Samo dva dana nakon što je obznanjeno da se Milo Đukanović vraća na funkciju premijera, mediji su javili da crnogorsko tužilaštvo ispituje poslovanje nikšićke kompanije Neksan Miodraga Dake Davidovića.
Moguće da ta dva događaja nijesu u direktnoj vezi, ali nije zgoreg podsjetiti kako je Igor Lukšić svoje premijerske dane započeo aferom Zavala i hapšenjem visokih budvanskih funkcionera, među kojima je bio i brat potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića, Dragan. Hapšenja su izvršena u trenu kada je valjalo popraviti statistiku vezanu za poglavlja 23 i 24, koja se odnose na borbu Crne Gore protiv visoke korupcije i kriminala, na čemu su briselski zvaničnici u to vrijeme posebno insistirali. Godinu i po potom, uknjižena je prva presuda zbog korupcije na visokom nivou.
Da se selektivno sprovodio zakon, bilo je očigledno. Dok su optuženi za korupciju zbog divlje gradnje na Zavali izvedeni pred sud, divlje sagrađena Avala, budvanski hotel koji je privatizovala kompanija Beppler i Jacobson koja se povezuje sa Đukanovićima, ostala je netaknuta. Mediji su pisali da je hapšenjima navodno prethodila svađa Đukanovića i Marovića.
Zanimljivo je da je samo desetak dana prije akcije tužilaštva Davidović u državnoj Pobjedi, koju kontroliše Đukanović pominjan kao jedan od ,,donatora izvjesnog Mirka Vuletića Kujavskog” kog Pobjeda optužuje za ,,blaćenje Crne Gore u inostranstvu”. Blaćenje Crne Gore u inostranstvu u međuvremenu su dvorski intelektualci predstavili kao najteže djelo izdajstva.
Pobjeda je optužila Davidovića da je pomogao Vuletića sa 30 hiljada eura, koliko je Neksan uplatio na račun Vuletićeve nevladine organizacije kao donaciju, a što je ujedno bio i najveći iznos koji je na račun donacija uplaćen Vuletiću.
„Neki od vodećih crnogorskih poslovnih ljudi davali su novac koji je, a da je moguće da to nijesu ni znali, bio iskorišćen za blaćenje Crne Gore u inostranstvu. Oni su, naime, uplaćivali značajne svote izvjesnom Mirku Vuletiću Kujavskom, koji redovno po Njemačkoj iznosi najgrublje neistine na račun naše zemlje”, pisala je Pobjeda. Ovaj Glas režima poznat je po sličnim ,,istraživanjima”, nerijetko sa očiglednim potpisom policijskih službi.
I kao kao što je ćutao Svetozar Marović, sada ćuti Daka. Davidović je danima nedostupan medijima. Nije odgovarao ni na poruke i pozive Monitora.
Ovoga puta, ćuti i tužilaštvo, odakle još nije saopšteno o kakvoj se istrazi radi.
Dan objavio je da tužilaštvo ispituje ,,samo ugovore za isporuku goriva Rudnicima boksita”. Taj list podsjeća da je Neksan snabdijevao nikšićki Rudnik gorivom do prije dvije godine i da je nedavno predstavnik Udruženja inženjera Boksita Radivoje Knežević izjavio je da je spornih 1,59 miliona eura, zbog kojih je CKB banka zatražila stečaj u Rudniku, bivši direktor Igor Kisenkov prebacio na račun Neksana po osnovu izmirenja duga za gorivo.
Tužilaštvo je još ranije imalo razloga da ispita poslovanje Neksana.
Vijesti su prije godinu i po opširno pisale o ulozi koju je Neksan imao u fiktivnom izvozu nafte i naftnih derivata iz Crne Gore u periodu od 2006. do 2009. godine, čime je crnogorski budžet oštećen za najmanje 20 miliona eura. Neksan je, prema pisanju Vijesti, jedna od kompanija, uz kotorski Jugopetrol, cetinjski Montenegro bonus i druge, koja je učestvovala u fiktivnom izvozu naftnih derivata na Kosovo. Tužilaštvo je saopštilo da i oni provjeravaju navode Vijesti. Na tome je ostalo.
Uslijedio je stečaj u Željezari, i Davidović je opet postao partner vlasti u ,,spašavanju”. Poznato je da je Davidović do sada tri puta ,,spašavao” Željezaru. Proljetos je Vladi ponudio da spasi i Rudnike Boksita, KAP i Duvanski kombinat. Od tog se posla na kraju odustalo.
Zanimljivo je da je Davidović uspješno poslovao sa državom, iako je u javnosti poznat kao oponent aktuelnoj vlasti. Nedavno se pojavila i Fejsbuk stranica Miodrag Daka Davidović za gradonačelnika Nikšića, na kojoj Davidović kritikuje lokalnu vlast i predlaže se za gradonačelnika.
Davidović, inače kum Momira Bulatovića, bio je načelnik CB Nikšić tokom devedesetih i ministar u Karadžićevoj ratnoj Vladi. Prema tvrdnjama Novaka Kilibarde i tonskim zapisima sa sajta Tribunala u Hagu bio je uključen u vojne aktivnosti koje su prethodile krvavom raspadu SFRJ.
Davidović je 1997. godine, dok se cijepao jedinstveni DPS, uhapšen zbog šverca cigareta Duvanskog kombinata. Osumnjičen je da je oštetio državnu kasu za 10,5 miliona njemačkih maraka. Bulatović ga je međutim abolirao tokom posljednjih dana svog predsjedničkog mandata. Bulatović je tada tvrdio da je Davidović uhapšen kako bi bio kompromitovan kao glavni svjedok za dokazivanje njegovih optužbi o ućešću najvećih državnih funkcionera u švercu duvana.
Neksan je nastavio da raste i kada je kum pošao iz politike. U međuvremenu su kumovi pokidali sve međusobne odnose. Davidovićevo preduzeće se bavi građevinskim poslovima, proizvodnjom vina, viskija i rakije i prodajom nafte i goriva. Planira izgradnju fabrike za preradu mlijeka u rodnom kraju gdje je, uz prisustvo patrijarha SPC Irineja i Matije Bećkovića pustio u rad, ,,manastirski kompleks koji čine hram Svetog Save, kapela, zvonik, ljetnja pozornica, konak sa kelijama i riznicom sa gostoprimnicom, bibliotekom, kuhinjom, kancelarijama, zimskom kapelom…”.
U Budvi , u neposrednom zaleđu Kraljičine plaže, Davidović gradi Spa centar koji njegova građevinska kompanija radi za potrebe zakupca hotelskog kompleksa Sveti Stefan. Prema podacima iz Uprave za nekretnine, Neksan je gradio stambene zgrade na Zabjelu, od 7.548 kvadratnih metara, i u Nikšiću, gdje posjeduje poslovno stambeni kompleks od 21.755 kvadratnih metara . To preduzeće vlasnik je i ogromnog zemljišta u Nikšiću, u Rubežama od 228.414 kvadratnih metara
Davidovićev Neksan, prema katastarskoj evidenciji, posjeduje i oko 20 hiljada kvadratnih metara zemljišta u Kotoru, od čega je dio na samoj obali, pod teretom morskog dobra. To zemljište je pod hipotekom zbog kredita uzetog kod Hipo Alpe Adria banke od 1.700.000.
U Budvi Neksan je izgradio šestospratnu zgradu koja je pod teretom zbog dva miliona eura kredita kod Podgoričke banke. Prema Upravi za nekretnine Davidovićevo preduzeće izgradilo je i sedmospratnu zgradu u Podkošljunu u Budvi, koja je pod teretom zbog kredita od tri miliona eura koliko se Neksan zadužio kod Komercijalne banke AD Budva.
Davidović je tamo komšija sa Milom Đukanovićem, koji, poznato je, posjeduje zemljište u Podkošljunu. Đukanović je to zemljište kupio skupa sa kumom Vukom Rajkovićem, od kredita od pet miliona eura, a kako su pisali mediji, planirao je tamo da izgradi turističko-stambeni kompleks, sličan onom na rtu Zavala.
Hoće li se pokvariti komšijski odnosi, nije sigurno. No, s obzirom na ćutanje tužilaštva, sve su prilike da se radi tek o upozorenju.
Nije sigurno jedino da li je poruka upućena samom Davidoviću, kao finansijeru kritičara vlasti i opozicije ili je to poruka samoj opoziciji. Kao upozorenje da se statistika za poglavlja 23 i 24 ne mora popravljati samo hapšenjima i istragama protiv onih koji važe za bliske vlasti.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
text-align: justify;
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice