Povežite se sa nama

OKO NAS

Podzemlje i nadzemlje

Objavljeno prije

na

Da li je neko petljao oko automobila, pitanje je koje se postavlja u Beogradu na vijest da je Luka Đurović (34), navodno vođa najmoćnije kriminalne grupe u Baru i ,,desna ruka” jednog od najpominjanijih kriminalaca u regionu Luke Bojovića, poginuo u saobraćajnoj nesreći u po bijela dana u ponedjeljak.

U Beogradu je Đurović bio povezan sa moćnim klanovima i ljudima, od kojih su mu neki, predvođeni Lukom Bojovićem, dali čitulju u podgoričkom dnevniku Dan, u kojem su pomeni Đuroviću objavljeni na 25 strana. Čitulje su, pored Bojovića, dali mnogi pojedinci umiješani u poznate kriminalne slučajeve – od Vuksana Cemovića, kojeg su procesuirali zbog sumnji u šverc ogromne količine kokaina, preko Ivana Vračara osuđenog za ubistvo poslovnog partnera braće Šarić Dragana Dudića, pa sve do Ljuba Bigovića, Milana Čila Šćekića, Ljuba Vujadinovića i Alana Kožara, od kojih su neki u zatvoru zbog umiješanosti u ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.

Posljednjem ispraćaju Luke Đurovića, na groblju Gvozden brijeg u Baru, prisustvovao je ogroman broj građana iz Crne Gore i regiona.

Istraga crnogorske policije treba da odgovori na pitanje da li je Đurovićeva smrt namjerno izazvana, kada je, iz zasad nepoznatih razloga, na izlasku iz kotorskog tunela Vrmac, crni porše, koji je vozila njegova saputnica Monika Martinović (18), sletio u jarak i prevrnuo se. Mjesto na kojem se desila nesreća poznato je kao crna tačka, a upućeni tvrde i da porše nije imao adekvatnu opremu za nevrijeme koje je vladalo tog dana. Monika Martinović nalazi se van životne opasnosti.

Porše, u kome je bio Đurović, vodi se na Budvanina Nemanju Zeca, suvlasnika diskoteke Trokadero i lokala Perla, zbog čega je policija provjeravala odakle njegov automobil kod stradalog Baranina. Prema nezvaničnim saznanjima, Đurović je kobnog dana od Zeca pozajmio automobil kako bi se odvezao do Kotora da bi se raspitao da li će policija vratiti automobil njegovog prijatelja Milana Mićka Vujovića, koji mu je zbog provjera oduzet 20. avgusta.

Iako su isljednici na osnovu prvih dokaza sa mjesta nesreće ustanovili da nema ništa sumnjivo, tačka na istragu još nije stavljena. Po nalogu kotorskog tužioca Žarka Pajkovića, crni porše poslat je na vanredni tehnički pregled kako bi se utvrdilo da li je možda neki namjerni kvar izazvao nesreću.

Naime, pošto je u posljednje vrijeme šef barskog klana nekoliko puta bio meta planiranih likvidacija, uključene su sve istražne tehnike kako bi se otklonila sumnja da je na vozilu bilo sabotaža koje su izazvale tragediju.

U beogradskim medijima se Đurovićeva smrt već računa kao šesta u krvavom sukobu koji protekle četiri godine bukti između porodica Bojović i Šaranović. Time je dovedeno u sumnju i mišljenje direktora srpske policije Milorada Veljovića od pre nepunih mjesec dana da je serijom hapšenja spriječen krvavi niz ubistava u Srbiji i Crnoj Gori, a da će policije Srbije i Crne Gore uspjeti da rasvijetle rat osvetama među kriminalnim klanovima.

Izjava direktora Veljovića usljedila je pošto je, prema policijskim sumnjama, aprilsko ubistvo Nikole Bojovića, rođenog brata Luke Bojovića, jednog od vođa nekadašnjeg zemunskog klana, u potpunosti razriješeno. Kao direktni izvršilac osumnjičen je Vranjanac Saša Cvetanović (32), zvani Pit Bul, njegov saučesnik Nikšićanin Ratko Koljenšić (36), organizator zločina Miloš Delibašić (29), a sve po nalogu Slobodana Šaranovića (74).

Beogradske Večernje novosti su tada pisale kako je rasvjetljavanje ubistva Nikole Bojovića, kao i Miloša Vidakovića početkom avgusta u centru Budve, bilo rezultat međunarodne saradnje policija Srbije i Crne Gore.

U ponedeljak je pogibijom Đurovića rat dvije familije možda nastavljen. ,,Đurović je imao neprijatelje, a zna se i da je bio na famoznom spisku za osvetu Slobodana Šaranovića,” kazao je izvor beogradskog tabloida Kurir iz crnogorske policije.

Najjači sukob u srpsko-crnogorskom podzemlju posljednje decenije počeo je 28. jula 2009. kada je nestao Slobodan Radonjić, sin Šaranovićevog kuma Danila. Tokom potrage za njegovim ubicama, Branislav Šaranović (Slobodanov rođeni brat) vlasnik beogradskog kazina Slavija i Radonjić došli su do imena Luke Đurovića, Bojovićevog čovjeka iz Crne Gore, koji je, prema operativnim saznanjima, umiješan u nestanak mladića.

Radonjić je, kako je utvrđeno, izašao iz svog stana kako bi se vidio sa Đurovićem i Milanom Vujovićem, bliskim saradnicima Luke Bojovića. Podaci do kojih je istragom došla policija, ali i porodica Radonjić, govore da mu se po ulasku u Đurovićev automobil gubi svaki trag. Sumnja se da je on otet, a potom i ubijen. Tijelo nikada nije pronađeno, a, kako se sumnja, motiv otmice i ubistva Slobodana Radonjića krije se u neraščišćenim računima oko trgovine kokainom.

Pošto je sumnja pala na Đurovića, kumovi Radonjić i Šaranović pokušavali su da do njega dođu i ubijeni su obojica. Branislav Šaranović je usmrćen u sačekuši 2009. pred svojom kućom na Dedinju, a njegov kum Danilo septembra 2011. godine u Zemunu. Policija pretpostavlja da se iza ubistva Danila Radonjića i njegovog suvozača Dženana Ramovića iz Bara kriju, opet, Đurović i Vujović.

Slobodan Šaranović je ponudio novčanu nagradu za informacije koje bi dovele do otkrivanja identiteta nalogodavca ubistva njegovog brata. Tada je govorio kako ne želi ,,krvnu osvetu”. Poslije nekog vremena u Beograd je poslao navodno dvojicu svojih tjelohranitelja kako bi likvidirali Luku Bojovića, koga je označio kao čovjeka koji je naručio smrt Branislava Šaranovića.

Taj zločin je spriječen. Policija sumnja da je Slobodan Šaranović, kako bi osvetio brata, angažovao sestrića Miloša Delibašića (29) iz Beograda. Delibašić je postao poznat policiji poslije pljačke Izrael dajmond centra na Terazijama u Beogradu 2008, iz koga je ukrao nakit vrijedan dva i po miliona eura. Delibašić je, prema nezvaničnim informacijama, po nalogu Šaranovića organizovao likvidaciju Nikole Bojovića.

Radi toga je Delibašić iz Crne Gore u Beograd poslao dva čovjeka – Ratka Koljenšića, kao tipera, i Sašu Cvetanovića – direktnog izvršioca. Bojović je ubijen 29. aprila ove godine. Ubica je bio maskiran kačketom i kragnom prsluka.

Luka Đurović i Filip Korać, dvojica najbližih saradnika Luke Bojovića, kako saznaje Blic, bili su mete plaćeničke grupe Miloša Delibašića, čija je ubistva naredio i unaprijed platio Slobodan Šaranović. Likvidacije Đurovića i Koraća planirane su zbog njihove bliskosti sa Bojovićem. Đurović, naime, u kriminalnim krugovima važi za Bojovićevog glavnog saradnika u Crnoj Gori, dok je Korać najvažniji Bojovićev saradnik u Srbiji.

Đurović se u ,,bijeloj knjizi” ili dokumentu OCTA – Procjena opasnosti od organizovanog kriminala u Crnoj Gori, navodi kao vođa najjačeg klana u Baru. U tom dokumentu stoji kako u Baru stalno ,,operiše” šest kriminalnih grupa, koje se bave raznim nelegalnim poslovima, mahom švercom droge, zelenašenjem, reketiranjem i pranjem para, te da Đurović drži primat. Policija vjeruje da je po hijerarhijskom uređenju, broju članova, vezama u inostranstvu, ali i finansijskoj moći, Đurovićeva grupa u Baru bila najorganizovanija i najjača.

Luka Đurović je u rodnom Baru, u srednjoškolskim danima, bio poznat kao akter nekoliko tuča. Ime u svijetu kriminala Luka Đurović sticao je daleko od Crne Gore, koju je napustio još sredinom 1990-ih. Životni put ga je vodio po evropskim prijestonicama. Reputaciju sa one strane zakona, kako tvrde upućeni, stekao je najviše kroz zajedničke operacije sa liderom zemunskog klana imenjakom Bojovićem.

Otkako mu se ime pojavilo u operaciji Šah-mat italijanske policije, koja ga je teretila za šverc kokaina, Đurovićev manevarski prostor u Evropi se brzo smanjio, nakon čega se vratio u Crnu Goru, gdje ima suprugu i sina. Kasnije je, zbog nedostatka dokaza, oslobođen optužbi za međunarodni šverc kokaina u toj akciji italijanske policije.

Opet prema Blicu, Luka Đurović je poslije nestanka Slobodana Radonjića pobjegao iz Crne Gore i krio se u Zapadnoj Evropi, ali se često sa suprugom i porodicom sastajao u Sloveniji. Znao je da Danilo Radonjić traga za njim. U Crnu Goru vratio se 2011. poslije ubistva Danila Radonjića, kao slobodan čovjek, koji otvara kafiće u Baru, kazao je za beogradski list izvor upoznat sa istragom.

U protekloj godini gotovo da nije išao nigdje dalje od primorja tako da je živio na relaciji Bar-Budva-Kotor-Podgorica. Sve to vrijeme izbjegavao je incidente, a njegovi lokali posebno su bili na udaru policije nakon ubistva braće Gojačanin.

Đurović je godinama povezivan sa mnogim sumnjivim poslovima. Dovođen je u vezu sa nekoliko mafijaških likvidacija, pokušaja ubistava, pa i nestanka više osoba sa područja Crne Gore, a sve, navodno, zbog sukobljenih interesa u narko-biznisu. No, policija nikada Đurovića nije hapsila zbog sumnje da je učestvovao u nekom ubistvu. Nikada nije osuđivan i protiv njega nije vođen nijedan sudski postupak.

Krajem jula su mediji objavili da je akcijom policija Crne Gore i Srbije spriječeno ubistvo vođe barskog klana Luke Đurovića, ali i dvojice kriminalaca u Baru i Kotoru. Dodali su i da je u Beogradu planirana likvidacija jednog poznatog biznismena, crnogorskog porijekla, koji se u protekloj deceniji povezivao sa brojnim mafijaškim obračunima.

Krajem avgusta barska policija je uhapsila Sinišu Milića, bivšeg pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice srpske policije, koji je radio kao obezbjeđenje Luke Đurovića. Dva dana kasnije Miliću je izrečena mjera zabrane ulaska u Crnu Goru u narednih godinu dana.

Sudija za istragu Višeg suda u Podgorici Miroslav Bašović odredio je ekstradicioni pritvor Šaranoviću i Ratku Koljenšiću, koji su uhapšeni po potjernici Interpola Beograd.

Kako je pisao Blic, u Crnoj Gori Bojovići imaju moćne neprijatelje, među kojima najviše „neraščišćenih računa” imaju sa Budvaninom Ivanom Delićem. Naime, Luka Bojović je u ljeto 2008. naredio Delićevu likvidaciju. No, serijski ubica Luka Kalinić je greškom, umjesto Delića, u Budvi ubio Nikšićanina Gorana Pejovića. Sukob se potom prenio u Beograd: 2009. ubijeni su Ilija Novović, blizak Lukin saradnik, i Goran Marić, pripadnik klana Sretena Jocića.

Luka Bojović od februara 2012. u španskom zatvoru čeka ekstradiciju. Protiv njega se vode postupci za atentate na Andriju Draškovića i Zorana Nedovića, kada su ubijeni njihovi tjelohranitelji Dejan Živančević i Milutin Jovićić, kao i ubistvo Branka Jevtovića Jorge.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

HAPŠENJA U SLUČAJU SUROVE LIKVIDACIJU DVOJICE CETINJANA: Spisak osumnjičenih sve duži

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vijest o hapšenju članova kriminalne grupe koja je, prema prikupljenim dokazima, odgovorna za zločin, tokom gostovanja na Javnom servisu saopštio je vršilac dužnosti šefa sektora kriminalističke policije Lazar Šćepanović. Njegovi navodi potvrđeni su u zvančinom saopštenju medijima, tri dana kasnije

Vijest da je crnogorska policija uspjela donekle da rasvijetli ubistvo dvojice Cetinjana Petra Lipovine i Žarka Pejakovića 6. novembra u Podgorici, jedna je od onih koja je obilježila nedjelju za nama. Lipovina i Pejaković su likvidirani u sred bijela dana u Podgorici, na kružnom toku ka Nikšiću. Ubice su u žrtve ispalile više od 30 hitaca iz automatskog oružja. Lipovina i Pejaković, prema evidenciji bezbjednosnih službi, bili su bliski kavačkom kriminalnom klanu.

Lipovina je krajem 2023, a Pejaković u oktobru 2024. godine napustio Istražni zatvor, pošto u zakonskom roku od tri godine nijesu donesene prvostepene presude u predmetima organizovanog kriminala.

Vijest o hapšenju članova kriminalne grupe koja je, prema prikupljenim dokazima, odgovorna za zločin, tokom gostovanja na Javnom servisu početkom sedmice saopštio je vršilac dužnosti šefa sektora kriminalističke policije Lazar Šćepanović.

“Nakon pet dana uspjeli smo da razriješimo ovaj slučaj i to nadljudskim naporima. To je slučaj koji je uznemirio građane, a kriminalne grupe su pokazale bezobzirnost u sred bijela dana. Preko 30 projektila je ispaljeno. Više detalja ne mogu saopštiti, a sveobuhvatni epilog biće nakon policijskih i tužilačkih aktivnosti”, kazao je Šćepanović u emisiji Naglas.  Saopštio  je i da „ ovo djelo karakteriše inostrani element”.

Šćepanovićevi navodi potvrđeni su u zvančinom saopštenju policije  medijima, tri dana kasnije.

„Policijski službenici Sektora za borbu protiv kriminala zajedno sa službenicima Regionalnog centra bezbjednosti Centar, a u koordinaciji sa Višim državnim tužilaštvom u Podgorici, sprovode sveobuhvatne intenzivne aktivnosti u cilju rasvjetljavanja dvostrukog ubistva koje se dogodilo 6. novembra u Podgorici. S tim u vezi, do ovoga trenutka, policija je slobode lišila četiri osobe – A.D., M.M., S.K. i N.U. Oni se sumnjiče za krivična djela kriminalno udruživanje i teško ubistvo. U interesu istrage i složenosti predmeta i krivičnog postupka u ovom momentu ne možemo saopštavati više detalja“, piše u saopštenju policije.

Među uhapšenim osobama nalazi se i dvadesetogodišnja Baranka Nikoleta Uskoković. Ona se sumnjiči se da je članica kriminalne grupe koja je odgovorna za ubistvo dvojice Cetinjana. Tokom saslušanja je iskoristila svoje zakonsko pravo i branila se ćutanjem. Na teret joj stavljaju krivična djela – kriminalno udruživanje, teško ubistvo u saizvršilaštvu i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

MALOLJETNA ŽRTVA PORODIČNOG NASILJA ZAVRŠILA  U NELICENCIRANOM PRIHVATILIŠTU U DANILOVGRADU: Nemar države skriven iza registarskih nejasnoća

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori postoje samo dva licencirana skloništa za djecu bez pratnje. Iako ni jedno od njih nije u Danilovgradu, nedavno je Centar za socijalni rad maloljetnu žrtvu porodičnog nasilja smjestio u sklonište u tom gradu, čime su, prema ocjeni kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, prekršena garantovana prava djeteta

 

 

Registar licenciranih pružalaca usluga skloništa-prihvatilišta za djecu bez pratnje u Crnoj Gori nije sistematski uređen. To se može zaključiti iz Mišljenja zamjenice Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Snežane Mijušković, koja je prethodne sedmice  preporučila Ministarstvu socijalnog staranja da se taj registar uredi kako bi se moglo “bez dileme zaključiti koje je pružanje usluge licencirano, na koju kategoriju se usluga odnosi,  i da sadrži  opis pružene usluge”.

Tom resoru ona je sugerisala i da “u komunikaciji sa centrima za socijalni rad i licenciranim pružaocima usluga utvrdi jasne procedure u odnosu na upućivanje djece i drugih korisnika u skladu sa zakonom i utvrđenim standardima”.

Zamjenica ombudsmana je mišljenje donijela nakon ispitnog postupka,  po pritužbi jedna maloljentice, žrtve porodičnog nasilja iz Danilovgrada. Djevojčica, koja se Zaštitniku žalila na postupanje danilovgradskog Centra za socijalni rad, prema ocjeni Mijušković, bila je pola mjeseca smještana u “sklonište-prihvatilište koje nije licencirano za prijem djece bez pratnje koja su žrtve nasilja”.

“Uz svo razumijevanje potrebe za hitnom reakcijom,  Zaštitnik je mišljenja da se taj postupak ne može opravdati. Smiještanjem djeteta,  koje je u stanju potrebe, u ustanovu, koja nije namijenjena maloljetnicima bez pratnje, koja nema neophodne licence, program za djecu, kao ni obučen kadar za rad sa djecom, krše se brojna garantovana prava djeteta”, navodi se u mišljenju zamjenice Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

Zamjenica Mijušković je primijetila i da “u registru licenciranih usluga nema dovoljno jasnih informacija o kategoriji korisnika na koje se licenca skloništa-prihvatilišta odnosi”. U konkretnom slučaju, ocijenila je,  “to sklonište insistiralo je na zadržavanju djevojčice ne uvažavajući rad i postupanje Centra za socijalni rad kao organa starateljstva”.

Kako su za Monitor kazali u Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, u Danilovgradu trenutno postoji samo jedno licencirano sklonište, ali u opisu usluga koje ono pruža nijesu  navedene maloljetne osobe bez pratnje odraslih.  Za te usluge u Crnoj Gori  licenciran je Dječji dom Mladost u Bijeloj, a za uslugu smještaja u prihvatilištu-skloništu za djecu i mlade koji su žrtve trgovine ljudima  Centar Ljubović.

Licencu da pruža usluge skloništa  u Danilovgradu prvo je  u decembru 2019. godine  dobio NVO Institut za socijalnu i obrazovnu politiku,  čije je odgovorno lice tada bio Mitar Radonjić. U toj NVO je, prema riječima Aleksandra Zubera, glavnog inspektora socijalne i dječje zaštite, od dana dobijanja licence,  pa do 30.  oktobra 2022. godine, obavljeno  ukupno  osam inspekcijskih nadzora, od čega šest  po inicijativi i dva kontrolna nadzora. Utvrđene su, kazao je on Monitoru,  dvije  nepravilnosti, koje su otklonjene,  i podnijet jedan zahtjev za nadzor nad kvalitetom stručnog rada nadležnom ministarstvu.

Zuber objašnjava da je rješenjem Ministarstva javne uprave iz jula 2022.godine, u Registru nevladinih udrženja, obavljena promjena pa je osoba ovlašćena za zastupanje te NVO Milica Đukanović.  Nekoliko  mjeseci kasnije promijenjen je naziv i adresa udruženja , preimenovano je u  NVU Ženska asocijacija.   Te promjene u Statutu NVO ponovo su dovele i inspektore po službenoj dužnosti u sklonište. S obzirom da “nova” NVO niti je imala uslove niti pružala tu vrstu usluga, ubrzo je i ostala bez licence.

Đukanović je, međutim, od sredine prošle godine ovlašćena za zastupanje novoformirane NVO Akcija za ženska i dječja prava (Womens  And Childrens Rights Action) sa sjedištem u Danilovgradu, u koju je poslata djevojčica zbog koje je reagovala zamjenica Zaštitnika. Rješenjem Ministarstva rada i socijalnog staranja, samo nakon četiri mjeseca od osnivanja, toj NVO je izdata i licenca  za obavljanje djelatnosti za uslugu smještaja u prihvatilištu-skloništu za odrasla i stara lica, odnosno odrasla lica sa djetetom koje je žrtva ili svjedok zlostavljanja, zanemarivanja, rodno zasnovanog nasilja, nasilja u porodici i eksploatacije i lica kod kojih postoji opasnost da će postati žrtve. Licenca se odnosi na pružanje usluga šest  korisnika/ca crnogorkim državljanima  sa prebivalištem na teritoriji države, strancu sa odobrenim privremenim boravkom ili stalnim boravkom u drzavi, azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom, na rok važenja od šest godina.

Između ostale neophodne dokumentacije, kaže Zuber, u rješenju o dobijanju licence,  piše i da je NVU dostavila ugovore  o djelu za poslove stručnog radnika u skloništu za odrasla i stara lica, odnosno odrasla lica sa djetetom koje je žrtva ili svjedok zlostavljanja, zanemarivanja, rodno zasnovanog nasilja, nasilja u porodici i eksploatacije i lica kod kojih postoji opasnost da će postati žrtve. Takođe i ugovore za još nekoliko saradnika.

“Nakon dobijanja licence, u NVU Akcija za ženska i dječja prava,  izvršena su dva inspekcijska nadzora po inicijativi, kojom prilikom nije nađen osnov za preduzimanje mjera iz nadležnosti inspektora za socijalnu i dječju zaštitu. Međutim, zbog sumnje da je pružalac usluge zaključio sporne ugovore sa zaposlenima, jedna inicijativa proslijeđena je inspekciji rada na dalju nadležnost”,  kaže Zuber.

Iz Ministarstva podsjećaju da se “djeca mogu  smještati i u hraniteljske porodice, to jest,  mogu koristiti uslugu porodični smještaj-hraniteljstvo“. U našoj državi trenutno je 263 licencirana pružaoca usluge porodični smještaj-hraniteljstvo,a  353 djece je smješteno u hraniteljske porodice.

“Ministarstvo sprovodi aktivnosti na poboljšanju kvaliteta informacija u registru. U oktobru 2024. godine je formirana radna grupa koja će raditi na izmjenama i dopunama Pravilnika o sadržaju baze podataka i sadržaju i načinu vođenja evidencija u socijalnoj i dječjoj zaštiti…Komunikacija i saradnja centara za socijalni rad i licenciranih pružalaca usluge smještaja u prihvatilištu-skloništu za djecu žrtve porodičnog nasilja i djecu žrtve trgovine ljudima se odvija u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti i Pravilnikom o bližim uslovima za pružanje i korišćenje, normativima i minimalnim standardima usluge smještaja u prihvatilištu “,  kazali su Monitoru u Ministarstvu.

Objašnjavaju da su u Strategiji deinstitucionalizacije, za period od 2025. do 2028. godine s Akcionim planom za 2025. godinu, prepoznata  djeca bez pratnje kao jedna od ciljnih grupa, tako da će se , tvrde, u budućem periodu raditi na razvoju usluga i za njih.

Ministarstvo, obećavaju,  planira da u narednom periodu otvori prihvatilište-sklonište za djecu bez pratnje roditelja, odnosno staratelja.  Kažu da je, u saradnji sa Evropskom unijom, započeta  rekonstrukcija objekta u kome će biti otvoreno sklonište-prihvatilište za djecu bez pratnje. Istim projektom, planirano je i otvaranje svratišta za djecu zatečenu u prosjačenju, kao i prostor za beskućnike. Sproveden je postupak javnih nabavki i potpisan je ugovor sa izvođačem radova, koji bi trebao da počnu krajem novembra 2024. a završeni, sredinom naredne godine.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMRT PORODILJE IZ ULCINJA U BARSKOJ BOLNICI: Dug put do istine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo je pokrenulo istragu o smrti mlade Ulcinjanke Drite Tafe koja je umrla u subotu od komplikacija izazvanih porođajem u Opštoj bolnici u Baru sredinom septembra. Govori se i o nizu drugih tragičnih slučajeva, ali još niko nije spreman da za to preuzme odgovornost iako su sada javnost, a posebno žene, glasnije nego ikada ranije

 

 

Ako smo ranije imali nadu da će se istina o slučaju brzo utvrditi,  nakon nalaza nekakve komisije i izjava direktora Opšte bolnice u Baru Igora Karišika svjesni smo da nas čeka dug i težak put da bi saznali istinu“, kaže za Monitor Hatidže Neljaj,.direktorka ulcinjskog SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja.

Ona ističe da u saradnji sa drugim ženskim organizacijama sa kojima su u Ulcinju u četvrtak organizovali protestno okupljanje pod nazivom Želimo istinu za Dritu,  neće stati. “Dugujemo to Driti, Asmiri, Ajli, Naidi i svim drugim ženama, njihovoj djeci i sebi samima“, poručila je Neljaj.

Iz barske bolnice su kazali, da se tri dana nakon smrti porodilje nijesu oglašavali, “kako bi se provjerile sve činjenice uvidom u postojeću medicinsku dokumentaciju i uzele izjave od svih učesnika u liječenju pacijentkinja Drite Tafa i Asmire Aljošević“.

“Komisija za kontrolu kvaliteta u Opštoj bolnici Bar zaključila je da su u liječenju tih porodilja ispoštovana sva medicinska načela i sva pravila struke, u skladu sa trenutno važećim protokolima“, izjavio je Igor Karišik,  direktor te zdravstvene institucije.

Driti Tafi je 13. septembra urađen treći carski rez. No, tom prilikom je došlo do podvezivanja mokraćovoda. Tafa je hitno upućena u Klinički centar Crne Gore (KCCG), gdje joj je instalirana spoljašnja sonda, kako ne bi došlo do zastoja bubrega. Nakon novih analiza i snimanja, postavljena joj je sonda u organizam, ali je brzo došlo do sepse i u subotu, 2. novembra, Drita je preminula.

Dr Karišik tvrdi da je u barskoj bolnici komplikacija brzo prepoznata i da je pravovremeno reagovano. “Da nije bilo prepoznavanja komplikacije, radilo bi se o ljekarskoj grešci. Da nije pravovremeno reagovano, govorili bismo o krivici. Oba elementa greške i krivice u ovom slučaju nema”, istakao je.

Nakon reakcija javnosti, lokalnih vlasti u Ulcinju, poslanika i civilnog društva oglasio se i ministar zdravlja Vojislav Šimun. Napominjući da će svi odgovorni biti procesuirani u skladu sa zakonom, on je rekao da je u barsku bolnicu upućena zdravstveno-sanitarna inspekcija i da su formirani operativni timovi koji će ispitati slučaj. Najavio je da će njegov resor sprovesti i samostalnu detaljnu istragu, formirati eksternu komisiju sastavljenu od stručnih članova iz regionalnih zdravstvenih centara i EU, kako bi imali nepristrasan pristup u rasvjetljavanju slučaja smrti porodilje Drite Tafe.

Sprovedena je obdukcija i čeka se izvještaj. Istragu je otvorilo i Više državno tužilaštvo u Podgorici.

Dritina porodica je protiv doktorice u bolnici u Baru, koja je vodila njenu trudnoću i izvršila hiruršku intervenciju, pokrenula sudski postupak. „Moja sestra je dovedena u bolnicu u odličnom zdrastvenom stanju, bez ikakvih tegoba.  Poslije porođaja uslijedile su  komplikacije. Pitali smo doktoricu, jer je operacija trajala dva i po sata, kako je protekla, doktorica je rekla da je sve u redu. Sestra je od početka imala bolove, oni su rekli da je to normalno poslije porođaja“, kaže njen brat Ejub Zatović.

On upozorava da se tragedija koja se desila njima, sjutra može  desiti nekom drugom. “Podnijeli smo krivične prijave, dali izjave u policiji. Na ovome nećemo stati. Boriću se do kraja, zbog svoje sestre, zbog drugih žena, majki, sestara“, poručio je on.

Dan nakon Dritinog porođaja u bolnici u Baru se porodila još jedna Ulcinjanka,  26-ogodišnja Asmira Aljošević, takođe carskim rezom. Njena majka, Bukurija Lukolić, kaže da se gotovo dva mjeseca Asmira nalazi na intenzivnoj njezi u KCCG u Podgorici. “Moja kćerka je bila životno ugrožena, 22 dana je nakon porođaja bila u komi. Da bi joj spasili život uklonjeni su joj materica i jajnici. Za to neko mora da odgovara“ poručuje ona.

Podsjećamo, u KCCG  je prije  tri godine, dva dana nakon porođaja carskim rezom u barskj bolnici, preminula Ajla Hot. I ona je, kao i Drita, ostavila za sobom troje djece. “Ne znam što je još potrebno da se desi da bi se nešto preduzelo. Oni tačno znaju koji tim i ko je grešku napravio“, tvrdi njen suprug Zlatan Hot.

Ulcinjski Institut Punta je u izvještaju objavljenom u septembru ove godine, naveo da se  zdravstvena zaštita trudnica i porodilja u Crnoj Gori, naročito u opštinama Bar i Ulcinj, suočava sa ozbiljnim izazovima. Prema njihovom ispitivanju, oko 44 odsto trudnica/porodilja je bilo nezadovoljno kvalitetom usluga u barskoj bolnici, dok dvostruko više smatra da korupcija utiče na kvalitet zdravstvene njege.

Porodilište u Ulcinju, otvoreno 2005. godine, nema operacionu salu. U njemu je  prošle godine rođena samo jedna beba.

“Sve ovo ukazuje da zdravstveni sistem u oblasti reproduktivnog zdravlja tone u dubine neprofesionalizma, svodeći ustanove u Baru i Ulcinju kao ‘nužno zlo za one koji nemaju’ ili kao biro za savjetovanje i davanje preporuka za pronalaženje najpoželjnije privatne ustanove za pružanje onih usluga koje su zakonom zagorantovane svim pacijentkinjama uz klauzulu zabrane diskriminacije”, naveli su iz Punta Instituta. Oni zaključuju  da je pružanje zdravstvene usluge trudnicama i porodiljama iz opština Ulicnj i Bar na veoma kritičnom nivou zbog raznovrsnih nedostataka koji su ljudske, tehničke i profesionalne prirode.

Ministar Šimun kaže da su formirali Nacionalnu komisiju koja će se baviti unapređenjem stanja u ulcinjskom porodilištu. „Očekujem brzo izvještaj te komisije“ objašnjava on.

Do daljnjeg, porodilje iz Ulcinja idu za Podgoricu, Cetinje, a neke i do Bijelog Polja zbog sigurnijeg porođaja. Sama pomisao na Dritin, Asmirin ili Ajlin slučaj  za trudnice je  traumatična.

 

                                                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo