Ono od čega se već dvije decenije strahovalo na Crnogorskom primorju – da će privatna zemlja u zoni tzv. morskog dobra biti faktički nacionalizovana, uvedeno je nedavno u pravni sistem zemlje. Vrhovni sud Crne Gore, naime, prošlog je mjeseca donio odluku da ,,pravo korišćenja zemljišta koje predstavlja morsko dobro pripada ranijim vlasnicima samo zaključenjem ugovora s javnim preduzećem koje upravlja morskim dobrom, u kojem slučaju imaju preče pravo korišćenja morskog dobra, za slučaj da konkurišu za sticanje prava”.
To znači da vlasnici zemljišta, na primjer, u Štoju kod Ulcinja, nijesu vlasnici svoje zemlje, i da bi od Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, čije je sjedište u Budvi, morali da je uzmu u zakup ako bi htjeli da nastave tradicionalni posao – sadnju lubenica.
Zbog takvog stava Vrhovnog suda pojedine primorske mjesne zajednice saopštile su da će već ovog vikenda organizovati zborove građana kako bi se dogovorile o načinu na koji će jedinstveno pokušati da zaštite svojinska prava, koja im garantuju Ustav Crne Gore i međunarodni propisi. ,,Ovakvim pravnim stavom dezavuiše se ono na čemu stoji čitava zapadna civilizacija i Evropska unija, a to je nepovredivost privatne svojine, ma gdje god se ona nalazila”, kaže Ivo Starčević, jedan od inicijatora zbora građana Krtola, Grblja i Luštice. On dodaje da je na sceni klasičan vid diskriminacije po pitanju svojine, odnosno neki vid nacionalizacije ili konfiskacije.
Slične su reakcije iz Ulcinja, opštine koja već 21 godinu ima najviše nesuglasica oko morskog dobra. Kako i neće kada se čak 56,3 odsto teritorije kojom gazduje JP za upravljanje morskim dobrom nalazi u toj opštini, odnosno o čak 33 miliona kvadratnih metara najprofitabilnijeg zemljišta. Ako bi se računalo da je cijena tog zemljišta sto eura po kvadratu, onda je lako izračunati da je njegova vrijednost 3,3 milijarde eura. Nesumnjivo je da je to ne samo za opštinu kakva je Ulcinj, već i za cijelu zemlju, ogromna svota.
Jer, širina zaštićenog područja u Ulcinju u prosjeku iznosi 565 metara, što je od četiri do deset puta više nego u ostalim opštinama na Crnogorskom primorju. Zato se, na primjer, dešava nečuveni paradoks da jedna te ista kuća koja se nalazi na granici katastarskih parcela opština Ulcinj i Bar ima različiti teret. Onaj dio koji je na teritoriji opštine Ulcinj je u zoni morskog dobra, a onaj dio koji je na teritoriji barske opštine nije. ,,Sve to im nije bilo dovoljno nego im je trebala i ova odluka Vrhovnog suda kako bi se 100 odsto stekla kontrola nad najznačajnijim privrednim resursom grada Ulcinja”, kaže predsjednik Demokratske unije Albanaca Mehmed Zenka. Prema riječima poslanika Pozitivne Crne Gore Dritana Abazovića, svega ovoga ne bi bilo kada bi se poštovala odredba zakona po kojoj se granica morskog dobra ograničava na ,,šest metara od mjesta gdje dopire najveći morski talas, za vrijeme najveće oluje”. ,,No, jasno je da je ova institucija stvorena ne kao zaštitinik obale, nego kao mašina za isisavanje novca i izvlačenje bogatsva iz primorskih opština putem diskriminacije građana”, ističe on.
O odnosu prema ovom pitanju u svim opštinama na Primorju, a u Ulcinju pogotovo, odavno postoji gotovo potpuni konsenzus koji je narušen nakon što je u proljeće ove godine Džaudet Cakuli, potpredsjednik Nove demokratske snage – FORCA Nazifa Cungua, postao predsjednik Upravnog odbora Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom. On je takođe bio član radne grupe Ministarstva održivog razvoja i turizma za izradu prijedloga novog zakona o morskom dobru, koja je u ljeto završila svoj posao. No, nijedna značajna primjedba koju je dala opština Ulcinj nije usvojena, posebno ne ona o liniji zahvata morskog dobra. Tek kada je sve okončano i to na sjednici Skupštine opštine Ulcinj, održanoj sredinom novembra, na kojoj je skraćen mandat lokalnom parlamentu, Cakuli je izjavio da ,,nije uopšte zadovoljan tretmanom koji Ulcinj ima u tom tijelu”. Iz SDP-a i DUA stigao mu je prigovor da je o tom problemu morao redovno da informiše javnost i opštinsku Skupštinu, koja je još u decembru 2011. godine jednoglasno usvojila zaključke o Nacrtu novog zakona o morskom dobru. Zato su iz Pozitivne Crne Gore pozvali Cakulija da podnese ostavku. ,,Valjda je sada svima jasno da se strateški interesi grada ne brane ćutanjem, klimanjem glavom, slijeganjem ramenima i primanjem plate. Najmanje korektno prema građanima Ulcinja bilo bi ne sjediti na tom mjestu odakle se 20 i više godina pljačka Opština i građani Ulcinja, i dati ostavka u radnoj grupi Vlade”, navodi Abazović. Napominjući da morsko dobro u Ulcinju obuhvata čak 13 odsto opštinske teritorije, funkcioner SDP-a Skender Elezagić kaže da bi ukoliko odluka Vrhovnog suda ostane na snazi i ne dođe do promjene dosadašnje prakse, to predstavljalo prekrajanje administrativnih granica opštine Ulcinj. „Lokalnoj samoupravi praktično se izuzima iz ingerencija 33 miliona kvadratnih metara i onemogućavaju izvorne funkcije: da donosi prostorne i urbanističke planove, planove i programe razvoja, upravlja i raspolaže lokalnom imovinom i od nje ubira prihode, te da ta sredstva usmjerava u razvoj”, dodaje on. I barski parlament ove je sedmice jednoglasno donio odluku da formira komisiju za ispitivanje granica morskog dobra, koje su, inače, protivno Zakonu, utvrđene odlukom jedne Vladine komisije 1993. godine, što znači da je to tijelo imalo veća ovlašćenja od zakonodavca.
A još od Rimskog prava morsko dobro se definiše kao opšte dobro, kao stvar izvan pravnog prometa, kao onaj dio kopna na morskoj obali koji po svojoj namjeni služi korišćenju mora. Svako se može služiti morskim dobrom kao opštim dobrom na jednak način i pod istim uslovima za sve. Stoga: kako, zašto, po čemu nečije privatno poljoprivredno zemljište u Štoju ili u Krtolama može biti morsko dobro? A zašto to nije ulcinjska Solana? „Pa to su pozicije gdje se još uvijek mogu uzeti prilično velike, da ne kažem basnoslovne provizije prilikom sklapanja poslova, što je u modernoj Crnoj Gori jedino i bitno”, zaključuje Starčević.
Mustafa CANKA