Prošlo je sedam godina otkako se u selu Mojdež, u hercegnovskom zaleđu, dogodilo katastrofalno klizište. Tada su potpuno uništene kuće porodica Vilov i Porobić i oštećen seoski put, a djelimično su nastradali i gotovo svi objekti u selu. Usljed klizanja uništeno je oko petnaest hektara zemljišta, više od hiljadu stabala maslina, osam mostova, prekinut je put između sela i grada. Selo i dalje ne miruje, a mještani još žive u strahu od moguće katastrofe. Voda koja je nekada napajala grad, izvorište Lovac, usahla je i više ne postoji. Iz nepoznatih i neistraženijh izvora, skuplja se voda u izvorište Novi Potkop. Iz njega mještani Mojdeža dobijaju vodu, koja je zagađena i neupotrebljiva čak i za pranje ruku. STRAH: Mještani strepe od nove katastrofe. Na većini od 35 kuća nekad razvijenog sela, koje je posjedovalo i 25 vodenica, danas su jasno uočljive pukotine, koje se rapidno šire u posljednjih pola godine. Najkritičnija situacija je u zaseocima Kovači i Miokusovići, koja su bila pošteđena posljedica ranijih klizišta. Najugroženije kuće pripadaju porodicama Vilov, Šabović, Velaš, Unković, Gojković, Ćipović, Režić, Radulović i Vujović. Ovoj slici treba dodati i tunel Novi Potkop, iz kojeg se Mojdežani snabdijevaju vodom, a koji usljed strahovitog pritiska vode prijeti skorim urušavanjem.
Izvorište Lovac, koje je 1953. kaptirano i iz kojeg se ne samo selo nego i Herceg Novi snabdijevao vodom, od juna 2001, nakon nestručno izvedenih radova u starom tunelu Potkop, 300 dana u godini je bez vode. Selo se snabdijeva vodom iz Potkopa, koja je hemijski i bakteriološki neispravna za piće, a nema načina da se hloriše. Problem predstavlja i to što je nakon isteka koncesije Igaloprometu za desetogodišnju eksploataciju, kaptaža ovog izvorišta – zaključana. Ona je u nadležnosti Uprave za vode, tako da ga selo ne može koristiti, čak ni kad u njemu ima vode.
Milorad Velaš, predsjednik Mjesne zajednice Mojdež i tehnički direktor JP Vodovod i kanalizacija Herceg Novi, tvrdi da je klizište pokrenuto nakon neodgovornog i nestručnog rada koncesionara – Hidromont Merkura iz Budve u starom Potkopu tokom 2001. godine.
Tadašnji ministar ekonomije Darko Uskoković tvrdio je da je ovoj firmi data koncesija za istraživanje voda morinjskog sliva. Do sada niko u javnosti nije spomenuo da od 25 radnji predviđenih ovom koncesijom, nijedna nije obuhvatala tunel Potkop. Preduzeće Hidromont Merkur 1998. izvelo je određene radnje u tunelu, iako nije imalo saglasnost za to na osnovu koncesije. Inspektori Ministarstva četiri puta su dostavili zapisnike i naređenja da se tunel vrati u prvobitno stanje. Nijedan od naloga nije do kraja ispoštovan. Zbog toga je protiv Hidromont Merkura 20. marta 2002. godine podignuta krivična prijava. Do dana današnjeg presuda nije donesena.
KOMBINATORIKE: Zanimljivo je što su se i crnogorska Vlada i koncesionar odlučili za ispitivanje morinjskog sliva uprkos ekspertskim analizama iz 1972-73, koje su pokazale da to nije ekonomski isplativo. Naučni tim tada je naredio plombiranje tunela. Hidrogradnja Mostar zatim je stavila čep na šestotom metru. Poslije toga i nakon prvih kiša sva izvorišta su se vratila u prvobitno stanje.
Tada je otklonjena opasnost za vodu i eventualne štete. I sve je bilo u redu do dolaska Hidromerkura iz Budve.
Oni nijesu izvodili istražne radove već su kopali i radili bez projekta i nadzora. Jednostavno, nijesu imali pravo da rade u Potkopu! Goran Vušović, glavni geološki inspektor, tada je rekao da Merkur nije imao pravo izvoditi te radove. „Tvrdim da je to bilo isključivo zbog pranja novca”, rekao je Velaš.
Nakon ovog iskaza, upitali smo ko je tu firmu ovlastio da radi u Potkopu? Od Velaša smo dobili odgovor: „Ko im je mogao zabraniti?”
On je zatim posvjedočio da je te godine kad je Merkur započeo radove Zoran Bošnjak bio direktor novskog vodovoda. On je tražio od Ministarstva da se zaštite objekti vodovoda od ovakvih upada. To, na žalost, nije spriječeno. Iako se znalo da tu vode – nema, kopali su tunel. Kad su došli do čepa na dužini od 600 metara, probili su betonski čep, stavili vrata s podmornice (80X120m) i došli do kraja tunela.
Voda je prvi put izbila 2002. godine. Kad je nagrnula voda, radnici Merkura nijesu stigli da izvuku ni mašine i alat. Oni su poremetili nešto u šta se nije smjelo dirati. Ostavili su ispuste, od 300 mm, i kroz te rupe, voda i sada izbija. Te vode, zbog nestručnih radova i, po svemu sudeći, neke državne ili privatne kombinatorike, uzrok su svih nedaća sela Mojdež!
Prema tadašnjoj izjavi ministra privrede Vojina Đukanovića, ova firma je za dvadeset mjeseci rada na tunelu potrošila 11 miliona maraka, a nedostajala su još tri miliona da bi se zaokružilo vodosnabdijevanje Herceg Novog, Risna, Kotora i Tivta.
PROMAŠAJ: Velaš, kao tehnički direktor Vodovoda, tvrdi: „Po našoj računici na iskopavanju i bušenju u Potkopu, maksimalno je utrošeno 300 -500 hiljada maraka. Postavlja se pitanje gdje je nestalo 10,5 miliona maraka.”
Nakon katastrofe s Merkurom, počeli su radovi na sanaciji klizišta. Preduzeće Vrdnik nestručno je obavilo posao i napustilo gradilište nezavršivši ni prvu fazu radova. Radovi na sanaciji uzroka katastrofalnog klizišta iz 2004. godine ocijenjeni su potpunim promašajem i struke i politike. Izvedeni su na pogrešan način, jer su radnici Vrdnika trebali da krenu desno i na udaljenosti od osam do 10 metara, u odnosu na stari Potkop, onako kako je procijenila i Komisija resornog Ministarstva 2003. godine, a ne lijevo, kao što su učinili. Zato je došlo do pucanja obloge već na dvadesetom metru.
Vlada je za prvu fazu radova izdvojila oko 872.000 eura, te je ovdje riječ (ponovo) o praktično bačenim novcima, kada se vide rezultati rada firme Vrdnik i ekspertskog tima, koji je radove nadgledao i sačinio izvještaj o njima.
Cijenu tuđe nestručnosti i nebrige najskuplje će platiti i plaćaju Mojdežani. Projekat sanacije ljubljanskog preduzeća Geoportal, koji bi Mojdežane riješio muke, staje 460.000 eura, no Vlada uprkos tome ne raspisuje tender.
Velaš je ogorčen i na Upravu za vode, kod koje stoji ključ nad kaptiranim izvorištima, što je po njemu nezakonito, jer izgrađeni objekti pripadaju JP Vodovod i kanalizacija Herceg Novi.
Mještani Mojdeža traže da se aktivira ovaj projekat i da se krene u sanaciju. Strahuju da će ih zadesiti još veća katastrofa. Na to ukazuju i sve vidljivije pukotine na seoskim kućama, ali i fenomeni s podzemnim vodama koji se nikad prije nijesu dešavali. Pozivaju članove ekspertskog tima Vlade Crne Gore da se i oni oglase zbog onog što se dešava u Mojdežu.
Mojdežanima ne preostaje ništa drugo nego da napuste selo i porodična ognjišta stara 400 godina.
Marija ČOLPA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice