Peticija je potpisana. Mještani Bjelopavlića rekli su svoje – ne žele da se kod manastira Ždrebaonik sagradi objekat za djecu s posebnim potrebama. Koliko je u ovoj zemlji teško riješiti pitanje djece s posebnim potrebama, svjedoči i činjenica da u ovom slučaju nijesu suprotstavljene, kako je uobičajeno, dvije strane već – četiri. Ministarstvo rada i socijalnog staranja gura svoju priču, lokalna vlast drugu, mještani treću, a roditeljima čija djeca trebaju pomoć ostala je – četvrta varijanta. Pa, kako bude. PETICIJA: Iako su se mještani MZ Gorica, koji su potpisivali peticiju protiv izgradnje objekata za djecu s posebnim potrebama nedavno izvinili roditeljima iz danilovgradske NVO Rastimo zajedno zbog neprijatnosti koje su imali od protivnika gradnje Centra – ostali su pri svome. Protive se gradnji. I tačka. A za to vrijeme Udruženje roditelja djece sa smetnjama u razvoju želi da obezbijedi prostorije za svoj rad. Bilo gdje. Samo da ih konačno dobiju.
Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja nagovijestili su kako će u kućama koje bi se gradile na toj lokaciji biti smještena i sva djeca sa smetnjama u razvoju bez roditeljskog staranja iz Crne Gore. Među njima bi moglo biti i desetoro iz Zavoda Komanski most. A gradonačelnik Danilovgrada Branislav Đuranović ustvrdio je da će tamo boraviti samo djeca iz njegove opštine.
Šta će se, zapravo, desiti – još se ne zna. No, na Facebook grupi za podršku peticiji mještana pojavio se i komentar da će djecu “ošuriti kao svinje” ako kuće tamo budu izgrađene. Predstavnici dvije stotine potpisnika peticije na sastanku s roditeljima okupljenim u NVO Rastimo zajedno objasnili su da su prilikom potpisivanja peticije ,,postojali određeni propusti” zbog kojih su se roditelji uvrijedili. I priča je krenuila dalje.
PO SVOME: Nakon toga su se otvorenim pismom obratili i javnosti, obrazloživši zašto su pokrenuli i potpisivali peticiju. Nijesu, tvrde oni, protiv djece.
,,Građani mjesne zajednice reagovali su peticijom nakon informacija iz medija i dobijene dokumentacije, smatrajući svojim pravom da budu informisani na vrijeme i istinito, protiveći se izgradnji takve institucije van grada, u školskom dvorištu u centru sela, smatrajući takođe da je djeci u takvim institucijama mjesto u gradskoj zoni, kako nalažu standardi EU i UN za djecu s posebnim potrebama. U gradskoj sredini djeca imaju najveće moguće šanse za edukaciju i socijalnu inkluziju, kao pripremu za život. Dakle, građane mjesne zajednice nijesu udostojili bilo kakvom informacijom, smatrajući ih u ovom slučaju nebitnim i nedostojnim dekorom. Veoma ružno, složićete se!”.
Ispod ovog pisma, objavljenog u dnevnom listu Vijesti, potpisani su ugledni građani Crne Gore. Među njima i Tomaš Pavličić, penzionisani sudija Ustavnog suda, profesorica Univerziteta dr Gvozdenija Bogetić, bivši ministar zdravlja i poznati ljekar dr Miodrag-Caro Pavličić, Zoran Sekulić, dr Pavle Bogetić, dr Zoran Pavličić, Nevenka Pavličić…
Potpisnici peticije imaju u jednom pravo. Trebali su biti pitani. Jer, suština rada lokalne samouprave i jeste da kreira prostor upravo u saradnji s onima koji će da ga koriste. I da upravo oni budu pitani kako će im okruženje izgledati. I tačno je da treba građani da se pobune kada neko bez njihovog pitanja nešto radi. A intelektualci, logično, treba da predvode to buđenje građanske svijesti i savjesti.
RAZLOZI: No, pitanje je – jesu li mještani Bjelopavlića i oni koji odande potiču imali razloga da ranije reaguju na sve ono što se dešava u njihovom kraju i cijeloj Crnoj Gori.
Koliko li je samo u podgoričkoj i danilovgradskoj opštini plodnog poljoprivrednog zemljišta uništeno, nasuto kamenom i šljunkom i pretvoreno u građevinske parcele na kojima su iznikle zgrade i magacini. I nikome ništa. Oko toga nijesu nikada dizali prašinu.
Prije neki dan objavljen je izvještaj o tome kako je, zbog nepostojanja kolektora otpadnih voda u Nikšiću, zagađena rijeka Zeta. Vodom iz te rijeke natapaju se pašnjaci i povrtnjaci u danilovgradskom kraju. A opština Nikšić nikako da ispuni obećanje i zavši te kolektore. Izostala je peticija zbog višegodišnjeg zagađivanja rijeke i plodova koji rastu iz zemlje koju ta rijeka natapa a koje svi iznosimo na trpeze.
Sjekli su se parkovi pa na njihovim mjestima nicale zgrade. Sjekle su se i stoljetne topole na obali Zete. I nikome ništa. O lošim putevima u tom kraju i problemima s vodovodom svi znaju.
Imali su Bjelopavlići itekako razloga i ranije da upute packe lokalnoj samoupravi i državi. No, izgleda da ih je tek briga za djecu s posebnim potrebama nagnala na građansku reakciju.
Marijana BOJANIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice