Možda do samog početka popisa nećemo znati kako izgledaju popisne liste, ko popisuje, kako se obrađuju prikupljeni podaci, kako se popisuju stranci a kako eliminišu duplo popisani državljani Crne Gore. Uostalom, ne znamo ni da li će popis, zaista, početi 1. novembra. Bili spremni ili ne

Ostalo je tek nešto više od petnaest dana do početka Popisa stanovnika, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori. Nedoumice se množe. Baš kao i predložena, trajna ili privremena, rješenja.

“Dajte da ne spominjemo popis”, apelovao je predsjednik Jakov Milatović. Pojasnio je: “Ja ga ne spominjem da ga ne bih politizovao.” Kasno.

Mi se o popisu baš raspričali. I raspisali. Ni manje ni više nego preko bilborda. Građaninu pokornom stižu poduke: ko je  u šta vjeruje i kojim jezikom govori.  Jezik, vjeroispovijest i nacija – tri nepostojeća ili fakultativna pitanja u popisima pristojnih država – ovdje su suština cijele priče. I jedini podaci kojima naši političari mogu pronaći upotrebnu vrijednost. Ukoliko im podaci odgovaraju.  Toliko o tzv. javnim politikama.

Za razliko od Predsjednika, političari nižeg ranga o popisu su se raspričali. Jedni smatraju da je popis pripremljen u skladu sa međunarodnim standardima i da ga treba sprovesti u planiranom roku. Drugi tvrde suprotno: da pripreme za popis nijesu obavljene kvalitetno i blagovremeno, te da ga zato treba odložiti, makar za 30 dana, kako bi se nadoknadilo propušteno. I primijenilo sve ono za što se 2011. godine  izborila tadašnja opozicija.

Ukoliko popis ne bude odložen, nepovjerljivi prema procesu pripremanom pod kontrolom aktuelne vlade i njenih namještenika u javnoj upravi, najavljuju kako će se od mogućih grešaka i zloupotreba braniti bojkotom, opstrukcijom (nije sasvim jasno šta ideja koja je došla iz poslaničkog kluba DPS podrazumijeva) i, konačno, postpopisnim aktivnostima koje bi trebale dovesti do poništenja dobijenih rezultata.

Činjenica da, za razliku od prethodnog, na predstojećem popisu (kad god bude) neće biti stručne pomoći i posmatrača Eurostata nije doprinijela povećanju povjerenja u započeti proces evidentiranja. “Uspješnost popisa zavisi od učešća svih koji žive u Crnoj Gori“, objašnjavali su zvaničnici Eurostata uoči posljednjeg  popisa. „ Zato je značajno da se popis ne politizuje, jer bi to moglo imati negativan uticaj na samo učešće stanovništva u popisu. Sa relevantnim rezultatima Crna Gora će biti u mogućnosti da formira valjanu statističku bazu i da ubuduće, od 2021. godine, popise radi samo na osnovu statističkog ispitivanja uzorka, kao što je to slučaj sa Slovenijom…“.

I pored odsustva međunarodnih posmatrača, mi smo našli način da predstojećem popisu damo internacionalnu dimenziju. Hrvatska je, naime, uputila protestnu notu crnogorskim vlastima zbog zloupotrebe “hrvatskih velikana i poznatih ličnosti iz hrvatske istorije” koje na bilbordima, u susret popisu, promovišu srpski identitet u Crnoj Gori. Hrvatskom Ministarstvu vanjskih i europskih poslova za oko su zapali bilbordi sa likom Ruđera Boškovića i Baltazara Bogišića uglednih ličnosti dubrovačke historije koji se u predpopisnoj kampanji portala IN4S na bilbordima u Budvi predstavljaju kao Srbi. Šta je sledeće – vidjećemo.

Do tada, pozabavimo se pitanjem da li je popis, zaista, pripremljen kako treba. Ili makar u mjeri u kojoj je to bilo 2011. godine.

Opštinske granice između Podgorice, Tuzi i Zete još nijesu utvrđene. Sada, postoji bojazan da dio stanovnika jedne opštine i njihova nepokretna imovina budu pripisani “u vlasništvo” opštine u kojoj oni ne žive. A ti podaci bi, navodno, trebali da ukažu na potrebu izgradnje novih škola, domova zdravlja, saobraćajnica…

Prema Zakonu o popisu, opštinskom popisnom komisijom predsjedava predsjednik opštine (gradonačelnik). Budvanski gradonačelnik je u zatvoru. U Šavniku traje izborni proces započet u oktobru 2022, pa će popis voditi lokalna popisna komisija koju imenuje lokalni parlament kome je mandat istekao prije više od godinu dana. U Andrijevici glavnu riječ ima predsjednik opštine koga većina u lokalnom parlamentu ne može da smijeni zato što “grupa građana” mjesecima ne dozvoljava da se održi sjednica.

U opštinama gdje nema sličnih problema lokalna većina nije imala  obavezu da u rad popisne komisije uključi predstavnike opozicije. Slijedeći taj princip, prema tvrdnjama funkcionera DPS-a, oni su i popisne instruktore u svojim opštinama imenovali po principima porodične i partijske pripadnosti.

Pošto metodologija popisa nije poznata stručnoj i laičkoj javnosti (riječ je o pitanjima koja se postavljaju građanima, načinu rukovanja popisnim materijalom, zaštiti ličnih podataka anketiranih građana, kompjuterskom unosu i obradi dobijenih podataka) možemo samo da nagađamo da li će i u kojoj mjeri popisne komisije, njihovi instruktori i popisivači biti diskretni i nepristrasni. Odnosno, da li će kopirani popisni materijal, kao što govore aktuelne glasine, završavati i u podrumima pojedinih vjerskih objekata , gdje će ga kompjuterski stručnjaci sa već pripremljenom tehnikom podvrgnuti “dubinskoj analizi”.

Zagovornici održavanja popisa u zakazanom terminu tvrde kako su sve to izgovori bivših, ne bi li se izbjegla  prilika da se utvrdi “koliko stanova imaju zvaničnici bivših DPS vlasti”. Tako, zapravo, najavljuju moguće zloupotrebe popisa.

Zakon je, baš kao i međunarodni standardi, kristalno jasan: “Individualne podatke i upitnike za popis Uprava za statistiku ne može ustupati drugim fizičkim i pravnim licima. Podaci i upitnici za popis prikupljeni popisom ne mogu se koristiti u svrhu utvrđivanja obaveza građana, niti kao dokaz za ostvarivanje prava građana. Uprava za statistiku dužna je da preduzme mjere administrativne, tehničke ili organizacione prirode radi zaštite podataka prikupljenih popisom, od neovlašćenog pristupa tim podacima, njihovog otkrivanja ili zloupotrebe.”

Dakle, popis neće pomoći da saznamo koliko Milo Đukanović ili Branimir Gvozdenović imaju stanova. Ali postoji bojazan da će, zbog odsustva promotivno-edukativne kampanje, državni statističari ostati i bez tačnih podatka o broju podstanara i stanodavaca.

Ta kampanja je bila jedna od obaveza koju organizatori popisa, predvođeni Monstatom, nijesu realizovali. Ako ne računamo “one” bilborde.

“U okviru javne kampanje obezbijeđeno je potpuno, tačno i pravovremeno obavještavanje stanovništva o značaju i ciljevima popisa, načinu i vremenu njegovog sprovođenja, o pravima i dužnostima građana i načinu izvršavanja obaveza u popisu i zaštiti podataka“. Citat je iz završnog izvještaja nakon prošlog popisa. Poslije ovog dolazećeg, niko neće moći da napiše nešto slično. Ili neće pisati istinu.

Pride, imamo problem koji nijesmo imali 2011. Pretpostavlja se da u Crnoj Gori, trajno ili privremeno, boravi oko 100 hiljada stranaca, mahom Ukrajinaca, Rusa, Turaka koje bi trebalo popisati (popisuju se svi stanovnici države koji u njoj borave duže od šest mjeseci). Dobar dio njih ne zna naš jezik, pa je pitanje ko će njih obavijestiti a ko popisati?

Ili ćemo i njih popisivati metodom statističke procjene, iako je Zakon ne prepoznaje kao relevantnu popisnu metodu? Ista metoda je, prema zvaničnicima Monstata, spasonosno rješenje i za slučaj bojkota popisa od strane većeg ili manjeg dijela stanovnika Crne Gore. Pošto su, sjetili su se, na taj način u bivšim Jugoslavijama popisivali stanovnike Kosova. Odoka.

U srijedu veče, 20 dana pred početak popisa, od pomoćnice direktora Monstata Snežane Remiković  saznajemo kako pripreme za popis još nijesu završene.

Oglas za popisivače biće ponovljen, po treći put, pošto se u šest opština nije prijavilo dovoljno kandidata. Iako je ukupan broj prijavljenih , kaže, veći od potrebne 4.000 popisivača. Prije 12 godina kandidata za popisivače bilo je više nego dovoljno, pa je njihov konačni izbor izvršen tek nakon obuke i kontrolnog testa.

Ukoliko bude falilo popisivača spremni smo na tri alternativne opcije, objašnjava Remiković, „ produženje oglasa, prelivanje popisivača iz jedne opštine u drugu i treći krug aktivnosti – produžavanje perioda popisivanja“.

Popisna metodologija je, tvrdi, završena, ali će ostati tajna. Iako su prošle nedjelje iz Monstata poručili da će biti objavljena kad se za to steknu tehnički uslovi. Možda, dakle, do samog početka popisa nećemo znati kako izgledaju popisne liste, kako se obrađuju prikupljeni podaci, kako se eliminišu duplo popisani. Kao što ne znamo ni da li će popis, zaista, početi 1. novembra. Bili spremni ili ne.

Zoran RADULOVIĆ