Pregovori vlasti i opozicije o stvaranju uslova za fer izbore propali su prošlog petka. Kad će, kako će i ko će ponovo sjesti da razgovara – ne zna se. Ne mora biti važno, ali je zanimljivo da se pregovarači nijesu složili čak ni oko toga zašto se nijesu dogovorili. Razlike su – drastične.
Predsjednik DPS-a i premijer Milo Đukanović obnarodovao je da se nijesu složili samo oko dvije tačke: opstanka lidera SDP-a Ranka Krivokapića na čelu parlamenta i promjenama u RTCG. ,,Uprava parlamenta treba da bude izraz većinske volje u parlamentu”, kazao je Đukanović. Partijske i udbine službe to su pretočile u iskaz da je Đukanović spriječio Ranka da zadrži fotelju.
Predsjednik SDP-a i Skupštine Ranko Krivokapić kazao je da nijesu bila sporna dva pitanja, već sve: izbori u Tivtu, Javni servis, Agencija za nacionalnu bezbjednost, Agencija za elektronske medije, kontrola finansija i zapošljavanja u lokalnoj samoupravi i javnim preduzećima… ,,Nepovjerenje je produbljeno. Stanje je gore nego na početku procesa. Ko se boji da da malo, taj mora da sakriva mnogo”, kazao je Krivokapić
Opozicioni pregovarači potvrdili su Krivokapićevu verziju oko razloga za propast pregovora. Po čaršiji kruži priča kako su neki od pregovarača ostali zapanjeni jer je Đukanović izašao i glatko i krupno – zaobišao istinu.
Vrlo brzo DPS je pokrenuo proceduru za Krivokapićevu smjenu. Ta sjednica najavljuje se za 10. mart, premda je prema nekim računicama moguće da bude održana tek u aprilu. Svejedno.
Preciznije, svejedno po društvena kretanja, po SDP i njenog lidera, ne baš. Partijska čistka koju već mjesecima sprovodi DPS zamjenjujući na raznim funkcijama kadrove SDP-a novim miljenicima iz redova Socijaldemokrata Ivana Brajovića, mnoge ljude je ostavila bez privilegija, poneke i bez plata. Jedan od izazova koji čeka SDP-ovce kao novopečene opozicionare je fakat da ih neće sljedovati nijedno predizborno zaposlenje, tu privilegiju uveliko ostvaruju članovi Pozitivne i njihove familije. Iz ugla režima – zaslužili su. Iz ugla građana koji su im dali glas, kao tvorci jedne od najkrupnijih izbornih prevara ikad obavljenih u Crnoj Gori zaslužuju najdublji prezir.
Građani su nakon propasti pregovora izloženi teroru saopštenja. Najgrublje riječi i najkrupnije optužbe razmjenjuju DPS i Pozitivna sa SDP-om; na drugom frontu suprotstavljeni tabori su partije koje su učestvovale u pregovorima na jednoj i Demokratski front na drugoj strani.
Paralelno sa tim, stigla je i poruka iz Vlade da je premijer Milo Đukanović spreman na dalji dijalog o uspostavljanju uslova za fer izbore.
Iz SDP-a su mu tražili da napiše ono što je ranije rekao – da su sporna samo dva uslova. U Demosu i Građanskom pokretu URA ostali su pri ocjeni da ima sedam spornih tačaka. Miodrag Lekić kazao je da su iscrpljene mogućnosti za nastavak dijaloga i da sada ni ispunjavanje sedam spornih uslova ne bi značilo automatski nastavak pregovora. ,,Ako usvoji onih sedam tačaka primićemo k znanju i vidjeti dalje što ćemo”, rekao je Lekić televiziji Vijesti. Žarko Rakčević je ocijenio da su ,,vrata slobodnih i fer izbora zabravljena sa sedam DPS-ovih ključeva”.
Premijerove poruke predsjednik SNP-a Srđan Milić smatra neozbiljnim i neiskrenim. Po njegovom mišljenju, partije koje 27. januara nijesu podržale Vladu treba da naprave jedinstven odgovor. ,,Već u ponedjeljak insistiram na mogućnosti održavanja zajedničkog sastanka, da vidimo šta je to što bi bio zajednički imenitelj svih onih partija koje nijesu podržale Vladu 27. januara”, kazao je Milić.
Dok se traga za praktičnim koracima, uveliko traje trka priznanja pokretača promjena.
,,Rezolucija Evropskog parlamenta, koju je upravo usvojio njen spoljnopolitički odbor, pokazala je da su zvaničnici iz Brisela tek nakon što je Demokratski front otpočeo vaninstitucionalnu borbu za slobodne i fer izbore, priznali da u Crnoj Gori postoji ozbiljna politička polarizacija i da stanje nije ni izbliza onakvo kakvim ga predstavljaju predstavnici režima”, ocjenjuje funkcioner DF-a Slaven Lekić.
Ne da se, međutim, Ranko Krivokapić: ,,Mi smo svjesno omogućili političku dinamiku, kao što smo svjesno 1998. odlučili da prihvatimo Đukanovića kada je napustio Miloševića, da bismo rješavali sve probleme koji su bili ratni teret. Sada to isto moramo da uradimo – da okupimo građansku opoziciju u Crnoj Gori koja može biti alternativa jednoj partiji koja vlada takoreći sve vrijeme, 45 plus 25 godina, što će reći 70 godina. Toga nema nigdje na evropskom tlu, niti je kad bilo”.
Sve krupni zalogaji. Desilo se i to čudo da je Krivokapić pomenuo da njegovoj partiji ni protesti nijesu strani. ,,Čuli ste kolegu Miodraga Lekića, ta linija protesta koju traži Demos, ostaje otvorena”.
Demokratski front je poručio kolegama iz opozicije, da je spreman da se priključi protestima i da im ,,ako se odvaže da organizuju mirne demokratske proteste – kompletna infrastruktura najjačeg opozicionog subjekta Demokratskog fronta stoji na raspolaganju. A naš dolazak i prisustvo, nezavisno da li će stići javni pozivi, zvanične depeše i mejlovi biće kao i do sada – neupitni”
Svoj protest DF je zakazao za 27. februar. Prethodno su objavili Platformu za izlazak iz krize i organizovanje slobodnih izbora. Bojkot parlamenta i mirne demokratske proteste u DF-u i dalje smatraju najefikasnijom metodom kojom se može doći do prelazne vlade.
U Platformi je pobrojan veliki broj problema koji muče društvo i predočene su mjere kojima ih, po mišljenju DF-a treba riješiti. Zanimljivo je da su zaključili kako Političkim sporazumom treba garantovati zaposlenima u državnoj i lokalnoj administraciji da će uspostavljanje vlade prelaznog karaktera imati za cilj otklanjanje nezakonitosti i neregularnosti u radu državne i lokalne uprave, a ne politički revanšizam.
Ponovo su ukazali da Crna Gora ima ukupno 627.000 stanovnika, a u biračkom spisku se nalazi 527.000 punoljetnih građana koji imaju biračko pravo, što znači da je 85 odsto građana upisano u birački spisak. ,,Ovaj podatak ozbiljno ukazuje na postojanje brojnih zloupotreba i nezakonitosti u biračkom spisku, jer je ovaj procenat znatno iznad prosjeka u odnosu na druge države, i nemoguće je da je samo 15 odsto stanovnika mlađe od 18 godina”, piše u Platformi DF-a.
Kao rješenje predlažu ažuriranje registra prebivališta uz angažovanje mobilnih ekipa koje bi na terenu vršile provjeru adrese stanovanja. Smatraju da treba utvrditi da li postoje i ko su 15.000 osoba koje nijesu zamijenile ličnu kartu, a nalaze se u biračkom spisku.
Kada je riječ o tajnoj službi DF tvrdi da vlast sprovodi projekat Državni neprijatelj koji se radi u potpunoj sinhronizaciji Agencije za nacionalnu bezbjednost, režimskih analitičara i pojedinih medija.
Iako nije jasno zašto nijesu ispisane u septembru, na početku protesta, o mnogim konstatacijama i mjerama o kojima u Platformi govori DF imalo bi smisla ozbiljno razgovarati. Samo, ovdje niko ni sa kim, u ovom trenutku neće ozbiljno da priča. Za to vrijeme, DPS kampanja teče. Otvaranja, zatvaranja, socijala, pomaganja, sađenja – sve je u opticaju. Kad grune proslava prve decenije nezavisnosti, opoziciji se lako može desiti da zazvuči kao udaljeni plač. Evo im besplatne ideje: na Trgu Republike u Podgorici baš bi se lijepo mogao proslaviti praznik.
Čarobne riječi su: minimum jedinstva. To svako ovdje zna već godinama, samo se čeka snaga koja će ga ostvariti.
Fabrika laži
Dok predsjednik parlamenta RTCG naziva fabrikom laži, premijer tvrdi da se ne treba ,,vraćati partijskom rukovođenju Javnim servisom”. Razne evropske adrese ovih su dana govorile o potebi za očuvanjem nezavisnosti Javnog servisa i važnosti ,,očuvanja” evropskih standarda na tom polju. Premijer i Evropljani zaboravljaju sitnicu: vlast je zakone upodobila i protumačila tako da se članovi Savjeta RTCG, koji rukovodi tom kućom biraju u parlamentu. Ni traga odavno nema od prvobitne ideje da Skupština samo konstatuje koga su za člana Savjeta odabrali ovlašteni predlagači – NVO, sindikati, novinarksa udruženja, Univerzitet… Savjet RTCG, dakle, bira se voljom većine, odnosno vladajuće partije. Da se ne lažemo.
Miloš BAKIĆ