Povežite se sa nama

Izdvojeno

POSLIJE NIKŠIĆA: Ko je gubitnik među pobjednicima

Objavljeno prije

na

Naconalističke snage su veoma jake. Postoji realna opasnost da se oni koji su nas decenijama harali, vrate na vlast.  DPS nije pošao duboko u istoriju, a nova Vlada će i dalje biti nestabilna. To su poruke izbora u Nikšiću

 

Bitka za Nikšić, kako su nazivali tamošnje lokalne izbore, završena je. Snage pobjednika i pobijeđenih, nakon 30. avgusta, i smjene prethodne trodecenijske vlasti, konačno su izmjerene u gradu pod Trebjesom. Rezultate, međutim, tumače različito. I uglavnom kako kome odgovara.  Uobičajeno, svi su pobjednici zadovoljni rezultatima.

No, pitanje je – ko je zaista pobijedio u Nikšiću, ko ima razloga da bude zadovoljan,  i ko je  gubitnik među pobjednicima?

U noći 14. marta, nakon što su zatvorena biračka mjesta, rezultati su prebrojani ovako: Koalicija Evropski tim za Nikšić (ETNK) je osvojila 18 mandata, koalicija Za budućnost Nikšića (ZBNK)- 11, Mir je naša nacija (MNN) – 10, a Crno na bijelo (CnB) i Narodni pokret po jedan. Socijaldemokratska partija (SDP) je ostala ispod cenzusa sa 2,7 odsto glasova. To su podaci Opštinske izborne komisije i CEMI-ja.

Prvo iznenađenje je rezultat Demokratske partije socijalista. Pobjednici avgustovskih izbora su ubjeđivali javnost da partiju koja je tri decenije vladala zemljom, i doživjela prvi poraz u jesen prošle godine čeka još teži poraz u Nikšiću,  to se nije desilo.

Ova partija osvojila je oko 1000 glasova više na nikšićkim izborima, nego na parlametrarnim u avgustu i pojedinačno je najjača partija u rodnom gradu Mila Đukanovića. DPS, međutim, ne može nastaviti da vodi Nikšić, jer kako je i njima jasno  „nemaju  koalicioni kapacitet“. Sa njima niko neće.

,,Ostvarili smo ubjedljivu pobjedu, osvojili smo preko 40 odsto… Ovo nije dovoljno da sami formiramo vlast. U svakom normalnom društvu bi našli partnera i uspjeli da sprovedemo naš superiorni program”, prokomentarisala je rezultat Sanja Damjanović, koja je predvodila listu DPS-a u Nikšiću.

,,Rezultati pokazuju da DPS nema potencijalnog koalicionog partnera za formiranje vlasti u Nikšiću, budući da SDP nije prešao cenzus. Ostale partije ili nemaju dovoljno mandata ili nisu prirodan koalicioni partner DPS-u. Zbog toga DPS može samo polovično da bude zadovoljan osvojenim glasovima, jer ostaju bez važnih poluga vlasti”, smatra i Jovana Marović iz Politikon mreže.

,,To je najveći problem DPS-a. Najjača partija bez koalicionog kapaciteta, najviše mandata, ali bez mogućnosti da obezbijedi učešće u vlasti, jer sa njima drugi neće. Moguće da će upravo to i biti razlog da drugačiji pogledi unutar DPS-a budu i vidljiviji”, ocijenio je Stevo Muk iz Instituta alternative. ,,Ipak, Vlada i partije parlamentarne većine bi morale da se zapitaju šta su pogrešno radile od decembra do marta pa nisu uspjele da smanje podršku DPS-a”, poručio je Muk.

Treba međutim vidjeti i ovo. Kad bi na izbrima na državnom nivou   DPS ostvario rezultat kakav je ostvario u Nikšiću sasvim izvjesno našao bi koalicione partnere. Vjerovatno i osvojio vlast. Za razliku od Nikšića, SDP u državnom parlamentu postoji. Kao i SD i manjinske partije. Čini se, da nakon avgusta, DPS nije baš pošao duboko u istoriju, kako su se nadali pobjednici. Mogućnost da se vrati, pa možda i skorije, na vanrednim izborima –  postoji.  I to nereformisan, sa Đukanovićem na čelu partije.

Premijer Zdravko Krivokapić je nakon izbora, u intervjuu beogradskom Nedjeljniku, kazao da je „Demokratska partija socijalista napokon izgubila vlast u Nikšiću“, a iste ocjene čule su se iz Fronta.

,,Poslije 20 godina vlasti Mila Đukanovića u ovom gradu on je poražen”, rekao je  Andrija Mandić. Demokratskoj partiji socijalista, međutim, nije prvi put da gubi izbore u Nikšiću, ali ni u drugim opštinama. Osim što su početkom 2000-ih gradom upravljali SNP, Liberalni savez, Srpska narodna stranka i Narodna stranka, DPS je u Nikšiću izgubio vlast i 2012. godine, koju su kasnije povratili političkom korupcijom. Dragovom čuvenom rukom. Pobjednici avgustovskih izbora, nemaju razloga za euforiju nakon izbora u Nikšiću.

Kako god, na redu je formiranje nove vlasti u Nikšiću. ,,Novu vlast u Nikšiću formiraće koalicije Za budućnost Nikšića, Mir je naša nacija i Crno na bijelo, saopštio je nosilac liste Za budućnost Nikšića, Marko Kovačević. On je ove sedmice saopštio da je održan početni sastanak, koji će biti uvod u pregovore koji će uslijediti do kraja sedmice.

Iz Demokratskog fronta, su još u izbornoj noći, najavili da će novi gradonačelnik Nikšića biti upravo Kovačević. No  analitičari smatraju da formiranje lokalne vlasti neće ići baš tako glatko. Dragiša Janjušević smatra da će pregovori  Demokrata i Fronta u Nikšiću imati dinamiku koja neće biti jednostavna, a da na pregovaračke pozicije mogu uticati  mandati URA i Narodnog pokreta Miodraga Dake Davidovića.

„I jedni i drugi imaju modele da se kvalitetno pozicioniranju, a pitanje je kako će ko iskoristiti svoje pozicioniranje i ko će diktirati pregovore. URA i Narodni pokret imaju po jedan mandat koji ne može ništa da uradi osim da ojača pregovaračke pozicije Demokrata ili DF-a. Vidjećemo ko će ‘koristiti’ ta dva mandata“, smatra Janjušević.

Analitičari smatraju da Front nema razloga za slavlje jer je, kako kažu, uz jaku podršku Beograda i tamošnjeg predsjednika Aleksandra Vučića osvojio manje glasova u Nikšiću nego na avgustovskim izborima. Takođe, ukazuju na rast podrške Demokratama, koje je ovog puta podržala Mitropolija crnogorsko primorska, odnosno episkop budimljansko-nikšićki Joanikije.

,,DF je imao podršku zvaničnog Beograda, pa ova koalicija i njihovi mentori ne mogu biti zadovoljni padom podrške od 10 odsto u Nikšiću u odnosu na parlamentarne izbore. Upravo taj pad znači da DF nema osnov za uslovljavanje koalicionih partnera na nacionalnom nivou, niti može biti govora o rekonstrukciji Vlade, posebno ne na način koji bi DF želio. Ipak, i dalje im ostaje mogućnost blokiranja te Vlade u parlamentu, što svakako nije beznačajno”, ocijenila je Jovana Marović.

Kad se ocjenjuje izborni rezultat Demokratskog fronta treba međutim imati u vidu i  da je prije avgustovskih  parlamentarnih  taj savez bio u opadanju, sve dok mu Mitropolija nije udahnula život, u sukobu sa DPS-om, zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Znak njihove slabosti bio je to što su za nosioca šire liste, čija su oni okosnica,  morali prihvatiti Zdravka Krivokapića, javnosti nepoznatog povjerenika MCP.  Sada  u Nikšiću, rezultat izbora postignut uz svestranu podršku Aleksandra Vučića i ostalog srpskog sveta  Demokratskom fontu omogućuje da formira vlast i pretenduje na mjesto gradonačelnika, iako su  Mitropolija i premijer Krivokapić stali na  na stranu Demokrata. Takođe, iako vjerovatno neće imati snage da pokrenu  rekonstrukciju Krivokapićeve Vlade, ostaje im mogućnost blokiranja Vlade u parlamentu. To vodi u novu nestabilnost, koja može dovesti do novih izbora, i otvorenih vrata Demokratskoj partiji socijalista za povratak.

Nosilac liste Mir je naša nacija Momo Koprivica čestitao je, nakon izbora,  pobjedu i ,,oslobođenje Nikšića” i potvrdu rezultata od 30. avgusta.

On je kazao da je ovo ,,pobjeda na kvadrat”, pobjeda svih građana Nikšića, građanskih, progresivnih snaga i da su oni doživjeli najveći mogući rast glasova u odnosu na parlamentarne izbore za oko 4,5 hiljade.

Građanske snage, međutim, nakon nikšićkih izbora, nemaju baš prevelikog razloga za slavlje. Nacionalističke i mafijaške snage su pokazale  da su veoma jake. Avgust nas nije odaljio od identitetskih pitanja, i podjela, naprotiv. Crnom Gorom i dalje odliježe patriotska  rodoljubiva  buka,  bijes.  Poslije Nikšića seli se, savim izvjesno u Herceg Novi, gdje su naredni lokalni izbori.

Socijaldemokratska partija u Nikšiću nije prešla cenzus. Na izbore je   izašla samostalno, ogradivši se i do dugogodišnjeg koalicionog partnera – DPS-a. Pokazalo se prekasno i premalo da bi to građani primijetili i nagradili.

URA u Nikšiću nema status tasa na vagi. U novu lokalnu vlast može ući samo kao znak dobre volje partnera, bez izbornog pokrića. Dritan Abazović je u izbornoj noći ipak izrazio zadovoljstvo što je URA, kako je rekao  uspjela da sačuva svoje birače i malo poboljša rezultat”.

Rekao je još nešto, indikativno.   ,,Cilj je ispunjen – DPS je pao s vlasti, SDP je nestao sa političke scene”.  Nije baš jasno šta za  URA-u i Abazovića može  bitibradosno u  porazu SDP-a.  Glasovi biračkog tijela SDP-a sasvim izvjesno nisu otišli URA-i već  DPS-u. Nestanak SDP-a, umjesto njegovog ozbiljnog, temeljnog  reformisanja, neće ojačati građanske ideje u Crnoj Gori, već će još malo proširiti biračku bazu DPS-a. Ojačati podjele i  otežati poziciju URA-e stiješnjenu između dva moćna bloka, sa snažnim zaleđem.

Poslije Nikšića  nastaviće se nestabilnost Vlade. Analitičari upozoravaju da to što Front, nakon bitke u Nikšiću, vjerovatno neće imati snage da izgura rekonstrukciju Vlade ne znači da o ulasku partija u kabinet Zdravka Krivokapića neće biti riječi tokom pregovora o izboru gradonačelnika Nikšića.

Takođe, napominju da će Predlog zakona o budžetu  uskoro biti pred poslanicima u Skupštini i da će to biti prva velika provjera podrške Vladi, kaže Muk. ,,Vlada i parlamentarna većina moraju naći način da se dogovore o predlogu budžeta. Bilo bi zaista paradoksalno da tri mjeseca od preuzimanja vlasti, a poslije 30 godina opozicionog djelovanja, ove partije izazovu izbore”, ocijenio je Stevo Muk.

Crna Gora je prepuna paradoksa. Ne bi bilo prvi put.

Milena PEROVIĆ

Komentari

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM PRIJETI NASILJEM U SRBIJI I BOSNI: Ima li Crna Gora odgovor na Srpski (krimo)svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se pribojavaju da će Vučić  krizu i studentske proteste pokušati riješiti nasiljem. Opoziciona poslanica Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera.  Režim je organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku. Mediji su pokazali da je među „studentima“najmanje studenata a najviše aktivista SNS, fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci….  Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama bivše zloglasne JSO

 

 

Formalni premijer Srbije u ostavci Miloš Vučević  u srijedu je na K1 televiziji upozorio da se „približavamo momentu kada država mora da primeni zakon u punom kapacitetu“ i kada „maltretiranje građana Srbije mora prestati“. Vučević, koga opozicija naziva batlerom porodice Vučić, je rekao „da će odluku o tome doneti državni vrh“. Prevedno -Aleksandar Vučić. Po ustavu, predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja zbog čega studenti koji mjesecima protestuju ne žele pregovarati sa njim „jer nije nadležan“. Studenti ukazuju na protivustavnu uzurpaciju vlasti Vučića i njegovog brata Andreja koji, mimo ustava i zakona, sa kumovima postavljaju i smjenjuju u državnoj vlasti i policiji. To potvrđuju i SKY transkripti.

Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je voditeljki Jovani Joksimović objasnio da je „Srbija u ovom trenutku ugrožena kao država od strane i unutrašnjih i spoljnih faktora…i da je to proces koji je dugo pripreman“. Vučević kaže da sve informacije policije, BIA-e (državne bezbjednosti) i vojnih službi govore da se sprema nasilje“ – iza kojeg su, po njemu, studenti kao instrumenti stranih sila.

Ovaj (sovjetski) narativ Vučićevi mediji su intenzivirali posljednje  sedmice u susret  velikog protesta studenata i građana u Beogradu. Radi se o pokušaju „obojene revolucije“, zavjere zapadnih službi protiv Srbije, i studentima kao „srpskim ustašama“.

Istovremeno, režim užurbano radi na mobilizaciji stranačkih pristalica, vojnika kriminalnih kartela, fudbalskih navijača, kompletnog sigurnosnog aparata (i umirovljenih policajaca i „bezbednjaka“) i zaposlenih u državnim službama, bilo ucjenama i  kupovinom.

Opoziciona poslanica u Skupštini Srbije Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera. Tepić je pustila audio snimak na kome je, kako tvrdi, osuđivani kriminalac i „jedan od glavnih crnokošuljaša braće Vučić“ Miljan Vidović Hofman. On telefonom sagovorniku objašanjava kako je sutra na „sastanku sa glavnim“ i da se spremaju „kačketi, maske, kao vojska bato…biće baš jako, ludilo bato“. Hofman najavljuje, isto kao i Vučić, da će protest 15. marta biti Dan D i „ako pobedimo, a hoćemo… sve ćemo da dobijemo“. Ovo se uklapa u dosadašnji obrazac korištenja kriminalaca kao provokatora i napadača na studente i sve oponente braće Vučić. Premijer Vučević je kao gradonačelnik Novog Sada, često koristio usluge kriminalaca za razbijanje protesta i javno se ljubio i slikao sa njima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo