Povežite se sa nama

MONITORING

POLITIKA BEZ POVJERENJA: Samo bitka za mandate

Objavljeno prije

na

Malo ko je, osim samih Albanaca, tokom usaglašavanja novog izbornog zakonodavstva posljednjih godina, obraćao pažnju na upozorenja da ukidanje posebne izborne jedinice za Albance može narušiti pravo tog naroda da u parlamentu ima svoje zastupnike. Nova izborna pravila prisilila su političke predstavnike Albanaca da sklapaju različite saveze, najčešće sa samo jednim zajedničkim ciljem – doći do mandata. Sad gledamo posljedice: svađu među albanskim političarima oko „rotacija” poslanika na koje su prinuđeni jer su osvojili svega dva poslanička mandata.

Koalicije su bile neminovne što se jasno vidi na primjeru Demokratske unije Albanaca, koja je sa oko 2800 glasova ostala bez poslaničkog mjesta. Predstavnicima Albanaca ne može se zamjeriti ni to da nijesu ispravno predvidjeli sopstvene domete – predizbornim sporazumima uredno su predvidjeli mogućnost da, ako ne bude mandata koje će dijeliti, dijele vrijeme jednog mandata.

Od posljednjih parlamentarnih izbora u oktobru su prošle dvije godine i očekivalo se da lideri Demokratskog saveza u Crnoj Gori i Građanske inicijative, Mehmet Bardhi i Vaselj Siništaj na poslaničkim mjestima zamijene poslanika Albanske alternative Nika Đeljošaja, odnosno potpredsjednika Force Gencija Nimanbegua. Zasad – ništa. Oni koji su zasjeli u poslaničke klupe, neće da se maknu.

Predsjednik Demokratskog saveza u Crnoj Gori Mehmet Bardhi u izjavi za Monitor objašnjava da je uoči izbora 2012. njegova partija razgovarala o sporazumu sa Demokratskom partijom Fatmira Đeke svjesna činjenice da po novom Zakonu o izboru odbornika i poslanika ni jedna partija koja okuplja Albance ne može samostalno dobiti mandat. Nakon što su se dogovorili da mandate i finansijska sredstva dijele na pola, iz Demokratske partije su ih obavijestili da već imaju sporazum sa Albanskom alternativom, tako da su na kraju koalicioni sporazum potpisala tri subjekta: Demokratski savez, Demokratska partija i Albanska alternativa.

Precizirano je da prvi mandat tokom prve dvije godine koriste Demokratska partija i Albanska alternativa – po godinu svaka od njih – a da naredne dvije godine poslaničko mjesto pripada DS u CG.

„Mandat se obračunava od dana objavljivanja zvaničnih rezultata izbora. Nakon isteka dvije godine, poslanik koji je koristio mandat daje ostavku kako bi korišćenje mandata nastavio drugi sa izborne liste”, piše u Sporazumu.

Sporazum tri albanske partije predat je Državnoj izbornoj komisiji i na osnovu tog dokumenta, u skladu sa zakonom, potvrđena je izborna lista Albanske koalicije. Osvojili su jedan mandat, koji je za početak pripao nosiocu liste Fatmiru Đeki.

Da se može desiti da zaškripi u poštovanju sporazuma vidjelo se još kad je, nakon lokalnih izbora u Ulcinju, Fatmir Đeka izabran za predsjednika opštine Ulcinj, pa je podnio ostavku na poslaničku funkciju. Državna izborna komisija dodijelila je mandat Niku Đeljošaju iz Albanske alternative, petom na izbornoj listi, uz obrazloženje da su konsultovali predizborni sporazum.

„DIK nije imala pravo da me preskače. Kako su mogli da odrede kandidata koji je bio na petom mjestu izborne liste, a da ne traži saglasnost onoga ko je bio drugi” kaže Mehmet Bardhi i naglašava da „niko živ iz DS u CG nije mislio da će se desiti da neko ne poštuje sporazum”. On primjećuje da je kontradiktorno da koalicioni sporazum bude uslov za priznavanje izborne liste dok Ustav propisuje da mandat pripada poslaniku, ali, kako kaže, to je neka druga priča.

„Koalicioni sporazum je o jasan. Nik Đeljošaj uzurpira to mjesto već dva mjeseca. Krajem decembra poslao sam im zahtjev da poštuju sporazum i ispune sve odredbe. Očekujem čak i danas da budu razumni”, kaže Bardhi.

U međuvremenu je Demokratska partija Fatmira Đeke pozvala poslanika Nika Đeljošaja da podnese ostavku. Kazali su i kako su odlučni da u potpunosti realizuju potpisani sporazum sa Albanskom alternativom i Demokratskim savezom u Crnoj Gori. „Uvjereni smo da se samo na taj način može osnažiti naš savez, povjerenje među nama i onih koji su nam dali glasove”, istakli su iz DP.

,,Ne postaje se poslanik preko medija, praveći cirkus”, kazao je Nik Đeljošaj koji još sjedi na poslaničkom mjestu. Upućeni smatraju da njegovo ponašanje urušava povjerenje među političkim predstavnicima Albanaca.

Problematičan je i drugi mandat koji albanski predstavnici imaju u parlamentu. Vaselj Siništaj, nosilac liste Građanske inicijative sa izborne liste Albanske koalicije ,,Forca za jedinstvo”, pozvao je nedavno Novu Demokratsku Snagu – Forca i poslanika Genci Nimanbegua da ,,napokon podnese ostavku i omogući obavljanje poslaničke funkcije kandidatu Građanske inicijative”, prenio je portal Ul-info.com.

,,Podsjećam vas, da ste već 60 dana nezakonito, mimo Političkog sporazuma i Aneksa istog, uzurpirali mjesto u poslaničkim klupama”, kazao je Siništaj u otvorenom pismu. Upozorio je da ovakvo ponašanje nanosi ,,ogromnu štetu pokušaju ujedinjenja albanskih nacionalnih subjekata” i naglasio da Forca ne treba da zaboravi da će izbora opet biti. Na kraju otvorenog pisma Siništaj je poručio Nimanbeguu da ne dozvoli da nadležni sud presudi ko je u pravu a ko ne, jer tada, kaže, svi postaju gubitnici.

Slično upozorenje upućuje i Mehmet Bardhi. ,,Posljedice mogu biti ozbiljne, prije svega po Albance u Crnoj Gori, ali i po kompletan izborni sistem. Ako se potpisani dokumenti ne poštuju – ko će biti spreman da potpiše neki budući sporazum”.

Sve dok dosezanje mandata bude početak i kraj politike, uključujući i sklapanje koalicija, DPS može mirno da spava. S vremena na vrijeme, DPS-ovi koalicioni partneri iz manjinskih partija glasnu se kako su nezadovoljni načinom na koji ih tretira veliki partner. Razlog za to, po pravilu su neke funkcije ili radna mjesta koja im DPS nije obezbijedio ili neki slični dometi borbe za demokratiju.

Iako rutinski uspijeva da nametne sliku kako je nadmoćno pobijedio na izborima, DPS u parlamentu ima ,,samo” 30 poslanika. Koaliciji oko te partije pripada još osam mandata SDP-a i jedan Liberalne partije. HGI ima jedan, Bošnjačka stranka tri mandata, dvije albanske koalicije po jedan mandat. Ukupno – 45. Za argument manjinskih partija da im je DPS ,,prirodni saveznik”, ako ništa drugo, postoji jedan krupan argument – opozicija premalo čini da bi takvu sliku promijenila.

Zbog toga se previranja u albanskim partijama ne mogu posmatrati kao dio procesa koji bi mogao uticati na klimanje vlasti u Crnoj Gori. Pred liderima albanskih partija je, za početak, naizgled jednostavan zadatak da shvate da su zajedno jači i da zajedništva nema bez povjerenja.

Naravno, od nedostatka povjerenja ne ,,pate” samo albanske partije. Već se godinama mjeri vrijeme otkako je u modu ušlo da čovjek spuštajući papir u glasačku kutiju više ne zna za šta je glasao. Gledali smo u Nikšiću, potom u Podgorici, ovih dana u Herceg Novom. Proklamovani cilj ,,povjerenje u izborni sistem”, ne da nam je daleko, nego Crna Gora hita u sasvim drugom smjeru.

Miloš BAKIĆ

DPS-OVO OSVAJANJE HERCEG NOVOG
Izborov izvor

Crnogorska vladajuća partija osvojila je i ‘,,posljednji opozicioni bastion” kako je prethodnih godina karakterisan Herceg Novi, gdje je državna opozicija, predvođena SNP-om, vladala više od 14 godina. Na decembarskim vanrednim lokalnim izborima DPS je, od 34 odbornička mjesta, osvojila 13 mandata, a većinu je napravila potpisavši sporazum sa Građanskom listom ,,Izbor” koja je osvojila devet mandata u novom sazivu lokalnog parlamenta.

O toj, sada realizovanoj koaliciji, govorilo se i prije izbora kao unaprijed dogovorenoj. U predizbornoj kampanji, a i prije toga, DPS i ,,Izbor” nijesu se međusobno napadali niti ozbiljno sukobili u javnim nastupima, što nije bio slučaj u odnosima sa koalicijom koju je predvodila SNP. Tu je i činjenica da su se o koaliciji dogovorili u samo dva sastanka.

I dalje se nagađa da li je ,,Izbor” „projekat DPS-a” za preuzimanje vlasti, naročito nakon što je vladajuća partija toj grupi građana prepustila mjesto predsjednika opštine. To niko nije očekivao, pošto je DPS u Herceg Novom osvojio najviše mandata.

Po dogovoru u prve dvije godine mandata ,,Izboru” bi pripalo mjesto gradonačelnika, a DPS-u mjesto predsjednika Skupštine i potpredsjednika opštine. Kako su objavili mediji, kandidat DPS za mjesto potpredsjednika biće Slobodan Radović Krušo.

Nosilac liste ,,Izbor”, Dragan Radović Krušo okarakterisao je koaliciju sa DPS-om, programskom, ocjenjujući da „za nekoliko godina vidi Herceg Novi kao Azurnu obalu, a za nekoliko mjeseci kao grad koji bilježi napredak i ima budućnost”.

Interesantno je da je Krušo baš takav Herceg Novi odlučio da napravi sa Svetozarom Marovićem, Daliborkom Pejović i Branimirom Gvozdenović koji su u ime DPS vodili pregovore u Herceg Novom. Riječ je o DPS kadrovima koji se povezuju sa desetinama miliona eura finansijskih malverzacija ili izbornim krađama kao što je to slučaj sa Daliborkom Pejović, jednom od važnih akterki afere Snimak.

Ta ultrapovjerljiva i partijski visoko pozicionirana trojka – Marović, Pejović i Gvozdenović – bez prisustva bilo koga iz lokalnog DPS-a vodila je pregovore sa ,,Izborom”. Odmah, poslije prvog sastanka nosilac liste ,,Izbora”, Dušan Radović Krušo je izjavio da je postignut veliki stepen razumijevanja i slaganja oko zajednički prepoznatih problema Herceg Novog, a to su najavljene privatizacije Instituta Igalo, Brodogradilišta Bijela, ali i propala privatizacija Boke.

Sa tom konstatacijom se potom složio i Svetozar Marović. Kazao je da su se usaglasili oko najvećih problema koji su doprinijeli propadanju Herceg Novog i da se to mora promijeniti. Kao da Marović nije za svo vrijeme propadanja bio predsjednik DPS-a koji kontroliše Vladu, a time i privatizacioni proces.

Jedan dio pripadnika ,,Izbora” su bivši simpatizeri ili članovi SNP-a, dok se većina ranije nije bavila politikom. Pored priče o takozvanom trećem putu i insistiranju na ekonomskom programu, kroz nastupe ,,Izbora” se, istina stidljivo, provlačila i prosrpska i proruska ideja, što je moguće dodatno doprinijelo da koalicija SNP-PzP-NOVA-NS koja je u prethodnom sazivu od 35 odbornika imala većinu od 18 odbornika, na ovim izborima osvoji samo osam mandata.

Projekat je uspio. Nakon 14 godina DPS vlada gradom. DPS je ,,Izborov” izbor, neki kažu i izvor.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo