Pandemija virusa COVID19 razotkrila je bolesti naše agropolitike. Crna Gora dnevno potroši oko milion i po eura samo na uvoz hrane
Pandemija virusa COVID19 ogolila je agropolitiku u Crnoj Gori. I pokazala sve njene bolesti.
,,Najpouzdaniji pokazatelj kako se država odnosi prema sopstvenoj poljoprivredi je visina izdvajanja iz budžeta za razvoj tog sektora. Ta podrška je tokom posljednjih 10 godina na neobjašnjivo niskom nivou. Ne prelazi 20 miliona eura“, kaže za Monitor profesor Biotehničkog fakulteta UCG-a dr Milan Marković.
Kako je objasnio, prema Nacionalnom programu proizvodnje hrane i razvoja ruralnih područja za period od 2009. do 2013. godine, koji je Vlada usvojila 2008, podrška je trebalo još u 2013. da premaši 35 miliona. ,,Ona je čak smanjena, sa 18 u 2009. na 17,6 miliona u 2013. Smanjene su i premije u stočarstvu (mjera s najvećim brojem korisnika), sa 80 na 70 eura po grlu goveda, a za ovce i koze sa 10 na 8 eura“, ističe dr Marković.
Podaci Monstata produbljuju ovu problematiku. Prema njima, Crna Gora uvozi skoro 6,5 puta više robe nego što izvozi. Približno petina uvoza, oko 18 odsto, otpada na hranu. U 2019. godini smo samo na uvoz hrane potrošili oko 474 miliona eura. Prostom računicom, Crna Gora dnevno potroši oko milion i po eura samo na uvoz prehrambenih proizvoda. Kakve posljedice ovakva spoljno-trgovinska politika može izazvati – pitanje je koje je zabrinulo javnost, odmah nakon zabrana izvoza koje su pristigle iz zemalja regiona i članica Evropske unije.
Poljoprivrednici, ostavljeni na nemilost države koja podstiče uvoz, u neizvjesnosti podižu cijene svojih proizvoda, koji teško pronalaze put do kupaca.
,,Od samog početka pandemije, poljoprivrednici su se suočavali sa ograničenim kretanjem koje je uzrokovalo i ograničeno tržište. Velika neizvjesnost koja je uslijedila uzrokovala je neusklađenost cijena, kao i njihov značajan porast”, kaže za Monitor Marko Maraš, osnivač portala Seljak.me. Njegova platforma, koja mjesečno okuplja oko 60.000 ljudi, u protekle tri godine realizovala je preko 40.000 oglasa iz kategorija stočarstva, biljne proizvodnje, prehrambenih proizvoda i mehanizacije.
Radi suzbijanja posljedica od korona virusa, Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja (MPRR) i Vlada su preduzeli otkup domaćih proizvoda i njihovo ustupanje bolnicama, centrima kolektivnog stanovanja, Crvenom krstu i narodnim kuhinjama, isplate u biljnoj proizvodnji i stočarstvu, otkup jagnjadi za penzionere, kao i besplatno testiranje poljoprivrednih proizvoda u cilju poboljšanja kvaliteta hrane. „Određenom broju proizvođača koji su imali veće količine proizvoda je pružena pomoć u vidu njihovog plasiranja na domaće tržište kroz veće trgovinske lance. No, prodaja njihovih proizvoda je isključivo vezana za turističku sezonu”, objašnjava Maraš.
Pojedini su tokom trajanja pandemije doživjeli pozitivno iskustvo. Profesionalni pčelar i magistar agronomije Radoslav Bele Zečević (26) kaže da pojava korona virusa nije u velikoj mjeri omela pčelare. „Kada su nastupile mjere zabrane međugradskog saobraćaja, brzom reakcijom Saveza pčelarskih organizacija Crne Gore (SPOCG) i MPRR-a izdato je obavještenje da pčelari mogu da putuju do svojih pčelinjaka i da nesmetano obavljaju tekuće radnje na pčelinjacima. Da to nije urađeno, sa sigurnošću tvrdim da bi pčelinjaci u Crnoj Gori bili desetkovani, jer je to bio period izimljavanja i pripreme pčelinjih zajednica za pašu, kada je potrebno raditi vrlo intenzivno”, objašnjava Zečević. On je, inače, odbranio magistarski rad na temu iz pčelarstva i tako postao prvi u Crnoj Gori sa diplomom iz ove oblasti.
Zečević kaže da je MPRR, u saradnji sa SPOCG, pomoglo pčelarima pri nabavci ljekova protiv varoe i matica po regresiranim cijenama. Pčelari iz centralnog i sjevernog regiona dobili su besplatno po dva kilograma šećera po košnici za prihranu pčelinjih zajednica. Pčelari iz južnog regiona – dvaput više. „Podrška je trebalo da bude podjednaka i veća, jer je za dopunu hrane pčelinjim zajednicama za zimu potrebno mnogo više”, objašnjava.
Profesor Milan Marković osvrnuo se i na studiju Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO) iz 2014. godine, koja pokazuje da je direktna podrška poljoprivrednicima po hektaru korišćenog poljoprivrednog zemljišta u Crnoj Gori bila 27 eura. ,,U Makedoniji je iznosila 77, u Srbiji 61, u Hrvatskoj 257, a u EU 27 283 eura. I danas je ona kod nas oko 30 eura po hektaru, a ubismo se pričajući kako smo u EU integracijama lider u regionu“, ističe dr Marković.
U proteklih 10 godina, nijedan od tri ministra, koliko ih je prošlo kroz ovaj sektor, nije se zalagao za veću podršku.
Problem podrške u poljoprivredi je usko povezan sa činjenicom da nemamo organizovana udruženja poljoprivrednih proizvođača, smatra Maraš.
Nadležni, među kojima je i Privredna komora, od 2018. godine promovišu kampanju Kupujmo domaće. No, Maraš evo tri godine pokušava da stupi u kontakt sa njima, kako bi ostvarili saradnju, ali ne nailazi na odaziv. Smatra da je kampanja više orijentisana ka podizanju nivoa svijesti kod potrošača: „Ne postoje kampanje koje regulišu cijene i svaki proizvođač može da cijeni svoj proizvod koliko misli da treba. Kreiranje udruženja može da reguliše ovu situaciju, ali i da normalizuje tržište”.
Nema podataka o tome koliko se stvarno utroši godišnje za podršku poljoprivredi. ,,Nema ni dileme da stvarna podrška ni izdaleka ne odgovara prenaduvanim planovima agrobudžeta. Ranije sam postavio pitanje – koliko je u 2019. godini od planiranih 32,7 miliona eura za mjere ruralnog razvoja ili od 21,5 miliona eura IPARD sredstava utrošeno. Odgovora nema. Nema ni podataka niti evidencije da je i jedan jedini euro isplaćen u prošloj godini iz IPARD-a“, upozorava profesor Marković.
Ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade Milutin Simović uspješan je u obmanjivanju javnosti pričom kako se sve više ulaže. ,,Kada se pogledaju ukupni iznosi agrobudžeta u posljednje tri godine (39,9 u 2018, 52,3 u 2019. i čak 60,7 miliona eura u 2020), ispada da je tako. Papir trpi sve pa tako i očiglednu obmanu. Za te godine je, iz budžeta, za programe poljoprivrede i ribarstva, opredijeljeno redom: 16,8 miliona u 2018, 19,6 iduće godine i 20,8 miliona eura u tekućoj godini. Valjda da bi se ovo prikrilo, u agrobudžet su stavljane i nerealno visoki iznosi donacija. Za 2020. godinu stoji da donacije iznose oko 27,3 miliona eura, što je za gotovo 7 miliona eura više novca nego iz nacionalnog budžeta. Ministar Simović se još i hvali time kako su nam donacije glavni izvor podrške poljoprivredi. Za sličan primjer u svijetu ne znam“, kaže dr Marković.
„Moramo ozbiljno shvatiti činjenicu da postoji veliki broj imanja koja se ne koriste. Neophodno je da poljoprivredna zemljišta budu aktivna, bilo da ih obrađuje vlasnik ili neko drugi. Moraju se kreirati mjere za ljude koji nemaju poljoprivrednu pozadinu (nemaju zemlju ili ne dolaze iz porodice koja se bavi poljoprivredom) i omogućiti im da počnu da se bave poljoprivredom”, smatra Maraš.
Zahvaljujući činjenici da je na putu EU integracija, Crna Gora ima strateška dokumenta u kojima je politika podrške usklađena s onom u EU. No, puko postojanje podrške na papiru – beznačajno je. Na moguće posljedice, hladno nas je upozorila korona kriza.
Andrea JELIĆ