MONITORING
POSKUPLJENJE STRUJE: Tri boje – crno

Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Plava tarifa neprihvatljiva je za obične građane, koji potrošnju ne mogu nikako da “uguraju” u 300 kWh. Crvena tarifa nije za one koji se trude da potroše sto manje “skupe” struje. Prihvatljivost zelenog modela zavisi od toga koliko vam je prihvatljivo uništavanje seoskih rijeka da bi povlašteni biznismeni punili džepove
Nije moguće utvrditi šta je veći bezobrazluk – poskupljenje struje ili način na koji Elektroprivreda i Regulatorna agencija za energetiku objašnjavaju da je skuplja struja bila neminovnost. Dok se oko toga vodi mrtva trka, jasno je da je ispred svih po bezobzirnosti Ministarstvo ekonomije čija je čelnica objasnila da je Vlada “učinila sve” da uvećanje cijene za “neke kategorije potrošača, ne utiče na smanjenje životnog standarda”.
Ljubazno, sve po tačkama zakona, Elektroprivreda nas je obavijestila da je “u svojstvu snabdjevača krajnjih kupaca”, utvrdila i na svom portalu objavila Odluku o utvrdjivanju cijena električne energije za kupce priključene na elektrodistibutivni sistem koja će važiti od 1. marta 2019.
Pohvalili su se da, “u namjeri da svoju uslugu unaprijede i prilagodie potrebama potrošača”, uvode “pravo kupca na odabir jednog od ponuđenih tarifnih modela snabdijevanja”. Stimulišu, kažu, energetsku efikasnost i smanjuju budžetsko opterećenje kupaca.
Te su nam tako predstavili tarifne modele: plavi, crveni i zeleni.
I ako dvadeset puta pročitate šta koji model podrazumijeva, male su šanse da ćete razumjeti o čemu se radi. Šanse da ćete svoje domaćinstvo uspjeti da uklopite u neki od modela su – gotovo nikakve.
Plavi model podrazumijeva podjelu tarifnih elementa tokom dana na višu i nižu tarifu u zavisnosti od visine potrošnje. Na taj način, kupcu koji odabere plavi model snabdijevanja, prvih 150 kWh u višoj i 150 kWh u nižoj tarifi cijena će biti jeftinija dva odsto nego do sada. Po evidenciji EPCG trenutno više od 60 odsto mjernih mjesta ima potrošnju manju od 300 kWh mjesečno. Ukoliko je potrošnja veća od predviđenih ograničenja svaki dodatni kWh plaća se po uvećanoj cijeni.
Ne zna se po koliko uvećanoj cijeni.
Neko je već primijetio da plava tarifa savršeno odgovara onima koji imaju više kuća i stanova. Pošto, realno, ne mogu istovremeno da budu na dva mjesta i time troše struju.
Ako se, međutim, tamo negdje po sjeveru šanse da četvoročlano domaćinstvo potroši manje od 300 kilovata gotovo da ne postoje. Osim ako umjesto bojlera ne koriste kazan, umjesto usisivača – metlu i umjesto mašine za pranje veša – korito. Kad se razmisli – fen, kompjuter, mašina za suđe – sve je to čisti luksuz. Zahvaljujući klimatskim uslovima u tim krajevima, frižider zimi im, logično, ne treba; a đe bi to, zaboga, oni išli pa da moraju da peglaju robu. Eto tako. Upale sijalicu i televizor i preko zemaljkskog signala, da ne bi trošili struju za kablovsku, gledaju na Pinku i javnom servisu kako nam zemlja napreduje.
Crveni model podrazumijeva istu tarifu svakog dana u sedmici 24 sata, bez obzira na visinu potrošnje električne energije. Tarifa ovog modela je niža u odnosu na Osnovni model ukoliko se radi o dominantnoj potrošnji više tarife električne energije u toku dana, to jest ukoliko kupac minimalno koristi nižu tarifu.
To praktično znači da je Elektroprivreda riješila da doskoči onima koji su godinama način života prilagođavali “jeftinoj” i “skupoj” struju. Pa su prali veš ili suđe noću ili nedjeljom, peglali takođe. Nećete majci, reče Elektroprivreda. Amin, odgovori regulator, kojeg država plaća da reguliše državnu Elektroprivredu od državnih, to jest para poreskih obveznika.
Oh, da, tu je i zeleni model. On podrazumijeva cijenu električne energije iz Osnovnog modela dodatno uvećanu za 0,2 centa po kWh uz garanciju isporuke cjelokupne električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora. “Iskustva iz EU i regiona govore da se za ovaj paket najčešće opredjeljuju društveno odgovorni pojedinci i privredni subjekti”. Stvarno nikad sreće u ovu Crnu Goru. Umjesto da kao ljudi i Evropljani budemo ekološki osviješteni i da nas struja iz mini-hidroelektrana grije kao sunce našeg neba, nama se ukazuje lik Blaža Đukanovića. Momka kojem je tata bio predsjednik vlade kad je dobio dozvolu za gradnju male elektrane. Iza njega idu ostali predsjednikovi ljudi koji sijaju od ekološke energije i para koje praveći je mlate, dok se za njima vuče magla mrtvih rijeka.
“Nova cijena u odredjenim tarifama u prosjeku je uvećana šest odsto”, saopštila je Elektroprivreda.
Ukoliko kupac ne odabere ni jedan od ponuđenih tarifnih modela automatski se utrošak električne energije obračunava po Osnovnom tarifnom modelu. S obzirom na to da energija predstavlja oko 45 odsto obračuna to znači da će kod Osnovnog modela ukupni račun biti uvećan “samo” 2,7 odsto.
Prosječan januarski račun za struju iznosio je 42 eura. Domaćinstvo koje troši oko 300 kilovata, dobije račun od oko 30 eura. Ako krenete u istraživanje metodologijom raspitivanja po komšiluku, među rođacima i poznanicima, brzo će vam biti jasno da su oni koji plaćaju struju manje od 30 eura mjesečno ozbiljan izuzetak. Da se ponovi: Elektroprivreda tvrdi da ih je 60 odsto. To znači da je plava tarifa za obične građane, koji potrošnu ne mogu nikako da “uguraju” u 300 kWh – neprihvatljiva. Posebno zato što se ne zna koliko treba da plate ako prekardaše.
Crvena tarifa nije za one koji se trude da potroše sto manje “skupe” struje. To su, ponovo, obični građani, u nastojanju da ssastave kraj s krajem. Prihvatljivost zelenog modela već je nactrana. Zavisi od toga koliko vam je prihvatljivo uništavanje seoskih rijeka da bi povlašteni biznismeni punili džepove.
Uvođenjem ovih modela Elektroprivreda, kako je saopšteno, “pokušava da uspostavi balans između visokih tržišnih cijena i socio-ekonomske situacije, čime će potrošačima omogućiti izbor u cilju racionalnijeg korišćenja električne energije”. Impresivno.
Prema podacima Elektroprivrede u januaru je račun preko 150 eura dobilo 2,29 odsto potrošača odnosno 7,63 hiljade domaćinstava, dok je potrošnja od 100 do 150 eura očitana kod 4,83 odsto potrošača ili 16,12 hiljada domaćinstava.
U Podgorici živi trećina Crne Gore, tu je prema popisu 2011. bilo oko 57.000 domaćinstava. Iako je broj domaćinstava u kojima se ljudi griju na drva drastično povećao posljednjih godina, nije moguće da se barem trećina Podgorice ne grije na struju. To bi značilo da su sva domaćinstva koja plaćaju struju preko sto eura u Podgorici što takođe ne može da bude tačno. Grijanje na struju najčešće podrazumijeva ralune koji prelaze stotinu eura i, onima koji ne otplaćuju kredite najčešće su najveća stavka u kućnom budžetu naročito u zimskim mjesecima.
Slatki su podaci: ako vam je račun za struju 130 eura i redovno plaćate struju Elektroprivreda vas učlanjuje u “Zlatni tim” i daje vam popust od 13 odsto na “aktivnu energiju”. To znači da vam je račun manji za šest eura.
Nepopularnu odluku o povećanju cijene električne energije donijeli smo nakon brojnih analiza, a glavni razlog su cijene električne energije na međunarodnim berzama, kazao je izvršni direktor Elektroprivrede Crne Gore Igor Noveljić. Krajem prošle godine objavljeno je da je Elektroprivreda od početka 2018. godine ostvarila dobit veću od 50 miliona eura. Međunarodnim cijenama struje uprkos.
Poskupljenje struje jedna je od veoma rijetkih stvari koja je u Crnoj Gori ujedinila radnike i poslodavce.
“Ovo poskupljenje će, samo po sebi, izazvati dalekosežne posljedice i usljed toga što će direktno ili indirektno uticati na povećanje cijena ostalih roba i usluga”, ocijenili su u Uniji slobodnih sindikata Crne Gore.
“Ima li kraja povećanju cijene električne energije u Crnoj Gori? Ta biznis barijera ne samo što opstaje, nego postaje sve značajnija prepreka za razvoj biznisa u Crnoj Gori”, saopštili su iz Montenegro biznis alijanse.
Poslanik SDP je Raško Konjević pitao je u otvorenom pismu ministarku ekonomije Dragicu Sekulić zašto kompanije Vektra grupacije mogu nekažnjeno da duguju desetine miliona eura za poreze dok se građanima uvećavju računi za električnu energiju i stvaraju uslovi za još jedan inflatorni udar koji će ponovo obezvrijediti njihove plate i penzije.
U međuvremenu je najavljeno da će u Skupštini biti održano kontrolno saslušanje povodom poskupljenja struje, te je ministarka najavila da će na sva pitanja odgovoriti u okviru rada parlamenta. “Sigurna sam da ćete tada i sami uvidjeti da je ova Vlada učinila sve da uvećanje cijene za neke kategorije potrošaca, ne utiče na smanjenje životnog standarda posebno imajući u vidu socijalno osjetljive kategorije”, piše u odgovoru ministarke Sekulić. “Ima li ovdje iko normalan”, što reče predsjednik Crne Gore Milo Đukanović..
Građanski pokret URA, smjestio je, možebiti, poskupljenje struje tamo gdje mu je mjesto. Kazali su: “Ovakvo stanje više nije podnošljivo i građani treba masovno da dignu glas protiv prve familije i njihovih srodnika kojima tri decenije pune džepove a svoje kontinuirano prazne. Subota je prva prilika za to”.
Pa – kako ko voli.
Miloš BAKIĆ
Komentari
Izdvojeno
KOLIKO KOŠTA LOŠ KREDITNI REJTING CRNE GORE: U vrtlogu zaduživanja

Objavljeno prije
6 danana
4 Aprila, 2025
U poređenju s drugim zemljama u regionu, Crna Gora, zajedno sa Bosnom i Hercegovinom, ima najgori rejting – B+ (spekulativna kreditna sposobnost, visok kreditni rizik). Najbolje stoje Slovenija AA- (visoka kreditna sposobnost, nizak rizik) i Hrvatska A- (srednja kreditna sposobnost, nizak rizik). Srbija je četiri nivoa iznad Crne Gore s ocjenom BBB- (srednja kreditna sposobnost, umjeren rizik)
Vlada Crne Gore je 25. marta ove godine objavila informaciju o uspješnoj emisiji državnih obveznica na berzi u Londonu u vrijednosti od 850 miliona eura. Kamatna stopa je 4,875 odsto (41,44 miliona godišnje) dok je rok dospijeća sedam godina. Na kraju će država ukupno vratiti jednu milijardu i 140 miliona eura. Ovo je do sada najveće pojedinačno zaduženje.
Premijer Milojko Spajić kazao je da je to zaduženje bilo povoljno i da će prikupljena pozajmica biti iskorišćena za vraćanje dugova koji su velikim dijelom nastali prije smjene vlasti 2020. godine. Iz analitičkih izvještaja vidi se da najveći dio, 500 miliona, otpada na vraćanje emisije obveznica iz 2018. kada je premijer bio DPS-ov Duško Marković. Slijedi 55 milliona posuđenih od Svjetske banke 2018. i 2020. god., otplata rate Kinezima za prioritetnu dionicu autoputa prema Kolašinu od 60 miliona, otplata aranžmana Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) od 20 miliona, rate domaćim bankama od 57 miliona itd. Otplata duga od 60 miliona prema Dojče banci iz 2023. godine u vrijeme premijera Dritana Abazovića je jedini veći post DPS-ovski dug koji se pominje u vladinim saopštenjima.
Ministarstvo finansija (MF) je dodalo da se do kraja 2025. mora vratiti preko 800 miliona i da je novac za to uzet “po najpovoljnijim mogućim uslovima” zbog “velikog povjerenja investitora u Crnu Goru”. U prilog tome se navodi da je kamata za jedan odsto niža od zaduženja iz marta 2024. Tada se Spajićeva Vlada, preko obveznica u dolarima, zadužila 687 miliona eura uz kamatu od 5,8 odsto na sedam godina. I tada je premijer tvitovao i rekao da se radi o “povoljnim uslovima.” Prema interpretaciji Spajića, zbog tog zaduženja su “pojedini mediji i kvazi analitičari…bombardovali javnost špekulacijama, poluistinama i lažnim informacijama”. Time su “kreirali nestabilnosti na tržištu i otežali nam rad…otvoreno radeći protiv interesa sopstvene države.”
Interesantno je da je na berzi u Londonu 25. marta bila velika tražnja za crnogorskim euro obveznicama – skoro tri puta veća od iznosa zaduženja. Početna kamata je bila 5,5 odsto. Zbog velikog interesovanja kamata je prvo pala na 5,125 odsto (što je bila i prva javna informacija) i onda na 4,875 odsto. Padom kamatne stope sa 5,125 odsto na 4,875 odsto država je uštedila 15 miliona eura.
Ipak, kada se saberu ove dvije emisije obveznica sa kamatama uz prethodna zaduženja u manjim iznosima, dolazi se do “zabrinjavajućih više od dvije milijarde eura” duga za svega 16 mjeseci Spajićeve Vlade, prema riječima poslanika URA-e Miloša Konatara.
Bivša državna sekretarka MF-a Mila Kasalica je rekla za Dan da su ino povjerioci u ovom trenutku pružili “pojas spasa” 44. Vladi. “Kamata pokazuje da ni jedan povjerilac nije u gubitku, jer…na svoje ulaganje dobijaju duplo” – kada se uporede procenti zarade na drugim mjestima. Lider Pokreta za promjene (PZZ) Nebojša Medojević je novo zaduženje opisao opaskom – Evropa sad – Grčka sjutra, aludirajući na bankrot Grčke krajem 2009. godine. Medojević je u svojoj objavi na Facebook-u upozorio da je zaduživanje radi vraćanja dugova kovitlac do bankrota. Naime, za sadašnjih 850 miliona će se na kraju platiti preko 1,1 milijarde. Onda će država morati opet pozajmiti sa kamatama 1,5 milijardi da bi vratila 1,1 milijardu i tako dublje u vrtlog. Medojević je ranije optuživao premijera za unosne ugradnje u ovakve kreditne aranžmane Vlade i pozvao Specijalno državno tužilaštvo (SDT) da ispita slučajeve, uključujući i prvo kreditno zaduženje od 750 miliona na početku mandata vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je Spajić bio ministar finansija.
Spajić je negirao optužbe nekoliko puta. Na osnovu dokumentacije koju je Monitor dobio za prvo zaduženje od 750 miliona i o čemu je pisao par puta, nije bilo moguće dokazati optužbe za netransparentnost i kršenje Zakona o budžetu.
Razlog sadašnje visoke kamate pri emisiji euro obveznica leži i u lošem kreditnom rejtingu Crne Gore. Zaduženje od 750 miliona iz decembra 2020. je realizovano uz kamatu od 2.875 odsto i uz puno bolji rejting Crne Gore. Poređenja radi, emisija obveznica hrvatske vlade iz te godine od 2 milijarde eura je ostvarena uz kamatnu stopu od 1,5 odsto. Svako kasnije crnogorsko zaduženje je bilo skuplje usljed pogoršanog kreditnog rejtinga.
Desetak dana prije zadnje emisije obveznica objavljen je novi kreditni rejting Crne Gore od agencije Standard & Poors (S&P) s oznakom B+ koja se opisuje kao “spekulativna kreditna sposobnost, visok kreditni rizik”. U poređenju s drugim zemljama u regionu, Crna Gora zajedno sa Bosnom i Hercegovinom, ima najgori rejting. Najbolje stoje Slovenija AA- (visoka kreditna sposobnost, nizak rizik) i Hrvatska A- (srednja kreditna sposobnost, nizak rizik). Srbija je četiri nivoa iznad Crne Gore s ocjenom BBB- (srednja kreditna sposobnost, umjeren rizik) kao i Albanija i S. Makedonija sa BB- ocjenama (kreditna sposobnost sa spekulativnim elementima, znatan rizik).
Vijesti su objavile da je Crna Gora imala najbolji kreditni rejting (prema metodologiji S&P) 2007. od BB+. Tada je imala rejting tri nivoa iznad sadašnjeg i bila za nivo manje od ulaska u grupu rejtinga bez spekulativnih elemenata. Srbija je 2007. imala rejting BB-, dva nivoa ispod Crne Gore.
I pored ovakvih parametara, Ministarstvo finansija (MF) se istog dana oglasilo saopštenjem da je rejting “potvrdio da Crna Gora, od zemalja u regionu Zapadnog Balkana, ostaje najnaprednija u procesu pristupanja Evropskoj uniji (EU)”. Novi rejting je, saopštili su, “potvrda da je Crna Gora na stabilnom putu napretka, kada se radi o ekonomskim politikama i razvojnim procesima, koji su sprovedeni u mandatu ove Vlade”.
Crna Gora, zaista jeste napredovala za jedan nivo od avgusta 2024. Tada je S&P popravila crnogorski kreditni rejting sa B na B+. Međutim, sadašnja “stable outlook” prognoza S&P teško da se može tumačiti kao “snažan pokazatelj stabilnosti i napretka koji je Crna Gora ostvarila, naročito u domenu fiskalne politike i ekonomskih reformi” kako to MF tumači. Kontekst i tabele S&P zapravo pokazuju da je “stable outlook” prognoza da će stanje ostati na nivou na kojem je sada. U sadašnjoj ocjeni naše ekonomije S&P navodi da CG ima trend povećanja trgovinskog deficita, pad turizma, smanjenja direktnih stranih investicija (DRI) i usporavanje bruto društvenog proizvoda (BDP) zadnjih devet mjeseci.
Sadašnja fiskalna slika države će se dodatno pogoršati, prema vladinim procjenama, sa rastom javnog duga sa 4,5 milijardi iz septembra 2024. (58,5 odsto BDP-a) na 5,5 milijardi u 2027. godini (63,8 odsto BDP-a). Štaviše, Vlada će zbog sadašnjeg stanja i novih potreba morati nastaviti sa pozajmicama koje će, po pravilu, biti sve skuplje. Iduće godine treba vratiti 353 miliona a 2027. godine čak 971 milion što je ukupno za tri godine (2025-2027) skoro 2,2 milijarde eura.
Takođe, važno je primijetiti da nama susjedne države nastavljaju politiku forsiranja domaćeg kreditiranja svojih potreba, dok se Crna Gora isključivo oslanja na međunarodne investitore čija jedina želja je profit od visokih kamata koje im Vlada, tj. građani plaćaju kao nijedna država u okruženju.
Slovenija je u januaru ove godine na domaćem tržištu preko emisije obveznica pozajmila 261 milion eura uz kamatu od 3,4 odsto. Srbija je isto u januaru preko dinarskih obveznica prikupila 945 miliona eura uz kamatu od 5,25 odsto. Od toga su 60 odsto bili domaći investitori. Iako je srbijanska kamata nešto viša od crnogorske, Beograd ima sve poluge monetarne politike u svojim rukama preko kojih relativno lako može ispeglati valutne razlike. Hrvatska je do sada nekoliko puta sprovela emisije na domaćem tržištu uz niže kamatne stope.
Jedna od rijetkih dobrih strana za Crnu Goru u dosadašnjem zaduživanju je neočekivano velika inflacija i kod nas i u svijetu. Neki analitičari navode primjer kineskog zajma za gradnju auto puta sa kamatom od dva odsto i dosadašnjim hedžing aranžmanima Spajića kojim je amortizirana valutna razlika između dolara i eura. Rata od 60 miliona eura bi 2014. godine ili ranije puno teže pala državnom budžetu nego 2025. godine.
Vrijeme i inflacija “jedu dosadašnji dug”. Ali dolaze nova zaduženja.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
POTPISAN SPORAZUM VLADE I UJEDINJENIH ARAPSKIH EMIRATA: Čekajući Skupštinu

Objavljeno prije
6 danana
4 Aprila, 2025
Planirane grandiozne investicije, prema navodima premijera vrijedne oko 30 milijardi eura, na državnoj zemlji koja će se dati u dugoročni zakup, čeka Zakon o državnoj imovini. Članom 29 Zakona jasno je određeno da o raspolaganju imovinom iznad vrijednosti od 150 miliona eura, na prijedlog Vlade odlučuje – Skupština
Premijer Milojko Spajić sa delegacijom boravio je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima od 27. marta do 02. aprila ove godine. Već sledećeg dana po dolasku crnogorske delegacije, Vlade Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata potpisale su Sporazum o ekonomskoj saradnji i Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, na svečanosti koja je organizovana u Predsjedničkoj palati u Abu Dabiju.
Sporazume su potpisali Spajić i vicepremijer Vlade UAE i ministar vanjskih poslova, Šeik Abdulah bin Zajed Al Nahjan, uz prisustvo predsjednika Šeika Muhameda Bin Zajeda Al Nahjana.
Saradnja će obuhvatiti brojne oblasti, sa posebnim fokusom na strateške i projekte od javnog interesa. Prije svega na razvoj jednog projekta na Crnogorskom primorju, kao integrisanog razvoja turizma i nekretnina mješovite namjene i izgradnju skijališta na sjeveru Crne Gore.
„Sporazum o saradnji u oblasti turizma predstavlja osnovu za projekte, koji će rapidno ubrzati ekonomski rast, otvoriti nova radna mjesta te poboljšati standard i kvalitet života, ravnomjerno raspoređujući benefite – na jugu i sjeveru zemlje. Zato naglašavam odredbu Sporazuma kojom se predviđa razvoj projekata u različitim regionima Crne Gore prvi put u istoriji vodeći računa o ravnomjernom razvoju naše zemlje“, istakao je nakon potpisivanja premijer Spajić.
Predsjednik UAE, Šeik Muhamed bin Zajed Al Nahjan kazao je da na putu daljeg razvoja države Crne Gore i njenog društva, premijer Spajić može računati na njegovo puno povjerenje i podršku.
U čast posjete predsjednika Vlade Crne Gore Ujedinjenim Arapskim Emiratima, na najvišoj zgradi na svijetu, Burj Khalifi u Dubaiju, istaknuta je zastava Crne Gore.
I dok je premijer Spajić ubirao lovorike na Arapskom poluostrvu kod kuće ga nisu štedjeli. Podigla se velika galama oko teksta Sporazuma, načina na koji će planirane investicije biti realizovane, o potencijalnim lokacijama koje će investitori odabrati, o uslovima zakupa državnog zemljišta i mnogih nepoznanica oko cijele priče koja je počela pojavom jednog od najmoćnijih investitora, milijardera Mohameda Alabara na licitaciji za zakup kupališta na Velikoj plaži u Ulcinju.
Nakon burne debate u Skupštini i gotovo svim medijima u Crnoj Gori u kojima je sa svojim oštrim kritikama prednjačio lider URA Dritan Abazović, uzdržanost prema namjeravanoj saradnji dvije zemlje počeli su iskazivati i sami članovi Spajićeve Vlade. Pojedini ministri naknadno su iskazali rezerve prema planiranim investicijama uz tvrdnje kako nisu ni vidjeli Sporazum prije glasanja o njegovom usvajanju na elektronskoj sjednici Vlade.
Uslijedila su prepucavanja saopštenjima na društvenim mrežama između pojedinih članova Vlade i koalicionih partnera skupštinske većine koja su ustalasala političku scenu u Crnoj Gori.
Prva se oglasila ministarka saobraćaja Maja Vukićević (DNP) koja je na svom nalogu na Instagramu poručila: “Na elektronskoj sjednici Vlade Crne Gore nisam podržala Prijedlog osnova za vođenje pregovora i zaključivanje Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata. Razlog za to je što imam određene rezerve prema predloženom sporazumu. Ne protivim se investicijama – naprotiv, smatram da su potrebne Crnoj Gori. Međutim, Velika plaža je prirodno bogatstvo koje treba da sačuvamo“.
Ubrzo je preko mreže Facebook stigao odgovor iz PES-, partije na čijem je čelu Milojko Spajić.
„Na 73. sjednici Vlade održanoj 21. marta, na kojoj je utvrđen Predlog osnove za vođenje pregovora i zaključivanje sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata o ekonomskoj saradnji, potpredsjednik Vlade Milun Zogović (DNP) i ministarka saobraćaja Maja Vukićević (DNP) glasali su “za“.“
Međutim, „na elektronskoj sjednici održanoj 24. marta, na kojoj je utvrđen Prijedlog osnove za vođenje pregovora i zaključivanje sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, potpredsjednik Vlade Milun Zogović glasao je “za”, dok ministarka saobraćaja Maja Vukićević nije glasala“, naveli su iz PES-a.
„Ukoliko se neko ne slaže sa strateškim razvojnim projektima, očekuje se da to artikuliše na Vladi, a ne da post festum na društvenim mrežama iznosi populističke poruke radi dnevnopolitičkih poena“, poručili su i dodali da „ako neko iz vlasti ima drugačiju agendu, pozivamo ga da je jasno saopšti i preispita svoje učešće u Vladi“.
“Izostanak glasa nije čin odgovornosti, već izbjegavanje odgovornosti. Vlada Crne Gore ne donosi odluke iza zatvorenih vrata – svi članovi kabineta, uključujući i ministre iz DNP-a, bili su blagovremeno i transparentno informisani o svim materijalima, što potvrđuju i njihova učešća u glasanju. Uostalom, ako sporazumi nijesu dobri – zašto je Zogović dva puta glasao za?”, kazali su iz PES.
Oglasio se i lider DNP Milan Knežević, nejasnim pojašnjenjem redosleda glasanja za dva dokumenta, Prijedlog osnova za vođenje pregovora o ekonomskoj saradnji i drugog o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, za koje su ministri iz redova njegove partije različito glasali. On je kazao kako nisu znali da će Sporazumi biti u nadležnosti odlučivanja Skupštine i zato su to smatrali problematičnim.
U dopuni zaključaka sa sjednice Vlada je naložila da se Sporazum o saradnji između Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata proslijedi na potvrđivanje Skupštini Crne Gore.
Ali ostaje nejsano zašto su potpisani državni dokumenti sa Vladom UAE obavijeni velom misterije, zašto nisu javno dostupni na sajtu Vlade. Vlada tvrdi da jesu, ali je riječ samo o predlozima osnova za vođenje pregovora. Sporazuma jednostavno nema ni na sajtu Vlade ni Skupštine.
Odgovarajući na kritike i različite interpretacije sporazuma u javnosti od strane NVO, političkih subjekata i medija, u saopštenju iz kabineta premijera Spajića ističe se kako se u Prijedlogu sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, koji je Vlada Crne Gore usaglasila sa Vladom Ujedinjenih Arapskih Emirata, jasno navodi da nacionalno zakonodavstvo ostaje na snazi i biće primijenjeno, kako u dijelu planske dokumentacije, tako i u dijelu zaštite životne sredine, izgradnje objekata i drugih propisa, sa izuzetkom u dijelu sprovođenja postupka javnih nabavki i državne imovine.
Vlada se obavezuje da će obezbijediti zemljište, odnosno razvojno područje, “bez sprovođenja javnih nabavki, javnog tendera ili drugih procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine”, navedeno je u Sporazumu.
„Zakon o javnim nabavkama predviđa izuzeća za nabavke zasnovane na međudržavnim sporazumima i međunarodnim pravnim instrumentima, što je definisano Članom 13 ovog Zakona“, navodi se u reagovanju Vlade.
Međutim, na planirane grandiozne investicije vrijedne, prema navodima premijera oko 30 milijardi eura, na državnoj zemlji koja će se dati u dugoročni zakup, čeka i Zakon o državnoj imovini. Članom 29 Zakona jasno je određeno da o raspolaganju imovinom iznad vrijednosti od 150 miliona eura, na predlog Vlade odlučuje Skupština.
Crnogorski parlamentarci imaju poslednju riječ (član 39) i kada se dobra u svojini države daju u zakup do 90 godina. Inače nijednim zakonom koji se odnosi na davanje u zakup državnog zemljišta nije predviđen rok od 99 godina, koji se ovih dana pominje u vezi sa mogućim ulaganjima u zaleđu ulcinjske Velike plaže.
Zakonom je predviđeno da se zakup državne imovine vrši isključivo javnim nadmetanjem ili aukcijom i na osnovu prikupljenih ponuda, odnosno putem javnog tendera. U pitanju je Zakon o državnoj imovini iz 2010. godine na osnovu kojeg je donijeta Uredba o prodaji i davanju u zakup stvari u državnoj imovini, sa potpisom tadašnjeg premijera Mila Đukanovića.
Na koji način Vlada planira da preskoči primjenu Zakona o državnoj imovini u korist Zakona o javnim nabavkama nije objašnjeno. Kao ni to da li se uopšte davanje u zakup državnog zemljišta tretira kao javna nabavka roba, usluga i radova, na šta se Zakon o javnim nabavkama odnosi.
Branka PLAMENAC
Komentari
Izdvojeno
VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije
2 sedmicena
28 Marta, 2025
Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine preko Evrope do SAD. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU
Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.
Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.
Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.
Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.
Sa sadašnijim ambasadorom nije zadovoljna ni suprotna ideološka strana. Mitropolit Crnogorske crkve (CPC) Boris uputio je protestno pismo ministru Ibrahimoviću zbog odnosa crnogorskog ambasadora u Vašingtonu prilikom nedavne posjete crkvene delegacije Americi. Mitropolit piše da ambasada „nije našla za shodno da nam izađe u susret i pomogne u zakazivanju sastanaka sa zvaničnicima u Vašingtonu“. Požalio se i da je obaviješten da su „u ambasadi prvi put čuli za neka imena i institucije sa kojima smo tražili sastanke“. Za ovakav odnos „odgovornim smatramo Ambasadora Crne Gore u SAD-u“ zaključio je u pismu Ibrahimoviću.
Da ambasada nije u toku sa dešavanjima u Americi Monitor je već ranije pisao. Crnogorski kokus u američkom Kongresu je spao na jednu kongresmenku – Demokratu iz države Mejn Šeli Pingri . Time je de fakto prestao postojati. Crnogorski kokus je osnovao ambasador Srđan Darmanović i u svoje vrijeme je brojao 42 kongresmena (što je bilo više i od albanskog kokusa). Darmanović je preko kokusa uspješno izlobirao da se utiša američko protivljenje članstvu Crne Gore u NATO paktu zbog veza režima Mila Đukanovića sa ino mafijašima i ruskim obavještajnim službama.
Kongresmenka Pingri je pisala ambasadi nekoliko puta o zapostavljenom kokusu i nelobiranju za crnogorske interese u SAD-u. Navodno nije dobila odgovor. Monitor je dva puta slao pitanja kabinetu Pingri, na koja do izlaska ovog broja u štampu nije odgovoreno.
Diplomatija ne ide glatko ni s ove strane Atlantika. Krajem januara Vlada je usvojila prijedlog za postavljanje 14 novih ambasadora. Lista je usaglašena s predsjednikom Crne Gore Jakovom Milatovićem čiji potpis je potreban da bi se izabrani ambasadori poslali. Djelovi opozicije ali i prosrpskog bloka su uputili primjedbe da se u diplomatiju šalje provjereni kadar Demokratske partrije socijalista (DPS) i Milana Roćena, nekadašnjeg vanjskog ministra i glavnog čovjeka od povjerenja Mila Đukanovića. Tako je u Njujork (misija pri UN-u) poslana Dragana Radulović, bivša savjetnica za vanjsku politiku u bezbjednost premijera Duška Markovića. Radulovićka je u diplomatiji od 2000. godine.
Po nekim internim informacija, na mjesto u Njujorku je pretendirao Veljko Milonjić kojemu je na kraju pripalo ambasadorsko mjesto u Varšavi. Milonjić je ostao upamćen po tzv. kokainskoj aferi 2015. god. kada je bio šef crnogorskog konzulata u Minhenu.. Njemačka policija je sredinom oktobra 2015. uhapsila privatnog prevoznika iz Podgorice Sašu Mugošu na granici s Austrijom, jer je prevozio drogu u kamionu. Droga je bila pod diplomatskom plombom i sa propratnim papirima tadašnjeg crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija. Ministarstvo, kojim je upravljao Igor Lukšić, je saopštilo da Mugoša „povremeno, kao privatni prevoznik, pruža usluge prevoza-preseljenja diplomatskih službenika MVPEI“. Lukšić je slučaj prijavio Upravi policije i tužilaštvu. Generalni konzul Milonjić je navodno od „Ministarstva dobio preciznu instrukciju za dalje postupanje” – saopšteno je tada. Zapečaćena diplomatska pošta ili pošiljke, po Bečkoj konvenciji, uživaju diplomatski imunitet, i po pravilu, ne podliježu carinskom i drugom pregledu. Vijestima je neimenovani diplomatski izvor rekao da Mugoša u trenutku hapšenja nije preseljavao niti prevozio crnogorske diplomate. Navodno je zloupotrebio diplomatske papire i plombu. Milonjić je sve negirao. Kasnije je vraćen u zemlju dok je generalni konzulat u Minhenu zatvoren. Vlada Duška Markovića je u proljeće 2018. imenovala Milonjića za privremenog šefa Direktorata za ekonomsku i kulturnu diplomatiju. Afera nije dobila sudski epilog, kao i mnoge druge u doba DPS-a. Portal Borba.me je 2018. pisao da je Mugoša osuđen na šest godina zatvora zbog droge. Nakon 2 i po odležane godine deportiran je u Crnu Goru.
Sredinom ovog mjeseca je Vlada objavila da je nekadašnji član njemačkog Bundestaga Holger Hajbah od 1. januara postao viši specijalni savjetnik premijera Spajića. On će navodno biti zadužen za regionalne odnose na Zapadnom Balkanu i jugoistočnoj Evropi i posredovanje u pristupanju EU. Savjetničke usluge Hajbaha neće ništa koštati crnogorske građane. Plaćaće ga njemački Centar za međunarodne mirovne operacije (ZIF). Hajbah je primljen nakon raspisanog konkursa i u skladu sa referencama koje je zahtijevao Spajićev kabinet – saopšeno je Vijestima. Sudeći po javno dostupnoj biografiji Hajbaha, nije jasno na kakvu tačno pomoć računa kabinet premijera. Hajbah je bio poslanik Hrišćanske demokratske unije (CDU) do 2011., i po nezvaničnim informacijama diplomatske zajednice, njegov politički uticaj u Berlinu je maltene nepostojeći. S druge strane, Hercegovac Veljko Kuštrov se, po dosadašnjem pisanju štampe, slovi kao Spajićev čovjek od povjerenja u Berlinu.
Najspornije diplomatsko postavljenje do sada je Dušanka Jeknić – siva eminencija miloističkog režima iz 90-tih. Jeknićka je često dovođena u vezu s poslovima šverca cigareta, ali italijansko tužilaštvo nikada nije dalje odmaklo od osnova sumnje. Postavljena je na poziciju u ambasadi u Turskoj nakon što je predsjednik Milatović kupio od nje nekretninu u Podgorici. Milatović je rekao da je ona poslata za Ankaru „bez bilo kakve konsultacije sa mnom“ i da je kadriranje u okviru MVP nadležnost ministra. „Što se tiče kupovine stana, sve je vrlo uredno prijavljeno ASK-u“ rekao je. Predsjednik je ranije spočitavao Vladi što je za direktora Investicionog razvojnog fonda (IRF) postovila Predraga Drecuna kojemu je zamjerio bliskost sa miloističkim režimom.
Crnoj Gori tek predstoji dug period u izgradnji profesionalne diplomatske službe.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


ZARADE U PRAVOSUĐU: Vrh i preko četiri hiljade, ostali duplo manje

KOLIKO KOŠTA LOŠ KREDITNI REJTING CRNE GORE: U vrtlogu zaduživanja

POTPISAN SPORAZUM VLADE I UJEDINJENIH ARAPSKIH EMIRATA: Čekajući Skupštinu
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
INTERVJU4 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati
-
DRUŠTVO4 sedmice
MILIONI ZA PLAŽE CRNOGORSKOG PRIMORJA: Arapska kompanija gazdovaće sa 10 ulcinjskih plaža
-
DRUŠTVO2 sedmice
NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa
-
DRUŠTVO3 sedmice
,,SLUČAJ TENDER” ZA ULCINJSKA KUPALIŠTA: Brzina koja budi sumnju
-
INTERVJU4 sedmice
DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja, postoji jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji
-
INTERVJU3 sedmice
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice
-
Izdvojeno3 sedmice
GAZA U IZRAELSKO-AMERIČKOM PAKLU: Zeleno svijetlo za čišćenje