Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POLICIJSKA TORTURA I KAKO JE SPRIJEČITI: Teška ruka pendrek-demokratije

Objavljeno prije

5 godina

na

Evropski komitet za sprečavanje mučenja (CPT) je ukazao na „nestandardne predmete“ – bejzbol palice i električne kablove – koje je pronašao u CB Podgorica, koji je naveden i kao lokacija na kojoj su žrtve policijske torture mučene

 

Zvjersko prebijanje Jovana Grujičića, Benjamina Mugoše i M.B., poslednji je u nizu slučajeva koji bacaju sjenku na postupanje uniformisanih službenika Uprave policije. Taj događaj, istovremeno, u fokus javnosti vraća dilemu da li se crnogorska policija vraća davno oprobanim metodama iznuđivanja priznanja od osumnjičenih.

Repertoar torture  je, prema tvrdnjama pretučene trojke, raznovrstan: navlačenje pancirnih prsluka na gornji dio tijela i udaranje bejzbol palicama preko istih, udaranje po tabanima, upotreba elektro-šokera na više djelova tijela uključujući genitalije, davljenje plastičnom kesom, šamaranje, repetiranje pištolja… Zbog onog što su preživjeli oni su podnijeli  krivičnu prijavu, u kojoj su detaljno naveli šta su im policajci radili, u maju, nakon što su ih uhapsili zbog sumnje da su učestvovali u postavljanju eksplozivne naprave ispred kafe bara Grand i porodične kuće policijskog službenika Duška Golubovića.

Iz NVO Akcija za ljudska prava (HRA) ističu da se u ovom slučaju, na osnovu službenih dokumenata, zna ko su službenici CB Podgorica koji su učestvovali u ispitivanju. Batinaši su, ipak, i dalje nepoznati. I pored toga što je Grujičićev otac podnio krivičnu prijavu protiv svih koji su, kako tvrdi, učestvovali u otmici njegovog sina iz psihijatrijske bolnice u Kotoru, ali i onih koji su ga pretukli u Centru bezbjednosti. „ … je Jovana tjerao, izmučenog i imrcvarenog, da hoda na ruke i noge u prostoriji dok je on istovremeno pokušavao da ga jaše, praveći selfije mobilnim telefonom uz riječi ‘svima ću ovo da pošaljem da vide kakav si mangup’. Napominjem da su zadnje dvije metode slomile Jovana koji je nakon toga njima rekao da će sve da prizna i da potpiše izjave koje su mu dali. Nakon tog priznanja Jovanu je zaprijećeno da ne smije tražiti advokata“, dio je prijave koju je podnio Grujičićev otac.

Opis mučenja koji smo tu vidjeli odgovara taktikama mučenja koje su u Latinskoj Americi protiv ljevičara koristili pripadnici vojnih hunti, kaže za Monitor Tea Gorjanc – Prelević. „Što reče neko, samo što ih iz helikoptera nisu bacali u more“.

Evropski komitet za sprečavanje mučenja (CPT) je u prethodna dva izvještaja o Crnoj Gori, 2013. i 2017. godine, upozorio na prijave neprihvatljive upotrebe „elektro-šokera“ od strane službenika policije, kao i na to da je „primjena zlostavljanja prihvaćena praksa od strane kriminalističkih inspektora“. Stariji kriminalci svjedoče da je policijska tortura nešto što je decenijama bila praksa policijskih službenika prilikom ispitivanja, a da je uzimanje izjave uz batine i dalje prisutno.

Takođe, CPT je i u posljednjem izvještaju ukazao na „nestandardne predmete“ – bejzbol palice i električne kablove – koje je pronašao u CB Podgorica, koji je i ovom prilikom naveden kao lokacija na kojoj su žrtve mučene. „Iako je CPT u dva posljednja izvještaja pominjao da je dobijao pritužbe na policijsko mučenje elektro-šokovima, mi zaista nismo dobili takve prijave niti nam je poznato da je neko to prijavio i da je takav slučaj procesuiran“, nastavlja Gorjanc – Prelević. „To može da znači da su, s jedne strane, tehnike tog mučenja bile tako strašne da lede krv u žilama, dok, sa druge strane, ti ljudi nisu imali povjerenja u one kojima je u zemlji takvo mučenje trebalo da prijave i koji su onda to bili dužni da procesuiraju. Činjenica da su ova trojica sada to i prijavila i da istrajavaju u tim prijavama, zahtijeva da ih podržimo u tome i dodajemo pritisak na nadležne da rade svoj posao i istrage sprovedu u skladu sa evropskim standardima“.

Slučaj pretučenih u CB Podgorica samo je posljednji u višegodišnjem nizu optužbi za policijsku torturu. Svježa su sjećanja na dešavanja tokom protesta u Nikšiću, Pljevljima i Budvi. „U Nikšiću i Budvi je bilo očiglednog policijskog zlostavljanja i očigledno je da se tu istrage ne odvijaju kako treba“, kaže naša sagovornica. „U takvim istragama je vrijeme od ključnog značaja. A tu se niko još nije pohvalio rezultatima, koliko je poznato, nijedan policajac nije ni pritvoren ni suspendovan iako je cijela Crna Gora mogla da vidi kako se brutalno šutiraju i prebijaju slabi, nenaoružani ljudi koji ne pružaju nikakav otpor. I sve to u državi koja je dala jednog Marka Miljanova. Pa to je totalna sramota za Upravu policije koja takve štiti, umjesto da je istog dana objavila ko su i da su suspendovani do okončanja postupka. Kada se to prvi put bude desilo, znaćete da je policija spremna za reformu, i da smo na ozbiljnom putu ka vladavini prava“.

Ne postoje zvanični podaci o prijavljenim, procesuiranim i dokazanim slučajevima policijske torture. Prema podacima HRA, u periodu od 2013-2017, za mučenje ili druge oblike zlostavljanja u Crnoj Gori u 47 predmeta je bilo optuženo 90 državnih službenika, a osuđeno ih je 53 ili 59 odsto. Osuđenima su izrečene neprimjereno blage kazne u većini slučajeva, navode iz HRA. U tom periodu (koji obuhvata slučajeve policijskog zlostavljanja u vezi političkih protesta iz oktobra 2015. godine kao što su slučaj Martinović i Zlatarska ulica) u čak 47 prijavljenih slučajeva niko nije procesuiran, iako su postojale uvjerljive tvrdnje da se zlostavljanje dogodilo. „To znači da nijedan izvršilac nije procesuiran u oko 40 odsto slučajeva zlostavljanja“, zaključuju eksperti.

Prisjetimo se: pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice Boro Grgurović i Goran Zejak jedini su proglašeni krivim za prebijanje Podgoričanina Mija Martinovića 2015. godine u noći protesta Demokratskog fronta (DF). Sutkinja podgoričkog Osnovnog suda Nada Rabrenović njih je u oktobru prošle godine osudila na godinu i pet mjeseci zatvora. I pored toga što se na snimku jasno vidi da je više službenika UP učestvovalo u Martinovićevom prebijanju, samo su dvojica osuđena i to na osnovu sopstvenog priznanja, zbog čega se spekulisalo da je riječ o „dobrovoljcima“.

„Prebijanje Martinovića je bila demonstracija moći jedne vlasti u kojoj je njena policija društveno neodgovorna“, potvrđuje Gorjanc – Prelević. „Tu vlada jedan opšti privid ostvarivanja pravde zasnovan na neuvjerljivim iskazima koje piše neko iz režije. Isto je bilo i u slučaju prebijanja Željka Ivanovića“.

NVO aktivisti spremni da dignu glas protiv policijske torture spremno navode još neke traumatične primjere policijske torture ali i neadekvatne reakcije drugih državnih institucija. Tako podsjećaju da su međunarodna tijela i državni organi Crne Gore utvrdili nedjelotvorno postupanje Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici u istragama slučajeva policijske torture mučenje pokojnog Aleksandra Pejanovića u tzv. betonjerci, u slučaju Orlov let, u slučaju Milić i Nikezić, u slučaju masovnog prebijanja u ZIKS-u… Uprkos kritikama, tužilaštvo je „u kontinuitetu ostalo inertno i nedovoljno efikasno“ u istraživanju i procesuiranju slučajeva policijske torture.

„Osjećam da svi kao društvo nismo dovoljno uradili da se suprotstavimo takvim praksama u policiji“, zaključuje Gorjanc – Prelević, „Nadam se da će se pojaviti i neki hrabri policajac zainteresovan za odbranu časti svoje profesije, iako se vlast potrudila da ih sve nauči lekciju iskustvom policajca Gorana Stankovića, koji je svjedočenje o torturi nad Aleksandrom Pejanovićem platio egzilom u inostranstvo“.

 

Ko toleriše torturu taj je saučesnik

„Nedavno sam učestvovala u izradi Izvještaja o kaznenoj politici prema zlostavljanju i mučenju u Crnoj Gori koji je izrađen uz podršku Savjeta Evrope, dostavljen je na komentare Vrhovnom sudu i treba da bude objavljen. Ono što mogu da kažem je da su kazne iznenađujuće niske, da preovladavaju uslovne osude i u slučajevima namjerne primjene zlostavljanja. Tako su kažnjavani čak i oni koji su ponovili zlostavljanje“, navodi Tea Gorjanc – Prelević. Naša sagovornica je nedavno sa tužiocem iz Slovenije Boštjanom Škrlecom napisala Priručnik za sprovođenje djelotvornih istraga u predmetima zlostavljanja. Priručnik je, u izdanje Savjeta Evrope, dostupan na internetu.

PRELEVIĆ: To svjedoči o zabrinjavajućoj toleranciji policijske torture koju sudije ne suzbijaju u skladu s međunarodnim standardima. To je pojava kojom bi trebalo da se pozabave stručnjaci raznih profila, ne samo pravnici. Čak i ako su policajci neprihvatljivo surovi, zašto su to i sudije, koje im uslovnim osudama i prekratkim kaznama omogućavaju da nastave da rade posao koji bi morao biti veoma odgovoran?!

Standard Savjeta Evrope je nula tolerancije za torturu, a u crnogorskoj policiji i dalje rade ljudi koji su i po dva puta osuđeni za primjenu zlostavljanja, što je protivno evropskim standardima.

MONITOR: Šta nam govore nerazriješeni slučajevi policijske torture?

PRELEVIĆ: Policija će postati demokratska institucija tek kada prestane da štiti one koji brutalno krše zakon u njenim redovima. Država će postati demokratska kada obezbijedi tužilaštvo koje će i policajce procesuirati na odgovarajući način, a kada obezbijedi i vladu koja će umjeti da izabere demokratsku policiju.

Za sada imate tužilaštvo koje je smrznuto pred policijom. Prema tome, neće biti ni evropskog tipa demokratije, ni vladavine prava, a vjerujem ni ulaska u EU, sve dok institucije ne pokažu spremnost da rade svoj posao, umjesto što se nekako pretvaraju da ga rade, u cilju zaštite privatnih, umjesto opštih interesa.

Opšti interes je apsolutna zabrana torture – i tačka, nema dalje. Svako ko je primenjuje, svako ko naređuje njenu primjenu, svako ko je toleriše, svako ko sprečava njeno otkrivanje i kažnjavanje je saučesnik, odgovoran za krivično djelo.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

BURA OKO ZAKUPA CRNOGORSKIH PLAŽA: Novi tender, novi uslovi

Objavljeno prije

2 dana

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Vladina odluka da se raspiše novi tender za zakup morskog dobra izazvala je velika negodovanja kod starih zakupaca. Posebno zbog povećanja cijena početnih naknada zakupa, te novog načina bodovanja prijava na tenderima po kom oni koji su godinama gazdovali pojedinim djelovima morske obale, ulagali i razradili veliki biznis na plažama, plažnim barovima i terasama –  neće imati prednost  prilikom ocjenjivanja ponuda

 

 

Odluka o raspisivanju javnog poziva za zakup plaža na Crnogorskom primorju, na osnovu pravilnika o Izmjenama i dopunama Programa  privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2024 – 2028. godine kojeg je Vlada donijela 11. februara, izazvao je pravu buru nezadovoljstva među dosadašnjim korisnicima u pojedinim primorskim opštinama.

Javno preduzeće Morsko dobro sa sjedištem u Budvi, objavilo je u ponedjeljak 17. februara Javni poziv za zakup 96 kupališta na području budvanske rivijere. Dan kasnije isto je učinjeno i za plaže na području Bara i Ulcinja, zatim Tivta i Kotora.

Riječ je o javnim kupalištima, dugim prirodnim pješčanim plažama, stjenovitim uvalama i novoizgrađenim malim terasama, kojih na Crnogorskom primorju ima ukupno 563, uključujući nova 74 gradska kupališta izgrađena u organizaciji JP Morsko dobro.

Za 70 hotelskih kupališta biće raspisan tender za novi zakup nešto kasnije, kada se završi posao iznajmljivanja javnih kupališta. Izuzetak čine plaže koje su pod dugoročnim investicionim ugovorima.

Svi ugovori o zakupu kupališta na cijelom primorju su nevažeći. Tender nije bio raspisan prošle godine zbog kašnjenja nadležnog ministarstva sa usvajanjem dokumentacije, zato su odlukom Vlade ugovori sa starim zakupcima po drugi put bili aneksirani. Prethodno su na isti način produženi ugovori 2023. godine, nakon čega je Državna revizorska institucija (DRI) upozorila Vladu da se gube prihodi od zakupa obale zbog produžavanja ugovora sa cijenama i uslovima iz 2019. godine., i dala preporuku da se to ispravi.

Protiv odluke da se raspiše novi tender za zakup morskog dobra glasali su potpredsjednik vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj i ministar javne uprave Maraš Dukaj. Ministri iz redova Demokrata i ministar za ljudska i manjinska prava, Fatmir Đeka, nisu učestvovali u glasanju, dok su ostali članovi Vlade podržali ovu odluku.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

JAVNO ZDRAVSTVO I PRIVATNI INTERESI: Novca ima, magnetnih nema 

Objavljeno prije

2 dana

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Dok bolnice javnog zdravstva kubure sa magnetnim rezonancama,  Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore (FZO) je tokom prošle godine za snimanje magnetnom rezonancom isplatio 738.783 eura privatnim zdravstvenim ustanovama. Novac su dobile tri klinike sa kojima Fond ima ugovore i to Hipokrat 490.942 eura, Konzilujum 208.435 eura i Moj Lab – 39.406 eura

 

 

Nikšićka i bjelopoljska, dvije najveće opšte bolnice u Crnoj Gori, više od dvije godine čekaju obećane aparate za magnetnu rezonancu (MR). Tenderi su raspisani ali i poništeni. Posljednji put u avgustu prošle godine kada nije podnijeta nijedna ispravna ponuda i ponuđači su isključeni iz postupka javne nabavke.

Cijela procedura kreće ispočetka, pa će ove bolnice u novom postupku tražiti aparate za magnetnu, vrijednosti od po milion eura, drugačije specifikacije, jer su prethodno poručeni već prevaziđeni. Iz Ministarstva zdravlja još su planirali kupovina MR aparata za Klinički centar Crne Gore (KCCG) i KBC Kotor.

Crnogorsko javno zdravstvo raspolaže sa četiri aparata za magnetnu rezonancu koja su u funkciji. Tri ima Klinički centar, od kojih je jedan u Dječijoj klinici, jednu magnetnu rezonancu ima KBC Berane, dok je jedan novi uređaj namijenjen Opštoj bolnici u Baru u fazi instalacije.

Dok javno ne nabavi svoje, građani ove usluge koriste u privatnim zdravstvenim ustanovama. Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore (FZO)je tokom prošle godine, za snimanje magnetnom rezonancom isplatio 738.783 eura privatnim zdravstvenim ustanovama.Novac su dobile tri klinike sa kojima Fond ima ugovore i to Hipokrat 490.942 eura, Konzilujum 208.435 eura i Moj Lab – 39.406 eura.

Preglede i liječenje osiguranika Fonda za zdravstvo u privatnim klinikama država je 2023. godie platila ukupno oko 2.700.000 eura. Najviše novca je i tokom te godine plaćeno klinici Hipokrat za preglede magnetnom rezonancom – 820 hiljada eura, značajno više nego ove.

U maju prošle godine ova klinika podnijela je krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SPO) protiv direktora Fonda zdravstva Vuka Kadića zbog sumnji u zloupotrebu službenog položaja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

CRNA GORA, NAJBIROKRATSKIJA ZEMLJA NA SVIJETU: Svaki četvrti radi za državu

Objavljeno prije

1 sedmica

na

14 Februara, 2025

Objavio:

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih je  bio preko 250 hiljada. Kada se tom broju  dodaju i privredna društva,  ispada sa svaki četvrti zaposleni u Crnoj Gori radi za državu

 

 

Crna Gora je konačno postala svjetski lider u nečemu. Naime, nedavni izvještaj World of Statistics, koji se poziva na podatke Yahoo Finance-a, donosi listu najbirokratskijih zemalja svijeta – na kojoj naša zemlja zauzima prvo mjesto.

Ovom ,,uspjehu” svakako je doprinijelo to što imamo jednu od najglomaznijih Vlada sa 32 člana, sedam potpredsjednika, 25 ministarstava i 26 ministara bez portfelja.

U posljednje četiri godine, od promjene vlasti u avgustu 2020, javna uprava na državnom i lokalnom nivou pojačana je sa oko tri hiljade novozaposlenih.

Da ovolika birokratija ne ispunjava očekivanja građana svjedoče i podaci Svjetske banke. Po njima Crna Gora zauzima tek 50. mjesto u svijetu po lakoći poslovanja. Dok se u kategorijama poput dobijanja građevinskih dozvola i sprovođenja ugovora, nalazi na znatno lošijim pozicijama. Jedan od razloga je što imamo manjak digitalizacije, a višak radnika.

Problem je, bolje od navedenih lista, nedavno objasnio sam premijer Milojko Spajić. On je za TVCG izjavio da je broj trenutno zaposlenih u javnoj upravi prevelik – ,,mnogi ljudi ne rade, ne pojavljuju se na poslu, neadekvatno rade i slilčno. Imamo državnu upravu koja ne odgovara potrebama ni privrede ni građana”.  Zato je najavio da će država naći način da otpusti 20 odsto ljudi iz javne uprave.

Na sajtu Vlade mogu se naći podaci o broju zaposlenih u javnoj upravi. Podaci su podijeljeni u dvije grupe, centralni i lokalni nivo.Prezentovani su podaci od novembra 2021. kada je na centralnom nivou bilo 44.936 zaposlenih. Za tri godine i dva mjeseca broj zaposlenih na centralnom nivou se povećao za 2.348, i u decembru 2024. je iznosio 47.284.

Do povećanja zaposlenih došlo je i na lokalnom nivou – sa 6.665 u novembru 2021, na 7.092 u decembru 2024. Razlika 427 novozaposlenih.

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih u Crnoj Gori bio je preko 250 hiljada. Ispada, da skoro svaki peti zaposleni radi za državnu upravu i prima platu iz budžeta.

Na sajtu Vlade na kome je prezentiran broj zaposlenih u upravi precizira se- ,,u ovaj obuhvat ne spadaju privredna društva u većinskom vlasništvu države i opština”.

Kada se broju zaposlenih dodaju i ova privredna društva ispada sa svaki četvrti zaposleni u Crnoj Gori radi za državu. Ukupno 76.481 zaposlenih.

Prema poralu Moj novac,Instituta Alternativa, u državnim preduzećima zaposleno je 22.105 ljudi. U privrednim društvima na državnom nivou 13.702, a u opštinskim preduzećima 8.403.

I pored neumoljive statistike koja se čita i sa vladinog sajta, premijer tvrdi da već imaju uspjeha u racionalizaciji državne uprave. ,,Centralna vlast je smanjila broj zaposlenih za 400 od novembra 2023. do novembra 2024. godine. Ukupno, zajedno sa lokalnim samoupravama, broj ljudi u javnom sektoru je manji za 150 što znači da su lokalne samouprave više zapošljavale. Čak i u javnim preduzećima je manje zaposlenih, pa je recimo u Rudniku uglja, broj zaposlenih manji za 100, bilo je je 1.300, sada je oko 1150. U Eektroprivredi je isti slučaj. Polako smanjujemo broj zaposlenih, a ove godine ćemo brutalno krenuti u razračunavanje sa ovim problemom”, kazao je Spajić.

Podaci sa sajta Vlade govore da dosadašnje razračunavanje izgleda ovako – do najvećeg povećanja zaposlenih je došlo u Generalnom sekretarijatu Vlade i ministarstvima. U ovim institucijama se broj zaposlenih sa 3.095 u novembru 2021, povećao na više od duplo – 7.353 u decembru prošle godine. Samo od septembra 2024, kada je bilo 7.047 zaposleno je preko 300 novih radnika. Skok je još značajniji od juna 2024. kada je bilo samo 3.379 zaposlenih u ministarstvima i Generalnom sekretarijatu.

Značajan pad zaposlenih u organima javne uprave zabilježen je pod stavkom Organi u sastavu ministarstava –  sa 12.188 iz novembra 2021, na 7.490 u decembru 2024.

Iako premijer pominje smanjenje zaposlenih čak i u javnim preduzećima, statistika svjedoči o velikom povećanju broja radnika u posljednje četiri godine.

Crnogorski elektrodistributivni sistem DOO Podgorica (CEDIS) –  od promjene vlasti 2020. godine kada je bilo 1.360 zaposlenih, došlo se do 1.721 radnika u 2023. godini. Broj radnika se povećao i u Pošti Crne Gore sa 988 u 2020. godini na 1.189 u 2023, Aerodromi Crne Gore sa 961 na 1.124 u 2023. godini. Prema premijerovim podacima o 1.300 zaposlenih u Rudniku uglja Pljevlja, broj radnika se u toj državnoj kompaniji povećao skoro duplo u odnosu na 2020. kada je bilo 691 zaposlenih. Podaci sa sajta Moj novac govore da je zaposlenih u 2023. bilo 1.168.

Lokalna preduzeća su uglavnom u gubitku, ali im to im ne smeta da zapošljavaju radnike. Tako je podgorička Čistoća 2020. godine imala 489 zaposlenih, a 2023. čak 641. Iste godine zabilježila je rekordni gubitak od 1,7 miliona eura.

U susret najavljenoj racionalizaciji uprave, premijer je obećao da država neće zaboraviti svoje bivše zaposlenike. Suština je da se nađe način da se ti ljudi zaposle u privatnom sektoru, kazao je premijer i najavio program Iskra. ,,Inicijativa Iskra će pomoći tehnološkom opismenjavanju građana i za samo tri mjeseca kampa građani će moći da se zaposle na konkurentnim mjestima i primaju dobre zarade”, kazao je Spajić.

Zanimljivo je da je premijer Spajić istakao ,,da je laž da je aktuelna vlast nastavila politiku partijskog zapošljavanja”!

Brojni medijski tekstovi i istraživanja o premrežavanju uprave i državnih preduzeća partiskim, rođačkim i kumovskim kadrovima, govore da je nova vlast ne nastavila, nego čak i unaprijedila partijsko zapošljavanje i nepotističke prakse.

I dok premijer najavljuje otpuštanja, iz Ministarstva javne uprave, koje je zaduženo za ovu problematiku, tvrde da u ovom trenutku nije zahvalno govoriti o višku zaposlenih u javnim ustanovama.

Iz ovog ministarstva Danu su saopštili da Crnu Goru na putu pristupanja EU očekuju brojne obaveze, pa iz tog razloga se očekuje jačanje postojećih kapaciteta javne uprave a čak i regrutovanje novih kadrova.

„Činjenica koja to potvrđuje jeste i da EU, u iznosu od 5,6 miliona eura kroz dva projekta, podržava jačanje kapaciteta u javnoj upravi na centralnom i lokalnom nivou, uključujući usvajanje Plana zapošljavanja i obuku novih državnih službenika za upravljanje EU fondovima, s fokusom na dva pilot sektora (zaštita životne sredine, zapošljavanje i socijalna politika)“, naveli su  iz Ministarstva javne uprave.

Premijer je, s druge strane, izjavio da je ova vlada dva puta slala rješenja Evropskoj komisiiji za smanjenje broja zaposlenih u javnoj upravi. ,,I oni su to oba puta odbili”, rekao je Spajić.

Nadu uliva procjena Ministarstva javne uprave da će u trenutku pristupanja Crne Gore u EU između 100 i 150 službenika biti delegirano na rad u institucijama EU.

Kad će početi i kako će se odvijati smanjenje državne uprave još uvijek ne znamo. Ono što znamo je da ona puno košta.

Svake godine iznova saznajemo da državna uprava nemilice troši novac građana. Tokom protekle godine trošak službenih putovanja u zemlji i inostranstvu koštao nas je 8,4 miliona, a za reprezentaciju (ručkovi, večere, jela, zakuske) oko 950 hiljada eura, odnosno ukupno oko 9,4 miliona eura za te svrhe. Sve to je bilo za oko 2,7 miliona eura više nego što je bilo predviđeno rebalansom budžeta za proteklu godinu.

Saznali smo i da ručkovi lokalnih i državnih funkcionera često koštaju preko hiljadu ili par hiljada eura, da poslanici tokom godine uspiju o našem trošku da obiđu preko 10 inostranih destinacija, da se i pored preko 4.500 službenih automobila i dalje izdvajaju stotine hiljada za kupovinu novih… Uobičajeno, glomazni državni aparat ima svoje potrebe i prohtjeve koje građani plaćaju. Sve do neke racionalizacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo