Povežite se sa nama

Izdvojeno

PORUKA MINISTARSTVA PROSVJETE MATURANTIMA I OSTALIMA: Varanje se isplati

Objavljeno prije

na

Sistem je opet pokazao da pravda i podržava varanje i prepisivanje. Po onoj staroj, ko je vama kriv što se nište snašli

 

Lopovi, lopovi orilo se u petak ispred zgrade Ministarsva prosvjete u kojoj je smješten i ispitni centar iz grla nezadovoljnih maturanata i roditelja. Oni su protestovali nakon što je Komisija za ocjenjivanje utvrdila da je njih 553 prepisivalo na maturskom izpitu iz CSBH jezika.

,,Mi smo tog dana ni krivi ni dužni bili kao taoci. Skandirali su, ulazili, lupali. Došla je i policija, a jedna je majka rekla – Sram vas bilo, uzimate budućnost mog djeteta”, priča za Monitor jedan od članova Komisije za ocjenjivanje. Kaže da su se osjećali užasno, da su se nakon drame oko maturskog ispita, koja još traje, mnogi članovi komisije razboljeli. ,,Radiš posao kako valja i kako pravila nalažu i doživiš sve ovo. Da te osuđuju, skandiraju, da smo kao taoci zatvoreni u sali, da se bojimo za bezbjednost… Duže od mjesec dana niko nam iz Ministarstva prosvjete nije odgovarao, a na kraju su svi bili spremni da svale krivicu na nas. Niko nije stao iza nas, niko nam se nije obratio”.

Ono što niko ne osporava je nedvosmislen nalaz komisije da je preko 500 maturanata prepisivalo. Što i nije neka novina, s obzirom da  maturske ispite godinama unazad prati ta priča. ,,Imamo slučajeve da su direktori tokom testiranja šetali učionicama i govorili nastavnicima da pomažu učenicima kako bi škola imala što bolje rezultate. Mi jednom moramo da kažemo stop prepisivanju. Uvijek ga je bilo, ali sada moramo da ga svedemo na najmanju moguću mjeru”, izjavio je nedavno predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Novo je što se taj način ,,polaganja” mature omasovio – tužilaštvo je formiralo predmet zbog „curenja“ testova na eksternom ispitu za polumaturante u aprilu. A ispit je ponovljen 26. maja. Tokom aprila javnost se upoznala i sa prepisivanjem testova iz maternjeg jezika putem vajber grupe Druženje.

Komisija je ocjenjivala maturske radove od 15. aprila do 23. maja 2023, a da nema mjesta ljutnji na njih obrazložili su i time da su testove ocjenjivali pod šiframa, ne znajući ni školu, ni opštinu, kao ni ime učenika.

Da su učenici, koji su prepisivali, ocjenjeni nulom i članovi Komisije su saznali u petak 2. juna kada je bio dan za prigovore. ,,Ko je ocijenio djecu sa nulom? Znam koje smo ocjene mi dali. Mi nule nismo upisali”, rekla je Milica Stanković, članica Komisije, gostujući na TV Vijesti. I u Ministarstvu prosvjete tvrde da su zaprepašteni tom odlukom.

U opštem rasulu oko maturskog ispita, desio se eksces jer su članovi Komisije stali iza svog rada. Punudili su đacima, da bi mogli da se upišu na fakultete, da vanredno polažu 13. juna.

Ministar prosvjete Miomir Vojinović je nakon razgovora sa đacima i roditeljima zanemario stav struke i zatražio da se testovi ponovo pregledaju. Iz Komisije su odgovorili da to nije u skladu sa zakonom i ostali ka stavu da đaci treba vanredno da polažu.

Uslijedila je čistka – Vlada je ovlastila ministra prosvjete da smijeni direktoricu Ispitnog centra Crne Gore Draganu Dmitrović. Na telefonskoj sjednici smijenjen je i Upravni odbor Ispitnog centra, koji čine predsjednica Valentina Radulović Šćepanović i članovi Momir Radulović, Ana Savićević, Dragana Nenadović i Milica Lekić. Dragana Nenadović je razriješena i sa dužnosti glavnog ocjenjivača.

,,Veoma je zabrinjavajuće i ponašanje ministra Vojinovića koji ne prepoznaje svoju odgovornost, ali smjenjuje direktorku Ispitnog centra, a da ne znamo da li je i kakva kontrola tu sprovedena i koji su njeni rezultati”, kazali su iz Centra za građansko obrazovanje. Ističu da, ako se ima u vidu, ,,da je i premijer Abazović snažno stao iza ministra, a koji takođe ni u čemu ne prepoznaje svoju odgovornost, jasno je da predizborna kampanja i ovdje potisnula sve procedure, a kad se procedure iz sistema poništavaju, onda to dalje urušava čitav sistem”.

O sistematskom urušavanju sistema u kome se svi prave ludi govorila je članica komisije Stanković: ,,Kao što smo se svih prethodnih godina pravili ludi. Evidentirali smo da je prepisivano, nije se ništa preduzimalo. Ali ove godine je bilo najmasovnije, najočiglednije. Imali su pristup sajtu vještačke inteligencije. Esej su uspjeli da prepišu, to je kriminal”. Ona je optužila Ministarstvo da je perfidno prebacilo loptu u njihovo dvorište, a da uz to Ministarsvo u svim segmentima krši zakon. ,,Svi ste kolektivno trebali da podnesete otkaze”, rekla je Stanković, dodajući da je i direktorica Ispitnog centra sa razlogom smijenjena.

U zajedničkom saopštenju, smijenjeni članovi UO Ispitnog centra i direktorica Dmitrović poručili su da je velika čast ,,smjena zbog odbrane integriteta prosvjetne struke kolega iz Komisije za ocjenjivanje, koje nijesu htjele da ‘zažmure na jedno oko’”. Istakli su da na umu imali svije stvari: ,,da treba čuvati sistem nezavisno od pojedinca i, možda još važnije: ako djecu obrazovni sistem nauči da se varati isplati, kako ih to vaspitavamo i sa kakvom ih porukom šaljemo u društvo”.

Iz Ministarstva su odgovorili da niko nikome nije tražio da zažmuri niti na jedno, niti na oba oka, već je trebalo otvoriti „oba oka“ u realizaciji samih ispita i raditi onako kako struka, propisi i zakon nalažu i pružiti nepobitne dokaze učenicima i roditeljima da to nije bio njihov samostalni rad. Spočitali su Ispitnom centru da su napravili brojne propuste, podsjećajući da je ispit iz matematike za polumaturante prekinut, jer je prije početka utvrđeno da su se zadaci sa testova pojavili na društvenim mrežama.

U toku sveopšteg prepucavanja, redovna profesorica na Prirodno-matematičkom fakultetu Mira Vučeljić saopštila je da je podnijela ostavku na članstvo u Nacionalnom savjetu za obrazovanje, zbog „raspuštanja komisije za CSBH jezik i pritiska koji je ministarstvo vršilo na istu“.

Iz Udruženja Roditelji su ocijenili da je sve što se događa u vezi sa maturskim ispitima dotaklo svakog roditelja u Crnoj Gori i dodatno poljuljalo vjeru u obrazovni sistem. ,,Sve ovo je i vrhunac propasti našeg obrazovnog sistema, na koji se ukazuje uzalud od ko zna kada i zato se i dešava šta se dešava”, saopštili su.

Iz Vlade je saopšteno da je za vršioca dužnosti direktora Ispitnog centra imenovan dosadašnji samostalni savjetnik u Ministarstvu prosvjete Miloš Trivić. Predsjednik privremenog UO je Miomir Đurišić, a članovi Mihailo Ćetković, Dragan Čađenović, Tatjana Vujošević i Bojana Ostojić. Njima je naloženo da u roku od dva dana od stupanja na snagu ove odluke izvrše ponovni pregled testova učenika koji nijesu položili ispit. Rezultati novog ocjenjivanja tebalo bi da budu poznati kada ovaj broj Monitora bude u štampi.

,,Pitanje je šta nova komisija može da utvrdi što prethodna nije, imajući u vidu stavove ocjenjivača. Nijesmo shvatili da je neko demantovao prepisivanje, ali smo shvatili da sada svi bježe od odgovornosti prebacujući krivicu na drugu stranu”, kazala je Kristina Mihailović iz Udruženja Roditelji.

Eksterni maturski ispit polaže se od 2011. godine, a polumaturantima se na ovaj način provjerava znanje od 2013. I stalno ista priča oko prepisivanja, koja je kulminirala ove predizborne godine. I pored brojnih i dugogodišnjih kritika da je ovakav vid provjere znanja neadekvatan i očigledno problematičan, iz Ministarstva prosvjetne su decidni da se – eksterni ispit neće ukidati.

U saopštenju smjenjene Komisije za ocjenjivanje ističe se i briga o 4.000 učenika koji su, bez prepisivanja, pokazali svoje znanje. Oni su zanemareni kao i profesori koji su ocjenjivali po savjesti. Sistem je opet pokazao da ne da nema sankcije nego da pravda i podržava varanje i prepisivanje. Po onoj staroj, ko je vama kriv što se nište snašli.

 

Kako se to radi van Crne Gore

Ministarstvo prosvjete, biće iz predizbornih razloga, neskriveno podržava  đake koji su prepisivali, pa saopštava da predstavnici Ispitnog centra nijesu uvjerili maturante da su prepisivali. Objasnili su iz Ministarstva da ,,pravo da položi ispit gubi samo onaj učenik za kojeg test-administrator i školski koordinator, na samom ispitu, utvrde da je prepisivao i služio se nedozvoljenim sredstvima što se moralo konstatovati u zapisniku, odnosno izvještaju o održanom ispitu”.

U Srbiji će srednjoškolci koji budu upisivali fakultet školske 2024/2025 polagati državnu maturu, koja bi trebalo da istovremeno bude i kvalifikacioni ispit. U stručnoj javnosti već strahuju od ovga načina ispitivanja znanja, pozivajući se na to da će model kontrole biti isti kao na maloj maturi, koju ocjenjuju kao – apsolutnu anarhiju i prepisivanje. Nedovoljno uspješno su pokušali riješiti ovaj problem kažnjavanjem učenika, profesora i direktora škola.Slobodna Dalmacija je ranije donijela pregled kazni za najteže oblike varanja na maruti koje se primjenjuju u evropskim zemljama.

U Sloveniji u slučaju suspenzije ispitni rad, dio ispita ili cijeli ispit se ocjenjuje sa nula bodova, ponovni izlazak na maturu na idućem roku, kad god on bio. I u Hrvatskoj se ispit poništava, ali se može polagati unutar istog roka, dok u Makedoniji slijedi zabrana polaganja u sledećem roku.  Učenik koji se ihvati u prepisivanju u Estoniji se udaljava sa ispita, test mu se ocjenjuje sa nula bodova, a ima pravo polagati tek sljedeće godine. U Slovačkoj učenik može ponoviti pisanje mature ili dio ispita koji mu je poništen tek iduće godine na redovnom roku. U Republici Irskoj učeniku se poništava ispit ili dobija zabranu pristupa državnim ispitima, državno ispitno povjereništvo temeljito istražuje sve slučajeve sumnje na prepisivanje, nedozvoljenu pomoć pri pisanju ili plagiranje, a ponovni izlazak moguć je kroz određeno vrijeme. Na Kipru učeniku uhvaćenom u varanju poništavaju se svi ispiti, izlazi sljedeće godine na ispit budući da postoji samo jedan rok.

Najrigorozniji su u Francuskoj gdje je zabranjeno pet godina da se pristupi upisima u javnim ustanovama za obrazovanje, te zabrana do pet godina da se polaže ispit mature, ako se prevara otkrije nakon pisanja ispita poništava se diploma o maturiranju. Najteže kazne idu do tri godine zatvora uz globu od 9.000 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Sa sadašnijim ambasadorom nije zadovoljna ni suprotna ideološka strana. Mitropolit Crnogorske crkve (CPC) Boris  uputio je protestno pismo ministru Ibrahimoviću zbog odnosa crnogorskog ambasadora u Vašingtonu prilikom nedavne posjete crkvene delegacije Americi. Mitropolit  piše da ambasada „nije našla za shodno da nam izađe u susret i pomogne u zakazivanju sastanaka sa zvaničnicima u Vašingtonu“. Požalio se i da je obaviješten da su „u ambasadi prvi put čuli za neka imena i institucije sa kojima smo tražili sastanke“. Za ovakav odnos „odgovornim smatramo Ambasadora Crne Gore u SAD-u“ zaključio je u pismu Ibrahimoviću.

Da ambasada nije u toku sa dešavanjima u Americi Monitor je već ranije pisao. Crnogorski kokus u američkom Kongresu je spao na jednu kongresmenku – Demokratu iz države Mejn Šeli Pingri . Time je de fakto prestao postojati. Crnogorski kokus je osnovao ambasador Srđan Darmanović i u svoje vrijeme je brojao 42 kongresmena (što je bilo više i od albanskog kokusa). Darmanović je preko kokusa uspješno izlobirao da se utiša američko protivljenje članstvu Crne Gore u NATO paktu zbog veza režima Mila Đukanovića sa ino mafijašima i ruskim obavještajnim službama.

Kongresmenka Pingri je pisala ambasadi nekoliko puta o zapostavljenom kokusu i nelobiranju za crnogorske interese u SAD-u. Navodno nije dobila  odgovor. Monitor je dva puta slao pitanja kabinetu Pingri, na koja do izlaska ovog broja u štampu nije odgovoreno.

Diplomatija ne ide glatko ni s ove strane Atlantika. Krajem januara Vlada je usvojila prijedlog za postavljanje 14 novih ambasadora. Lista je usaglašena s predsjednikom Crne Gore Jakovom Milatovićem čiji potpis je potreban da bi se izabrani ambasadori poslali. Djelovi opozicije ali i prosrpskog bloka su uputili primjedbe da se u diplomatiju šalje provjereni kadar Demokratske partrije socijalista (DPS) i Milana Roćena, nekadašnjeg vanjskog ministra i glavnog čovjeka od povjerenja Mila Đukanovića. Tako je u Njujork (misija pri UN-u) poslana Dragana Radulović, bivša savjetnica za vanjsku politiku u bezbjednost premijera Duška Markovića. Radulovićka je u diplomatiji od 2000. godine.

Po nekim internim informacija, na mjesto u Njujorku je pretendirao Veljko Milonjić kojemu je na kraju pripalo ambasadorsko mjesto u Varšavi. Milonjić je ostao upamćen po tzv. kokainskoj aferi 2015. god. kada je bio šef crnogorskog konzulata u Minhenu.. Njemačka policija je sredinom oktobra 2015. uhapsila privatnog prevoznika iz Podgorice Sašu Mugošu na granici s Austrijom, jer je prevozio drogu u kamionu. Droga je bila pod diplomatskom plombom i sa propratnim papirima tadašnjeg crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija. Ministarstvo, kojim je upravljao Igor Lukšić, je saopštilo da  Mugoša „povremeno, kao privatni prevoznik, pruža usluge prevoza-preseljenja diplomatskih službenika MVPEI“. Lukšić je slučaj prijavio Upravi policije i tužilaštvu. Generalni konzul Milonjić je navodno od „Ministarstva dobio preciznu instrukciju za dalje postupanje” – saopšteno je tada. Zapečaćena diplomatska pošta ili pošiljke, po Bečkoj konvenciji, uživaju diplomatski imunitet, i po pravilu, ne podliježu carinskom i drugom pregledu. Vijestima je  neimenovani diplomatski izvor rekao da Mugoša u trenutku hapšenja nije preseljavao niti prevozio crnogorske diplomate. Navodno je zloupotrebio diplomatske papire i plombu. Milonjić je sve negirao.  Kasnije je vraćen u zemlju dok je generalni konzulat u Minhenu zatvoren. Vlada Duška Markovića je u proljeće 2018. imenovala Milonjića za privremenog šefa Direktorata za ekonomsku i kulturnu diplomatiju. Afera nije dobila sudski epilog, kao i mnoge druge u doba DPS-a. Portal Borba.me je 2018. pisao da je Mugoša osuđen na šest godina zatvora zbog droge. Nakon 2 i po odležane godine deportiran je u Crnu Goru.

Sredinom ovog mjeseca je Vlada objavila da je nekadašnji član njemačkog Bundestaga Holger Hajbah od 1. januara postao viši specijalni savjetnik  premijera Spajića. On će navodno biti zadužen za regionalne odnose na Zapadnom Balkanu i jugoistočnoj Evropi i posredovanje u pristupanju EU. Savjetničke usluge Hajbaha neće ništa koštati crnogorske građane. Plaćaće ga njemački Centar za međunarodne mirovne operacije (ZIF). Hajbah je primljen nakon raspisanog konkursa i u skladu sa referencama koje je zahtijevao Spajićev kabinet – saopšeno je Vijestima. Sudeći po javno dostupnoj biografiji Hajbaha, nije jasno na kakvu tačno pomoć računa kabinet premijera. Hajbah je bio poslanik Hrišćanske demokratske unije (CDU) do 2011., i po nezvaničnim informacijama diplomatske zajednice, njegov politički uticaj u Berlinu je maltene nepostojeći. S druge strane, Hercegovac Veljko Kuštrov se, po dosadašnjem pisanju štampe, slovi kao Spajićev čovjek od povjerenja u Berlinu.

Najspornije diplomatsko postavljenje do sada je Dušanka Jeknić – siva eminencija miloističkog režima iz 90-tih. Jeknićka je često dovođena u vezu s poslovima šverca cigareta, ali italijansko tužilaštvo nikada nije dalje odmaklo od osnova sumnje. Postavljena je na poziciju u ambasadi u Turskoj nakon što je predsjednik Milatović kupio od nje nekretninu u Podgorici. Milatović je rekao da je ona poslata za Ankaru „bez bilo kakve konsultacije sa mnom“ i da je kadriranje u okviru MVP nadležnost ministra. „Što se tiče kupovine stana, sve je vrlo uredno prijavljeno ASK-u“ rekao je.  Predsjednik je ranije spočitavao Vladi što je za direktora Investicionog razvojnog fonda (IRF) postovila Predraga Drecuna kojemu je zamjerio bliskost sa miloističkim režimom.

Crnoj Gori tek predstoji dug period u izgradnji profesionalne diplomatske službe.

Jovo MARTINOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

“ Ko čita između redova može vidjeti da je  podrška Brisela Tirani  snažna. Imajući u vidu da Sporazum iz Nice preferira 28 članica, ne više, jedna zemlja bi mogla biti preferirana, dvije već malo teže”, prokomentarisala je odluku EP da Tirana bude sjedište Gordana Đurović, predsjednica Crnogorske panevropske unije  i bivša ministarka evropskih integracija.

Marta Kos je ocjenu da bi Albanija mogla dostići krajnji cilj do 2027, ponovila i ove sedmice za Radio 1 RTV  Slovenije. Istovremeno, saopštila je i da bi Crna Gora mogla završiti pregovore do kraja 2026. godine, što ističu oni koji vjeruju da je Crna Gora i dalje miljenica Brisela. Kako god,  Crna Gora  nastavlja dalje uz  ozbiljnu konkurenciju.

“Briselski političari i tehnokrate vole konkurenciju u politici proširenja. Onda su veće šanse da neko zaista i završi pregovore do kraja mandata ove Komisije, koja treba uspješnu priču na Zapadnom Balkanu, te stoga ne preferira samo Crnu Goru. Snažno podržavaju i Albaniju, a poslije skorašnjih debata o Crnoj Gori u Odboru za spoljne odnose Evropskog parlamenta, nekako još i snažnije podržava našeg južnog susjeda”, ocijenila je Gordana Đurović.

Poruku Brisela primile su očigledno i crnogorske vlasti. Ministarka evropskih poslova Maida Gorčević je početkom mjeseca službeno boravila u  Tirani, odakle su ona i njena albanska koleginica Majlinda Duka poslale poruku da su “Crna Gora i Albanija predvodnice procesa pristupanja Evropskoj uniji “.

Simptomatična je i svježa vijest da će Albanija i Sjeverna Makedonija biti prve zemlje na Zapadnom Balkanu koje će imati koristi od novog  Plana rasta EU. I to saopštenje nedavno je stiglo od komesarke Kos.  Ona je na društvenoj mreži „X“, istakla da su “dvije zemlje postavile tempo za cio region, obezbijedivši predfinansiranje iz ovog programa”.

Albanija bi trebalo da dobije ukupno oko milijardu eura iz Plana rasta. Prva tranša iznosi 64,5 miliona eura: 30 miliona eura će ići direktno u državni budžet za podršku implementaciji reformi, a 34,5 miliona eura će se upravljati kroz Investicioni okvir za zapadni Balkan za finansiranje infrastrukturnih projekata.

Ministarka Gorčević izvještavala je vladu početkom mjeseca da Crna Gora do roka za završetak 14 prvih koraka iz Reformske agende, koji je istekao 28. februara, nije ispunila sve obaveze. Do tog trenutka Crna Gora je ispunila 10 koraka, dok su četiri “djelimično ispunjene, što će naknadno evaluirati Evropska komisija”,kazala je.

“Postoje određena proceduralna kašnjenja, prije svega kada su u pitanju zakonska rješenja koja zahtijevaju širi konsultativni proces, poput novog Zakona o energetici, ili zakonske osnove za usvajanje novog Prostornog plana”, kazala je Gorčević u trenutku  kada je crnogorski parlament zbog političke krize, izazvane nakon penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović, bio poluprazan.  Kada se konačno nedavno sastao, danima su pisana pitanja Venecijanskoj komisiji, dok su evropske obaveze mahom ostale na čekanju, poput Prostornog plana, kog je Vlada obećala još krajem godine. Zakon o energetici na brzinu je usvojen. Vlada se oglušila o obavezu implementacije mjera iz oblasti vizne politike, dajući prednost zaradi od turizma.  O izbornoj reformi skoro i ne govorimo, iako je ta reforma, pored pravosudne, akcentovana u Nacrtu izvještaja o napretku Crne Gore koji je krajem prošlog mjeseca predstavljen u Evropskom parlamentu.

Da bi politčka kriza mogla usporiti evropski put Crne Gore konstatovao je i glavni pregovarač Predrag Zenović, koji je do sada imao isključivo optimistične prognoze. „Dinamika zavisi od nas i našeg rada, ali i od parlamentanog rada koji je bio u jednom vidu blokade posljednjih mjeseci i to se sve, nažalost, može odraziti na dinamiku zatvaranja poglavlja“, kazao je.  Ukazao je da je nepostojanje saradnje između vlasti i opozicije, dovelo do negativnih konsekvenci za evropski proces.

„Prvi je signal da je Crna Gora u nekom vidu kakofonije, nesuglasja između političkih aktera, a to je signal koji EU najmanje voli da vidi i to su stvari koje sve članice EU, ali i Brisel i EK gledaju kao nešto negativno“, ocijenio je Zenović.

Formalno gledano, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. Prošle godine zatvorila je tri poglavlja, dok je Albanija tek započela integracioni proces.

Kako bi ispunila kriterijume EU za otvaranje pregovora o pristupanju, Albanija je 2016. godine počela borbu protiv korupcije. Njen  parlament je usvojio ustavni amandman koji je omogućio reformu pravosuđa kroz reviziju zakonodavstva i reformu sudskog sistema. Ova inicijativa dovela je do uklanjanja korumpiranih sudija i tužilaca, kao i onih koji su imali sumnjive veze s organizovanim kriminalom ili su pokazivali niske profesionalne standarde.

Tri godine kasnije Albanija je osnovala Specijalizovanu strukturu za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala (SPAK), koja je od tada procesuirala visoke zvaničnike, uključujući poslanike, bivše ministre, gradonačelnike i visoke državne funkcionere.  Te reforme , počele su da vraćaju povjerenje javnosti u pravosudni sistem.

Prvi klaster u pregovorima o članstvu u EU Albanija je otvorila 15. oktobra prošle godine. Cilj albanskih vlasti je da otvore sva poglavlja do kraja ove godine, a Brisel pohvalno ocjenjuje napore zemlje da to i učini.

Dvije zemlje dijele mnoge boljke. Jedna od njih je korupcija. Pravosuđe je u fokusu Brisela i u jednoj i u drugoj zemlji.

I pored dobrih rezultata u borbi protiv visoke korupcije, odnosno posljednjih hapšenja u Albaniji, postoji zabrinutost EK zbog političkih uticaja na tamošnji SPAK.  Kada je u pitanju Crna Gora, Brisel je zabrinut zbog toga što rezultati Specijalnog državnog tužilaštva u borbi protiv visoke korupocije završavaju u procesima bez kraja pred sudovima. Crna Gora još nije ušla u dublju reforma pravosuđa, a o vetingu koji je u Albaniji sproveden uz određene probleme, sve se manje govori.

Crna Gora bolje stoji po pitanju slobode medija, pošto Albanija i Srbija imaju najgore rezultate na tom polju i na skali Reportera bez granica. Osim zamjerki na političke i druge uticaje na medije, albanski premijer Edi Rama donio je krajem prošle godine kontroverznu odluku da blokira pristup platformi društvene mreže TIk Tok. Opozicija to karakteriše kao  „zloupotrebu  moći za gušenje slobode govora u Albaniji“.

U odnosu na Crnu Goru Albanija ima važan adut: nema problema sa komšijama. „ „Za razliku od nekih svojih susjeda, Albanija nije opterećena nasljeđem nasilnog raspada Jugoslavije i uživa dobre odnose s članicama Zapadnog Balkana“, konstatuje se u tekstu na portalu Evropskog savjeta za spoljne odnose (ECFR).

Crna Gora krajem prošle godine  nije zatvorila poglavlje 31, koje se tiče vanjske politike,  iako su vlasti to obećale. Poglavlje nije zatvoreno zbog blokade Hrvatske, sa kojom je Crna Gora pokvarila odnose nakon što je u parlamentu usvojena  Rezolucija o  genocidu u Jasenovcu. Ta rezolucija je odgovor parlamentarne većine na prethodno glasanje Crne Gore za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici u UN. Ovih dana otvorena je i rasprava o Lori između vlasti dvije zemlje.

Dio vlasti, partije bivšeg DF ne krije podršku Aleksandru Vučiću i Miloradu Dodiku. Komesarka Marta Kos i predsjednica  EK  Ursula fon der Lajen sastale su 19. marta  sa Vučićem u Briselu. U opozicionoj Srbiji kritikuju šturu retoriku Brisela nakon tog sastanka, održanog  poslije  najvećih protesta u istoriji Srbije koje su organizovali studenti. Svejedno,  Brisel ne gleda blagonaklono na  veze crnogorskog dijela vlasti sa Vučićem i drugim pobornicima koncepta srpskog sveta. Crna Gora ima slabosti koje bi mogle da bitno uspore  demokratizaciju društva i ulazak naše zemlje  u EU.

Milena PEROVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

MONITOR: Važne obaveze  koje moramo ispuniti koje se tiču Reformske agende, čekaju. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju evropski put?

ULJAREVIĆ: Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a.To je trebalo da bude podsticaj da se radi više, sadržajnije i kvalitetnije, da sistem bude transparentniji, da se podstiče inkluzivan dijalog sa različitim stranama kako bi evropska posla koja su domaća posla nosio što širi dio društva.

Vlast je sve to bagatelizovala kroz jeftini marketing za svoje partikularne potrebe, još više se zatvorila kad je riječ u uvidima u procese donošenja odluka i od sebe udaljila sve one  koji ne pristaju da budu podrška njihovom površnom i populističkom pristupu. Zato se dragocjena energija gubi na dnevnopolitičke igre između koalicionih partnera vlasti, koja više liči na raštimovani orkestar nego na političku snagu spremnu da povuče zemlju naprijed, jer su povezani isključivo željom da zadrže kontrolu nad državnim resursima.

Osim što vlast nije otvorila javne konsultacije oko Reformske agende niti usvojila sugestije van svog malog i u kapacitetima ograničenog kruga, njenoj primjeni se pristupa formalistički- Time se gubi šansa da građani osjete konkretne koristi  i rizikuje dodatno usporavanje procesa.

MONITOR: A gdje smo kada je u pitanju region, koji pumpaju Aleksandar Vučić i Milorad Dodik?

ULJAREVIĆ: Crna Gora se u regionalnim odnosima nalazi na klackalici između deklarativne posvećenosti evropskim vrijednostima i sve izraženijeg uticaja političkih struktura koje destabilizuju region.

Ako ne ojačamo sopstvene institucije, nećemo imati ni rezistentnost prema tim negativnim spoljnim pritiscima, bilo da dolaze iz Beograda, Banjaluke ili drugih sličnih centara moći. No, to postaje Gordijev čvor, jer su mnoge od tih institucija pod značajnim uticajem tzv. veto-igrača koji koče demokratizaciju i evropeizaciju Crne Gore.

MONITOR: Studentski protesti u Beogradu pokazuju najljepše evropsko lice Srbije. No, šta dalje?

ULJAREVIĆ: Ti protesti vraćaju nadu da u Srbiji postoji snaga koja vjeruje u slobodu, odgovornost i demokratiju. Nose novu, do sad neviđenu energiju, sa potencijolom da se prelije i izvan Srbije. Njihova snaga je u tome što su se kapilarno proširili – do djelova Srbije gdje je takav otpor bio nezamisliv, kao i do grupa koje su ranije bile pasivne, oblikujući stavove prema vlasti. Ovo je istaklo integritet akademske zajednice u Srbiji, koja je većinski stala uz studente – za razliku od  od iskustva u Crnoj Gori, gdje je takva podrška tokom posljednjih studentskih protesta izostala.

Ipak, bez organizovanog političkog odgovora teško je zamisliti širu sistemsku transformaciju. Građanski bunt je sjeme promjene, studenti su uzdrmali režim i artikulisali potrebu za reformama i balansom vlasti. Imaju široku podršku, ali potrebna je politička artikulacija kako bi se sve to pretočilo u institucionalni okvir. Vjerujem da će ta artikulacija doći, u nekom obliku i kroz neke nove ljude. Pitanje je samo kada, ali je jasno da  je Vučićeva piramida vlast na staklenim nogama i da je odbrojavanje njenog kraja počelo. Demokratski svijet to ne gleda bez emocije, iako su zvanične rekacije međunarodnih aktera za sad suzdržane upravo zato što ne vide ko može da zamijeni Vučića.

MONITOR: Region ubija korupcija, nalaz je nakon još jedne tragedije, ovog puta u Makedoniji. Kuda ide region?

ULJAREVIĆ: Korupcija je  zajednički imenitelj gotovo svih skorašnjih tragedija u regionu, izazivajući ogorčenje i frustraciju građana i građanki. Manje vidljivo ali vrlo razorno – korupcija podriva institucije, normalizuje kriminalizaciju društva, potiskuje mlade i talentovane, urušava povjerenje i ugrožava samo tkivo zajednice.

Dok god političke strukture na vlasti korupciju dominantno vide kao alat za očuvanje moći, a ne kao direktnu prijetnju životima i dostojanstvu građana i građanki, region će se kretati unazad. Riječ je o sistemskom problemu, a ne samo o „lošim pojedincima“. Zato nije dovoljna promjena vlasti – potrebna je promjena kvaliteta političkih struktura.

Primjer Crne Gore pokazuje da ni dolazak tzv. „novih snaga“ nije donio poboljšanje. Naprotiv, mnogi su nastavili i intenzivirali loše prakse, a u brojnim segmentima pokazali veći stepen neodgovornosti, bahatosti i otvorenosti prema koruptivnom ponašanju.

Bez sistemske i dubinske promjene političke kulture, region ostaje talac istih obrazaca koji ga decenijama drže zarobljenim.

MONITOR: Nakon trageije na Cetinju, pa i uprkos ovdašnjim protestima, izostala je odgovornost ?

ULJAREVIĆ: To je tužan i porazan primjer neodgovornosti vlasti, čak i u trenucima najteže tragedije. Ovaj slučaj je posebno upečatljiv jer se radi o ponovljenom izostanku reakcije, nisu se izvukle lekcije iz prethodne tragedije na Cetinju niti je došlo do suštinskih, sistemskih promjena, kako u sektoru bezbjednosti, tako i u drugim povezanim oblastima.

Nalazi našeg CG Pulsa,  iz marta ove godine, ukazuju da gotovo 60 posto građana i građanki smatra da neko mora snositi odgovornost za događaje od 1. januara, što podvlači potrebu za političkom i institucionalnom odgovornošću. Ovaj se  stav ne odnosi na jednu demografsku, političku ili regionalnu grupu – već predstavlja šire društveno očekivanje. Odgovornost se u javnosti prvenstveno locira u državnim institucijama, a naročito u Upravi policije, dok se kao lično odgovorna figura najčešće pominje ministar unutrašnjih poslova. To sugeriše da se ovaj događaj ne percipira kao izolovani incident, već kao simptom sistemske disfunkcionalnosti unutar bezbjednosnog sektora.

Ni tri mjeseca kasnije vlast nije pokazala nikakav osjećaj odgovornosti. Zastrušujuće je i odsustvo empatije koju su pojedini predstavnici vlasti demonstrirali prema žrtvama ovog masakra.Počevši od toga da nijesu prisustvovali ni komemoraciji, ni sahranama stradalih, da ne ulazimo u to kako su se odnijeli prema onima koji su se trudili pobuditi kod njih osjećaj odgovornost ili empatiju.

MONITOR: Kako povratak Mila Đukanovića na političku scenu utiče na stanje  u  DPS-u, ali i generalno na političu  scenu?

ULJAREVIĆ: Njegovo pozicioniranje na funkciji počasnog predsjednika DPS-a najviše govori o stanju unutar te partije, koja i dalje ne prepoznaje potrebu za unutrašnjom reformom, smjenom generacija i novim pristupom politici. Iako trenutno većina birača DPS-a podržava ovu odluku, nesumnjivo su time usporeni procesi nužni za redefinisanje partije.

Važno je  ovo sagledati i šire. Šta god neko mislio o Đukanoviću, činjenica je da on već godinama nije na vlasti i da nema formalne poluge moći. Odgovornost za (ne)demokratizaciju društva danas leži na onima koji vrše vlast, a kojih ima dovoljno da, uz političku volju i konsenzus, mogu aktivno oblikovati otvoreno, evropsko i građansko društvo, kada bi zaista baštinili te vrijednosti i imali kapacitet da ih sprovedu. Njima je ova pozicija Đukanovića novi izgovor za nekompetentnost ili nedostatak političke hrabrosti.

Crna Gora danas stagnira zbog sadašnjih aktera koji ne pokazuju spremnost da (iz)grade funkcionalne institucije i kulturu odgovornosti, a to ponajmanje zavisi od DPS-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo