Povežite se sa nama

FOKUS

Pokvareni biznis

Objavljeno prije

na

Velom ćutanja obavijeno je ubistvo Dragana Bećirovića, direktora firme Beppler& Jacobson u čijem je vlasništvu vrijedna imovina u Crnoj Gori. Bećirović je ubijen prije pet mjeseci, u Budvi, pred zgradom u kojoj je živio. Crnogorska policija još nema osumnjičenog za ubistvo, a policijski zvaničnici uzdržali su se od uobičajenih saopštenja o napretku istrage. Tu je tek odgovor Veselina Veljovića, direktora Uprave policije na pitanje novinara, u junu ove godine: „Operativnih saznanja i informacija ima, ne mogu vam ovom prilikom ništa više reći o tome”.

Nezvanični policijski izvori, prethodne sedmice, saopštavaju da je istraga stigla do kuće Kolašinca Miroslava Rakočevića, ali da kod njega nije pronađeno oružje iz kog je pucano na Bećirovića.

Rakočević, vlasnik kolašinske diskoteke 066 uhapšen je 2008. godine kao jedan od učesnika napada na Dragana Bećirovića. Tom obračunu prethodio je sukob Dragana i njegovog brata Zorana Bećirovića, vlasnika Bepplera, sa Aleksandrom Kašćelanom, koga je policija sumnjičila da je pored Rakočevića učestvovao u napadu na Bećirovića.

To je tek jedan u nizu konflikata po kojima su Bećirovići javnosti bili poznati. Istraga na mnoga vrata nije pokucala. Saslušavano je navodno ranije i nekoliko crnogorskih biznismena, zbog dugovanja prema Bećirovićima.

Policija je ispitivala i radnike zapošljene kod braće Bećirović, a povodom sudskih procesa koji su vođeni protiv Zorana Bećirovića zbog optužbi da je fizički nasrtao na radnike. Nijesu to bile jedine optužbe na račun braće Bećirović.

Monitor je nedavno pisao o ruskim državljanima koji su optužili Zorana Bećirovića za višemilionsku prevaru. Oni tvrde da im je Bećirović, preko firme Operantio Trading Montenegro, za milionske iznose prodavao virtuelne apartmane iznad Jaza u Budvi. Monitor je pisao da ta firma posjeduje zemljište u tom području, ali da od stanova nema ni traga. Tek pripremni radovi započeti bez dozvole. Rusi su najavili još tužbi protiv crnogorskih tajkuna.

Dio tog novca Bećirović je, tvrdili su oštećeni, uložio u hotel Avala u Budvi. Baš taj hotel i njegova sporna privatizacija se najčešće pominju kada se Bećirović dovodi u vezu sa porodicom Đukanović.

Vezu sa premijerom Milom Đukanovićem, Bećirović je, tvrdili su prevareni ruski državljani, obilato koristio u prodaji nepostojećih apartmana, kao garant da će posao biti uspješno realizovan.

Da Milo Đukanović stoji iza bogatstva i uticaja braće Bećirović u Crnoj Gori i da su oni tek istureni igrači, tvrdilo je više izvora. Sumnje je podgrijavao i način na koji su Bećirovići došli do vrijedne imovine u Crnoj Gori, od Budve do Bjelasice, ali i privilegije i neka vrsta nedodirljivosti koju su ovdje uživali.

Odmah nakon ubistva Dragana Bećirovića, Pokret za promjene nazvao je policijsku istragu „neozbiljnom”. Iz te partije ocijenili su da bi morao biti saslušan i Milo Đukanović, jer, kako su saopštili „čitava Crna Gora zna da ubijeni Bećirović nije bio nikakav biznismen, već upravnik jednog dijela imanja porodice Đukanović”. Po njima ubistvo je u stvari „poruka poslodavcu”.

Poznato je da je Beppler, u vlasništvu Zorana Bećirovića, hotel Avalu u Budvi preuzeo zahvaljujući presudi Ane Kolarević, sestre Mila Đukanovića, koja je odmah nakon te odluke napustila sud i postala pravna zastupnica Bepplera. Zahvaljujući presudi Đukanovićeve sestre, Beppler je postao vlasnik Avale sa dvije funte na računu, bez reputacije u hotelijerstvu i bez obzira na mnogo veću ponudu Njemaca.

Carstvo Bepplera od tada se nesmetano širilo, zauzimajući prostranstva od primorja do sjevera. Osim Avale Zoran Bećirović u Crnoj Gori posjeduje hotele Bjanka i Lipka u Kolašinu. U njegovom posjedu je i Ski centar na Bjelasici, i milioni kvadrata zemlje na sjeveru od kojih je preko 700 hiljada kvadrata uknjiženo odlukama državnih organa.

Bećirović u Crnoj Gori posluje preko čitavog lanca povezanih firmi, a dio nekretnina koje te firme posjeduju u Kolašinu su pod teretom, zbog kredita od preko četiri miliona eura uzetih od Prve banke braće Đukanović. Dragan Bećirović bio je akcionar Prve banke.

Beppler ne zaostaje ni na primorju Samo na teritoriji Opštine Budva postao je vlasnik preko 150.000 kvadrata zemljišta na najatraktivnijim lokacijama u Paštrovićima, oko Svetog Stefana, u Reževićima i Petrovcu. Nakon ubistva Dragana, Zoran se zvanično vodi kao direktor Beppler&Jacobson Montenegro, a na njegovo ime u katastru uknjiženo je nekoliko hiljada zemlje u Podgorici, u Tološima i na Marezi.

Sa privatizacijom Avale nijesu završene kontroverze oko imovine braće Bećirović i njihovog odnosa sa Đukanovićem.

Zoran Bećirović jeftino preuzima i Ski centar Bjelasica, po cijeni koju je sam odredio, a odmah nakon javnog apela tadašnjeg premijera Mila Đukanovića da bi Privredni sud trebao da ubrza prodaju Ski centra. Iz Privrednog suda je prethodno nestala dokumentacija koja je, kako je tvrdila sutkinja tog suda Nataša Bošković, dokazivala da je stečaj nezakonito uveden u Ski centar.

Biznis na sjeveru Bećiroviće vezuje i sa Stankom Subotićem Canetom.

Početkom prošle godine Beppler je posjedovao dio Ski resort Kolašin zajedno sa firmom Caldero trading limited sa Kipra. Ta firma je jedan od vlasnika nekadašnje Canetove Future plus. Iako je Subotić u reagovanju našem listu demantovao poslovne veze sa Bećirovićima i Bepplerom, dokumenti govore da ta veza ipak postoji.

Caldero trading limited, firma u direktnoj vezi sa Subotićem, je pored Zorana Bećirovića jedan od osnivača londonskog Beppler&Jacobsona – podaci su britanskog registra do kojih je Monitor došao!

Cadero trading limited je of šor firma registrovana na Kipru 1994. godine, pa javnosti nije dostupna njena struktura vlasništva. Zna se, međutim, da su preostale tri firme koje su pored Caldera bile vlasnici Future – u Subotićevom vlasništvu. Baš Caldero je keš kolateralom garantovao za kredit od četiri miliona eura koju su Bećirovići i Beppler preko firme Ski Resort povukli iz Prve.

Subotić je javno govorio o prijateljskim vezama sa Zoranom Bećirovićem. U optužbama, javno objavljenim, da ga je bivši ministar policije Dušan Mihajlović pokušao reketirati, Subotić pominje i Zorana Bećirovića kao „poslovnog čovjeka iz Moskve” i svog prijatelja kome se tada obratio za pomoć. „Dogovaramo se da na sledeći sastanak dođe i on. Vraćam se u Švajcarsku, obaveštavam advokate i odlučujem da sa Mihajlovićem prekinem kontakt. Povlačim i Zorana Bećirovića iz projekta C-market”, piše Subotić.

Subotić i Đukanović,poznato je, zajedno su bili na italijanskoj optužnici zbog šverca cigareta. Subotić je tamo i ostao i to nije jedina optužnica u kojoj se pominje. I dalje je na snazi optužnica koju je protiv njega zbog šverca cigareta podiglo srpsko tužilaštvo.

Prema inostranim optužnicama, većina novca zarađena od sumnjivih poslova sa cigaretama nalazila se van Crne Gore na tajnim računima u Švajcarskoj, Lihtenštajnu, Kipru i drugim zemljama. Onda je, po svemu sudeći, dio toga vraćen u Crnu Goru, preko privatizacija i nekretnina.

Đukanović i Zoran Bećirović zajedno su pominjani i u poslovima oko prodaje KAP-a. Kada je KAP prodat Olegu Deripaski, Bećirović je, rame uz rame sa Đukanovićem prisustvovao proslavi sklopljenog posla. Te 2005. godine Bećirović je bio sa poslom u Moskvi. Prije odlaska u Rusiju radio je kao vozač kombija u budvanskom Montenegroekspresu. Ratko Knežević je 2009. javno tvrdio da je Subotić pušten iz pritvora u Moskvi ,,zahvaljujući vezama Zorana Bećirovića i Olega Deripaske” i da zbog toga Bećirović ,,treba da dobije druge koncesije u Crnoj Gori”.

Da iza braće Bećirovića i Beppler-a stoji neko moćniji sumnjalo se ne samo zbog lakoće kojom se širilo Bepplerovo carstvo, nego i zbog odnosa državnih institucija prema njima i njihovim firmama. Kad Zoran Bećirović šamara radnike, crnogorski sud to vidi tek kao „crvenilo” na obrazu radnika koje se ne kažnjava.

Nelegalna gradnja na hotelu Avala godinama se nesmetano odvijala bez obzira na pečate na gradilištima i urbanističke vlasti. Istovremeno, objavljeno je da je Bećirović opštini Budva ostao dužan oko dva miliona eura za komunalije. Bez ijedne dozvole u selu Česminovo iznad Svetog Stefana Bećirović je izgradio i takozvano Rusko selo. I taj posao je naknadno legalizovan.

Sudskim sporom ovjekovječena je i prodaja parcele od 5, 5 hektara na Bijelom rtu u Reževićima koju je budvanska opština prodala Beppleru, mimo Zakona o šumama. Pri tom je značajan dio prodate zemlje bio vlasništvo privatnih lica. Spor koji su vlasnici pokrenuli do danas nije pomjeren sa mrtve tačke. . Po sličnom principu, kupujući zemljište od osoba koje nijesu njegovi vlasnici, Beppler je preko kompanije Rojčamp trejding LLC, u oktobru 2004. godine, došao u posjed 20.000 kvadrata u zaleđu plaže Drobni pijesak nadomak Petrovca.Pravna zastupnica Bepplera i u ovom poslu bila je advokatica Ana Kolarević.

Bećirovići nijesu odgovarali ni zbog ogromnog duga koji su napravili u listu Republika, koji je bio u njihovom vlasništvu. Dug nije izmiren, ali su Bećirovići, dok je list trajao, zdušno podržavali sve poslove i poteze premijera Mila Đukanovića.

Istraga o ubistvu Dragana Bećirovića moguće da je preveliki zalogaj za crnogorsku policiju i njenog direktora Veselina Veljovića. Treba odgovoriti na mnoga pitanja: da li je riječ o sporu lične prirode koji je krenuo po zlu, ili je motiv bio razgranati biznis braće Bećirović, da li je pucao amater ili profesionalac koji je sve do detalja isplanirao, i konačno – da li je ubistvo zaista poruka nekom moćnijem.

Veljović o moćnijima od sebe, po sopstvenom priznanju, ne smije ni da misli.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo