Sve je izvjesnije da će 10. april donijeti samo novi nastavak beskrajne priče o propasti Kombinata aluminijuma u Podgorici. Činjenica da je prijedlog SNP–a o očuvanju proizvodnje u Kombinatu i Rudnicima boksita, glasovima DPS-a dobio većinsku podršku Odbora za ekonomiju ne znači mnogo. Makar ne još.
Vladajuća koalicija nije uspjela da dođe do zajedničkog rješenja za ogromne probleme tog preduzeće, čije bi saniranje iz državnog budžeta moglo odnijeti od 100 pa sve do 300 miliona eura. DPS, ne objašnjavajući zašto, insistira da se od Olega Deripaske i njegovog CEAC-a otkupi pravo vraćanja dugova Kombinata, iako su oni danas višestruko veći od poznatih a neizmirenih obaveza iz vremena privatizacije. SDP želi da KAP prođe kroz postupak programiranog stečaja uvjereni da je to najbrži i najjeftiniji način da se otarase i povjerilaca i nepoželjnih partnera iz Moskve. Ipak, Ranko Krivokapić i njegovi saradnici žele ovu priču završiti bez odgovora na suštinsko pitanje – da li je sudbinu KAP-a odredilo neznanje ili pohlepa političkih struktura koje njim i državom upravljaju četvrt vijeka? Računajući tu i Krivokapićeve partijske saborce koji su direktno odgovorni za to što privatizacioni ugovor sa Deripaskom nije raskinut 2009. godine, iako su se za to bili stekli svi uslovi. SDP, istovremeno, svima stavlja do znanje – nema tog Kombinata aluminijuma zbog koga bi oni, nakon 15 godina, napustili vlast.
Ni premijer Milo Đukanović ne pokazuje namjeru da podnese ostavku ukoliko Vladin prijedlog nacionalizacije KAP-a ne prođe u Skupštini. ,,Izvolite i kao parlament podržite taj predlog i mi ćemo preuzeti odgovornost za realizaciju”, poručio je poslanicima tokom premijerskog sata, ,,Ukoliko imate drugi koncept, nema problema. Preuzmite odgovornost i Vlada se neće gurati da nosi i taj dio odgovornosti, jer ima dovoljno svoje.” Premijer, očito je, još nije utvrdio prirodu odnosa između predstavnika zakonodavne i izvršne vlasti. Zato on Skupštini umjesto ostavke, nudi mogućnost formiranja nekih paralelnih institucija sa funkcijama izvršne vlasti!? Bilo bi smiješno da nije činjenice – kad god Đukanović ,,preuzme odgovornost za realizaciju”, mi platimo koju desetinu ili stotinu miliona, po pravilu, problematičnih dugova. To se ponavljalo kad je KAP, slijedeći instrukcije vlade, ulazio u aranžmane sa Vektrom, Glenkorom, En plus grupom, CEAC-om… Desiće se, sva je prilika, i sada.
Skupštinski Odbor za ekonomiju, finansije i budžet početkom nedjelje nije prihvatio Vladine zaključke o načinu rješavanja problema u Kombinatu. Suštinski, to i nije bilo Vladino rješenje, već su pred poslanike stigli prepakovani detalji ponuda iz CEAC-a, o finansijskim uslovima pod kojim bi oni ustupili svoje akcije i otišli iz KAP-a bez podizanja prašine i preispitivanja minulih grijeha svih učesnika ovog posla. Taj je uslov, izgleda, neobično važan svim crnogorskim učesnicima pregovora sa Deripaskom i njegovima – od Đukanovića i Milana Roćena, do Branimira Gvozdenovića i Vujice Lazovića.
Ministar ekonomije Vladimir Kavarić nije uspio da za vladin prijedlog pridobije većinu članova Odbora. To ne čudi, ako se ima u vidu da je lično Kavarić, prije 14 mjeseci, praktično na istom mjestu predstavio paket zaključaka vladajuće (DPSDP) koalicije. Parlament je tada prihvatio Vladinu odluku o preuzimanju duga KAP-a prema Dojče banci od 22 miliona eura. Istovremeno je zadužio kabinet tadašnjeg premijera Igora Lukšića da raskine ugovor sa CEAC-om, preuzme kontrolu u Kombinatu potom obezbijedi potpunu i nezavisnu reviziju poslovanja KAP-a od dana preuzimanja od ruskog partnera. ,,Novi menadžment je dužan da obezbijedi izradu nezavisne studije održivosti aluminijumske proizvodnje u Crnoj Gori po svim segmentima”, predočio je Kavarić poslanicima. Od tada od njega slušamo samo izgovore.
Skupština u februaru prošle godine nije prihvatila prijedlog Pokreta za promjene koji je tražio da tužilac preispita privatizaciju KAP-a, kao i da država krene u proceduru osporavanja navodnih dugova Kombinata, koje su prikazivali zvaničnici CEAC-a. Sličan prijedlog Pozitivne CG odbijen je i na ovonedjeljnoj sjednici Odbora za ekonomiju.
Uz zahtjev za preispitivanje poslovanja, dugova, načina na koji su utrošeni krediti čije je vraćanje garantovala država, Pozitivna je imala još jedan, iz perspektive vladajuće koalicije, krajnje problematičan zahtjev: tražili su da se utvrde precizni rokovi u kojima će Vlada obaviti sve povjerene poslove.
To nije ono što žele Đukanović i njegovi saradnici. Njima treba novi dokument kako bi tom odlukom stavili van snage zaključke Parlamenta od prošle godine.
Đukanović je parlamentu već predstavio nove ideje o Kombinatu. Nije tačno, kaže, da će država preuzeti KAP sa 300 miliona eura duga. Pa objašnjava: ,,KAP će se preuzeti bez dugova. Jedini dug, prema scenariju Vlade, biće ovaj koji bi KAP platio dosadašnjem vlasniku da izađe. KAP je dužan 80 miliona i oni predlažu da im se umjesto 80 miliona otplati 40 miliona za četiri i po godine”, objasnio je Đukanović kome, naivnom, na pamet ne pada da provjeri vjerodostojnost tog duga. Umjesto toga on, onako usput, pominje kako taj naum ,,podrazumijeva” da Vlada izmiri KAP-ove obaveze od 103 miliona koje je već garantovala kreditorima. Poreski obveznici bi ,,u svakoj varijanti” platili i struju koju je tokom prošle i ove godine potrošio KAP (to je ceh od nekih 60 miliona). Premijer nam, potom, predočava kako je od sadašnjih 1.200 zapošljenih višak njih 700, pa bi otpremnine ,,prekobrojnih” odnijele najmanje još 15 miliona. Konačno Đukanović je predočio računicu po kojoj je ,,jedina formula održivosti” ta da se sa dodatnih sedam miliona eura godišnje iz državnog budžeta, makar u narednih šest godina, potpomogne saradnja KAP-a i Elektroprivrede.
Vrijedi li KAP Crnoj Gori toliko mnogo? I, pod uslovom da vrijedi, može li Crna Gora platiti tu potrebu a da ne ugrozi finansijsku održivost države? Da su Vlade Igora Lukšić i Mila Đukanovića radile svoj posao, danas bismo imali odgovor na neko od ovih pitanja. Umjesto toga, KAP troši struju, bez ugovora, kao ilegalni potrošač. Platićemo je mi. Jedino to nije sporno u ovoj priči.
U potrazi za istinom
Pitali smo predstavnike opozicije u parlamentarnom Odboru za ekonomiju (I) Da li je namjera Parlamenta da odlučuje o poslovanju jednog akcionarskog društva u skladu sa Ustavom i važećim zakonima u CG; (II) Jesu li članovi Odbora, prije izjašnjavanja o sudbini KAP-a, imali na raspolaganju sve potrebne informacije i podatke?
,,Smatram da se Skupština može i mora baviti krupnim ekonomskim problemima što svakako jeste sudbina KAP-a i Rudnika boksita, makar u mjeri u kojoj se britanski parlament bavi privatnim bankarskim sektorom”, kaže Aleksandar Damjanović (SNP CG):
,,Odgovor na drugo pitanje sadržan je u zaključcima koje je na predlog SNP usvojio Odbor za ekonomiju, finansije i budžet i koji će biti dostavljeni Skupštini koja 10. aprila, na moj predlog, treba da raspravlja o situaciji u KAP-u. Tim zaključcima smo upravo tražili da se u kratkom vremenskom roku dostave ključne i vjerodostojne informacije o finansijskoj situaciji u KAP-u, a naročito o stanju dugova. Za potrebe Skupštine to treba da uradi Državna revizorska institucija. Tek po dobijanju tih informacija možemo relevantno donositi krupne i teške odluke o budućnosti KAP-a, Rudnika boksita, a time i cjelokupnog energetsko – metalurškog repro lanca.
I Mladen Bojanić (Pozitivna Crna Gora) drži da rasprava o KAP-u nije nezakonita, ,,iako to može biti u nekom najširem tumačenju shvaćeno kao ugrožavanje slobode preduzetništva”. On, pri tom, podsjeća da je Vlada, u nekoliko navrata, ,,veoma direktno” ugrožavala jednakost aktera na tržištu. Sjetimo se čuvene ,,kontribucije” akcionarima Telekoma ili pomoći pojedinim bankama i kompanijama”, kaže Bojanić precizirajući: ,,Odluke o budućnosti KAP-a mogu imati velike posljedice na cijeli ekonomski sistem Crne Gore, i u tome će se vjerovatno naći opravdanje zašto je potrebno da se uključi i Skupština. Naravno, pravi razlog je pokušaj Vlade da izbjegne vlastitu odgovornost za neuspješno vođenje KAP-a dok je bio u državnom vlasništvu, problematičan proces privatizacije i niz loših poteza nakon nje.”
,,Jasno je da Skupština i njen Odbor za ekonomiju imaju samo dio informacija, a i to malo što imaju je servirano od Vlade. A Vlada ima drskosti da kaže da je pitanje KAP-a skinuto sa njenog dnevnog reda i da je sada sve u rukama Skupštine. To je providna igra na koju, nažalost, dio poslanika pristaje”, zaključuje Bojanić. ,,Što se tiče Pozitivne Crne Gore, mi smo spremni da prihvatimo svu odgovornost za donošenje odluke o daljoj sudbini KAP-a, ali uz uslov da dobijemo i ovlašćenja koja bi nam omogućila da zajedno sa ostalim poslaničkim klubovima koji ne pristaju na Vladine zaključke, angažujemo nezavisne revizore i uradimo analizu dosadašnjeg poslovanja, kontrolu nastalih dugova i izdatih garancija, ali i da uradimo realan poslovni plan za naredni period.”
,,Odbor za budžet i ekonomiju ima ustavne kapacitete da kao nadležno stalno radno tijelo Skupštine CG vrši nadzor ekonomske politike Vlade u oblasti privatizacije, subvencija, državne pomoći, poreske politike… Pošto je KAP trenutno ključno pitanje održivosti javnih finansija države i imajući u vidu da se ovdje radi o enormno velikom državnom paketu pomoći za jednu privatnu kompaniju (riječ je o 8-9 odsto BDP), Skupština bi morala da ima permanentni nadzor nad dešavanjim u ovoj kompaniji. O korupcionaškim, kriminalnim i bezbjednosnim aspketima ove transkacije morali bi raspravljati i neki drugi Odbori”, naglašava Nebojša Medojević (DF). On tvrdi kako ,,Vlada poslanicima nije dostavila nikakav materijal o finansijskom stanju KAP”.
– Mi iz PzP odavno pratimo pljačku Crne Gore preko KAP-a, a lično sam istraživao i korporativnu korupcijsku praksu Rusala u Rusiji sredinom 90-ih. Nama iz DF je veoma poznata šema pljačke, ali za tako važne odluke potrebni su nam detaljni i objektivni izvještaji koje nam Vlada nije dostavila, zaključuje Medojević.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Zoran RADULOVIĆ
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice