Povežite se sa nama

OKO NAS

POČINJE ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU: Opasna avantura

Objavljeno prije

na

“Ovo je veliki događaj. Na ovo smo čekali vjekovima. Neka nam je srećno”, poručio je premijer Milo Đukanović na potpisivanju ugovora o istraživanju nafte i gasa u crnogorskom podmorju u srijedu u Podgorici.

Ocjenjujući da bi pronalazak komercijalnih rezervi nafte i gasa označio temelj potpuno nove industrije u našoj zemlji, on je rekao da bi to doprinijelo povećanju obima proizvodnje i izvoznoj bazi, kao i bržem ukupnom ekonomskom rastu.

Osim predizborne priče malo je, međutim, konkretnih činjenica koje su on ili ministar ekonomije Vladimir Kavarić mogli da nabroje za takva očekivanja. Jer, takva analiza korisnosti za domaću privredu i posebno ljude koji žive na obali ni nakon sedam godina priprema za posao istraživanja nafta i gasa nije napravljena. Još gore, nije završena ni strateška procjena uticaja na životnu sredinu.

Ne manje značajno je svakako što je cijena tzv. crnog zlata sve niža na svjetskom tržištu. Barel nafte kreće se sada između 42 i 48 dolara, a David Kotok iz američke konsultantske firme Cumberland Advisors misli da najgore tek dolazi. ‘Mogli bismo opet doći do 15 ili 20 dolara za barel, ali ne znamo još gdje je dno’, kazao je on.

Pritisak na cijene posljedica je i naznaka daljeg slabljenja nekih od najvećih svjetskih ekonomija, što znači i manju potražnju za naftom, čija je proizvodnja i dalje visoka, pa je ponuda još veća od potražnje.

Zato crnogorski čelnici nastoje da javnost, koja gotovo ništa o svemu ovome ne zna, omame i uspavljuju slatkim pričama o korišćenju ,,norveškog modela” ili navođenja primjera nekih drugih zemalja u kojima se, po njima, dobro slažu naftna industrija, turizam i ekologija. Ističe se takođe da će se lex specialisom (!?) urediti formiranje naftnog fonda, u koji će se uplaćivati 85 odsto državnih prihoda od ugljovodonika. Naravno, ukoliko ih uopšte bude.

„Uvjereni smo da je ovo smrtna presuda obalnom turizmu. Umjesto da posljedice naftnih istraživanja i izgradnje naftnih postrojenja budu naučno sagledane, a naročito njihov uticaj na održivost i razvoj postojeće privredne strukture i u odnosu na važeće razvojne strategije, dočekali smo da Vlada, za 25-ogodišnjicu ekološke države Crne Gore, potpisuje ekocidni ugovor sa naftnim magnatima, kojim siječe granu na kojoj sjedi čitav privredni sistem i održivi razvoj privrede u Crnoj Gori”, kaže izvršna direktorica NVO Green Home Nataša Kovačević. ,,Dočekali smo da u godini koju je čitava svjetska nauka i javnost, pa čak i politika, proglasila presudnom za spas klime, licemjerno krećemo u avanturu prekopavanja podmorja i potrage za fosilnim gorivima pogoršavajući dodatno situaciju s klimom”, kazala je ona.

Ta NVO je sa još nekoliko srodnih udruženja iz svih šest država na Jadranskom moru pokrenula inicijativu, odnosno platformu Jedan Jadran.

Ekološkinja iz Hrvatske, članica Zelene Istre Dušica Radojičić kaže da je glavno pitanje šta građani imaju od istraživanja. ,,Zbog jednog izlivanja nafte u Crnoj Gori, građani će patiti narednih 50 godina. Da li je iko razmislio kolika bi bila šteta u turizmu od čega će Crna Gora ove godine zvanično zaraditi 850 miliona eura”, istakla je ona dodajući da je vlada Hrvatske, nakon javne kampanje, prepoznala da ovaj projekat nema ni ekonomskog ni ekološkog smisla i uvela moratorijum na nove bušotine.

,,Jadran je zbog zatvorenosti i vrlo spore izmjene voda vrlo osjetljivo more, a njegov je krhki ekosistem već sada pod velikim pritiskom. Jadran je jedan i niko ga nema pravo ugrožavati. Jednostrane odluke crnogorske ili italijanske Vlade obrazac su ponašanja koji nije u skladu s novom ekonomijom i prelaskom na post-fosilno društvo. Organizacije iz svih zemalja Jadrana ujedinjene su u zaštiti zajedničkog mora, a isto zahtjevamo i od nacionalnih vlada” , kaže ekološka aktivistkinja Andrea Štefan.

Predstavnik organizacije Legambiente iz Italije Matia Loli navodi da je Jadran još uvijek pod velikim napadom naftnih kompanija. ,,U Italiji, kompanija Geo Spectrum želi sprovesti novo seizmičko istraživanje na području površine 35 hiljada km2, uprkos velikom protivljenju lokalnih zajednica i regija. Istraživanje će biti napravljeno vrlo štetnom tehnikom ‘vazdušnih topova’ koja ima snažan uticaj na ribarstvo i bioraznolikost Jadrana, posebno na sisare poput delfina i kitova. Takav projekt ostaviće posljedice na obje strane Jadrana, stoga zajedno moramo preduzeti sve da ga zaustavimo”, rekao je on naglašavajući da se međunarodni problem ne može rješavati samo na nacionalnom nivou.

Loli je naveo i da se protiv italijanske kompanije ENI, koja će uz ruski Novatek vršiti istraživanja kod Ulcinja, vodi sudski istražni postupak, a da je donedavni italijanski ministar ekonomije, zbog sumnje u korupciju, morao da podnese ostavku na tu funkciju.

„Kada se ima u vidu da su i ENI i Novatek za realizaciju projekta osnovale fir-me u Holandiji, a već je poznat model po kojem povezane kompanije novac ka majci kompaniji izvlače, tako što međusobno zaključuju ugovore o zajmu, te-ško je očekivati da će se u državnu kasu sliti iole značajnija suma poreza na do-bit”, kaže Ines Mrdović iz MANS-a.

Prema njenim riječima, Vlada Crne Gore nema kapacitet da kontroliše velike naftne kompanije, koje se svuda u svijetu ponašaju maltene kao „država u dr-žavi”.

Kovačevićeva dodaje da Crna Gora nema ni opremu ni ljudstvo i nije u stanju da nadzire tankere, naftovode, platforme, postrojenja za tretman sirove nafte… „Kako Vlada misli kontrolisati rad međunarodnih naftnih korporacija, kao što je ENI, koja broji preko 400 izliva nafte godišnje i to u obalnom području koje je visokopodložno zemljotresima”, pita ona.

Pitanja je, dakle, mnogo, a odgovora malo. Ne može ih ni biti kada je stručna javnost, ali i laička, praktično isključena iz cijelog ovog procesa. Tako, na primjer, javna rasprava o ovom projektu nije održana u Ulcinju, gdje bi trebalo da se nalaze istražne bušotine na nekoliko kilometara od same obale, a površina koncesije zahvata prostor od čak 1.228 kvadratnih kilometara. Zna se tek da se faza istraživanja odnosi na dva perioda, četiri plus tri godine, dok se faza proizvodnje odnosi na 20 godina, uz mogućnost produženja za još 10 godina. I da: naši pregovarači uspjeli su da u ugovoru stoji odredba da radova neće biti tokom turističke sezone.

Hvala Vladi.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo