FOKUS
POSLIJE LOKALNIH IZBORA: Svi pobjednici u zemlji bezvlašća

Objavljeno prije
3 godinena
Objavio:
Monitor online
Crna Gora bi u postojećem v.d. stanju, uz pandemiju, ukrajinsku krizu i moguću globalnu nestašicu osnovnih životnih namirnica, mogla dočekati jesen. Pa ko preživi
Izbore u Ulcinju i Beranama obilježili su – pobjednici. Svi su zadovoljni, dok se na državnom nivou nastavlja bezvlašće. Skupština ne zasijeda. Vlada se, na telefonskim sjednicama, međusobno preglasava ne mareći za zakonitost odluka i njihove posljedice. Nova parlamentarna većina tihuje lagano gubeći podršku za svoj projekat.
Minuli lokalni izbori se najviše i posmatraju u kontekstu aktuelnih pokušaja formiranja nove, manjinske vlade. Iz Berana je stigla poruka da su tamošnji glasači ,,nedvosmisleno” pokazali da su većinski protiv formiranja manjinske vlade. Na toj poruci su insistirale Demokrate, koalicija okupljena oko DF-a i predstavnici novoformirane partije (pokreta) okupljeni oko premijera i nekoliko ministara iz njegovog kabineta.
Odgovor je stigao sa juga. Izborni rezultati u Ulcinju pokazuju da su svi za evropsku vladu, poručio je mandatar Dritan Abazović. Previđajući da su Demokrate osvojile zavidan broj glasova (dva mandata), uz značajan rast podrške u odnosu na prethodne izbore.
Značajan deficit DPS-a u Beranama u odnosu na prethodno prebrojavane glasove tzv. procrnogorskog bloka ukazuje na prazan prostor unutar te opcije koji nijesu pokušali da iskoriste, recimo, URA i SDP. Prosto, nijesu učestvovali na prošlonedjeljnom glasanju. Tako posmatrano, uz Mila Đukanovića gubitnik je, jednako, i Aleksandar Vučić. Partije koje kod njega dolaze na poklonjenje i po pomoć nijesu prebacile natpolovičnu većinu. Zapravo, da su suverenistički glasovi završili kod nekoga drugog a ne kod DPS-a, DF možda ne bi ni bio u prilici da učestvuje u formiranju budućih vlasti. Pošto se njihovi odnosi sa Demokratama, SNP-om i ministarskom partijom Berane sad teško mogu opisati kao partnerski.
U izbornoj noći iz Berana je stigao glas da će SNP morati da bira između daljeg učešća u lokalnim vlastima i ulaska u manjinsku vladu. Ni tokom kampanje, partije srpske prepoznatljivosti nijesu tajile da im je evetualni neuspjeh SNP-a (Berane je jedno od najtvrđih uporišta te partije) važan skoro koliko i njihov rezultat. Iz DF-a su se istrčali i najavili kako neće ići sa SNP-om na lokalu, ako oni uđu u, ili makar podrže, manjinsku vladu. Vladimir Joković ih je podsjetio da je SNP dio vladajuće koalicije u još šest opština, i da bi izostanak saradnje u Beranama mogao dovesti do pada vlasti u Nikšiću, Mojkovcu i Herceg Novom.
Dodatnu snagu SNP-u dao je i dobar (odličan) izborni rezultat u Beranama gdje su, pored svih optužbi za izdaju narodne volje, ostali na sedam odbornika. To ih, uz DPS, čini najjačom partijom u beranskom parlamentu. Kad su se malo ohladili u DF-u su se sjetili da od buduće vlade, dođe li do njenog formiranja, zavisi sudbina njihovih kadrova koje su rasporedili po dubini, u institucijama i državnim preduzećima.
U ponedjeljak se stalo na loptu. Iz lokalnog DF-a Monitoru su tada kazali da neće žuriti sa formiranjem vlasti u Beranama,. A iz SNP-a da treba sačekati da se slegnu strasti.
Do ponedjeljka biće poznati konačni rezultati i ulcinjskih izbora. DSP će biti u prilici da podvuče crtu. Ostanu li u prilici da, s nekadašnjim koalicionim partnerima, formiraju vlast u Ulcinju u DPS-u mogu ponoviti priču o izbornom uspjehu.
I bez toga, DPS je i na prošlonedjeljnim izborima, kao i ranije u Nikšiću, na Cetinju, u Mojkovcu, Herceg Novom i Petnjici, pokazao kako može da osvoji respektabilan broj glasova u svakoj lokalnoj sredini. Bez nekadašnje svemoći sa pozicije državnih vlasti. Rasplet cetinjskih izbora je, više od drugih, pokazao i koliko je sadašnja pozicija Đukanovićevog DPS-a teška (zasluženo). Ta partija više ni među svojima ne može naći partnere za diobu vlasti. Tako će, u principu, biti dok je Đukanović na čelu te partije.
No stvari se, zahvaljujući i globalnim procesima, mijanjaju. DPS je od kraja prošle godine i bezuslovnog pristanka da podrži svakoga ko će smijeniti Krivokapićevu Vladu, stigao do pozicije u kojoj – sam ili preko svojih političkih satelita – ucjenjuje mandatara. Briga o državi je naravno izgovor. Stvarni cilj Đukanovića i njegove partije jeste da spriječi Abazovićev naum da formira vladu koja bi načela utemeljene podjele na njihove i naše: izdajnike i patriote, Crnogorce i Srbe, istok i zapad… Dok su žive te podjele Đukanović i DPS će vidjeti šansu za sebe i navoditi građane da zaborave kako su oni, čuvajući vlast, plivali u svakoj od tih voda.
U sličnoj, mada slabijoj, poziciji nalazi se i DF. Oni su, unutar tzv. srpskog bloka, nakon Nikšića i Herceg Novog izgubili i izbore u Beranama. Na Cetinju, u Ulcinju i Petnjici nijesu ni izlazili. Demokrate su u svim tim opštinama popravili svoj raniji rezultat. I pored utiska da je kod partije Alekse Bečića mnogo lakše primijetiti šta neće (DPS) nego šta su politički ciljevi za koje se zalažu.
DF-u na ruku ide naum DPS-a da koliko je god moguće zadrži postojeće podjele. Dok udomljeni funkcioneri DF-a ovih dana pozivaju sljedbenike da ,,ako su u prilici” svojim glasom podrže Vučića na predstojećim predsjedničkim i parlamentarnim izborima u Srbiji.
Razloga za preispitivanje pozicije imaju i zvaničnici manjinskih partija. Dok u Bošnjačkoj stranci mogu zaključit da su ostali na pozitivnoj nuli, pred liderima albanskih partija je ozbiljan test. Ponovo se prikloniti DPS-u, zanemarujući prethodna iskustva sa tom partijom ali i međusobne netrpeljivosti lidera i glasača dviju albanskih lista iz Ulcinja? Alternativa je saradnja sa koalicijom okupljenom oko URA-e i, eventualno, Demokratama (koji su u Tuzima dio vladajuće većine). To, opet, kako kažu upućeni, nosi izazove političke i liče prirode.
Mnogo šta će zavisiti od (ne)izvjesnog formiranja manjinske vlade. Tu se, trenutno, koplja lome oko saradnje SNP-a, SD-a i SDP-a. Ukoliko dođe do kompromisa, sljedeća krizna tačka je konačna podjela resora i mjesto predsjednika Skupštine. Onda treba sazvati sjednicu parlamenta. Ako se riješi problem njegovog sazivanja. Abazović je optimista. Sad je sve jasno, rekao je nakon izbora u Ulcinju i Beranama. Nema, međutim, dokaza – šta bi to moglo biti.
Za, otprilike, dva mjeseca slijedi nova tura lokalnih izbora. Uz Podgoricu, Bar, Bijelo Polje, Pljevlja, tada će se glasati i u Danilovgradu, Kolašinu, Plavu, Plužinama, Rožajama, Žabljaku i Šavniku. DF i Demokrate ponavljaju kako je to pravo vrijeme i za vanredne parlamentarne izbore. Bude li tako, Crna Gora bi u postojećem v.d. stanju, uz pandemiju, ukrajinsku krizu i moguću globalnu nestašicu osnovnih životnih namirnica, mogla dočekati jesen.
BERANE: Postizborna matematika
Izbori u Beranama su i formalno završeni, OIK je objavila podatke o broju glasova i osvojenim odborničkim mandatima, pa je moguće uporediti brojke sa prošlonedjeljnih i prethodnih izbora.
U raspodjeli mandata nije se promijenilo ništa u odnosu na podatke koje su tokom izborne večeri objavljivale političke partije: lista Da za Berane i Crnu Goru (DPS-SD-BS-LP) osvojila je devet mandata, SNP sedam, Za budućnost Berana (NSD, DNP, PzP i Radnička partija) šest, Demokrate šest, lista Berane sad četiri, Prava Crna Gora dva i Ujedinjena Crna Gora jedan mandat. DPS sa partnerima ostaje u opoziciji a o učešću SNP-a u budućoj beranskoj vlasti (matematički nijesu potrebni) tek će se vijećati. I to, izgleda, više u Podgorici nego u Beranama.
I osvojeni glasovi pričaju svoju priču. Koalicija Da za Berane i Crnu Goru u kojoj su osim DPS-a, Bošnjačka stranka, Socijaldemokrate i Liberalna partija dobila je 3.798 glasova.
To je skoro 1,5 hiljada glasova manje nego što je lista Odlučno za Crnu Goru – Milo Đukanović osvojila na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. kada su ih podržala 5.275 glasača. U toj računici treba imati u vidu da su 2020. SD i Bošnjačka stranka nastupale samostalno i da su u Beranama imale 613, odnosno 479 glasova.
Na lokalnim izborima 2018. lista Berane pobjeđuje – Milo Đukanović – DPS – SD – BS dobila je 7.871 glas što znači da je za četiri godine koalicija predvođena DPS-om izgubila 4.073 glasa. Više od polovine.
Druga po broju osvojenih glasova je SNP. Njoj je je povjerenje poklonilo 2.821 glasač. Trista glasova manje (2.559 glasova) dobila je Lista Za budućnost Berana koju su činile Nova srpska demokratija, Demokratska narodna partija, Pokret za promjene i Radniča partija. Rezultate ovih partija nije moguće direktno porediti sa prethodnim izborima zato što su na parlamentarnim izborima nastupale zajedno u koaliciji Za budućnost Crne Gore, a na lokalnim 2018. u koaliciji Zdravo Berane.
Lista Za budućnost Crne Gore (koju su činili: DF, SNP, Prava, Ujedinjena CG, Radnička partija, Partija udruženih penzionera i invalida, Jugoslovenska komunistička partija) u Beranama je na parlamentarnim izborima imala 10.024 glasa. Dvije godine ranije lista za Zdravo Berane (SNP, DF, Srpska stranka ,,dr Milovan Živković” i Ujedinjena CG) dobila je 6.473 glasa.
Demokrate predvode listu onih za koje se može konstatovati da su na ovim izborima osvojili više glasova nego ranije, neočekivano mnogo glasova ili su prvi put stali pred birače i zadobili dovoljno povjerenja da uđu u lokalni parlament.
Demokrate su na izborima u Beranama osvojile 2.452 glasa. Ta partija je u ovom gradu na parlamentarnim izborima dobila 1.486 glasova, a na prethodnim lokalnim je imala 1.822. To znači da su sada dobili 966 glasova više nego na parlamentarnim izborima i 630 više nego na prošlim lokalnim.
Lista Berane sad, koju su podržali premijer Zdravko Krivokapić i ministri Milojko Spajić i Jakov Milatović, osvojila je 1.601 glas. Prava Crna Gora u Beranama je dobila 820, a Ujedinjena Crna Gora 688 glasova.
Još malo računa: SNP, lista Za budućnost Berana, Prava i Ujedinjena CG, članice nekadašnje koalicije Za budućnost Crne Gore zajedno su osvojile 6.888 glasova. Ta koalicija je u Beranama 2020. imala 10.024 glasa. To je 3.136 glasova manje. Čak i ako se od toga oduzmu svi glasovi koji su otišli listi Berane sad, i dalje je to 1.535 glasova manje nego prije dvije godine.
Tek će se tražiti odgovor zašto je ovonedjeljna izlaznost u Beranama bila znatno manja nego na prethodnim lokalnim i parlamentarnim izborima. Na glasanje je izašlo samo 64,02 odsto upisanih birača, što se u Beranama računa kao manja izlaznost i što je, snizivši vrijednost census, nekim partijama omogućilo da osvoje toliko mandata ili da uđu u lokalni parlament.
ULCINJ: Kome će „novi početak“
Prebrojavanje glasova će se u Ulcinju nastaviti i naredne sedmice, pošto je OIK prihvatila zahtjev koalicija koju su činili URA, Demokratska partija, SD, SDP i Albanska alternative (Za novi početak), da se ponovi glasanje na jednom biračkom mjestu na kojem su utvrđene brojne nepravilnosti.
Kako je na tom biračkom mjestu upisano 772 birača, od kojih je 27. marta glasalo njih 447, postoji mogućnost da taj predizborni savez dođe do 15. mandata, do kojeg im je u nedjelju nedostajalo svega dvadesetak glasova. Uz dva mandata Demokrata, to bi bilo dovoljno za većinu u ulcinjskom parlamentu koji broji 33 odbornika.
Upravo su rezultati sa tog biračkog mjesta posljednji pristigli u nedjelju, kada je već bilo uveliko u toku slavlje koalicije Za novi početak, a njen lider i vicepremijer Dritan Abazović proglasio pobjedu, te nosioca liste Omera Bajraktarija za budućeg gradonačelnika Ulcinja.
No, izvanredan rezultat Albanske koalicije (Demokratske unije Albanaca i Demokratskog saveza u Crnoj Gori) na tom biračkom mjestu, te ukupno na izborima, doveo ih je u fotofinišu do šestog mandata. To bi uz šest mandata DPS-a i pet Nove demokratske snage Forca, bilo dovoljno za eventualno formiranje nove vlasti.
Portparol DPS-a Miloš Nikolić pohitao je da saopšti kako su ,,prirodni koalicioni partneri DPS-a u Ulcinju DUA-a i Forca”. Lider DUA-e Mehmed Zenka je poručio da je ta partija ,,spremna koliko danas da fromira koaliciju sa Forcom i DPS-om”.
Neformalni razgovori o njihovom eventualnom postizbornom savezu obavljeni su prije izbora, te i dan nakon izbora. Iz Force su, ipak, odbacili kritike Bajraktarija (URA) da su u kampanji ove tri izborne liste sinhronizovano nastupale, te da postoji njihov tajni sporazum.
Nakon što je stranka Genci Nimanbegua (Forca) ostvarila u nedjelju neočekivano loš izborni rezultat, sve su opcije otvorene. Prije samo godinu dana Forca je napustila lokalnu vlast u Ulcinju, koju je predvodio DPS, nezadovoljna načinom na koji Đukanovićeva partija upravljala opštinom.
Još ako se ima u vidu animozitet velikog dijela birača Force prema DPS-u, a dobrim dijelom i prema DUA, onda na konstituisanje vlasti treba pričekati.
Na to će uticati i ishod pregovora oko formiranja manjinske Vlade. U Ulcinju vjeruju da bi ta vlada morala imati mnogo više razumijevanja i podrške za razvoj njihove opštine. Koja je, uprkos resursima kojima raspolaže, najnerazvijenija na Crnogorskom primorju i ima najnižu prosječnu zaradu u zemlji.
Ako se ne zna ko će biti buduća vlast u Ulcinju, jasno je šta se od nje očekuje. Infrastruktura, prije svega.
,,Bez efikasne lokalne uprave i infrastrukture nema preduslova da se krene u gradnju novih turističkih objekata, posebno na području Velike plaže”, kaže za Monitor Omer Barjaktari. ,,Bivše lokalne vlasti godinama nijesu bile u stanju da, na primjer, sprovedu tender za izradu vodovodne i kanalizacione mreže finansiran sredstvima njemačke KfW banke, kao što su uradile sve druge primorske opštine. I paradoksalno je da mi već plaćamo gotovo milionske godišnje rate na taj kredit od oko 20 miliona eura, koji nije ni iskorišćen.”
Nakon nedjelje moglo bi biti jasnije predstoji li Ulcinju novi početak ili opet iz početka.
Zoran RADULOVIĆ
Mustafa CANKA
Tufik SOFTIĆ
Komentari
FOKUS
PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

Objavljeno prije
8 satina
25 Aprila, 2025
Sve ovo oko Sporazuma i budućih investitora iz UAE moglo je biti drugačije, bolje i lakše, samo kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ
Skupština Crne Gore usvojila je Zakone kojima su potvrđeni sporazumi Vlada Crne Gore i Ujedinjenih arapskih emirata (UAE) o ekonomskoj saradnji, u oblasti turizma i razvoja nekretnina.
Sporazum su podržali poslanici partija koje predvode Milojko Spajić (PES), Aleksa Bečić (Demokrate), Andrija Mandić (NSD) i Ervin Ibrahimović (BS). Milan Knežević i njegov poslanički kub (NDP) bili su uzdržani, poslanici nacionalnih partija Albanaca i Hrvata bili su protiv, baš kao URA i Boris Mugoša (SD). Poslanici DPS nijesu bili u sali kada se glasalo. Da se bolje vidi ko je bio za, objašnjavaju.
Dobro upućeni zli jezici danima su najavljivali uzdržanost najjače opozicione partije. Razlog je, tvrde, lična zainteresovanost počasnog predsjednika DPS Mila Đukanovića za budući angažman investitora iz UAE. I njihove projekte koji, prema usvojenim Sporazumima, mogu biti finansirani sopstvenim sredstvima investitora, „bankarskim kreditima, ili kreditima od povezanih strana ili akcionara, prodajom, prethodnom prodajom, prihodima od ulaganja treće strane…“.
To znači da će biti teško ući u trag stvarnim izvorima novca za finasiranje dva projekta predviđena Sporazumom o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina. Jedan na jugu a drugi na sjeveru Crne Gore. Ali, da taj dio priče ostavimo za vrijeme kada pred nas dođu konkretni ugovori o poslovima koji se, za sada, samo najavljuju. Pošto bi, opet prema najavama dobro obaviještenih, prvi posao („južni“) mogao krenuti ka realizaciji već narednog mjeseca.
Vratimo se, za sada, Sporazumima koji su u utorak potvrđeni u Skupštini u formi Zakona. Postajući, tako, „sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka“ koji „imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva“ (Ustav Crne Gore, član 9).
Samo će Ustav biti „stariji“ od Sporazuma koji su usaglašeni za pola sata, na tzv. telefonskoj sjednici Vlade, a onda usvojeni u formi zakona, bez javne rasprave, i uz zamjerke poslanika vladajuće koalicije (PES) na kvalitet prevoda na crnogorski jezik („odrađen nestručno“). Moguće je, znači, da između verzije koju je usvojena u parlamentu i zvanične verzije Sporazuma na engleskom jeziku, postoje i neke vrlo bitne razlike koje bi nas, u nekom neželjenom scenariju, mogle skupo koštati.
Ostalo je i nejasno kako se rješavaju eventualni nesporazumi između Crne Gore i investitora (entiteta, po slovu Sporazuma) koje će nam poslati Vlada UAE. „Bilo koji nesporazum između Strana ugovornica koji proističe iz tumačenja i primjene ovog Sporazuma ili dodatnih sporazuma i protokola biće prijateljski rješavan konsultacijama ili pregovorima između zvaničnika Mješovite komisije/Komiteta za ekonomsku saradnju (nije preciziran kada i kako će ona biti formirana – prim. Monitora). Ukoliko pregovori ne uspiju, predmet spora ili tumačenja biće riješen kroz konsultacije diplomatskim kanalima…“, navodi se u Sporazumu o ekonomskoj saradnji Vlada Crne Gore i UAE. Šta biva ako diplomatija ne uspije – ne zna se.
Konfuziju pojačava sadržaj drugog Sporazuma (o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina). U prvom dijelu teksta piše kako Vlada Emirata garantuje za investitore (entitete) koje predloži za realizaciju projekata u Crnoj Gori. Onda, nekoliko pasusa niže, stoji da „UAE neće biti predmet bilo kakvih mehanizama za rješavanje sporova predviđenih ugovorima, programima i sporazumima zaključenim između Emirata i Vlade Crne Gore“. Šta onda, tačno, partneri iz Abu Dabija garantuju Crnoj Gori?
Ili su garancije tražene, i dobijene, samo od strane vlasti u Podgorici. Poput one da se u poslovima zaključenim po osnovu ovih Sporazuma, a ta lista će se prema Spajićevim najavama poprilično produžiti, neće primjenjivati (antikoruptivne) odredbe Zakona o javnim nabavkama, procedure o javnim tenderima ili bilo koji drugi postupci javnog nadmetanja.
Pride, država je dužna da investitoru obezbijedi zemljište za realizaciju projekta, a to mora uraditi odričući se, unaprijed, „procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine“.
Sporazum predviđa i da će svi poslovi sa entitetima iz UAE imati status „strateških projekata od javnog interesa“.
Nije pojašnjeno zašto bi privatna gradnja stanova za prodaju, na zemljištu koje je obezbijedila Vlada, (uz pripadajuću infrastrukturu – vodu, struju, kanalizaciju, telekomunikacije, puteve…) imala status projekta od javnog interesa. To pitanje su, pored mnogih drugih, problematizovali iz Agencije za sprječavanje korupcije (ASK). Podsjetili su na definiciju iz Zakona, prema kojoj je javni interes „materijalni i nematerijalni interes za dobro i prosperitet svih građana pod jednakim uslovima“. Zamjerili su Vladi to što se nije preciznije odredila prema investicijama koje bi mogle dobiti takav status. Uz pripadajuće benefite.
ASK problematizuje i tvrdnje ovdašnjih zvaničnika da država neće prodavati zemljište za projekte, već će ga dati u dugoročni zakup (99 godina). Zato Vladi sugerišu da obrati pažnju na član 171 Zakona o svojinsko pravnim odnosima, kojim je propisano da „na urbanističkoj parceli na kojoj je stambena zgrada izgrađena, vlasnici posebnih djelova imaju zajedničku nedjeljivu cjelinu“.
Dakle, Crna Gora nakon 99 godina izdavanja u zakup neće moći da u svoj posjed povrati zemljište na kome će se graditi stanovi, hoteli, restorani…. Samo što će njegovu vrijednost, kroz cijenu nekretnina, naplatiti neko drugi. Uostalom, kako je primijetio neko od kritičara tog dijela Sporazuma, „zemljište nije tepih“, pa da sa njega otresete mrve i tako ga vratite u pređašnje stanje.
Usvojeni Sporazumi mogu imati elemente državne pomoći, zbog čega je Vlada, prije njihovog potpisivanja, morala konsultovati Agenciju za zaštitu konkurencije, smatra Dragan Damjanović, predsjednik Savjeta Agencije.
„S obzirom da nije ispoštovan ovaj korak, Savjet Agencije će dati precizne instrukcije stručnim službama i kroz postupak predispitnih radnji prikupiti svu neophodnu dokumentaciju za eventualno pokretanje postupka naknadne kontrole“, navodi Damjanović podsjećajući nadležne iz izvršne i zakonodavne vlasti „da bi pokretanje postupka naknadne kontrole dovelo do zaustavljanja svih procedura na planu sprovođenja Sporazuma sa UAE, sve do konačnog mišljenja Agencije“.
Umjesto zvaničnika vlasti na to je odgovorio Predrag Zečević, novinar i ekonomski analitičar blizak premijeru Spajiću. Po njegovom sudu, primjedbe AZK su neutemeljene. „Vlada je uradila ono što joj je Ustavom i zakonom dozvoljeno: potpisala je sporazum koji obavezuje obje strane, uz naknadnu kontrolu zakonitosti svake pojedinačne mjere koja iz njega proistekne. U krajnjem, o validnosti sporazuma odlučuje Skupština, a ne Agencija.“
Sličan optimizam provijava i iz izjava državnih zvaničnika koji su slijedili premijerovo ubrzanje u trci za investcijima. Kojih, usput pomenimo, skoro da nema od smjene vlasti 2020.
„Sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa UAE u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU“, tvrdi ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.
„Pravne analiza koje su prethodile potpisivanju Sporazuma jasno ukazuju da ovi sporazumi ne sadrže diskriminatorne odredbe, u skladu su sa principima transparentnosti i konkurencije i zakonom propisanim procedurama javnih nabavki“.
Da je neko, van Vlade, vidio te analize – bilo bi svima lakše. Ovako, sumnja da oni ne postoje nije odagnana.
Koalicija organizacija civilnog društva iz Crne Gore obratila se Evropskoj komisiji, izražavajući zabrinutost zbog potpisanih sporazuma.
„Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina omogućava sprovođenje velikih investicionih projekata putem direktnih pregovora s investitorima bez primjene transparentnih i nediskriminatornih procedura javnih nabavki. To je u direktnoj suprotnosti sa principima jednakog tretmana svih tržišnih učesnika, kako je propisano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Crne Gore i EU“, navodi se u njihovom pismu EK. „Ovaj sporazum otvara vrata preferencijalnom tretmanu investitora iz UAE, narušavanju fer konkurencije i potencijalno nezakonito državnoj pomoći, što je zabranjeno zakonima EU o konkurenciji. Još alarmantnije, sporazum uključuje odredbe o prilagođavanju nacionalnog zakonodavstva potrebama specifičnih investicionih projekata i investitora — pristup koji ozbiljno ugrožava pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom“.
Odgovor čekamo. U međuvremenu, parlament je ignorisao preporuku predsjednika države Jakova Milatovića da se o sporazumima sa UAE ne izjašnjava prije mišljenja zvaničnog Brisela. Milatović sada ima opciju da ne potpiše zakone usvojene u utorak. Iz iskustva znamo da će se, tako, konačna odluka samo prolongirati za 30-tak dana.
Sudeći po najavama, slijedi i nastavak građanskih protesta protiv takvog načina privlačenja investitora i investicija.
Sve bi to, možda, bilo drugačije, bolje i lakše kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. Tamo je sud partije važniji od prava i pravde. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari

Đukanović je svojim i zvaničnim povratkom dokusurio koalicioni kapacitet DPS-a , koji je, ipak, u vrijeme podgoričkih izbora počeo da raste. Poništio je ono što je napravio Nermin Abdić. I nastavio da gura Crnu Goru sve dublje u rascjep između dva identitetska bloka. U prošlost
Rezultati lokalnih izbora održanih u nedjelju u Nikšiću i Herceg Novom pričaju dvije različite priče. U Nikšiću su najveći broj glasova odnijela dva suprotstavljena bloka, koja su i ovu predizbornu kampanju vodila insistirajući na identitetskim pitanjima. Za razliku, u Herceg Novom vlast, matematički, može biti formirana bez Demokratske partije socijalista (DPS) i partija bivšeg Demokratskog fronta (DF). Najveći broj glasova, dovoljan za samostalno formiranje vlasti, osvojile su Demokrate i Novska lista koju podržava PES.
Te dvije liste zabilježile su istovremeno rast u Herceg Novom, a DPS i partije okupljene oko bivšeg DF pad povjerenja.
Lista koju je predvodio aktuelni gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić iz Demokrata osvojila je dva mandata više nego na izborima 2021., a Novska lista tri mandata više. Demokrate sa sadašnjih 12 i Novska lista sa 10 mandata, mogu bez problema formirati vlast, pošto je za većinu u lokalnom parlamentu potrebno 18 mandata. Oni imaju četiri više. Vlast su u prethodnom mandatu obavljali sa partijama bivšeg DF, odnosno ZBHN (NSD, DNP, Pravom Crnom Gorom i Ujedinjenom Crnom Gorom) kao i sa SNP i GP URA.
ZBHN je na ovim izborima pao sa sedam na pet mandata, gotovo kao i DPS, koji je sa osam pao na pet mandata. SNP nije prešla cenzus, URA je osvojila jedan mandat. Jedan mandat pripao je Evropskom savezu i Građanskom pokretu Idemo, a Bokeški forum nije prešao cenzus.
Nikšićki izbori su u potpunosti zasijenili Hercegnovske. I postizborno stanje je znatno uzbudljivije. Osim jačanja identitetskih glasova, na uštrb građanskih opcija, Nikšiću predstoje komplikovaniji pregovori o formiranju vlasti.
Najbolji pojedinačni rezultat u tom gradu ostvario je DPS sa 35,12 odsto glasova, odnosno 16 mandata. Na prethodnim lokalnim izborima DPS je u tom gradu išao sa SD, LP i PKS i osvojio 18 mandata, odnosno oko 40 posto podrške. Evropski savez (SD, LP, SDP) sada je izašao samostalno i osvojio dva mandata. DPS je, kad se tako pogleda, ostao okvirno na istom nivou kao i prije tri godine.
Za DPS-om ide ZBNK, lista koju je predvodio aktuelni gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, koja je u odnosu na izbore iz 2021. osvojila oko 1.600 glasova više, ukupno 15 mandata.
Demokrate sa kojima je ZBNK vršio vlast, su drastično pale: sa deset na tri mandata. Neki analitičari ocjenjuju da ih je podrške koštala tragedija na Cetinju. Ipak, u Herceg Novom su porasli.
Partija premijera Milojka Spajića, PES, prvi put se oprobala u nikšićkoj izbornoj trci osvojivši pet mandata. URA je ostala ispod cenzusa. Lider URA Dritan Abazović je na prethodnim izborima u Nikšiću, kada je SDP ostao ispod cenzusa, kazao: “Cilj je ispunjen – DPS je pao s vlasti, SDP je nestao sa političke scene”. Sada nije imao komentar. Evropski savez, svejedno, ima ozbiljne razloge da obnovi štivo: prevelika bliskost sa nereformisanim DPS-om, je – preveliki rizik.
Dosadašnja nikšićka vlast (ZBNK i Demokrate) izgubila je većinu u lokalnom parlamentu. U posljednjem sazivu, nakon izbora iz 2021. godine imali su ukupno 22 mandata, većinu u gradskom parlamentu. Skupa sada imaju 18 mandata, a za formiranje vlasti neophodno je imati najmanje 21 ruku. Pošto nedostaju tri mandata, analitičari PES vide kao tas na vagi. Sa svojih pet mandata partija premijera Spajića imaće značajnu ulogu u formiranju nove većine u Nikšiću.
ZBNK bi, naravno sa Demokratama i PES-om, sa kojima na državnom nivou vrše vlast, imao većinu u lokalnom parlamentu. Da li je to i konačni scenario još nije definitivno saopšteno. Iz PES-a se, dok se načelno ne dovodi u pitanje formiranje vlasti u Nikšiću sa ZBNK i Demokratama, čuju različiti glasovi kada je u pitanju izbor gradonačelnika , odnosno ostanak Kovačevića na toj poziciji.
Zoran Mrkić, koji je predvodio listu PES-a u Nikšiću saopštio je da je prirodno da ta stranka napravi lokalnu vlast s koalicionim partnerima s državnog nivoa, ali da nije siguran da će PES podržati ostanak nosioca liste Za budućnost Nikšića Marka Kovačevića na čelu Opštine. “Cijeneći određene aktivnosti koalicije koju predvodi Kovačević i možda neke njegove postupke, dozvolite da još uvijek razmislimo”, kazao je. Požalio se: “U okršaju velikih, radikalnih polova naše političke scene, uvijek strada građanska Crna Gora i oni ljudi koji su umjereniji u svemu”.
Njegov kolega poslanik PES-a Darko Dragović bio je konkretniji. Otkrio je, u nedjelju veče na RTCG, da u toj partiji postoji neslaganje oko podrške Kovačeviću.’’U svoje ime kažem da PES niti treba, niti smije, kao građanski pokret, da u ovom momentu podrži Kovačevića”, rekao je. I on je napomenuo da ne postoji sumnja da li treba ili ne ići sa ZBNK ili Demokratama u Nikšiću.
Premijer Spajić se nije odredio po tom pitanju, dok predsjednik parlamenta Andrija Mandić inistira da neće odustati od Kovačevića kao lidera. Kovačević je u prethodnom periodu prepoznat po brojnim ispadima i govoru mržnje, te snažnim konekcijama, kao i njegovi partijski saborci, sa režimom Aleksandra Vučića u Srbiji i Milorada Dodika u RS.
Metodolog i analitičar Miloš Bešić ocijenio je da je jedna od važnih poruka nikšićkih izbora „to što su i dalje dominantna dva politička bloka, DPS i prosrpske partije, zbog čega, prema njegovim riječima, najviše gube građanske stranke”. . Prema njegovim riječima, Nikšić pokazuje da građanska Crna Gora mora da se probudi. On je ocijenio i da ta dva bloka “rastržu PES”.
Dobar rezultat Kovačevića i ZBNK, Bešić vidi i u izlaznosti koja je bila iznad očekivane. Izlaznost u Nikšiću bila je u nedjelju 71,04 odsto, na prethodnim izborima 81,8 odsto, a na parlamentarnim – 56,4 odsto.
’’Ta izlaznost je suprotna mojim očekivanjima, što je odgovaralo ZBNK-u. To je posljedica mobilizacije birača kod kojih je i dalje izražen anti-DPS osjećaj. Očigledno je da još postoji taj sentiment kod jednog dijela biračkog tijela, koji ne bih rekao da je zadovoljan rezultatima nakon smjene DPS-a, ali je taj sentiment još dovoljno snažan da neko može da ih mobiliše’’, ocijenio je Bešić.
Optužbe opozcije da su se u Nikšiću spremali i glasači iz RS i Srbije, nijesu dokazane.
Još jedan je posebno važan eho ovih izbora o kome se gotovo i ne govori. Milo Đukanović opet porazio DPS. Neposredno pred izbore, Đukanović se vratio na političku scenu i kroz formalnu titulu počasnog predsjednika DPS, a potom preuzeo kampanju u rodnom Nikšiću. Igrao je na sve ili ništa. Pojavljivao se na predizbornim skupovima u tom gradu, uz snažne identitetske poruke, predstavljajući lokalne izbore kao presudnu borbu protiv srpskog sveta, odnosno borbu za Crnu Goru.
U DPS –u su navodno zadovoljni najvećim pojedinačnim rezultatom u Nikšiću (dok o hercegnovskom padu ne govore). Zavjetno ćute o tome da je Đukanović svojim i zvaničnim povratkom dokusurio koalicioni kapacitet DPS-a, koji je bio počeo da raste nakon njegovog formalnog odlaska sa čela te partije.
Iako nije bilo suštinske reforme Đukanovićeve partije, a novo rukovodstvo nije jasno napravilo otklon od Đukanovića i njegovih nekadašnjih najbližih saradnika, nova lica bez hipoteke prošlosti ipak su uticala na, drugačiju vizuru prema partiji koja je tri decenije obnašala vlast, uspostavljajući neslućene monopole, i normalizujući organizovani kriminal srastao s državnom aparaturom. Podgorički lokalni izbori, na kojima je ubjedljivi pobjednik bio nosilac liste DPS Nermin Abdić, to su pokazali. Formiranje vlasti DPS-a i jednog dijela avgustovskih pobjednika, odnosno jednog dijela nekadašnjeg PES-a povezanog sa predsjednikom Jakovom Milatovićem, zamalo nije postalo realnost.
Đukanovićevim povratkom, to više nije ni opcija. O tome da bi PES u Nikšiću mogao ući u koaliciju sa DPS-om, gotovo se i ne govori. Đukanović je poništio ono što je nagovijestio Abdić.
Lider Preokreta Srđan Perić, ocijenio je nakon ovih izbora da će zdravljenje političke scene početi onda kada svi ostali politički subjekti odbiju koaliranje i sa DPS i sa ZBCG. “I kada oni tako budu natjerani da sami naprave koaliciju DPS – ZBCG. Ova koalicija bi bila prirodna jer bi značila preuzimanje pune odgovornosti za podjelu koju sami stvaraju. Oni, naravno, ne žele preuzimanje pune odgovornosti – uvijek im je potrebno opravdanje koje imaju u onom drugom. Jednostavno je: ako su najveći, neka preuzmu i najveću odgovornost. Time bi nestao i ucjenjivački potencijal “malih” na koji se upravo oni neprestano žale”, napisao je Perić na svojoj FB stranici. “Sve dok se to ne desi, Crna Gora će biti nesretno podijeljena zajednica i ništa novo neće moći da se održi. Dakle, hrabrosti treba. Ovo već može da krene od Nikšića, ali nemam iluziju da hoće”, kazao je.
Iz PES-a u tom pravcu za sada nijesu išli. Demokrate su, pojasnila je funkcionerka te partije i ministarka kulture i medija Tamara Vujović, u statut upisale da neće u koaliciju sa DPS-om. O ZBCG nijesu ništa upisivali.
„Većina građana Nikšića i Herceg Novog misli da Crna Gora ide u dobrom smjeru, i da su protiv politike DPS-a“, kazala je Vujović. Žmireći na jedno oko. U Nikšiću se ne bi reklo da birači misle da Demokrate idu u dobrom smjeru. A posebno pitanje je šta bi se desilo da se sada raspišu državni izbori. Kad bi se nikšićkim rezultatu, okvirno, na nivo države, pridodali i izborni rezutati manjinskih partija.
Sigurno je: Dva bloka koja insistiraju na identitetskim pitanjima guraju Crnu Goru u prošlost. Formalni povratak Đukanovića na čelo DPS, pokazali su i nikšićki izbori, samo je dublje gura u taj rascjep. Herceg Novi, uz mali broj drugih opština, , nagovještava, da može i drugačije.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
TRAMPOVE IGRE CARINAMA: Globalno potčinjavanje ili globalni otpor

Objavljeno prije
2 sedmicena
11 Aprila, 2025
Šta god da donesu naredna tri mjeseca, jedno izgleda neizbježno: period ekonomske globalizacije pod vođstvom SAD je završeno. Analitičari cijene da nastupa era geopolitičkih kalkulacija, protekcionizma i borbe za tehnološku prednost. Pa, ko se kako snađe
Obrt. Nakon prošlonedjelje revolucije uvođenjem većih, a ponegdje i drakonskih, carina za skoro 170 zemalja svijeta (rijetki izuzeci su Rusija, Bjelorusija, Kuba i Sjeverna Koreja, zemlje sa kojima SAD nemaju direktne trgovinske odnose zbog ranije uvedenih ekonomskih sankcija), predsjednik SAD Donald Tramp oglasio je u srijedu 90-dnevno carinsko primirje.
„Na temelju činjenice da je više od 75 zemalja pozvalo predstavnika SAD da pregovaraju o rješenju u vezi s trgovinom, trgovinskim barijerama, carinama, manipulacijom valutama i ne-monetarnim carinama, a te zemlje nijesu preduzimale nikakve mjere odmazde protiv SAD, autorizirao sam 90-dnevnu pauzu i znatno nižu recipročnu carinu od 10 odsto tokom ovog perioda“, poručio je Tramp.
Kini je dodatno uvećao carine, po treći put za osam dana. „Na temelju nedostatka poštovanja koje je Kina pokazala prema svjetskim tržištima, ovim putem povećavam carinu koju SAD naplaćuju Kini na 125 odsto, s trenutnim učinkom. Nadam se da će Kina, u nekom trenutku, shvatiti da su dani iskorištavanja SAD-a i drugih zemalja prošli i da to više nije održivo niti prihvatljivo“, saopštio je predsjednik SAD.
Dodatna pojašnjenja ponudio je Skot Besent, ministar finansija u Trampovom kabinetu. Po njemu, Kina je bila primarna (jedina?) meta carinskog rata u najavi, dok je sve ostalo bila neka vrsta blefiranja. „Bila je to strategija od samog početka i može se reći da je gurnula Kinu da napravi grešku”, rekao je Besent. Mnogi mu ne vjeruju. On je prokomentarisao i ideje sa ove strane Atlantika, da bi se EU trebala približiti Kini kako bi smanjila potencijalnu štetu od američkog protekcionizma: “To bi bilo kao da sami sebi prerežete grlo.”
U najnovijoj (srijeda veče) analizi BBC-a navodi se da je Tramp odlučio da se, umjesto borbe na svim frontama, vrati na poznati teren: Amerika protiv Kine. Uz podsjećanje kako Kina SAD-u „isporučuje sve“ od iPhonea do dječjih igračaka. I da to čini otprilike 14 posto ukupnog američkog uvoza.
Sve navedeno dešavao se tek nakon što se Tramp obratio Nacionalnom republikanskom kongresnom odboru gdje je partijskim kolegama predočio da dobar dio svijeta od njega traži smanjenje carinskih stopa, nudeći štošta za uzvrat: “Ove zemlje me zovu, ljube mi guzicu. Umiru od želje da se dogovore”, kazao je ne krijući da uživa u ličnoj moći koju je priželjkivao i u prvom predsjedničkom mandatu.
Nakon proglašenog primirja u Vašingtonu, iz sjedišta EU je saopšteno da će i oni „pauzirati“ tek usvojeni program kontramjera koje su dogovorene ranije istog dana, uz protivljenje Mađarske. “Dok finalizujemo usvajanje protivmjera koje su dobile snažnu podršku država članica, odlučili smo ih staviti na čekanje na 90 dana. Ako pregovori ne budu zadovoljavajući, naše će protivmjere stupiti na snagu”, saopštila je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Lejen napominjući da rad na dodatnim mjerama protiv SAD i dalje traje.
Kao odgovor na Trampovu odluku da na Dan oslobođenja SAD na robu iz zemalja EU uvede carine od 20 odsto, uz prethodno uvedene carine na automobile iz EU od 25 odsto, u Briselu su odlučili da stopom od 25 odsto ocarine dio roba koje na njihovo tržište stiže iz SAD. Na tom popisu su se našli: sok od naranče, bademi, živina, soja, čelik i aluminijum, duvan i duvanske prerađevine, luksuzne jahte… uz najavu daljeg širenja popisa roba (i usluga, prema nezvaničnim najavama) koje bi bile opterećene novim nametima.
Šta god da donesu naredna tri mjeseca, jedno izgleda neizbježno: period ekonomske globalizacije pod vođstvom SAD je završio. Analitičari cijene da doba potrage za jeftinom radnom snagom i neograničenog protoka jeftinih roba ustupa mjesto eri geopolitičkih kalkulacija, protekcionizma i borbe za tehnološku prednost. „ Izvoznik ideologije slobodne trgovine sada želi postati bastion industrijske i tehnološke autonomije“, navodi Maruša Vizek, naučna istraživačica i bivša direktorica Ekonomskog instituta u Zagrebu. „Odluka da carinsku politiku pretvori u alat nove industrijske revolucije možda na prvi pogled djeluje radikalno, ali ona zapravo odražava rastuće nezadovoljstvo američkih birača dosadašnjim učincima globalizacije i sve veći osjećaj ranjivosti u svijetu koji se ubrzano mijenja. Hoće li ta politika dovesti do stvarnog industrijskog preporoda Amerike ili će pokrenuti lavinu trgovinskih protivmjera, inflacije i strateških pometnji, ostaje neizvjesno.“
Trampov carinski rat sa ostatkom svijeta jeste radikalan ali nije slučajan. SAD su, navode stručnjaci, zemlja dvostrukog deficita (baš kao i Crna Gora, ali kod nas to ne zavrjeđuje ozbiljniju pažnju). Budžetskog, pošto država troši više nego što prihoduje i trgovinskog, jer uvozi daleko više nego što izvozi. Ali, analitičari kažu kako nijesu sigurni da je predsjednik SAD na pravom putu u potrazi za prihvatljivim i održivim rješenjem. Mada se,makar neki od njih, nadaju dobrom ishodu. „Mislim da će sve skupa na kraju voditi pravednijoj i logičnijoj ekonomiji“, kaže jedan od malobrojnih evropskih podržavalaca Trampovog pohoda na globalnu ekonomiju.
„To je oblik ekonomskog rata, ali sa stajališta SAD-a, mislim da je Trump napravio to na vrijeme, mada se možda može govoriti o prekomjernom granatiranju“, rekao je za HTV nekadašnji hrvatski ministar ekonomije Davor Štern. „Da bi se resetirala Amerika, tako velika zemlja s tako velikom industrijom, pogotovo bivšom industrijom, on je (Tramp – prim. Monitora) morao posegnuti duboko u arsenal oružja ekonomske prirode“.
Predsjednik SAD želi da promijeni postojeće ekonomske odnose na globalnom nivou, najavljujući novu industrijalizaciju u svojoj zemlji, iz koje su fabrički pogoni preseljeni na jeftinije destinacije, dominantno u Kinu i Meksiko. Ideja je da natjera proizvođače (domaće i strane) da iz inostranstva svoje proizvodne pogone presele/vrate u SAD, kako bi tamo proizvodili robu namijenjenu ne samo američkom tržištu.
Nešto slično radile su, prije tri-četiri decenije, sada uz Japan, najrazvijenije ekonomije Azije (Kina, Južna Koreja…) koje su prodor na sopstvena tržišta uslovljavale otvaranjem fabrika na domaćem terenu i transferom tehnologija. Ali, oni su, uz veliko tržište, imali da ponude i izuzetno jeftinu radnu snagu. Sa SAD je situacija obrnuta. Rad je skup. Pa nije izvjesno da plan reindustrijalizacije može zaživjeti onako kako to predviđaju Tramp i njegovi saradnici.
To, kako vidimo, nije razlog da odustanu. Za početak, uz industriju aluminjuma i čelika, Tramp je kao glavnu metu za prinudnu seobu u SAD pikirao evropsku autoindustriju i azijsku elektroniku. Dodatno, neke se zemlje otvoreno uslovljavaju potencijalnim uklanjanjem američkog bezbjednosnog štita, što se u Evropi i Aziji, posebno među susjedima Rusije i Kine, doživljava kao vrlo ozbiljan bezbjednosni problem.
Državama koje se žele osloboditi (dijela) nametnutih carina, Tramp traži da ponude „nešto fantastičlno“. Najavljuje bilateralne pregovore gdje će pred svakoga postaviti specifične uslove. Za sada znamo da će na listi želja, uz seobu industrije, biti kupovina američkog oružja i energenata (nafta i gas), zahtjev da se ukinu „glupa pravila“ koja onemogućavaju izvoz genetski modifikovanih poljoprivrednih proizvoda iz SAD, insistiranje da se nastavi finansiranje američkog javnog duga (kupovina državnih obveznica) uz navodnu ideju da dio njih bude plasiran sa neograničenim rokom dospijeća. To bi značilo da ulagač ne očekuje povrat uloženog novca već samo isplatu godišnje kamate…
Pregovori oči u oči su, nakon straha od carinskog rata, naredna faza Trampovog plana objašnjava Janis Varoufakis, profesor ekonomije i nekadašnji ministar u grčkoj vladi.
„Svaki put kada neka strana vlada pristane na njegove zahtjeve, on bilježi još jednu pobjedu. A ako ga neka neposlušna država odbije, carine će ostati na snazi, što će generisati stalni priliv dolara kojima može raspolagati kako god želi (budući da Kongres kontroliše samo fiskalne prihode)“, navodi Varoufakis u tekstu Trampov masterplan. „Kada druga faza plana bude dovršena, svijet će ostati podijeljen na dva tabora: onaj zaštićen američkim bezbjednosnim štitom, po cijenu poskupljenja sopstvene valute, gubitka proizvodnih pogona i prisilne kupovine američkog izvoza, uključujući oružje, i onaj koji će strateški možda biti bliži Kini i Rusiji, ali će ostati povezan sa Amerikom kroz trgovinu umanjenog obima koja će Trumpu donositi redovne prihode od carina“.
Varoufakis spori tezu da je Trampov plan („sasvim solidan — mada riskantan“) globalni presedan. On podsjeća kako je 1971. tadašnji predsjednik SAD Ričard Nikson izazvao „kontrolisani raspad svetske ekonomije“. Iz čega je proistekla era globalizacije i neoliberalizma. Grčki ekonomista citira riječi tadašnjeg ministra finansija SAD Jona Konelija, kojima je ovaj ubjeđivao Niksona da krene tim putem: „Moja filozofija, gospodine predsjedniče, kaže da stranci hoće da nas opljačkaju, a naš zadatak je da mi opljačkamo njih prije nego oni nas“. Najbliži saveznici SAD i tada su, kao i sada, ostali zatečeni razvojem situacije.
Šta ako Tramp ne dovede do kraja ono što je uspio Nikson – da svijetu nametne novi ekonomski model koji bi se, možda, nakon prvobitnih šokova, lomova, i skupog prilagođavanja, mogao pokazati kao „pravedniji i logičniji“? Može se desiti da globalni otpor nametnutom danku nadvlada potrebu da se, pokornošću, sačuva privid sigurnosti, ne samo ekonomske. Prije nego se ime vaše zemlje (regiona) nađe na popisu na kome su Gaza, Ukrajina, Grenland, Panamski kanal… Ili će kasta milijardera okrenuti leđa predsjedniku SAD, kao što je to zamalo uradila minule nedjelje, dok su se gubici na berzama, uzrokovani neočekivanim carinskim stopama, mjerile hiljadama milijardi dolara/eura.
Bivši ministar ekonomije Francuske Alen Madelen, govoreći u parlamentu, nazvao je Trampove carine “huliganskim metodama”, koje gaze međunarodno pravo. „Više nema nikakvog prava. Sve je gotovo.“ Bilo je to prije carinskog primirja. Ali, još oštrija borba može se rasplamsati već na ljeto.
Tramp će u tom slučaju, smatra Varuofakis, „biti primoran da izda ili svoje pleme bijesnih finansijera i trgovaca nekretninama ili radničku klasu koja ga je dovela na vlast“. On upozorava da će se u međuvremenu otvoriti još jedan front. „Ako sve zemlje bude tretirao zasebno, uskoro bi mogao da izazove njihove posebne reakcije. Peking bi mogao odustati od svoje oprezne politike i pretvoriti BRICS u novi Breton Voods, u kom bi juan imao ulogu stožera koju je dolar imao u izvornom sistemu. Možda će to biti najvažnije nasljeđe Trumpovog impresivnog masterplana, a ujedno i najteža kazna za njegovog tvorca.“
Gdje je Crna Gora u svoj toj priči? Odgovor treba potražiti kod Milojka Spajića i Andrije Mandića. Oni, valjda, znaju zašto su sa onoliko entuzijazma zimus slavili pobjedu novog/starog predsjednika SAD. Pride, premijer se pohvalio kako Tramp planira sprovesti modifikovanu verziju programa Evropa sad. Sada je srećan jer smo dobili dodatni carinski namet od „samo“ 10 odsto. Pa ne mora da zove Vašington i… ostalo.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

SRPSKI PATRIJARH I USKRS SRPSKO – RUSKOG SVETA U KREMLJU: Za vrh SPC-a Crna Gora je otvoreno pitanje

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa
-
IN ENGLISH2 sedmice
Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope
-
IN ENGLISH2 sedmice
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
DRUŠTVO3 sedmice
MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku
-
SVIJET3 sedmice
SLUČAJ MARIN LE PEN: Za desnije sjutra
-
INTERVJU2 sedmice
SANJA RAONIĆ, SLIKARKA: Događanje umjetnosti kao čin otpora
-
INTERVJU1 sedmica
SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena