna stavka na računima nad kojom ni ministarstvo ni premijer nemaju ingerencije”, edukovao je ministar poslanike i ovdašnju javnost. “Zove se troškovi korišćenja prenosnog i distibutivnog sistema tzv. regulatorno dozvoljeni prihod koji reguliše Regulatorna agencija. Ako se desi, a sjednica će biti 18. novembra, da Agencija odobri veći prihod za CEDIS i CGES, neminovno je da od 1. januara, računi budu uvećani za tu stavku.“

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo