Povežite se sa nama

OKO NAS

Pokušaj otimačine

Objavljeno prije

na

Ono od čega se već dvije decenije strahovalo na Crnogorskom primorju – da će privatna zemlja u zoni tzv. morskog dobra biti faktički nacionalizovana, uvedeno je nedavno u pravni sistem zemlje. Vrhovni sud Crne Gore, naime, prošlog je mjeseca donio odluku da ,,pravo korišćenja zemljišta koje predstavlja morsko dobro pripada ranijim vlasnicima samo zaključenjem ugovora s javnim preduzećem koje upravlja morskim dobrom, u kojem slučaju imaju preče pravo korišćenja morskog dobra, za slučaj da konkurišu za sticanje prava”.

To znači da vlasnici zemljišta, na primjer, u Štoju kod Ulcinja, nijesu vlasnici svoje zemlje, i da bi od Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, čije je sjedište u Budvi, morali da je uzmu u zakup ako bi htjeli da nastave tradicionalni posao – sadnju lubenica.

Zbog takvog stava Vrhovnog suda pojedine primorske mjesne zajednice saopštile su da će već ovog vikenda organizovati zborove građana kako bi se dogovorile o načinu na koji će jedinstveno pokušati da zaštite svojinska prava, koja im garantuju Ustav Crne Gore i međunarodni propisi. ,,Ovakvim pravnim stavom dezavuiše se ono na čemu stoji čitava zapadna civilizacija i Evropska unija, a to je nepovredivost privatne svojine, ma gdje god se ona nalazila”, kaže Ivo Starčević, jedan od inicijatora zbora građana Krtola, Grblja i Luštice. On dodaje da je na sceni klasičan vid diskriminacije po pitanju svojine, odnosno neki vid nacionalizacije ili konfiskacije.

Slične su reakcije iz Ulcinja, opštine koja već 21 godinu ima najviše nesuglasica oko morskog dobra. Kako i neće kada se čak 56,3 odsto teritorije kojom gazduje JP za upravljanje morskim dobrom nalazi u toj opštini, odnosno o čak 33 miliona kvadratnih metara najprofitabilnijeg zemljišta. Ako bi se računalo da je cijena tog zemljišta sto eura po kvadratu, onda je lako izračunati da je njegova vrijednost 3,3 milijarde eura. Nesumnjivo je da je to ne samo za opštinu kakva je Ulcinj, već i za cijelu zemlju, ogromna svota.

Jer, širina zaštićenog područja u Ulcinju u prosjeku iznosi 565 metara, što je od četiri do deset puta više nego u ostalim opštinama na Crnogorskom primorju. Zato se, na primjer, dešava nečuveni paradoks da jedna te ista kuća koja se nalazi na granici katastarskih parcela opština Ulcinj i Bar ima različiti teret. Onaj dio koji je na teritoriji opštine Ulcinj je u zoni morskog dobra, a onaj dio koji je na teritoriji barske opštine nije. ,,Sve to im nije bilo dovoljno nego im je trebala i ova odluka Vrhovnog suda kako bi se 100 odsto stekla kontrola nad najznačajnijim privrednim resursom grada Ulcinja”, kaže predsjednik Demokratske unije Albanaca Mehmed Zenka. Prema riječima poslanika Pozitivne Crne Gore Dritana Abazovića, svega ovoga ne bi bilo kada bi se poštovala odredba zakona po kojoj se granica morskog dobra ograničava na ,,šest metara od mjesta gdje dopire najveći morski talas, za vrijeme najveće oluje”. ,,No, jasno je da je ova institucija stvorena ne kao zaštitinik obale, nego kao mašina za isisavanje novca i izvlačenje bogatsva iz primorskih opština putem diskriminacije građana”, ističe on.

O odnosu prema ovom pitanju u svim opštinama na Primorju, a u Ulcinju pogotovo, odavno postoji gotovo potpuni konsenzus koji je narušen nakon što je u proljeće ove godine Džaudet Cakuli, potpredsjednik Nove demokratske snage – FORCA Nazifa Cungua, postao predsjednik Upravnog odbora Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom. On je takođe bio član radne grupe Ministarstva održivog razvoja i turizma za izradu prijedloga novog zakona o morskom dobru, koja je u ljeto završila svoj posao. No, nijedna značajna primjedba koju je dala opština Ulcinj nije usvojena, posebno ne ona o liniji zahvata morskog dobra. Tek kada je sve okončano i to na sjednici Skupštine opštine Ulcinj, održanoj sredinom novembra, na kojoj je skraćen mandat lokalnom parlamentu, Cakuli je izjavio da ,,nije uopšte zadovoljan tretmanom koji Ulcinj ima u tom tijelu”. Iz SDP-a i DUA stigao mu je prigovor da je o tom problemu morao redovno da informiše javnost i opštinsku Skupštinu, koja je još u decembru 2011. godine jednoglasno usvojila zaključke o Nacrtu novog zakona o morskom dobru. Zato su iz Pozitivne Crne Gore pozvali Cakulija da podnese ostavku. ,,Valjda je sada svima jasno da se strateški interesi grada ne brane ćutanjem, klimanjem glavom, slijeganjem ramenima i primanjem plate. Najmanje korektno prema građanima Ulcinja bilo bi ne sjediti na tom mjestu odakle se 20 i više godina pljačka Opština i građani Ulcinja, i dati ostavka u radnoj grupi Vlade”, navodi Abazović. Napominjući da morsko dobro u Ulcinju obuhvata čak 13 odsto opštinske teritorije, funkcioner SDP-a Skender Elezagić kaže da bi ukoliko odluka Vrhovnog suda ostane na snazi i ne dođe do promjene dosadašnje prakse, to predstavljalo prekrajanje administrativnih granica opštine Ulcinj. „Lokalnoj samoupravi praktično se izuzima iz ingerencija 33 miliona kvadratnih metara i onemogućavaju izvorne funkcije: da donosi prostorne i urbanističke planove, planove i programe razvoja, upravlja i raspolaže lokalnom imovinom i od nje ubira prihode, te da ta sredstva usmjerava u razvoj”, dodaje on. I barski parlament ove je sedmice jednoglasno donio odluku da formira komisiju za ispitivanje granica morskog dobra, koje su, inače, protivno Zakonu, utvrđene odlukom jedne Vladine komisije 1993. godine, što znači da je to tijelo imalo veća ovlašćenja od zakonodavca.

A još od Rimskog prava morsko dobro se definiše kao opšte dobro, kao stvar izvan pravnog prometa, kao onaj dio kopna na morskoj obali koji po svojoj namjeni služi korišćenju mora. Svako se može služiti morskim dobrom kao opštim dobrom na jednak način i pod istim uslovima za sve. Stoga: kako, zašto, po čemu nečije privatno poljoprivredno zemljište u Štoju ili u Krtolama može biti morsko dobro? A zašto to nije ulcinjska Solana? „Pa to su pozicije gdje se još uvijek mogu uzeti prilično velike, da ne kažem basnoslovne provizije prilikom sklapanja poslova, što je u modernoj Crnoj Gori jedino i bitno”, zaključuje Starčević.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ MALE HIROELEKTRANE BISTRICA: Opet pred institucijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Protekle sedmice Specijalnom državnom tužlaštvu (SDT) podnijeta je krivična prijava protiv bivšeg premijera Mila Đukanovića zbog sumnje da je izvršio krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Prijava se odnosi na slučaj male hidroelektrane (mHE) Bistrica, a podnio ju je potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica

 

 

Potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica podnio je protekle sedmice Specijalnom državnom tužlaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv bivšeg premijera Mila Đukanovića zbog sumnje da je izvršio krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Prijava se odnosi na slučaj male hidroelektrane (mHE) Bistrica.

Iz kabineta Koprivice su ponovili, ono što javnost odavno zna, da je Đukanović omogućio svom sinu Blažu da zaključi ugovor sa Vladom na čijem je bio čelu.

Precizirali su da je time Đukanović teže povrijedio odredbe člana 14 Zakona o sprječavanju korupcije. Tim članom je propisano da organ vlasti u kojem javni funkcioner vrši javnu funkciju ne može da zaključi ugovor sa privrednim društvom ili drugim pravnim licem u kojem javni funkcioner i s njim povezano lice ima privatni interes.

Ipak, institucije do sada nijesu tako tumačile odredbe zakona. Raniji saziv Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) donio je rješenje u kom se navodi da Milo Đukanović nije bio u konfliktu interesa kada je kao predsjednik vlade u oktobru 2016. godine potpisao odluku o koncesiji za malu elektranu firmi BB Hidro, čiji je suvlasnik njegov sin Blažo. ASK je tada tvrdio da Đukanović kao predsjednik Vlade nije odlučivao već je samo potpisao odluku, a da su odlučivali drugi niži organi Vlade!

ASK je 2019. odbio zahtjev Organizacije KOD da ispita mogući konflikt interesa u slučaju Prokletije kada je Vlada, kojom je predsjedavao Milo Đukanović, 2015. godine posao izrade Prostornog plana posebne namjene Nacionalnog parka Prokletije dodijelila Republičkom zavodu za urbanizam i projektovanje. Vlasnik RZUP-a je brat tadašnjeg premijera Aco Đukanović, a podizvođač je bila firma Capital invest, tada u vlasništvu Mila Đukanovića.

I dok se na jednoj strani pokušava procesuirati očigledna korupcija, na drugoj vlasnici malih hidroelektrana traže pravdu preko sudova. Sudski sporovi su otpočeli nakon što je Vlada Zdravka Krivokapića u decembru 2020. raskinula ugovore za gradnju malih HE, kao primjer početka borbe protiv korupcije. Većina  malih HE su povezani sa DPS-om, najviše sa bivšim premijerom, predsjednikom i počasnim predsjednikom te partije Đukanovićem.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EPILOG SLUČAJA SVJEDOČENJA O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU U PODGORIČKOJ GIMNAZIJI: I – ništa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu Ministarstva prosvjete,nauke i inovacija, podnijetu protiv profesora podgoričke gimnazije R.Č. zbog krivičnog djela seksualno uznemiravanje, jer prijavljeno djelo nije bilo krivično djelo u vrijeme izvršenja. Istovremeno, smijenjena direktorica Gimnazije postala je savjetnica predsjednika parlamenta

 

 

Podgoričko Osnovno tužilaštvo je protekle sedmice odbacilo krivičnu prijavu protiv bivšeg profesora podgoričke Gimnazije Radomana Čečovića jer seksualno uznemiravanje, u vrijeme kada je slao uznemirujuće poruke bivšoj učenici, nije bilo propisano kao krivično djelo.

„Istovremeno,tužilac je po službenoj dužnosti cijenio i eventualno postojanje krivičnog djela proganjanje,ali je utvrđeno da je za to djelo  nastupila zastarelost krivičnog gonjenja i prije podnošenja krivične prijave, odnosno prije nego što je događaj prijavljen“, navodi se u saopštenju tužilaštva.

Samo nekoliko dana ranije objavljeno je da je smijenjena direktorica Gimnazije  Biljana Vučurović, izabrana za savjetnicu predsjednika parlamenta Andrije Mandića. To je, sve u svemu,  epilog slučaja koji je krajem prošle godine uznemirio javnost, nakon što je objavljeno svjedočenje bivše učenice Gimnazije Sare Vujisić. Ona je optužila svog bivšeg profesora jezika Čečovića za seksualno uznemiravanje, a direktoricu Vučurović za neadekvatnu reakciju nakon što ju je sa tim upoznala. Bivša direktorica kaznila je profesora sa 30 odsto od plate i potrudila se da slučaj prođe ispod radara javnosti ili nadležnih institucija.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN CG) krajem novembra 2024. objavio je tekst u kojem, pored ostalog, navode i slučaj nastavnika R.Č. koji je 2021. godine svojoj dojučerašnjoj učenici slao nedolične poruke, a direktorica gimnazije BIljana Vučurović ga je tada sankcionisala novčano. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPN)) je nakon objavljivanja istraživanja CIN-CG, iniciralo više inspekcijskih nadzora u Gimnaziji. Prosvjetna inspekcija je predložila razrješenje Vučurović, o čemu je potom odluku donijela i ministarka Anđela Jakšić Stojanović. Ministarstvo prosvjete,nauke i inovacija, na čelu sa Jakšić Stojanović, podnijelo je krivičnu prijavu protiv profesora Čečovića, a po preporuci prosvjetne inspekcije smijenjena  je Biljana Vučurović sa mjesta direktorice

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVA JOŠ BEZ RJEŠENJA ZA DUGOVANJA VEKTRE JAKIĆ I VEKTRE NORD: Iza Brkovićeve imperije ostali radnički jad i čemer

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivši radnici u firmama Dragana Brkovića još čekaju da država ponudi rješenje za višemilonaska  potraživanja po osnovu zarada i doprinosa. Nakon  kraha poslovnog carstva Brkovića završili su  na evidenciji ZZZ, a  preostalo im je jedino,  da na svoju muku podsjete, sporadičnim protestima i apelima Vladi

 

 

Vlast, ni nakon 2020. godine, nije napravila nikakav napor da ispravi bar dio nepravde prema bivšim radnicima preduzeća u okviru propale poslovne imperije Dragana Brkovića. Vijeće Višeg suda u Podgorici,  polovinom prošle godine,  potvrdilo je optužnicu koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo protiv Brkovića, njegovih sinova Borisa i Bojana Brkovića, kao i Milića Popovića, za produžena krivična djela zloupotrebe ovlašćenja u privredi i zloupotrebu ovlašćenja u privredi putem pomaganja, te krivična djela pranje novca i pranje novca putem pomaganja.

Kako su bivši radnici njegovih preduzeća u Pljevljima i Kolašinu kazali Monitoru, država ne pokazuje volju da iznađe rješenja kojim bi višemilionski dugovi po osnovu zarada i doprinosa bili bar djelimično izmireni. Podsjećaju da je decenijama iza Brkovića stajala država i da su „nasjeli na mnoga ranija obećanja koja su dolazila od predstavnika vlasti“. Bivši  radnici „Vektre Jakić“” i firmi nastalih  iz te kompanije  sve što mogu je da, s vremena na vrijeme, protestuju, apluju  i mole državu za pomoć.

Bivši radnici  kompanije „Vektra Jakić“ , njih oko 50-ak, početkom marta, na sat, blokirali su magistralni put Pljevlja-Prijepolje, još jednom podsjećajući vlast  da godinama ne mogu da naplate zaostala potraživanja. Najavili su radikalizaciju protesta ukoliko od Vlade ne dobiju obećanje da će im isplatiti zaostala dugovanja.Za Monitor podsjećaju da je Brković radnicima ostao dužan od 15 do 20 zarada, a da doprinosi nisu uplaćivani od dvije do pet godina. Imaju informaciju da su ukupna dugovanja bivšim radnicima od 2017. do 2023. godine oko 1,2 miliona eura.

„Ovdje smo se danas okupili jer nas je Brković sve prevario, a milionske dugove ostavio državi. Dobio je kredit od Abu Dabi fonda koji će morati država da vraća. Pozivam premijera Milojka Spajića da se uključi u rješavanje problema i isplati zaostala dugovanja radnicima. Nas ništa drugo ne interesuje nego samo naše zarade koje čekamo godinama “, poručili su.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo