Povežite se sa nama

OKO NAS

PORT MILENA U ULCINJU: OPASNO PO ZDRAVLJE: Od simbola do problema

Objavljeno prije

na

Preko jednog vijeka prekrasna laguna, najveće mrjestilište ribe na Mediteranu i atrakcija Ulcinja, kanal Port Milena postao je ogroman problem Ulcinja, sinonim za otpadne vode i fekalije. Kalimere, te lijepe starinske naprave za ulov ribe, ostali su samo nijemi svjedoci nekada bogatog izlova ribe na tom kanalu.

,,Nažalost, danas riba koja uspije da preživi i da se mrijesti u tom kanalu gotovo je otrovna od fekalija, koje se neprekidno ulijevaju i talože u Port Mileni. Riba ima neprijatan miris i rijetko je ko jede. Ulcinjani su alergični na ribu s Port Milene, i sigurno je niko neće kupiti na pijaci, osim po neki turista koji ne poznaje ribu”, kaže za Monitor hroničar ulcinjskih (ne)prilika Ismet Karamanaga.

Mnogo je faktora doprinjelo ovom tužnom stanju: decenijska divlja gradnja, kanalizacioni ispusti iz nekoliko stotina kuća, apartmana, restorana i hotela, koji direktno idu u Port Milenu, deponovanje šuta i zemlje na njenim obalama kako bi se proširile kupljene ili uzurpirane parcele. Ko više pamti da je taj kanal bio prosječne širine od oko 80 metara i prosječne dubine od oko četiri metra. Sada se na pojedinim mjestima čak može preskočiti.

U Port Milenu se iz najvećeg dijela grada slivaju otpadne vode riječicom Bratica, prepune raznih ulja i opasnih otpada od desetak auto-servisa. Tokom sezone tom području gravitira oko pet hiljada turista, a kanal se pretvara u svojevrsnu septičku jamu.

Zbog interesa vlasnika Solane crnogorska Vlada je odlučila da se na ranjenoj Port Mileni izgradi velelepni most, koji je koštao čak 14 miliona eura. Primjerenije je, svakako, bilo da se most sagradi za tri do četiri miliona eura, a da se ostala sredstva ulože u rješavanje ekoloških i infrastrukturnih problema kako bi se mogli valorizovati najveći turistički resursi države. To se posebno odnosi na područje Štoja, đe nema kanalizacije, pa se još uvijek koriste septičke jame. A ljeti na tom području svakodnevno boravi najmanje 50 hiljada turista, što predstavlja pravu ,,tempiranu bombu”.

,,Svaki normalan čovjek koji vidi takvu zagađenost, osjeti taj nesnosni miris, a još zna da se radi i o izuzetno štetnim materijama po zdravlje ljudi, i to u sezoni, naprosto mora pomisliti: koji me je đavo ovđe doveo?”, dodaje stari turistički radnik Džo Abazović i ističe da se čitav ovaj nered odvija praktično na samoj pjeni od mora, na prostoru gdje se nalaze predivne kuće, hoteli, apartmani.

Još ako se imaju u vidu rezultati ispitivanja relevantnih institucija, uključujući i Institut za javno zdravlje, prema kojima je voda u tom kanalu izuzetno zagađena, te da ima visoku koncentraciju kancerogenih materija i teških metala, onda je to već znak za alarm. ,,Siguran sam da danas u kanalu na dnu postoji najmanje metar toksičnog taloga koji je ubio i još ubija preostali biljni i životinjski svijet. To je otvorena kanalizacija”, kaže čelnik Ekološkog društva Zeleni korak Dželal Hodžić.

U tom kontekstu svakako je razumljivo što je kompanija Capital Estate, koja je kupila hotel Lido, odnosno oko 90 hiljada kvadratnih metara, na drugom kilometru Velike plaže, postavila kao uslov za početak gradnje i investicije od oko 40 miliona eura, rješavanje problema Port Milene. ,,Finansijske institucije i operateri koji bi upravljali budućim hotelom visoke kategorije zainteresovani su za ulazak u taj projekat samo kada sanacija Port Milene bude u završnoj fazi”, poručili su iz te kompanije.

Sličan je stav i svih drugih investitora, posebno sa Zapada, koji se ne mogu načuditi kako je taj prekrasan prostor devastiran. Jer, Port Milena nema samo ekološku vrijednost, već i kulturnu i istorijsku.

Jasno je to i lokalnoj vlasti u Ulcinju: dok se ta bomba ne ukloni, malo je izgleda da će čitav Ulcinj prodisati! Zato je van pameti što se zbog bijednih političkih poena dovodi u pitanje realizacija projekta s njemačkom KfW bankom oko izgradnje kanalizacione i vodovodne mreže, vrijedna već u prvoj fazi čitavih 21 milion eura, a koja bi znatno relaksirala čitaj ovaj problem. To takođe podrazumijeva odstranjivanje sedimenata i mulja iz kanala i izgradnju kanalizacionih postrojenja za tretman komunalnih i otpadnih voda, kako bi se cijeli taj prostor, između Solane i obale mora, mogao koristiti u turističke svrhe, što se, uostalom, predviđa Prostorno-urbanističkim planom Ulcinja, koji je u završnoj fazi usvajanja.

„Kanalizacija na otvorenom i svakojaki otpad nijesu slika koju gosti treba da gledaju. To su problemi koji traju predugo i koji se moraju rješavati ako mislimo razvijati turizam”, kaže Hodžić i zaključuje: ,,Sve ovo što se događa sramota je za sve nas. Rekao sam to i princu Nikoli, jer kanal nosi ime po njegovoj babi kraljici Mileni”.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo