Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POLITIČKE BIOGRAFIJE DOPISIVANE U ZATVORSKIM ĆELIJAMA: Od robijaša do predsjednika države

Objavljeno prije

na

Ko bude pisao hroniku crnogorskih zatvora neće moći a da u nju ne uvrsti i ovaj podatak. Svetozar Marović je prvi crnogorski visoki političar koji se nakon raspada SFRJ našao iza rešetaka. Funkcioner Đukanovićevog DPS-a i nekadašnji trostruki predsjednik crnogorskog parlamenta i predsjednik Državne zajednice Srbija i Crna Gora zatvorske dane u ćeliji spuškog zatvora broji od polovine decembra. Optužen je za više malverzacija u budvanskoj opštini.

U zatvorskim ćelijama našla su se ove godine i još dvojica budvanskih političara: nekadašnji gradonačelnici Rajko Kuljača i Lazar Rađenović.

Bivše republike bivše SFR Jugoslavije ranije su počele da neke svoje visoke političare šalju u zatvorske ćelije, a mnogi su u njima bili na pansionu i za vrijeme SFRJ. Među njima je u ovom postjugoslovenskom periodu bilo najviše premijera, a neki, koji su ranije robijali, stigli su do predsjednika države. Pođimo redom od Triglava do Đevđelije.

Janez Janša, bivši premijer Slovenije i lider opozicione Slovenačke demokratske stranke, ušao je u junu 2014. u zatvor Dob na izdržavanje dvogodišnje kazne. Osuđen je za korupcijsku aferu Patria. Janšu je do blizine zatvora dopratila kolona od dvadesetak privatnih vozila i autobus sa njegovim simpatizerima. Pjevali su slovenačku himnu i nosili državne zastave. Tvrdili su da je predsjednik Slovenačke demokratske stranke osuđen nedužan i da se radi o politički montiranom procesu, kako bi se jedan od vodećih političara Slovenije eliminisao iz javnog života.

Brane Praznik, bivši oficir vojske Slovenije, u knjizi Trgovci smrću, piše da je ratnih devedesetih Janša, tadašnji ministar odbrane Slovenije, prodao oružja vojskama Hrvatske i BiH za 200 do 300 miliona njemačkih maraka. I slovenački novinari Matej Šurc i Blaž Zgaga, autori trilogije U ime države, takođe tvrde da je tada Janša bio jedan od glavnih trgovaca oružjem.

I bivši premijer susjedne Hrvatske dopao je zatvora. Ivo Sanader je u oktobru 2102. godine u Županijskom sudu u Zagrebu osuđen na desetogodišnju kaznu zatvora zbog primanja mita od dvije strane kompanije, s tim da vrati nezakonito stečenu imovinsku korist od 3,6 miliona kuna. U trenutku kada je sudija Sanadera proglasio krivim, bivšem premijeru su se, kako su pisali mediji, oči napunile suzama. Rojters je objavio da je Sanader najviši državni službenik koji je osuđen zbog korupcije u Hrvatskoj.

Mnogo ranije, u Hrvatskoj su, nakon sloma hrvatskoga proljeća, političkog pokreta s početka sedamdesetih kojim je tražena veća autonomija Hrvatske u okviru Jugoslavije, kao politički nepodoban osuđen i Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne Hrvatske.

U Sarajevu je 1983. godine uhapšeno i osuđeno trinaest muslimanskih intelektualaca za djela protiv naroda i države. To je bio i jedan od posljednjih velikih političkih procesa u socijalističkoj Jugoslaviji. U martu te godine, u ranim jutarnjim satima, pripadnici Sekretarijata unutrašnjih poslova SR BiH uhapsili su, pored ostalih, Aliju Izetbegovića, Omera Behmena, Saliha Behmena, Rušida Prgudu Mustafu Spahića, Meliku Salihbegović.

Osnov za sudski proces nađen je u knjizi Islamska deklaracija Alije Izetbegovića i putu nekolicine uhapšenih u Iran januara 1983. godine. Osuđeni su uz obrazloženje da su htjeli da ruše ustavni poredak SFRJ i prave islamsku, ,,etnički čistu” državu na tlu BiH. Dobili su ukupno 89,5 godina zatvora. Alija Izetbegović, koji će postati prvi predsjednik nezavisne BiH, osuđen je na 14 godina zatvora.

Izetbegović se prvi put obreo u zatvoru 1946. godine. Osuđen je na tri godine strogog zatvora kao aktivista Mladih muslimana,

Zanimljvo je da je Izetbegović pedesetih godina prošlog vijeka radio na izgradnji hidrocentrale Perućica kod Nikšića.

Prošle nedjelje u Srbiji je okončana, kako su je srpski zvaničnici predstavili, najveća akcija u borbi protiv korupcije u toj državi. Među osamdeset uhapšenih osoba našao se i bivši ministar poljoprivrede Slobodan Milosavljević.

Sa njim su uhapšeni dva pomoćnika ministra, direktori javnih preduzeća, biznismeni… Optuženi su da su državu oštetili za više od 100 miliona eura zloupotrebljavajući službeni položaj.

Još jedan nekadašnji premijer sa bivših jugosloveskih prostora lišen je slobode. Vlado Bučkovski, bivši premijer Makedonije, našao se početkom 2015. godine u zatvoru u Skoplju. Treba da odsluži dvogodišnju kaznu. Osuđen je zbog umiješanosti u kupovinu i prodaju polovnih djelova za tenkove, skupa s načelnikom Generalštaba iz 2001. godine Metodijem Stambolijskim. Bučkovski je bio premijer Makedonije od 2004. do 2006. godine.

Pored Bučkovskog, u godini koja je na izmaku, osuđen je još jedan makedonski političar – bivši ministar unutrašnjih poslova Ljube Boškovski . Osuđen je na zatvorsku kaznu od deset i po godina, zbog pomaganja u ubistvu dvojice makedonskih građana 2001. u Skoplju.

Bivši direktor makedonske Agencije za obnovu i razvoj Vasil Tupurkovski osuđen je sredinom 2009. godine na tri godine zatvora zbog zloupotrebe kreditne linije iz Tajvana. Tupurkovski je makedonski političar, koji je u periodu 1990-1991. godine bio član Predsjedništva SFRJ iz Makedonije. Krajem 70-ih bio je predsednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije. Oblačeći gotovo uvijek džempere i pojavljujući se u javnosti bez kravate, u narodu je bio poznat po nadimku ,,džemperkovski”. Na njegovu opasku da ako se jedna republika osamostali Jugoslavija neće više postojati, Slobodan Milošević, tadašnji predsjednik Srbije, izrekao je onu čuvenu rečenicu: ,,Malo morgen!”.

Najpoznatiji političar zatvorenik sa Kosova bio je Adem Demaći, kojeg su zvali i jugoslovenski Mendela. Još kao vanredni student prava i pisac nacionalističkih i iredentističkih tekstova, okupio je oko sebe 1958. manju grupu Albanaca – književnika, koja je okupljala mladu albansku inteligenciju na platformi borbe za priključenje Kosova Albaniji. Demaći je zbog toga uhapšen i 1959. osuđen na pet godina strogog zatvora. Kaznu je izdržavao u Sremskoj Mitrovici zajedno sa Milovanom Đilasom. Izdržao je tri godine. Kad se našao na slobodi, Demaći 1963. formira ilegalnu iredentističku organizaciju u Prištini. Zbog toga je uhapšen drugi put početkom juna 1964. godine i osuđen na petnaest godina robije. Ponovo je uhapšen početkom 1975. godine zbog neprijateljskog organizovanja radi ugrožavanja SFRJ. Demaći je po treći put osuđen na petnaest godina zatvora. Predsjednistvo SFRJ ga je pomilovalo u aprilu 1990. godine. Ukupno je robijao 27 godina. Kao disident u Norveškoj je bio predložen za Nobelovu nagradu.

Disidenti

U bivšoj Jugoslaviji najpoznatiji politički zatvorenici i disidenti bili su Milovan Đilas, Mihajlo Mihajlov i Vlado Dapčević.

Milovan Đilas (Kolašin, 1911 – Beograd, 1995) bio je politički zatvorenik u obje Jugoslavije. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u zatvoru je proveo od 1933. do 1936, a potom za vrijeme socijalističke Jugoslavije od 1956. do 1966. Bio je jedan od vođa ustanka u Crnoj Gori. Nakon Drugog svjetskog rata general JNA, ministar SFRJ, šef Agitpropa i predsjednik Savezne skupštine Jugoslavije. Zbog zagovaranja višestranačja 1950-ih završio je u zatvoru, postavši jedan od najpoznatijih disidenata u svijetu.

Mihajlo Mihajlov (Pančevo, 1934 – Beograd, 2010), takođe poznati disident, dva puta je bio u zatvoru. U Zadru 1956. osuđen na tri i po godine zatvora. Drugi put je uhapšen 1974. zbog klevetanja SSSR-a. Nakon tri godine i dva mjeseca pušten je na slobodu i od 1978. živio je na zapadu i predavao na nekoliko univerziteta, a u Beograd se vratio 2001. godine.

Vlado Dapčević ( Ljubotinj, 1917 – Beograd, 2001) bio je najpoznatiji politički zatvorenik bivše Jugoslavije. Njegov sukob sa vođstvom KPJ eskalirao je 1948, prilikom rezolucije Informbiroa. Vlado je tada tvrdio da će režim zbog američkih novaca postati sluga zapadnog imperijalizma. Bio je osuđen na smrt, ali kazna mu je preinačena na dvadeset godina robije, koju je proveo u zatvorima Stara gradiška, Goli otok i Bileća. Živio je u Albaniji, Sovjetskom Savezu, Rumuniji i Belgiji kao politički emigrant. Potom se vratio u Jugoslaviju nakon njenog raspada i bio istaknuti protivnik Miloševićevog velikosrpskog projekta. Vlado je mlađi brat narodnog heroja Peka Dapčevića.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo