Povežite se sa nama

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Izvršna i zakonodavna vlast su, zauzeti međusobnim nadgornjavanjima, izgubili iz vida razmjere problema koji su proizveli. U Crnoj Gori se poljoprivredom, prema podacima Monstata, na približno 50.000 gazdinstava, stalno ili povremeno bavi više od sto hiljada osoba. Od kojih su približno dvije trećine starije od 45 godina. Oni, prema podacima iz 2019. godine za tržište proizvedu hranu i piće u vrijednosti većoj od 500 miliona eura. Ili više od 10 odsto tadašnjeg bruto društvenog proizvoda.

Sada je to učešće u BDP-u još veće i značajnije. Ne računajući što se, recimo, flaša kvalitetnog vina kupljena u renomiranim crnogorskim vinarijama za osam eura, u prestižnim restoranima i hotelima na primorju prodaje za osam eura – po čaši. Pa država, na ime PDV-a, prihoduje približno isto koliko i proizvođač. A ugostitelj i dvostruko više. Slična je priča i sa voćem, povrćem, mesom i mlječnim proizvodima. I mogla bi biti još bolja da nije nekih nelogičnosti, poput one da se na uvezeno goveđe meso plaća PDV od sedam, a za domaće – 21 odsto.

I zato smo, možda, prije dvije godine uvezli svježeg i smrznutog goveđeg mesa za 19, a živih goveda za 22 miliona eura. Dok je ukupan uvoz hrane i pića (računajući i vodu) bio vrijedan 475 miliona.

Tu se vraćamo na priču  o Agrobudžetu  vrijednom 30-ak miliona eura. Čije donošenje kasni mjesecima. Pa su ratari u centralnom i južnom dijelu zemlje bili prinuđeni da vlastitim sredstvima pripreme i zasade posjede koji su već pristigli za branje i žetvu. A očekivanog novca nema. Ni poljoprivrednici sa sjevera neće moći, kao što su možda planirali, da uz pomoć državnih subvencija kupe mehanizaciju i opremu potrebnu za primarnu proizvodnju. Makar ne u pravo vrijeme.

Umjesto novca stizala su obećanja. Krajem januara Vlada je usvojila tzv. četvrti paket mjera podrške privredi i građanima vrijedan, prema njihovoj računici,  oko 163 miliona. Kao dio paketa predviđena je podrška sektoru poljoprivrede „kroz program intervencije na tržištu poljoprivrednih proizvoda“. Do sada smo, od tog programa, dobili interventni otkup i finansijsku pomoć za skladištenje krompira (do hiljadu tona), nakon saznanja nadležnih da ovdašnji proizvođači na lageru imaju preko dva miliona kilograma krompira. U saradnji sa trgovinama Ministarstvo je pomoglo (pet centi po kilogramu) otkup i plasman oko sedamsto tona krompira, a mjera će trajati do 1. juna. Smanjen je i PDV na jaja sa 21 na sedam odsto. Od te mjere, tvrde verzirani, više zarade imaju uvoznici nego proizvođači.

Izostanak Agrobudžeta nije jedini problem sa kojim se suočavaju ovdašnji stočari. O svojim nedaćama, svako malo, pišu nadležnima pokušavajući da ugovore sastanak sa resornim ministrima i predsjednikom Vlade.

Uz pomenuti rast cijena stočne hrane, i izostanak bilo kakve pomoći od strane države, oni su potencijalnim sagovornicima iz Vlade predočili još dva bitna problema: visoke cijene goriva za mehanizaciju koje, za razliku od okolnih zemalja i EU nije oslobođeno plaćanja akciza (oko 60 odsto cijene goriva); privilegovan uvoznički lobi koji onemogućava adekvatan plasman kvalitetnijih domaćih proizvoda; i predložili moguća rješenja.

Aprilski sastanak sa resornim ministrom  Aleksandrom Stijovićem otkazan je zbog ministrovih obaveza na premijerskom satu. Novi je zakazan za sljedeću nedjelju.

Farmeri su, u srijedu, održali još jedan sastanak sa koga je stigla poruka da očekuju da Vlada prihvati njihove predloge. Ili da ih odbije. „Odbijanje je bolje nego odugovlačenje jer se gubi strpljenje, unosi se nemir i nezadovoljstvo među domaćinima“, poručili su. Uz nadu da neće biti prinuđeni na proteste.

Vlast je na potezu. A vremena nema.

 

Bez podrške države

„Seljak.me je prvo crnogorsko digitalno selo“, kaže za Monitor osnivač i izvršni direktor tog portala Marko Maraš, svjedočeći o još jednom primjeru nebrige.

„Na našoj platformi koju godišnje posjeti preko 360.000 korisnika i koja zabilježi preko 2,5 miliona posjeta, korisnici mogu oglašavati proizvode iz sekcija stočarstva, biljne proizvodnje, prehrambenih proizvoda, mehanizacije, stočne hrane, usluge i oglase iz kategorije potražnje. Svakodnevno smo bogatiji za preko 50 novih ponuda iz raznih krajeva Crne Gore, a oglašavanje za poljoprivrednike je besplatno“, navodi Maraš, „Od avgusta 2017. godine do danas je preko seljak.me prodato preko 80.000 grla krupne i sitne stoke, 3.000 komada poljoprivredne mehanizacije i opreme, preko 700 proizvoda je prvi put izašlo na tržište ili dobilo dodatni marketing, 10.000 oglasa iz kategorije stočne hrane je realizovano a imali smo i 2.000 oglasa iz kategorije usluga“.

Pomoći resornog ministarstva, ipak, nema.

„U 2018. godini smo imali simboličnu podršku Ministarstva poljoprivrede i nakon toga pa sve do danas imamo totalno nejasan stav prema našem radu. Da se razumijemo, ne tražimo da živimo na državnoj sisi, ali očekujemo da naš rad bude prepoznat. Na kraju krajeva, sredstva sa kojima raspolaže Ministarstvo su sredstva koja pripadaju svim našim korisnicima“, zaključuje Maraš.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ODGOVOR DRŽAVE NA KJU GROZNICU: Zakopaj problem

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Jako je bitna poruka za građane da ne treba da brinu, da je zdravstveni sistem potpuno spreman”, osvrnuo se na kju groznicu i premijer Spajić. O toj spremnosti najbolje govori do sada (ne)urađeno i ogromna šteta koja je napravljena

 

U Crnoj Gori dosad je registrovano 10 oboljelih građana od kju (Q) groznice. Ova zarazna bolest mnogih životinjskih vrsta spada u grupu bolesti koje se sa životinja mogu prenijeti na ljude. Zaraza je do sada otkrivena kod oko 250 grla. Vladimir Đaković, direktor Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, izjavio je da je do sada  eutanazirano između 103 i 105 zaraženih grla, te da više od 20 u Nikšiću i devet u Danilovgradu čeka eutanaziju.

Na farmi porodice Iković u ponedjeljak je eutanazirano 31 grlo.
,,Situacija kod nas je tužna i žalosna, od toga smo živjeli. Ostale su tri muzne krave i tri junice, koje nisu steone. Sa 1.100 litara, mi smo sišli na nekih 50 litara mlijeka po danu. Da li mogu sa 50 litara da platim 1.500 eura kredita?… Sve je moglo drugačije da se riješi, ali odmori su bili preči od nas”, kazala je za Dan Seka Iković. Ona dodaje da je samo Bogu zahvalna što su joj djeca živa i zdrava i što se nisu zarazili jer su 24 sata bili na toj farmi, dodajući da je njen suprug imao ozbiljne komplikacije zbog infekcije kju groznice.

Za sada se nagađa da se kju groznica prvo pojavila na teritoriji nikšićke opštine, ali da se to prećutalo i da je prvi registrovani slučaj zabilježen u drugoj polovini juna u opštini Danilovgrad. Zaražene životinje su eutanizirane tek poslije 20 dana – 19. avgusta, a dio njih tek ove sedmice. ,,Institucije nijesu uopšte reagovale kako je trebalo. Da su u početku suzbile tu bolest danas ne bismo imali epidemiju”, ocijenio je inženjer stočarstva i bivši ministar poljoprivrede  Budimir Mugoša iz Socijaldemokratske partije.

Sekretar Udruženja stočara iz Danilovgrada Vlado Lakić tvrdi da je sporan uvoz (makar jednog) kontingenta krava koji je došao s jedne farme iz Srbije. Lakić smatra da su se tom prilikom desili ogromni propusti prilikom ulaska životinja u Crnu Goru, koje, kako dodaje, uopšte nisu bile testirane na način na koji je trebalo prilikom uvoza. Ističe da na tu temu ćute i nadležni, ali i farmeri koji su uvozili stoku sa te farme.,,Na sceni je nestručnost i neznanje. Mi o takvom neznanju već dugo vremena govorimo, ljudi koje vode određene resore u Ministarstvu poljoprivrede, baš zbog te njihove nestručnosti i neodgovornosti, doveli su nas u ovakvu poziciju da svaki crnogorski farmer koji ima veliko imanje, koji ima puno stoke, može doći u poziciju da bude sjutra socijalni slučaj”, izjavio je Lakić Televiziji E. On je izrazio bojazan da je kju groznica rasprostranjenija nego što pokazuje zvaničan broj, te da znatan dio farmera prećutkuje simptome ove bolesti kod stoke, da ne bi obustavili isporuku mlijeka mljekarama, sirarama i građanima.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 20. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADA DALA SAGLASNOST ZA PODIZANJE SPOMENIKA AMFILOHIJU RADOVIĆU U BERANAMA: Iz sjemena prerađene prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

SPC-u, kao jednom od ključnih nosilaca projekta srpskog sveta, od pokojnog Mitropolita treba onaj Risto Radović koji je svemu što nije srpsko i bespogovorno poslušno pronalazio manu. I prijeki lijek – mač i kletvu. U Vladi su odlučili da budu saučesnici borbe za to i takvo nasljeđe Crne Gore

 

Vlada je brzopotezno odlučila da Opština Berane ima njihovu saglasnost  za izgradnju spomenika Amfilohiju Ristu Radoviću, bivšem velikodostojniku Srpske pravoslavne crkve (SPC) čija je liturgijska titula glasila: Arhiepiskop cetinjski, Mitropolit crnogorsko primorski, zetsko brdski i skenderijski i egzarh sveštenog trona pećkog.

“Imao sam tu čast da predsjedavam sjednicom Vlade Crne Gore na kojoj je usvojen predlog ministarke kulture i medija, dr Tamare Vujović (Demokrate – prim. Monitora) i donijeta odluka o davanju saglasnosti za izgradnju spomenika mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju Radoviću. Lično sam imao privilegiju da s njim dijelim brojne razgovore, koji su za mene, kao i za mnoge, bili više od razgovora i običnog susreta”, navodi se u saopštenju upućenom iz kabineta potpredsjednika Vlade Alekse Bečića. Premijer Milojko Spajić bio je, kažu, službeno odsutan.

U saopštenju iz Bečićevog kabineta ne navodi se da su članovi Vlade iz redova nacionalnih partija Albanaca i Bošnjaka napustili sjednicu kada je postalo izvjesno da će se na njenom dnevnom redu naći pitanje saglasnosti za izgradnju spomenika Amfilohiju Radoviću.  To smo saznali nezvanično.  Tek  čekamo da iz Vlade javno obrazlože svoj potez. I eventualne posljedice današnje odluke (četvrtak 19. septembar).

Potpredsjednik Vlade sa javnošću je, zato, podijelio lične impresije. Prema njima, pokojni Amfilohije Radović bio je “most između različitih epoha, kultura i tradicija, posvećen obnovi duhovnih vrijednosti i očuvanju duše Crne Gore”. Pride, pišu Bečić i njegovi savjetnici, “njegovo djelovanje nije bilo samo lokalno, već univerzalno, povezivao je Crnu Goru sa širim svijetom, jačajući našu zemlju ne samo kao kulturnu, već i kao moralnu silu na međunarodnoj sceni. Spomenik mitropolitu Amfilohiju biće trajni podsjetnik na njegovu snagu, njegovu mudrost i njegovu ljubav prema Crnoj Gori i vjeri.”

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 20. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDIZBORNA PODGORICA: Obećana zemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako Podgoričanima pred  izbore obećavaju ono što nemaju,  kako onda izgleda Podgorica danas. Sudeći po obećanjima – bez zelenila, bez deponija, vode, modernog gradskog prevoza, sa ogromnim saobraćajnim gužvama, sa nerazvijenim malim i srednjim preduzećima, bez programa za ranjive grupe, sa administracijom u kojoj se partijski zapošljava, bez turističke ponude..A za to su zaslužni mahom svi koji obećavaju drugačiji grad. Lanjsko istraživanje CGO pokazalo  je da preko 60 posto  građana i građanki  smatra da političke partije u Crnoj Gori ne drže do predizbornih obećanja

 

Kada bi bila ispunjena obećanja onih koji se takmiče u izbornoj trci za Podgoricu, zakazanoj za 29. septembar, Glavni grad bi uskoro postao Kopenhagen, Berlin, London….

Svuda zelenilo, urbane bašte i solarne elektrane, te moderni gradski prevozi, možda čak i električni,  kojima se vozimo za džabe naravno, novim bulevarima i saobraćajnicama. Kreditiraju nas beskamatno i pomažu subvencijama za sve i svašta – da startamo sa biznisom, da imamo stanove po povoljnim cijenama. Doduše ne onoliko povoljnim za koliko su ih kupovali funkcioneri bivše vlasti svojevremeno. Moći ćemo da vodimo djecu u vrtiće za džabe, ispred kojih parkiramo automobile bez problema, obzirom da će gotovo sve liste koje se takmiče za vlast u Podgorici na neki magični način riješiti problem parkinga u Glavnom gradu. U kom trenutno ima nešto oko sedam hiljada parking mjesta i 90 hiljada automobila. Neke od lista imaju ideju da to riješe aplikacijom. Kako, boga pitaj.

Naravno, neće sve biti samo zeleno, nego i besprekorno čisto.  Reciklažni centri, moderne deponije, novi kontejneri, sjajno opremljeni komunalci..Tu je i sistem za prečišćavanje otpadnih voda, koji  se na listi prioritetnih infrastrukturnih objekata našao još 2015. godine. Imaćemo i vodu naravno svi, da se ne mora više protestovati što je mjesecima nema na 40 stepeni u nekim djelovima grada.

Novih Domova zravlja, sportskih terena, stadiona, dvorana,  i novih vrtića neće nedostajati. Pa košarkaški koš u svakom kvartu. I bazeni naravno.  Šetališta pored Morače i Ribnice. Obećavana još daleke 2018.  Tu su i raznorazni programi i dnevni centri za osjetljive i ranjive kategorije. Čak i korpe domaćih proizvoda za trudnice..A kad se pođe na pijacu u Gintaš, ono sve klimatizovano. Plus srećni proizvođači poljoprivrednih proizvoda, kojima se davanja iz kase povećavaju ko zna koliko.

Podgorica će biti uređeni evropski grad u kom mladi Podgoričani ne sanjaju, kao sada, da pobjegnu glavom bez obzira. Ajd što više neće biti partijskog zapošljavanja i cijeniće  njihove diplome, nego će biti kreditirani i sa  po 20 hiljada eura, da pokrenu start up biznise.. Srednjoškolci će moći da provode  vrijeme u rekonstruisanoj Robnoj kući u centru Podgorice, koja će postati omladinski klub  i u kojoj će moći “da ostvare sve svoje potencijale. I naravno besplatno stiču digitalne vještine. Ima čak i obećanja o mnogo zabavnijem noćnom životu. Otprilike mladi se zabavljaju do ranih jutarnjih časova, a ne smetaju starijima koji mirno spavaju,  jer će se riješiti i problem buke.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 20. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo