Zamislite prosječnog građanina ili građanku koji zarađuje prosječnu platu od 750 eura. Niko mu ne plaća to što dolazi na posao, niti stanarinu. Taj prosječan čovjek, ukoliko nema riješeno stambeno pitanje, u prosjeku potroši oko 300 eura na kiriju i još najmanje 100 eura za račune. Ukoliko ne vozi, mjesečno plaća prevoz makar 150 eura. Ostane mu/joj 200 eura koje treba da rasporedi na hranu, kućne potrepštine, garderobu, izlaske… Savremene igre gladi
Abaz Dizdarević, Milan Knežević, Andrija Nikolić, Simonida Kordić, Mevludin Nuhodžić, Suzana Pribilović, Miloš Konatar, Slaven Radunović, Dragica Sekulić, Branko Radulović, Vesna Pavićević, Suada Zoronjić, Genci Nimanbegu, Vladan Raičević, Maja Vukićević, Dragan Ivanović, Milosava Paunović, Nikola Rakočević, Jelena Božović, Nikola Bajčetić, Dragan Vukić, Nikola Rakočević, Maksim Vučinić, Damir Šehović… – neki su među više od 30 poslanika i poslanica u Skupštini Crne Gore koji su u posljednjih godinu i po dana samo za telefonske pozive potrošili po više od 1 500 eura iz državnog budžeta.
Za telefoniranje u tom vremenskom periodu, dakle, utrošeno je preko 45 hiljada eura. To su podaci Skupštine Crne Gore. Prema pisanju “Vijesti“, službene pozive na račun građana nijesu obavljali poslanici Aleksa Bečić, Boris Bogdanović, Mihailo Anđušić, Predrag Bošković, Božena Jelušić, Andrija Mandić, Valentina Minić, Mehmed Zenka, Nela Savković Vukčević…
Nije to jedina privilegija koju mogu da koriste predstavnici i predstavnice naroda u Parlamentu. Osim ovih mjesečnih naknada za telefonske račune, poslanici i poslanice imaju pravo i na plaćeno gorivo ili korišćenje svog automobila, parking, pravo na zakup stana, dnevnice za dolazak na skupštinska zasijedanja, službeno vozilo…
Tako je za troškove korišćenja sopstvenog vozila za dolazak na sjednice Skupštine najviše isplaćeno Simonidi Kordić – 9 721 eura, a zatim Jeleni Božović – 9 270 eura. Slijede ih Vesna Pavićević – 7 485, Jovanka Laličić – 6 043, Kenana Strujić Harbić – 5 976, Milun Zogović – 5 862, Milosava Paunović – 4 936, Andrija Popović – 4 882, Jovanka Bogavac – 4 407 eura… Oni putuju iz Herceg Novog, Kotora, Tivta, Berana, Pljevalja…
Troškovi dolaska svojim vozilom na posao su za poslanika Dejana Đurovića iznosili 4 339 eura, Bogdana Fatića – 5 847. Samo za prethodnu godinu Genci Nimanbegu potrošio je u te svrhe 3 606 eura, dok za ovih pola godine nije imao troškova po tom osnovu. Za dolazak sopstvenim vozilom na sjednice Miomir M. Mugoša isplaćen je 1 635 eura, a Andrija Nikolić 2 191…
Ima i onih koji koriste sve privilegije. Tako je iz budžeta za zakup stana Branku Čavoru, Maji Vukićević, Momu Koprivici i Draganu Krapoviću plaćeno po 5 940 eura, a Albinu Ćemanu – 5 569. Prošle godine Tamara Vujović je u ove svrhe potrošila 3 107.
Za hotelski smještaj za predsjednicu Parlamenta Danijelu Đurović izdvojeno je čak 21 021 eura. Hotelski smještaj za Jovanku Bogavac je koštao 4 247 eura, a za Milosavu Paunović 5 032 eura.
Jovanki Laličić isplaćeno je 2 079 eura dnevnica za dolazak na skupštinska zasijedanja, Jovanki Bogavac 1 935, Simonidi Kordić 1 566, Vesni Pavićević 1 476 eura…
Troškove goriva za službena vozila u vrijednosti od 2 744 eura napravila je Branka Bošnjak, dok je Dragan Vukić za to utrošio 1 957 eura, Branimir Gvozdenović 1 710, Božena Jelušić 1 869, Momo Koprivica 2 003, Slaven Radunović 1 871…
Svi ovi brojevi upućuju na samo jedan zaključak – isplati se, dakle, predstavljati građane i građanke u najvišem domu jedne države.
Plate poslanika i poslanica u Crnoj Gori su i do 25 puta veća od materijalnog obezbjeđenja porodice (MOP) za jednog člana, a do 13 puta od MOP-a za petočlanu familiju. Prema podacima od prošle godine, plata predstavnika i predstavnica građana je oko dvije hiljade eura, ne računajući sve druge privilegije, kao ni naknade koje nerijetko dobijaju za rad po raznoraznim odborima. MOP za jednog člana iznosi oko 80 eura, a za pet članova nešto preko 152 eura.
MOP primaju porodice koje su po svim kriterijuma siromašne. I dok su plate poslanika u prethodnom periodu zahvaljujući programu “Evropa sad” porasle za oko 200 eura, socijalna primanja su se zanemarljivo uvećala. Prema podacima iz januara ove godine, u 24 opštine ukupno je bilo 6 325 porodica koje su primale MOP, a njima je tog mjeseca ukupno isplaćeno preko 723 hiljade eura.
Građani i građanke Crne Gore za bruto plate 81 poslanika i poslanice na godišnjem nivou izdvoje oko tri miliona eura.
Zamislite sada prosječnog građanina ili građanku koji zarađuje prosječnu platu koja, prema podacima Uprave za statistiku MONSTAT iz februara ove godine, iznosi oko 750 eura. Niko mu ne plaća to što dolazi na posao, niti stanarinu. Taj prosječan čovjek, ukoliko nema riješeno stambeno pitanje, u prosjeku potroši oko 300 eura na kiriju i još najmanje 100 eura za račune. Ukoliko ne vozi, mjesečno plaća prevoz makar 150 eura. I ostane mu/joj 200 eura koje treba da rasporedi na hranu, kućne potrepštine, garderobu, izlaske… Savremene igre gladi.
U Crnoj Gori svaki četvrti građanin živi u riziku od siromaštva, a, prema podacima UNICEF-a iz februara 2022. godine, najmanje trećina djece – u siromaštvu.
U susret Međunarodnom danu siromašnih koji se obilježava 9. avgusta, valja preispitati onu narodnu – ko nije za sebe, nije ni za druge. Čini se da su je najprivilegovaniji u državi izokrenuli u ko zna za sebe, ne zna za druge.
Andrea JELIĆ