Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POLITIČARI I PLANERI  NA DJELU: Budva izgrađena na korupciji

Objavljeno prije

na

Ostala je potpuno neistražena zona visoke korupcije u procesu donošenja katastrofalnih detaljnih urbanističkih planova po instrukcijama investitora, kojima je trajno degradiran prostor budvanske rivijere

 

Snimak na kome dvojica inspektora Ministarstva održivog razvoja i turizma uzimaju novac od jednog investitora iz Budve imao je kao posljedicu ostavku ministra Pavla Radulovića i razrješenje Rine Ivančević, v.d. direktorice Direktorata za inspekcijske poslove. On je istovremeno pokazao kako je korupcija na svim nivoima urbanizacije crnogorskog turističkog centra bila njen sastavni dio. Podmićivanje inspektora, državnih službenika zaduženih za sprečavanje nelegalne gradnje i nepoštovanja zakona i propisa u ovoj oblasti, samo su mali dio onoga što se u periodu nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore dešavalo na primorju, posebno u Budvi.

Ekspanzija gradnje objekata svih vrsta koja je zahvatila ekskluzivni prostor budvanske opštine početkom 2007. godine, izrodila je mnoge korupcionaške afere u kojima su brojni istaknuti funkcioneri vladajuće Demokratske partije socijalista osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. U osnovi svih afera koje je istraživalo Specijalno državno tužilaštvo i koje su okončane osuđujućim presudama članovima budvanske organizovane kriminalne grupe, leži korupcija u urbanizmu, građevinarstvu i gazdovanju zemljištem u državnoj svojini. Korupcija ove vrste koštala je karijere dva predsjednika opštine Budva, Rajka Kuljaču i Lazara Rađenovića, kojima je dosuđena odgovarajuća kazna. Međutim, „najveća riba“ koja je u Crnoj Gori osuđena za korupciju, između ostalog i  zbog uticaja na gradske i partijske funkcionere u trgovini zemljištem i povezanosti sa investitorima, bio je Svetozar Marović, bivši potpredsjednik vladajuće partije i bivši predsjednik zajedničke države Srbija i Crna Gora.

Ostala je potpuno neistražena zona visoke korupcije i odlučujućeg učešća drugih državnih funkcionera, predstavnika lokalne uprave i planera u procesu donošenja katastrofalnih detaljnih urbanističkih planova po instrukcijama investitora, kojima je trajno degradiran prostor budvanske rivijere.

U proces izrade planske dokumentacije aktivno i odlučujuće bilo je učešće Ministarstva održivog razvoja u mandatu Branimira Gvozdenovića. Predstavnici MORT-a u obraćanju javnosti najčešće umanjuju doprinos ove institucije u donošenju devastirajućih planskih dokumentata, pravdajući se kako se saglasnost Ministarstva odnosi samo na kontrolu zakonom propisane procedure izrade plana, delegirajući krivicu ka odbornicima lokalne skupštine, koji ih na koncu, usvajaju. Učinak MORTA-a za današnji izgled Budve, bio je daleko pogubniji. Neće biti da je organizovana interesna grupa uticajnih Budvana, sama i na svoju ruku, sledeći sopstvene interese, donijela i sprovela u djelo urbanističke planove po kojima je drastično urbanizovan svaki pedalj izgrađenog i neizgrađenog atraktivnog prostora. Nad Budvom je u XXI vijeku izvršen urbicid, u kome su učestvovali mnogi. Ogroman kapital, korupcija i kriminal, pratili su proces planiranja prostora i izgradnje Budve, a da niko za to odgovarao nije.

Tadašnji ministar Gvozdenović davao je saglasnosti na najvažnije planove, kojima je članovima njegove uže i šire familije omogućena izgradnja stambenih naselja i višespratnica u Pržnu i centru Budve. Mnogi „strateški“ investitori završavali su svoje potrebe preko Vlade i ministarstava, nije bilo političke volje da se zaštiti vrijedni prostor budvanske rivijere. Sjetimo se samo izjave ministra Predraga Sekulića koji je studentima Arhitektonskog fakulteta objašnjavao kako je uništenu Budvu  treba prepustiti da propadne do kraja. Njegov mandat u Ministarstvu održivog razvoja i turizma, ostaće upamćen samo  po ovoj skandaloznoj izjavi.

Proces donošenja urbanističkih planova za područje centra Budve i Petrovca, te za Bečiće, Pržno i atraktivna paštrovska sela, obilježen je korupcijom u svim fazama planiranja. Od opštinske odluke da se neki prostor urbanizira pa sve do izrade plana i na kraju do njegove primjene za svaki objekat ponaosob. Najveću krivicu u procesu urbanizacije budvanske opštine snosi Arhitektonski fakultet u Beogradu čiji pečat nose planovi kojima se na prostoru malih turističkih mjesta predviđa izgradnja nekoliko miliona kvadrata stanova i apartmana. Arhitektonski fakultet beogradskog Univerziteta prodao je Budvi i Crnoj Gori ideje i rješenja po kojima uz morsku obalu Budve, Bečića i Petrovca treba zidati kule i nebodere, bez ulica, trotoara, bez zelenila i parkova. Javno je pogažena struka zbog ogromnog interesa. Fakultet nije posao dobio na tenderu, nego je angažovan kao podizvođač od strane biroa AG Infoplan iz Nikšića, privilegovane firme koja je po pravilu dobijala poslove izrade najvažnijih planova, a onda ih, uz naknadu ustupala drugima.

Šef planerskog tima beogradskog fakulteta, kontroverzni profesor Miodrag Ralević, optuživan je za korupciju. Navodno je za ucrtavanje traženih kvadrata i spratova postojala utvrđena tarifa. O tome je bilo riječi i na sjednicama SO Budva kada su pojedini odbornici govorili kako se novac za ucrtavanje objekata u vrećama odnosi na Arhitektonski fakultet, obrađivaču i povezanim licima.Pojedini građani Budve podnosili su krivične prijave protiv planera Ralevića Vrhovnom državnom tužilaštvu, koje ih je proslJeđivalo  Osnovnom tužilaštvu u Kotoru, glavnom tužiocu Borisu Saviću. Svaka prijava protiv Ralevića bila je odbijena, kao i prijave protiv odgovornih iz lokalne uprave, koji su zajedno sa planerima donosili rješenja protivno zakonu i propisima iz oblasti planiranja prostora. Specijalnost organizovanog tima na relaciji planer – lokalna uprava, tačnije Agencija za planiranje, bilo je ucrtavanje novih kvadrata i etaža investitorima nakon sprovedene javne rasprave, tako da građani, prije konačnog usvajanja plana, nisu bili u prilici da vide šta ih u neposrednom okruženju očekuje. Jedini lijek za nevolje koje su građanima na ovaj način napravljene, bio je mukotrpni sudski postupak sa neizvjesnim ishodom.

Nakon davanja mita planerima na red su dolazili lokalni činovnici, sa naglaskom na zaposlene u Sekretarijatu za urbanizam. Oni su uzimali svoj dio kolača u fazi izdavanja urbanističko-tehničkih uslova za gradnju, koji su po pravilu bili suprotni smjernicama plana. Poslije toga slijede naknade za izdavanje građevinske dozvole za projekat koji premašuje sve date parametre. Iako se po gradu znalo kolika je čija tarifa za uslugu nezakonitog povećanja gabarita i spratnosti, za sada nema snimaka podmićivanja gradskih urbanista. U nedostatku popularnih snimaka poturanja koverata ispod fascikle projekata, izvedeni objekti jasno ukazuju na korupciju velikih razmjera, za koju nikada nije sprovedena  istraga. Gotovo nema zgrade ni solitera izgrađenih u skladu sa važećim DUP-om. U korupcionaškom lancu izgradnje objekata kakve danas gledamo po Budvi, svi donosioci odluka bili su uvezani, od političara, preko planera do urbaniste. Investitoru je često isplativije podmititi podmitljive urbaniste i ući u legalne tokove dobijanjem građevinske dozvole, nego da grade nelegalno, pa da im se na gradilištu pojave inspektori poput Zorana Boškovića ili Vladana Juretića.

Temelji današnje preizgrađene Budve postavljeni su na mitu, korupciji i organizovanom kriminalu. Mnogi su se u tom procesu obogatili, i  izmakli ruci pravde. Turistička metropola postala je primjer pogrešne urbanizacije, njeni građani su pod stanovitim stresom zbog smanjenja kvaliteta života među soliterima povlašćenih pripadnika moćnog građevinskog lobija.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

BIVŠI MINISTRI POLJOPRIVREDE PONOVO NA METI SDT-A: Preoravanje DPS zaostavštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

IZ SDT-a su pojasnili da je predmet krivične prijave i postupka nezakonito dodjeljivanje novčanih sredstava pojedinim nevladinim organizacijama, u periodu od aprila 2014. do jula 2019. godine, a suprotno Uredbi o uslovima, načinu i dinamici sprovođenja mjera agrarne politike Agrobudžeta za te godine

 

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) policija je u petak 13. decembra uhapsila bivše ministre poljoprivrede Petra Ivanovića i Milutina Simovića, bivšeg sekretara tog ministarstva Nemanju Katnića i bivšu načelnicu Službe za finansije Vukicu Perović. Krivičnom prijavom obuhvaćen je još jedan ministar poljoprivrede Budimir Mugoša. I on je saslušan u tužilaštvu.

Nakon saslušanja kod specijalnog tužioca Jovana Vukotića, Simović je pušten da se brani sa slobode, dok je Ivanoviću i Katniću određeno zadržavanje do 72 sata. Ipak, Viši sud nije prihvatio prijedlog tužilaštva da se nekadašnjem državnom sekretaru Katniću odredi pritvor, nakon čega je pušten na slobodu uz mjeru nadzora zabrane sastajanja sa određenim licima. Po saslušanju, i bivša načelnica za finansije Perović puštena je da se brani sa slobode.

SDT sve njih sumnjiči za zloupotrebu položaja, odnosno da su državni budžet oštetili za više od 300 hiljada eura nezakonitim isplatama nevladinim organizacijama iz agrobudžeta.

Simovićev advokat Miroslav Adžić saopštio je medijima da je njegov klijent detaljno iznio odbranu pred tužiocem u vezi sa isplatom iz agrobudžeta u iznosu od 8.200 eura za koju je, prema sumnjama tužilaštva, bila nepotpuna dokumentacija u arhivi ministarstva.

Advokatica Budimira Mugoše, Ana Stanković-Mugoša, saopštila je da je njen branjenik dao izjavu u SDT-u na okolnosti krivične prijave da je 2016. godine odobrio da se iz agrobudžeta isplati 1.860 eura u korist NVO Udruženje vinara i vinogradara Crne Gore. Advokatica je navela da je tadašnji ministar imao ovlašćenje za tu isplatu jer u agrobudžetu postoji stavka za tu namjenu.

Advokat Veselin Radulović,  podsjetio je da su osumnjičeni u ovom slučaju navodno oštetili budžet za oko 300.000 eura, ali je i upozorio da se ,,Simoviću stavlja na teret pronevjera od oko 8.200 eura. Ako je to zaista tako, možda nije bilo potrebe za pravljenjem spektakla. Ne treba praviti spektakularna hapšenja,” kazao je Radulović i dodao da u slučaju Simovića nije ni predložen pritvor.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROJEKAT VELJE BRDO NA JAVNOJ RASPRAVI: San, plan ili preskupa obmana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ponuđeni PUP Podgorice, uz pridodato generalno urbanističko rješenje Velje brdo,  pokazuje da način finansiranja, cijena i rokovi izgradnje nijesu jedina potencijalno sporna mjesta u najavljenom projektu. Ako on uopšte, za sada, zaslužuje taj epitet

 

 

Pošto je Vlada, krajem novembra, usvojila nacrt izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP), taj dokument se, u srijedu, trebao naći na centralnoj javnoj raspravi. Ona je, međutim, odložena. To su tražili prisutni građani, oni koji su uspjeli ući u salu (nije bilo mjesta za sve), obrazlažući da je zakazana rasprava neadekvatno pripremljena i organizovana. Nastavak je zakazan za petak, 13.

Sastavni dio ponuđenog PUP-a je stambeno-poslovno naselje Velje brdo, ili Novi grad kako ga zovu promoteri te ideje. Krajem ljeta premijer Milojko Spajić i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, predstavili su plan izgradnje naselja od 11,5 hiljada stanova uz prateće poslovne, zdravstvene, obrazovne, turističke objekte… Stanovi će, čuli smo, pod povoljnim uslovima biti namijenjeni prvenstveno sadašnjim podstanarima, mladim bračnim parovima, odnosno, onima koji, po riječima premijera Spajića, “do sada nijesu bili privilegovani i na koje se ni država, ni privatni, ni bankarski sektor nijesu okretali”. Dok je ministar Radunović dodao da će, kada sve bude završeno, ukupan broj stanovnika novog naselja/grada biti “oko 42 hiljade”.

Naknadno, Spajić je najavio da bi se broj stanova izgrađenih na Veljem brdu mogao popeti do 20.000 (tada bi to naselje moglo postati, po broju stanovnika, drugi najveći grad u Crnoj Gori). A da Vlada očekuje da se Glavni grad odrekne komunalnih naknada za novo naselje u iznosu od, približno, 200 miliona eura (ovogodišnji budžet Podgorice iznosio je 133,5 miliona). Premijer očekuje da tu odluku donese novoizabrani saziv Skupštine Glavnog grada i zbog toga je važno, kazao je na RTCG, da se vlast u Podgorici formira što prije i na pravi način.

“To će biti  crnogorski san”, ponavlja premijer Spajić od septembra. Ne obazirući se mnogo  ni na činjenicu da se ispostavilo kako je  računica koju je prezentovao, a koja se tiče cijene od hiljadu eura po kvadratu, planirane kamate od 1,2 odsto i mjesečne rate (390 eura za stanove od 100 kvadrata, 290 za manje, od 60 m2)  – matematički pogrešna. Preciznije: najavljena rata je prevelika za obećanu cijenu kvadrata i kamatu. Dok je obećanje da će prvi stanovi biti useljeni tokom 2026. godine, relativizovano neposredno nakon što je dato.

Ovakav projekat zahtijeva ozbiljne analize, koje su za sada izostale. Recimo, da li će i kako njegova realizacija  uticati na demografska kretanja, posebno na sjeveru zemlje. Tu je, naravno i pitanje mogu li Podgorica i Crna Gora sebi da priušte najavljeno subvencioniranje novog naselja tih gabarita…

Ponuđeni PUP Podgorice, uz pridodato generalno urbanističko rješenje Velje brdo,  pokazuje da način finansiranja, cijena i rokovi izgradnje nijesu jedina potencijalno sporna mjesta u najavljenom projektu. Ako on, za sada, zaslužuje taj epitet.

Planirano naselje obuhvata i prostor koji se nalazi u zaštićenom području Parka prirode Rijeka Zeta, a tu se nalazi i zaštićena zona vodoizvorišta Mareza u kojoj je zabranjena gradnja. U Vladi su došli na ideju da planiranom naselju daju status projekta od javnog interesa “kako ne bi morala da se poštuju stroga pravila o zabrani prenamjene šumskog i zaštićenog područja u građevinsko zemljište”. Fantastična ideja. Ali ne i dovoljna. Detaljnija ispitivanja karakteristika terena tek treba da se urade. Tada će se znati da li je moguće  planirano provesti u djelo bez velikog rizika za prirodno okruženje.

“Ukoliko gradnja na dijelu Veljeg brda koji se nalazi u zoni zaštite Parka prirode Rijeka Zeta ne bude moguća, predviđa se isključenje iz plana zone 5, koja obuhvata ovo zaštićeno područje a na kojem se sada predviđa izgradnja stambeno-poslovnih objekata”, navodi se u dokumentima koji su stavljeni na javnu raspravu. “To bi smanjilo ukupan broj planiranih objekata i veličinu naselja”,  konstatuju autori. Ne objašnjavaju šta će biti sa infrastrukturnim objektima planiranim na zaštićenom prostoru. Ili u njegovoj neposrednoj blizini.

Među njima je uređaj za prečišćavanje otpadnih voda iz fekalne kanalizacije koji se planira graditi na rijeci Zeti, prije njenog ušća u Moraču. “Ovaj urađaj bi bio dovoljan za prvu fazu naselja, dok bi se za preostale četiri  zone, kako ih prepoznaje PUP Podgorica, naknadno pronašlo tehničko rješenje za priključenje na postojeću kanalizacionu mrežu Podgorice i njen budući uređaj za prečišćavanje otpadnih voda”. Valja podvući: naknadno će se tražiti rješenje kako bi kanalizacione vode sa Veljeg brda, preko Podgorice, stgle do “budućeg uređaja” za prečišćavanje otpadnih voda iz Glavnog grada. To je ono postrojenje (kolektor) čija se gradnja godinama najavljuje u Botunu, dok tamošnji mještani ponavljaju kako će to spriječiti “po cijenu života”.

Slično je i sa ostalom infrastrukturom neophodnom za početak gradnje na Veljem brdu. Voda bi se dovela iz magistralnog cjevovoda koji je izgrađen duž autoputa, pa pumpala na vrh brda, u rezervoar od pet hiljada kubika čija se gradnja planira. “Ovo pumpno postrojenje i rezervoar rješili bi pitanje vodosnabdijevanja za prvu fazu naselja, dok bi preostale četiri faze naselja vodu dobijale iz bunara u Zagoriču za šta bi se naknadno pravilo tehničko rješenje”, navodi se u PUP Podgorica.

Za potrebe prve faze naselja Velje brdo struja bi se obezbijedila povećanjem snage postojeće trafostanice u Vranjskim njivama, “dok bi za preostali dio naselja naknadno bilo neophodno izgraditit potpuno novu veliku trafostanicu 110/10kv”.

Na Veljem brdu nema puteva, pa bi se saobraćajna infrastruktura gradila od nule. Počev od postojeće saobraćajnice Podgorica-Spuž pa do vrha brda. Naknadno bi se centralna saobraćajnica povezala, preko petlje Velje brdo, sa budućom mrežom autoputeva. Ta petlja ne postoji kao dio podgoričke zaobilaznice u sadašnjoj verziji prostornog plana Crne Gore, čije se skoro usvajanje odavno najavljuje.

Iz struke su zamjerili Vladi što sa nacrtom PUP Podgorica na javnu raspravu kreću prije usvajanja krovnog zakona – Prostornog plana Crne Gore.

Prema ponuđenom dokumentu, prva faza naselja predviđa izgradnju pet stambenih blokova sa nešto više od pet hiljada stanova. “U ovom dijelu naselja živjelo bi 16.184 stanovnika”, navodi se, uz upitnu računicu po kojoj bi u izgrađenim poslovno-komercijalnim prostorima posao našlo skoro pet hiljada osoba. Problem može biti to što tek druga faza predviđa izgradnju “245 hiljada kvadrata prostora za školstvo, zdravstvo, socijalnu zaštitu, jedan vjerski objekat i veliki poslovni centar”. Uz još pet hiljada novih radnih mjesta.

Pitanje je gdje će stanovnici prve faze, dok čekaju drugu, da vode djecu u školu ili vrtić, a kako će stizati do doktora? U Spuž, Danilovgrad ili u neku od već prebukiranih podgoričkih škola ili domova zdravlja? Tim prije što se ne pominju rokovi gradnje, ni za prvu tako ni za bilo koju od narednih zona budućeg naselja. Prelazno stanje može potrajati godinama. A šta će biti sa potencijalnim stanovnicima koji počnu da žive crnogorski san na Veljem brdu ako realizacija projekta, iz nekog od brojnih mogućih razloga a najprije zbog finansija, bude osjetno usporena ili obustavljena? Da se ponovo vrate u podstanare?

Prošlo je već pola vremena odvojenog za javnu raspravu o PUP Podgorica, a ona praktično nije ni počela. Samo se vrijednost projekta Novi grad na Veljem brdu procjenjuje od dvije do preko tri milijarde eura, pa ispada kako svaki dan planirane rasprave vrijedi 100-150 miliona. Valjalo bi  pametno iskoristiti preostalo vrijeme.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAOTIČAN POČETAK ZIMSKE SEZONE: Kad se turizam dešava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak zimske sezone sa brojnim problemima i stupanje na snagu dvostrukog povećanja PDV-a na smještaj siguran su znak da će crnogorski turizam sa olovnim nogama trčati narednu 2025. godinu. Vapaje turističkih radnika nema ko da čuje. Turističke radnike i sve one koji žive od turizma posebno brine to što je  gotovo izvjesno da će se, ukoliko se nešto brzo ne uradi, ovaj trend nastaviti i u 2025.

 

 

Prošlogodišnja zimska sezona je u Crnoj Gori propala jer nije bilo snijega. Ove godine pao je već krajem novembra i iznenadio sve na sjeveru.  U Ski centru Kolašin 1600 mjesec dana nema struje, a tu  je i hronični problem sa vodosnabdijevanjem i nedostatak adekvatnih puteva i parkinga, da se ne govori o visokim cijenama. Pritom, za samo nekoliko sedmica kreću novogodišnji praznici i đački raspusti.

„Vremenski uslovi omogućili su skijanje već prije 15 dana, ali zbog nepostojanja sistema za osnježavanje staze su neiskorištene. To je apsurd u 21. vijeku“, kaže Dragana Bećirović iz Privredne komore Crne Gore.

U državi gdje se turizam u kontinuitetu dešava, logično je da prihodi padaju. I to ove godine zvanično – po pokazateljima Centralne banke Crne Gore za 50 miliona eura su manji nego 2023. godine ili za četiri odsto. Pad posjeta još veći – više od pet odsto. To je prvi put od obnove nezavisnosti, isključujući 2020. odnosno godinu korone, da je u turizmu žetva opala.

Finansijski rezultati bi bili još gori da ove godine nijesu značajno povećane cijene usluga, praktično u rangu sa svim evropskim mediteranskim zemljama. Baš kao i one u vanpansionu i u supermarketima. Crna Gora više nije jeftina destinacija, svakako ne za goste iz našeg regiona koji su najbrojniji. U situaciji kada se pogoršava ekonomsko stanje i u zapadnoevropskim zemljama, to onda vrijedi i za te goste. Istraživanja pokazuju da oko 80 posto Evropljana mijenjaju navike putovanja zbog klime, sigurnosti i cijena.

Turističke radnike i sve one koji žive od turizma posebno brine to što je  gotovo izvjesno da će se, ukoliko se nešto brzo ne uradi, ovaj trend nastaviti i u 2025.

“Ako ne preduzmemo korake prije svega u kvalitetu upravljanja našom destinacijom i ne počnemo strategijski da planiramo, jasno je da će se stanje pogoršavati“, smatra izvršni direktor Hotelsko-turističkog preduzeća “Ulcinjska rivijera“ Ćamil Hodžić.

Profesor turističke ekonomije Rade Ratković je uvjeren da je turizam žrtva Vladinog programa Evropa sad 2, jer je zbog njegove realizacije povećan porez na dodatnu vrijednost na smještaj sa sedam na 15 odsto. „Naš turizam je u fazi tihog odumiranja i pretvaranja u biznis za nekretnine“, navodi Ratković.

Sličan je stav predsjednika države Jakova Milatovića. “Ne smijemo dozvoliti da turizam, kao glavni pokretač naše ekonomije, uđe u opasnu zonu stagnacije. Umjesto strateških odgovora dobili smo povećanje poreza koji će dodatno ugroziti naš najveći ekonomski sektor dok konkurencija u regionu grabi krupnim koracima naprijed”, upozorava Milatović.

Niko se iz Vlade i Ministarstva turizma ne oglašava, kao ni iz Nacionalne turističke organizacije, dok cijene usluga rastu, ulaganja u turizam je malo i nedovoljno, a kvalitet usluga opada.

U tom kontekstu je, na primjer, razumljivo što je britanski magazin Time Out na listu najpotcjenjenijih evropskih destinacija za 2025. godinu, na prvo mjesto stavio Ulcinj, grad sa najvećim turističkim razvojnim potencijalom u Crnoj Gori.

“Dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene”, navodi se u analizi ovog časopisa koji od 1968. godine izlazi u Londonu.

A da bi bile istražene, mora se do njih nekako doći. Upravo je dostupnost naše države, kako tvrdi dugogodišnji turistički radnik Branko-Diki Kažanegra, najveći problem crnogorskog turizma. „Albanija je 1993.godine  imala tri avionske linije dnevno. Zgrada aerodroma u Tirani je bila jedna baraka. A, šta mi danas imamo, a šta ima Albanija? To je najbolji primjer kako je neko išao naprijed, a mi smo išli unatrag“, ističe Kažanegra.

Zato ova privredna grana i turistički radnici u narednu godinu kreću u trku sa konkurencijom sa olovnim nogama. Izazova je previše – globalna geopolitička situacija, nepovoljna ekonomska kretanja na tržištima, izostanak ulaganja u hotelsku industiju, digitalizaciju i radnu snagu…

U svakom slučaju, turizam je precizan seizmograf koji registruje sve potrese u našem društvu i privredi. Crveni alarm je već upaljen za sve one koji nijesu zaslijepljeni od privilegija, nemara i neodgovornosti.

                                                                                                                                            Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo