Po zastupljenosti žena u nacionalnom parlamentu, od 17 odsto, Crna Gora zauzima tek 95. mjesto među članicama UN, dok je u regionu ubjedljivo posljednja. Svega četiri odsto žena u Crnoj Gori su vlasnice nekretnina, a 9,6 odsto žena ima sopstveni biznis. Svaka treća žena je pretrpjela neki vid nasilja. Sve to pokazuje da se žene u Crnoj Gori suočavaju sa različitim vidovima diskriminacije.
Ipak, žene danas u preko 60 odsto slučajeva završavaju fakultete, tako da u odnosu na muškarce, u oblasti obrazovanja, one dominiraju, kaže Biljana Pejović, načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava. Ona za Monitor ističe kako ovaj vladin resor preduzima sve mjere u cilju sprječavanja rasta stepena diskriminacije u oblasti rodne ravnopravnosti. Ipak, tačno je da su žene u javnom i političkom životu nedovoljno zastupljene, ističe ona.
Na pitanje da li očekuje da će se u narednom periodu poboljšati položaj žena, Pejović kaže da je borba za rodnu ravnopravnost neprestana: „Ne smijemo ignorisati potencijal i kapacitet žena ukoliko želimo demokratsko društvo”.
I Ljiljana Raičević, direktorica Sigurne ženske kuće (SŽK), za Monitor ističe da su rijetke oblasti života u kojima žene nijesu diskriminisane. Žena najčešće radi najmanje dva posla s punim radnim vremenom – u kući i na radnom mjestu – a povremeno na nekom privremenom neprijavljenom poslu gdje je poslodavac izrabljuje i iskorišćava.
,,Žena je mnogo češće od muškarca zlostavljana u kući. Ona teže pronalazi posao, za isti položaj plaćena je lošije, a sporije napreduje u službi. Tek 30 odsto upravljačkih i 21 odsto direktorskih mjesta u kompanijama i ustanovama zauzimaju žene. Žene rjeđe učestvuju u donošenju važnijih odluka, redovno moraju da izaberu između posla i rađanja, ili bar da odgode proširenje porodice sve dok žele bilo kakvu karijeru. Iako je cijeli život radila, baš kao i suprug, ona je rijetko vlasnica nepokretne imovine”, kaže Raičević.
Istraživanja pokazuju da su žene češće žrtve siromaštva i tranzicije, kao i da su više od muškaraca pogođene smanjenjem zdravstvenih fondova. Ako je za neku utjehu, žene u Crnoj Gori žive čak pet godina duže od muškaraca.
Zakon o ravnopravnosti polova, trebalo bi da bar djelimično unaprijedi položaj žena. Njime se regulišu neke od najkarakterističnijih oblasti života u kojima je žena diskriminisana. Zabranjuju se oglasi za posao u kojima se prave razlike po polu bez opravdanih razloga kao na primjer: ,,potrebna mlada ženska osoba”, ,,potreban direktor”, ,,minimarketu potrebna djevojka za rad”, ,,potrebna žena prijatne spoljašnjosti”.
„U Zakonu se navodi da pripadnost polu ne može da bude smetnja napredovanju na poslu, kao ni da odsustvovanje sa posla zbog trudnoće i roditeljstva ne smije da bude osnov za otkaz. Kršenje ovih odredaba najčešće se dešava još prilikom razgovora za posao”, kaže Raičević.
U istraživanju SŽK navodi se da je potpisivanje blanko otkaza ,,čest slučaj u praksi čime se poslodavci ‘objezbeđuju’ i mogu da odmah otpuste ženu koja je u drugom stanju”. Navodi se da je uz blanko otkaze uobičajeno i potpisivanje ,,aneksa ugovora o radu” kojim se žena obavezuje da narednih nekoliko godina neće rađati djecu.
,,Trudnoća predstavlja kraj njihovog napredovanja u karijeri, a uskraćuje im se i profesionalno usavršavanje. Od onih koji su dobrovoljno napustili posao iz porodičnih razloga, 80 odsto su žene. Isto tako, 98 odsto osoba koje obavljaju poslove u kući su žene”, objašnjava Raićević.
Stopa nezaposlenosti žena za polovinu je veća od stope nezaposlenosti muškaraca. Najteže pronalaze posao žene starije od 45 godina, domaćice i žene s obrazovanjem u poljoprivredi.
Zakon o ravnopravnosti polova utvrdio je da i muškarci i žene imaju pravo na jednaku zaradu za isti rad. Osim toga, prilikom ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu zabranjena je diskriminacija po osnovu pola.
,,Novina je i da će diskriminacija zasnovana na polu u sredstvima javnog informisanja biti kažnjavana, jer su mediji dužni da razvijaju svijest o ravnopravnosti polova. Naizgled, ovaj zakon trebalo bi da da veliki doprinos boljem položaju žena u društvu. Najveći problem jeste što su kazne, najblaže rečeno – sramotno male”, dodaje Raičević.
Izvršna direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević u razgovoru za naš list kaže da je diskriminacija žena u Crnoj Gori sasvim očigledna, ali prećutno prihvaćena kako u porodičnim odnosima, tako i u javnoj sferi. „Žene su višestruko opterećene u nastojanju da pomire profesionalni i porodični život, u mnogo većem procentu trpe nasilje – u čak u 95 odsto slučajeva žene su žrtve krivičnih djela nasilja u porodici”.
Ogroman problem predstavlja diskrimancija trudnica i porodilja od strane poslodavaca, na koju inspekcijske službe ne reaguju.
,,Krajnje licemjerno se fingira i briga o majkama kroz famozne naknade, koje od žena prave pasivne subjekte čija je jedina uloga rađanje. Pa čak i tu se pojavljuju problemi sa nestalom i uništenom dokumentacijom žena sa biroa rada”, kaže Maja Raičević.
,,Već 20 godina servise za žene vode i finansiraju malobrojne nevladine organizacije, iako je država tu obavezu davno preuzela shodno međunarodnim konvecijama. O tome svjedoči i posljednja Raspodjela dijela sredstava od igara na sreću nevladinim organizacijama, gdje ni naša organizacija, ni jedino sklonište za žrtve nasilja u Podgorici nijesu dobili ni jedan euro podrške”, dodaje Raičević.
Prijave o kršenju ljudskih prava iz oblasti rodne diskriminacije u Centru za ženska prava dobijaju gotovo svakodnevno. U toku 2015. obratila ima se 131 osoba i sve one su imale neko iskustvo sa rodnom diskriminacijom, dok se ove godine broj klijentkinja povećao.
Bojana DRAGAŠ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice