Povežite se sa nama

Izdvojeno

PODJELE UNUTAR PRAVOSLAVNE CRKVE ZBOG PUTINOVE AGRESIJE NA UKRAJINU: Mitropolit Joanikije u ulozi glasnogovornika Kremlja

Objavljeno prije

na

EP je prvi put eksplicitno izrazio „zabrinutost zbog pokušaja Pravoslavne crkve u zemljama kao što su Srbija, Crna Gora i BiH, a posebno u njenom entitetu RS, da promovišu Rusiju kao zaštitnicu tradicionalnih porodičnih vrijednosti i učvršćuje odnose između države i crkve“. Patrijarh  Porfirije je tokom susreta sa šefom Delegacije EU u Srbiji Manuelom Žiofreom kazao da se SPC ne prepoznaje u kvalifikacijama EP-a „zbog toga što ne odgovaraju stvarnosti“

 

 

Evropski parlament (EP) je 9. marta donio rezoluciju kojom se osuđuju pokušaji Rusije da iskoristi napetosti među etničkim grupama na Zapadnom Balkanu kako bi raspirila sukobe i podijelila zajednice u cilju destabilizacije  regiona.

Na iznenađenje mnogih, EP je prvi put eksplicitno izrazio „zabrinutost zbog pokušaja Pravoslavne crkve u zemljama kao što su Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina, a posebno u njenom entitetu Republici Srpskoj, da promovišu Rusiju kao zaštitnicu tradicionalnih porodičnih vrijednosti i učvršćuje odnose između države i crkve“. Ubzo je reagovala informativna služba Srpske pravoslavne crkve (SPC) osudivši „stavlјanje SPC u ulogu uzročnika ‘napetosti među etničkim grupama na Zapadnom Balkanu“ te da je takav stav rezolucije „suprotan činjenicama i zalaganju crkve u svakodnevnom životu“. Srpska crkva je takođe ustvrdila da je njeno pominjanje „zasnovano isklјučivo na dubokim istorijskim predrasudama i tendenciozno kreiranim stereotipima“ koje „nije iznenađujuće, ali, svakako, jeste duboko razočaravajuće“.

Patrijarh srpski Porfirije Perić je 15. marta tokom susreta sa šefom Delegacije Evropske unije u Srbiji ambasadorom Emanuelom Žiofreom potvrdio da se SPC ne prepoznaje u kvalifikacijama rezolucije EP-a „zbog toga što ne odgovaraju stvarnosti“. Srpski patrijarh je takođe nekoliko puta pozvao vjerni narod da se moli za mir jer „rat nikome nikada nije doneo dobro“. Patrijarh je namjerno izbjegao detaljnije se odrediti o ratu i slijedi liniju svog rođaka i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Sa druge strane, posmatrači i analitičari primjećuju da je SPC do sada jedina crkva koja dosljedno ćuti na rusku invaziju i razaranje Ukrajine. SPC je odbila zajedno sa patrijarsima drugih pravoslavnih crkvi osuditi bezumne postupke Kremlja koji, osim masovnog ubijanja civila, granatira i ruši pravoslavne crkve i hramove širom Ukrajine.

Prošle nedjelje mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije Mićović je istupio iz navodno „neutralne pozicije“ koju zauzima Srbija i njena Patrijaršija. U besjedi nakon liturgije na Nedjelju pobjede pravoslavlja je prvo abolirao boljševičko-komunističku Rusiju za zločine i krvavi progon miliona pravoslavnih vjernika, sveštenika i arhijereja i izjavio da je zapravo „zlo bezbožništva, ateizma i komunizma došlo iz protestantske Evrope“. Ovakvu istorijsku novost nije ni probao pojasniti. Onda se osvrnuo na „događaje“ u Ukrajini koji su  „sve posljedice bezbožništva koje se tamo bilo ukorijenilo, i naravno, mnogi svjetski mešetari su tu gledali svoj interes“.

O kakvom se bezbožništvu tu radi je ranije „pojasnio“ Joanikijev brat i književnik Milutin Mićović koji je na društvenim mrežama objavio da je „rat posljedica bolesti, najviše ideološke, koju u posljednje vrijeme širi ‘demokratski NATO’“ i da onaj „ko se ne razumije u Svjetlost i Mir taj ništa ne zna ni o ratu, batrga se u stvarnosti kao zelenski“ (uz očigledno namjerno napisano ime ukrajinskog predsjednika malim slovom kao znak nipodaštavanja). Na kraju je 4. marta književnik Mićović, inače dobitnik državne nagrade Miroslavovo jevanđelje, nejevanđeovski se zapitao „Šta misle ove Crnogorci? Hoće li i oni u ukrajince?“ (uz ponovo napisano Ukrajinci malim slovom vjerovatno iz istih pobuda omalovažavanja).

Mitropolit Joanikije je dalje u besjedi nastavio da se moramo „saosjećati sa pravoslavnim narodom u Ukrajini, prije svega da se molimo za taj narod koji se, nažalost, međusobno zavadio, a i kod nas ima mnogo podjela i zavađa“. Mitropolit je još obznanio „otkrovenje“ čiji stil po mnogima neodoljivo podsjeća na Putinovog propagandistu Mariju Zaharovu, da je „ i Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina kao i da se ovdje kao i u Ukrajini naprave podjela i da nažalost dođe do sukoba kao što je došlo u Ukrajini“.

Na kraju besjede Joanikije je priznao da je „danas najteže Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi, našoj braći koju predvodi blaženjejši mitropolit Onufrije“ opet prećutavši o kakvim se teškoćama radi.

Mitropolit Onufrije je poglavar Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini čiji zvanični naziv je Ukrajinska pravoslavna crkva- Moskovski patrijarhat (UPC-MP) i nju SPC i Joanikije smatraju za „kanonsku pravoslavnu crkvu koja je u jedinstvu sa Moskovskom patrijaršijom i sa svim drugim pravoslavnim crkvama u Vaseljeni“. Onufrijeva ruska crkva ima podršku oko 20 odsto ukrajinske populacije pretežno raspoređene na istoku zemlje koji trenutno podnosi glavni udar ruske agresije. Pravoslavna crkva u Ukrajini koju je priznala Vaseljenska patrijaršija (Majka-Crkva svih pravoslavnih sa sjedištem u Carigradu) ima podršku oko 65 odsto ukrajinskog stanovništva. Nju je  kao jedinu kanonsku crkvu priznala i Aleksandrijska patrijaršija zajedno sa grčkom i kiparskom crkvom, a procedura priznanja je pokrenuta i u još nekoliko pravoslavnih crkvi.

Nakon priznanja Pravoslavne crkve u Ukrajini, Moskvovska patrijaršija koju predvodi patrijarh Kiril Gunđajev je prekinula sve veze sa drugim crkvama koje su je priznale i krenula u uspostavljanje paralelne raskolničke pravoslavne crkve na globalnom nivou. U toj namjeri Ruska crkva najviše računa na SPC koja se još nije usudila da uđe u otvoreni raskol sa Carigradom i drugim crkvama za račun Moskve. Moskovski patrijarh Kiril je, po dokumentima iz arhiva tajnih službi na kratko otvorenim po raspadu Sovjetskog Saveza, još u mladosti postao doušnik i agent zloglasnog KGB-a pod kodnim imenom Mikhailov i kao sveštenik RPC je zastupao boljševičke stavove pred Svjetskim savezom crkava u Ženevi kako u Sovjetskom Savezu nema progona vjernika i crkve. Kasnije je Kiril postao poznat po raskalašnom i luksuznom životu i po trgovini cigaretama koje su odlukom Kremlja bile oslobođene akciza i koje je preprodavao na domaćem tržištu gdje je Ruska crkva zaradila milijarde dolara, a mnogi ga optužuju da su dodatne milijarde završile u njegovom džepu. Mnogi smatraju da stoga nije nikakvo čudo što Kiril podržava agresiju Vladimira Putina koji je i sam bio agent KGB-a

Očito je da više  nema više podjele među pravoslavnom braćom u Ukrajini koja se pričinjava Joanikiju. Za razliku od svog šefa Kirila, Onufrije je od početka rata pozvao svoj vjerni narod na jedinstvo i odbranu teritorijalnog suvereniteta i slobode Ukrajine i nazvao Putina bratoubicom zbog oružane agresije. Onufrije je opet prije nedjelju dana istakao da je njegova crkva –„crkva ukrajinskog naroda“ i da Ukrajina „prolazi kroz tešku golgotu izazvanu napadom na našu zemlju od strane trupa Ruske Federacije“ dodavši da „je poginuo veliki broj civila, uključujući starce, žene i đecu; uništena je humanitarna infrastruktura – bolnice, porodilišta, škole, sirotišta; a preživjeli su primorani da napušte svoje domove“. Do sada je sedam eparhija Ruske crkve u Ukrajini (UPC-MP) odlučilo da se više ne moli za patrijarha Kirila na liturgiji zbog njegove podrške agresiji dok se čitava Ruska crkva u Ukrajini moli za ukrajinsku armiju da se uspješno odupre agresoru. Takođe 280 sveštenika i monaha Ruske crkve u Rusiji je potpisalo javni apel kremaljskim nalogodavcima da prekinu krvoproliće navodeći da „ljudi koji daju ubilačka naređenja, idu ne u (vječni) život, nego u vječnu muku“ direktno aludirajući na Putina i njegovu kliku zbog bratoubilaštva. Ruska parohija Svetog Nikolaja u Amsterdamu je javno osudila ponašanje patrijarha Kirila i nakon prijetnji ruske ambasade napustila RPC i stavila se pod jurisdikciju Vaseljenske patrijaršije.

Do sada su ruske invazione trupe razorile ili teško oštetile 28 pravoslavnih sabornih hramova i crkvi uključujući i veliki saborni hram u Harkovu, na istoku zemlje. Na sajtu Onufrijeve crkve se detaljno navode razaranja hramova i zločini nad vjernicima koje vrše Putinove trupe.

Sve ove vijesti su glasno prećutane od strane mitropolita Joanikija i ostalih arhijereja SPC-a. Na portalu Mitropolije crnogorsko-primorske nema nijedne vijesti o stradanju pravoslavnih Ukrajinaca od ruke velikoruskog agresora već se kao vijest iz Ukrajine navodi upad u manastir Svete Trojice na zapadu Ukrajine i kako su neki manastiri opljačkani i monaštvu prijećeno od strane ukrajinskih ekstremista. Portal Mitropolije kao i SPC-a je glasno prećutao apel preko 300 svjetskih pravoslavnih teologa i profesora bogoslovije kojim se osuđuje „podrška mnogih iz jerarhije Moskovske patrijaršije ratu predsjednika Vladimira Putina protiv Ukrajine“ koja je „ukorijenjena u obliku etno-filetističkoga religioznoga fundamentalizma, totalitarnoga karaktera, koji je nazvan „ruski svijet”. Bogoslovi teolozi navode da je  „načelo etničke organizacije Crkve osuđeno na (svepravoslavnom ) Carigradskome saboru 1872. godine. A to lažno učenje o etnofiletizmu je zapravo osnova ideologije ‘ruskoga svijeta“. Mnogi istu ideologiju prepoznaju u Srpskoj crkvi i konceptu „srpskog sveta“.

Onufrije je tokom protestnih litija Mitropolije crnogorsko-primorske nakon izglasavanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti davao snažnu podršku pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori i lično učestvovao u velikoj litiji u Podgorici zajedno sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem Radovićem. Joanikije i SPC su mu se „odužili“ ćutanjem   i podrškom Putinovom narativu. Za utjehu Ukrajincima ostaje simbolično sakupljanje humanitarne pomoći koje će SPC poslati Onufriju u Kijev, ako ga do tada Rusi ne sravne sa zemljom.

„Mi ne dijelimo i ne opredjeljujemo se politički između Rusa i Ukrajinaca, volimo ih jer su to naša braća“, ne trepnuvši zaključio je Joanikije.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

SDT OTVARA STARE SLUČAJEVE RATNIH ZLOČINA: Dolaze li na red nedodirljivi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početkom ovog mjeseca  SDT je  po naredbi Glavnog specijalnog tužioca  Vladimira Novovića ponovo formirao krivične predmete u slučaju ratnih zločina u logoru Morinj, Bukovici, Kaluđerskom lazu i deportacijama bosanskih izbjeglica. Novović je naredio i analizu postojećih dokumenata i informacija koje se mogu uporediti sa novim dokazima iz Rezidualnog mehanizma u Hagu. Za nove predmete su formirani i specijalni istražni timovi

 

 

Još u oktobru prošle godine Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je najavilo da će u idućih par godina preispitati ranije (neslavno) okončane predmete ratnih zločina na crnogorskoj teritoriji. Prije toga je usvojena Strategija za istraživanje ratnih zločina 2024-2027. sa Akcionim planom od dvije godine koju je inicirao Vrhovni državni tužilac (VDT) Milorad Marković prije ravno godinu dana. SDT je inicirao promjenu Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) kako bi se mogli koristiti dokazi prikupljeni od međunarodnog suda u Hagu u slučajevima ratnih zločina u Crnoj Gori – što je Skupština i usvojila.

Početkom ovog mjeseca je i zvanično objavljeno da je SDT, po naredbi Glavnog specijalnog tužioca (GST) Vladimira Novovića ponovo formirao krivične predmete u slučaju ratnih zločina u logoru Morinj, Bukovici, Kaluđerskom lazu i deportacijama bosanskih izbjeglica. Novović je naredio i analizu postojećih dokumenata i informacija koje se mogu uporediti sa novim dokaza iz Rezidualnog mehanizma u Hagu. Za nove predmete su formirani i specijalni istražni timovi u skladu sa Zakonom, navodi SDT.

Za ratne zločine počinjene tokom ratova 90-tih, Crna Gora je pravosnažno osudila svega 11 osoba, manje od trećine optuženih. To je bilans od 26 godina od kada se počelo sa procesuiranjem ovih teških krivičnih djela. Procesi za tri ključna zločina koji su se desili na našoj teritoriji, Deportacije, Bukovica i Kaluđerski laz doživjeli su fijasko. Svi optuženi pravosnažno su oslobođeni i po zakonu im se ne može ponovo suditi za isti zločin. Niko od tužilačke postave nije snosio posljedice za loš rad. Naprotiv, neki od njih su napredovali u službi.

Od petorice osuđenih u slučaju Klapuh, samo jedan je poslat u zatvor. U predmetu Morinj pravosnažno su osuđene samo četiri osobe najnižeg ranga – stražari i kuvar. Mučenja u vojnoj bazi u Kumboru nisu ni taknuta. Crnogorsko tužilaštvo se nije bavilo komandnom odgovornošću niti ko je otvarao vrata običnom građanstvu da dolazi u logore i po svom nahođenju tuče “ustaše” kako su označavani svi zarobljeni Hrvati, civili i vojnici.

Porodicama bošnjačkih žrtava Deportacija isplaćene su makar finansijske kompenzacije. Hrvatskim logorašima tek predstoji bitka za obeštećenje. Hrvatska je u non-pejperu poslatom krajem godine Podgorici uslovila dalju podršku evropskim integracijama i zatvaranjima pregovaračkih poglavlja rješavanjem obeštećenja logorašima i procesuiranjem drugih zločina.

Zločini na dubrovačkom ratištu, koje Novović u nedavnom saopštenju o novoformiranim predmetima ne pominje, tek trebaju dobiti adekvatnu pažnju – ako bude volje, političke i svake druge. Mali pomak je napravljen krajem juna 2024. kada je Novovićev prethodnik Milivoje Katnić sproveden iz Istažnog zatvora u SDT na ispitivanje zbog sumnje da je počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva za vrijeme okupacije Konavala i Cavtata. Katnića su bivši zatvorenici i zatečeni civili u ranijim izjavama teretili za fizička prebijanja, maltretiranja i ponižavanja uz pljačke i paljevine koje je sprovodio na okupiranom području kao de fakto administrator i oficir KOS-a (vojna Kontraobavještajna služba) od oktobra 1991. do oktobra 1992. Katnić je to sve negirao i optužio svjedoke da lažu. Ovakve optužbe nisu ponukale tužioce da ispitaju navode, niti su spriječile Katnića da dođe na čelo novoformiranog SDT-a u junu 2015. godine. On je navodno trebao predvoditi borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije koja se u praksi svela na progon neprijatelja Đukanovićevog režima. Katnić je već imao dobre reference za položaj GST-a jer je ranije opravosnažio (kao izvjestitelj isto novoformiranog Apelacionog suda) oslobađajuću presudu prijatelju državnog vrha – Branislavu Branu Mićunoviću za teško ubistvo već ranjene osobe na nosilima ispred podgoričke bolnice.

Hrvatska koja je sada poslala non-pejper i za manje ozbiljne stvari je glasno ćutala na izbor Katnića u junu 2015. godine na čelo SDT-a. Nezavisni hrvatski novinari nisu mogli doći do fajlova u kojima se spominju Katnić i Milo Đukanović. Da su se na kraju ipak pronašli zatureni papiri, bilo pod zapadnim pritiskom ili nezavisno, može se vidjeti iz saopštenja nakon saslušavanja Katnića. SDT je osumnjičio Katnića za zločin na osnovu “dokaza prikupljenih od strane nadležnih organa Republike Hrvatske” i dokaznih materijala Tužilaštva u Hagu. Vidjećemo  da li će Novović ići dalje od Katnića koji je javno percipiran  kao poluga i poslušnik tadašnje vlasti. Andrej Plenković je, prije nego će biti  prvi put izabran za hrvatskog premijera u septembru 2016. godine, najavio da će biti “odlična suradnja” između dvije zemlje. “Đukanović i njegov savjetnik Roćen su moji veliki prijatelji”, rekao je.  Čak i da veliko prijateljstvo dovede do novog zaturanja hrvatske arhive, sa crnogorske stane bi trebala postojati obimna dokumentacija Vlade koju je u momentu pripreme i izvršenja agresije na Hrvatsku vodio Đukanović.

U knjizi Srce tame crnogorskog novinara i publiciste Vladimira Jovanovića objavljena su intergralna dokumenta Đukanovićeve Vlade. Iz njih se može vidjeti da je Vlada, ne samo bila upoznata sa planovima Beograda za rat na jugu Hrvatske, već je aktivno i svjesno pripremala rat i kasniju podjelu opljačkane imovine na okupiranom području. Đukanović je javno vodio ratnohuškačku kampanju sa vrijeđanjima Hrvata i onih Crnogoraca i Srba koji su se suprostavljali ratnom bezumlju. Kasnije je u Dubrovniku izjavio žaljenje zbog onoga što su crnogorski građani učinili na tom području. Međutim, Đukanović se nikada nije izvinuo Hrvatskoj za vlastiti govor mržnje i aktivnu ulogu u agresiji – kako pokazuju objavljena vladina dokumenta. Zanimljivo, u trenutku prvog objavljivanja dokumentacije u Jovanovićevoj knjizi 2011. godine gotovo cjelokupni tiraž ekspresno je otkupljen od strane policije i državne bezbjednosti.

Osim napada na Dubrovnik, Đukanovićevo ime se, po komandnoj odgovornosti, dovodi i u vezu sa Deportacijama i Bukovicom (u kojima je direktno učestovao crnogorski MUP). Još je 2012. godine podnešena, uzaludna, prijava VDT-u protiv Đukanovića zbog deportacija najmanje 79 izbjeglih Bošnjaka snagama Radovana Karadžića u BiH. Većina ovih ljudi je zvjerski ubijena, sa izuzetkom onih koji su mogli platiti dželatima svoju slobodu. Podnosioci prijave su se pozvali na svjedočenje bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića koji je rekao da je tadašnje crnogorsko rukovodstvo “sve znalo” dok je Đukanović, kao tadašnji premijer, “najviše znao”. Na naredbi za hapšenje Bošnjaka stoji potpis tadašnjeg ministra policije Pavla Bulatovića koji je kasnije ubijen u Beogradu 2000. godine pod još nerazjašnjenim okolnostima. Ministar naređuje da se postupi po zahtjevu MUP-a Republike Srpske i da “lica muslimanske nacionalnosti koja su došla sa teritorije BiH u Crnu Goru liše slobode i vrate nazad, zbog razmjene za srpske zarobljenike”. Traženo je i da se Srbi vrate na teritoriju Bosne zbog izbjegavanja vojne obaveze. Bulatović i Đukanović su negirali svoju odgovornost. Bulatović se hvalio da je upravo on zaustavio deportacije dok je Đukanović isticao da su ti zločini “orkestrirani iz krugova odanih vojnom i političkom vrhu tadašnje zajedničke države”. Činjenica da je upravo on  bio u krugovima najodanijim predsjedniku Slobodanu Miloševiću su crnogorski tužioci široko zaobišli. Optužena su devetorica funkcionera tadašnje policije i državne bezbjednosti, od kojih je jedan bio i otac sadašnjeg VDT-a. Svi su pravosnažno oslobođeni iako je sud ustanovio da su sve izbjeglice nezakonito lišene slobode (ni za jednog ne postoji rješenje o zadržavanju i službena zabilješka) i da MUP nije bio dužan biti servis policije u BiH.

Miloistički sud je oslobađujuću presudu temeljio na zaključku da “nije dokazano da su optuženi kao pripadnici MUP-a pripadali dijelu oružanih snaga SRJ, niti pak da su bili u službi bilo koje od strana u sukobu i time bili aktivni učesnici u oružanom sukobu”. Samo u tom “slučaju bi za njih bila obavezujuća pravila Međunarodnog prava”. Tone dokumenata Vlade, Haškog tribunala i UN-a da zvanična vlast pod Đukanovićem i Bulatovićem jeste bila strana u sukobu, su za sudsko vijeće zarobljene države bile nebitne. Kako su devetorica oslobođeni, a Pavle i Momir Bulatović odavno pokojni, vidno je da bi Đukanović mogao biti glavni predmet obnovljene istrage. Pavle Bulatović je slovio za šraf i crnogorske i srbijanske vlasti i de fakto se nije ništa suštinski pitao. Brisanje rješenja o zadržavanju i službenih zabilješki policije koji se tiču deportiranih Bošnjaka je nezamislivo kao njegovo solo djelo.

Glavno pitanje ostaje da li Novović ima volje i političko zeleno svjetlo da konačno neko odgovara za prolivenu krv. Do tada će nedodirljivi i dalje moći dijeliti moralne lekcije crnogorskoj javnosti.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAPITALNI BUDŽET ZA 2025. GODINU: Želje, obećanja i poneki projekat

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 64 nova projekta u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, samo njih 11 je prošlo zakonsku proceduru i spada u red „zrelih“ projekata spremnih za realizaciju. Većina ostalih noviteta  (28 projekata) tu su se našli na insistiranje Vlade, kao projekti „od izuzetnog značaja za državu“. Iskustvo uči da mogu proći godine dok oni ne budu konačno spremni. Ali, birači vole te priče

 

 

U nedavno usvojenom budžetu za 2025. godinu za kapitalne investicije namijenjeno je 280 miliona eura. Što bi rekli, prosječno. Tim bi novcem trebalo finansirati ovogodišnje radove na realizaciji 342 projekta ukupne vrijednosti 3,67 milijardi (3.667.000.000 eura).

„Kapitalne investicije su na rekordnom nivou i volio bih da vidim da li građani jedva čekaju da vide sve te projekte”, pohvalio se premijer Milojko Spajić na dan usvajanja budžeta. Podsjetivši, prethodno, kako je program Evropa sad 2 već doveo do obećanog povećanja plata i penzija. Činjenicu da je mnogo onih koji nijesu dobili obećano, pošto su zarade i penzije porasle u iznosu/procentu manjem od onoga koji je najavljivan sa predizbornih bilborda Pokreta Evropa sad, premijer nije komentarisao. Iako bi to iskustvo moglo biti korisno za one koji, slijedeći Spajićeva uputstva, s nestrpljenjem čekaju da vide obećane kapitalne investicije.

Uglavnom, među 342 projekta koja su se našla u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, skoro 280 su ranije započeti – stvarno ili formalno – dok su 64 projekta, procijenjene vrijednosti od 805 miliona, prvi put u budžetu. Taj podatak nas dovodi do prve zanimljivosti  ovogodišnjeg kapitalnog budžeta.

Od pomenuta 64 projekta samo njih 11 u budžet je ušlo sa prošlogodišnje Liste prioritetnih projekata. Tu Listu  zrelih projekata sastavila je Vladina Komisija za ocjenjivanje kapitalnih projekata, u skladu sa zakonskom procedurom a na osnovu priložene dokumentacije. I na njoj su se našli samo projekti potpuno spremni za realizaciju. Kod kojih je urađen glavni projekat i riješeno pitanje eksproprijacije, ukoliko za njom postoji potreba.

Uz njih, u kapitalnom budžetu  našlo se i 28 projekata „od izuzetnog značaja za državu“. Ali, ipak, sa nepotpunom dokumentacijom. Nekoga zato može začuditi što, ako su toliko važni, ti projekti nijesu adekvatno pripremljeni za realizaciju, u skladu sa važećim propisima. Nego im Vlada fata vezu.

Konačno, tu su 22 projekta za koje su tenderi ugovoreni ili raspisani u toku prošle godine. Nije, ipak, precizirano da li se tim tenderima traže izvođači ili projektanti. Ta bi informacija ukazala na stepen njihove pripremljenosti za realizaciju. U svakom slučaju, iz dostupnih podataka proizilazi da je makar trećina novih projekata u kapitalni budžet uvršćena reda radi, sa priličnom izvjesnošću da se do kraja godine neće stići dalje od kamena temeljca. Možda ni do njega.

Među pomenutim projektima od izuzetnog značaja za državu izdvaja se  Stambeni kompleks na Veljem brdu u Podgorici. Status posebnog taj projekat zaslužuje kako namijenjenim novcem tako i evidentnom nepripremljenošću. Stambeno-poslovni kompleks na Veljem brdu je, danas, tek nešto više od ideje koju su javnosti prezentovali premijer Spajić i ministar urbanizma Slaven Radunović. Izazvavši, tako, brojne nedoumice i kontroverze.

Za pripremne radove na izgradnji budućeg (?) naselja na Veljem brdu u kapitalnom budžetu namijenjeno je 10 miliona. To je jedna šestina ukupne  vrijednosti projekta koja je, prema objavljenim podacima Parlamentarne budžetske kancelarije, procijenjena na 60 miliona eura. Prema onome što smo do sada čuli o tom projektu/ideji, stvarna vrijednost investicije morala bi biti višestruko veća.

Najvrijednija planirana investicija u ovogodišnjem kapitalnom budžetu je početak izgradnje druge dionice autoputa od Mateševa do Andrijevice. Iako je za taj posao planirano 100 miliona (više od trećine kapitalnog budžeta ali i manje od 20 odsto planirane vrijednosti tog projekta), od poslanika vladajuće većine u Skupštini čuli smo da on, možda, neće biti započet do kraja godine. Kako je muštulugdžija bio Milan Knežević, predsjednik partije (NDP) iz koje dolazi aktuelna ministarka saobraćaja Maja Vukićević,  upozorenje treba shvatiti za ozbiljno. Vladini zvaničnici se i dalje drže optimističkog scenarija, po kome će davno obećani radovi (paf-paf i ašov u zemlju, najavljivao je premijer još za lanjski septembar), početi krajem ljeta ili na jesen.

Knežević je u parlamentu problematizovao mogućnost da prošlogodišnji predkvalifikacioni tender za izvođača radova na drugoj dionici autoputa bude „poništen“. Zapravo zanemaren. Suštinski, to bi omogućilo da se na tenderu za izvođača prijave i kompanije koje nijesu učestvovale u predkvalifikacijama. Knežević je insistirao da EU i EBRD (Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj) na taj način pokušavaju favorizovati neke evropske kompanije na račun   firmi iz Kine, Turske i Azerbejdžana. Samo nije pojasnio zbog čega bi Crnoj Gori, kao sufinansijeru tog projekta, smetala dodatna konkurencija na strani izvođača zahtjevnog i, iz ovdašnje perspektive, prilično skupog projekta. „Nama je EBRD kredibilan partner i treba da sarađujemo sa njom, ali pitanje ovog granta mi je vrlo nejasno“, kazao je Knežević, pa dodatno razradio: „ Kada vam neko daje pare on vam postavlja i neke uslove… Šta je u pitanju, vrijeme će pokazati. Ali se plašim da prije 2026. godine, ovom dinamikom, nećemo početi da gradimo tu dionicu.“

Eventualno odlaganje početka gradnje druge dionice autoputa nije jedini razlog zbog koga bi građani koji, „jedva čekaju da vide sve te projekte“, prema očekivanjima premijera Spajića, trebalo da se naoružaju strpljenjem.

Uzmimo za primjer izgradnju neophodnih škola i vrtića u Glavnom gradu. Duže od decenije slušamo kako su podgoričke škole prebukirane. Zato neke, poput Osnovne škole Milorad Musa Burzan, rade u pet smjena. Reklo bi se da su u Vladi prepoznali zlu priliku, pa krenuli da problem riješe. Ili koliko-toliko ublaže. U kapitalnom budžetu nailazimo na šest objekata obrazovanja koji će se graditi, odnosno rekonstruisati i nadograđivati uz pomoć kredita Evropske investicione banke. Gradiće se: Druga Gimnazija, osnovne škole na Zabjelu, u City kvartu i Karabuškom polju, a rekonstruisati i nadograditi vrtići na Zabjelu i Momišićima.

Isti objekti, istim redosljedom, uz istog sufinansijera, navedeni su i u kapitalnom budžetu za 2023. Prije nego počnemo klicati hvala vladi i aplaudirati skorom završetku radova – nije škola autoput da se radi duže od tri godine – nekoliko bitnih informacija. Prema Izvještaju o reviziji Predloga zakona o završnom računu budžeta za 2023, koji je prošle godine uradila Državna revizorska institucije (DRI), procenat izvršenja planiranih radova na ovim školama i vrtićima iznosi – 0,00 odsto. U kapitalnom budžetu za prošlu godinu na istim objektima planirani su isti radovi, samo je njihova vrijednost podignuta sa nepune 3,5 na pet hiljade eura. I opet ništa.

Treća –sreća. Iste škole i vrtići na popisu, ista vrijednost planiranih radova (pet hiljada eura) i plan koji mora obradovati svakog dobronamjernog stanovnika Podgorice: od opredijeljenih pet hiljada eura, za konsultantske usluge, projekte i studije namijenjeno je, šest puta po 4.998 eura (tekući izdaci). Ostatak od dva eura ide na izdatke za kapitalne objekte.Do kraja godine valjda saznamo šta se to može sagraditi za dva eura. Ako se posao, ponovo, ne prenese u narednu godinu.

Za izgradnju i rekonstrukciju dječjih vrtića u Podgorici (četiri), Baru, Beranama, Bijelom Polju i Plavu u kapitalnom budžetu za ovu godinu umjesto nekadašnjih 3.451 euro sada je planirana investicija teška pet hiljada (kapitalni izdaci –dva eura). I tako sedam puta. Tu je i jedno iznenađenje: za izgradnju vrtića u City kvartu Vlada je u ovogodišnjem kapitalnom budžetu namijenila 105.002 eura. Na sto hiljada i jedan euro procijenjena je vrijednost neophodnih konsultantskih usluga, projekata i studija. Pet hiljada i jedan euro biće utrošeni pod stavkom izdaci za građevinske objekte. Eto, konačno, i jednog kamena temeljca. Ako opet ne iskrsne nešto preče.

I u zdravstvu ista priča. Planovi o izgradnji Univerzitetsko kliničkog centra  u Podgorici i bolnice u Pljevljima našli su svoje mjesto još u kapitalnom budžetu za 2022, koji je u ime Vlade Zdravka Krivokapića, pripremio i u parlamentu branio tadašnji ministar finansija Milojko Spajić. Tender za izradu tehničke dokumentacije i izvođenje radova u Pljevljima raspisan je sredinom prošle godine. U ovogodišnjem kapitalnom budžetu za pljevaljsku bolnicu namijenjena su dva miliona. I jedan euro pride, valjda da ne zafali. Pošto je vrijednost radova za izgradnju i opremanje bolnice u Pljevljima procijenjena na 40 miliona, ovom dinamikom posao bi mogao biti završen za nekih 20 godina. Ako požure.

Podgorički Univerzitetsko klinički centar malo je komplikovanija priča. Procijenjena vrijednost 199 miliona, za ovu godinu opredijeljen milion. Namjena ista kao i prethodnih godina – konsultantske usluge, projekti, studije…

„Zakonom o budžetu Crne Gore za 2023. godinu planirani su radovi na ukupno 63 projekta“, navodi se u Izvještaju DRI o realizaciji budžeta za 2023, poslednjem koji imamo. „Bilo je ukupno 25 aktivnih projekata od kojih je 8 okončano, 17 su u toku, dok za 38 projekata za koje su planirani radovi nije bilo realizacije sredstava“. U međuvremenu, promijenili su se vlada i vladajuća većina, ali je praksa planiranja kapitalnog budžeta, izgleda, ista. Obećanja političara bila su i ostala jeftina roba.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVAK ĐOKOVIĆ NA SVETOM STEFANU: Novi zakupac ili pregovarač

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako se nezvanično saznaje, osnovni razlog Đokovićevog dolaska jeste namjera da uđe u vlasničku strukturu kompanije Adriatic properties, koja vodi zakup najpoznatijih crnogorskih hotela u ime i za račun kompanije Aidwey Investment Ltd. Đoković je zainteresovan da kupi 20 odsto akcija kompanije Adriatic Properties, koju kao šef Odbora direktora vodi grčki biznismen Petros Statis

 

 

Teniski as Novak Đoković boravio je proteklog vikenda u Crnoj Gori neočekivanim povodom. Došao je u svojstvu globalnog ambasadora poznate singapurske hotelske kompanije Aman Resorts, kako bi posredovao između Vlade i zakupca elitnih hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža i pomogao da se četvorogodišnji spor oko zatvorenih hotela riješi.

Najavljen je optimističkim naslovima u domaćim i regionalnim medijima kako će imenom i uticajem pokušati da riješi spor između zakupca, budvanske kompanije Adriatic Properties i Vlade Crne Gore i da skine katance sa kapija ekskluzivnog grada hotela Sveti Stefan, koji prepušten zubu vremena stoji zaključan četiri turističke sezone.

U kratkom razgovoru za Vijesti, Đoković je pojasnio da je to glavni razlog njegovog dolaska i razgovora sa premijerom Milojkom Spajićem. Kazao je da su za sada obavljeni „incijalni razgovori“ kako bi dobio potrebne informacije, te da se nada da će neko rješenje vrlo brzo biti na horizontu.

„Dobio sam na neki način zaduženje i molbu od svojih partnera, Amana, čiji sam ambasador na globalnom nivou, da pokušam da na našem jeziku dođemo do rješenja prihvatljivog za obje strane. Nijesam ni na čijoj strani ovdje, zapravo sam samo neko ko pokušava da radi za opšti interes Crne Gore i neko ko želi da ostane Aman, jer bi mi bilo žao da se to ne razriješi i da Aman ne bude više u Crnoj Gori – rekao je Đoković.

Novak Đoković je počasni građanin Budve od 2018. godine, a odluku su jednoglasno donijeli odbornici pozicije i opozicije u lokalnom parlamentu.

Malo je vjerovatno da je u  slučaju Sveti Stefan Đoković samo promoter Amana ili prevodilac njihovih zahtjeva u pregovorima sa Vladom. Kako Monitor nezvanično saznaje, osnovni razlog Đokovićevog dolaska jeste spremnost da uđe u vlasničku strukturu kompanije Adriatic properties, koja vodi zakup najpoznatijih crnogorskih hotela u ime i za račun kompanije Aidwey Investment Ltd.

Đoković je zainteresovan da kupi 20 odsto akcija kompanije Adriatic Properties, koju kao šef Odbora direktora vodi grčki biznismen Petros Statis. U razgovoru sa premijerom Spajićem,  Đoković je vjerovatno pokušao da prikupi što više informacija o netransparentnoj vlasničkoj mreži u projektu zakupa hotela poznatog ljetovališta. Ali i o namjerama Vlade, da li želi da istraje na dosadašnjem modelu zakupa hotela ili planira da raskine ugovor sa zakupcem koji četiri turističke sezone drži hotele zatvorenim.

Podsjećamo, ugovor o zakupu  hotelskog kompleksa Sveti Stefan-Miločer na rok od 30 godina, sa Vladom Crne Gore, u januaru 2007. godine, u ime zakupca potpisala je off šor kompanija Aidwey Investment, registrovana na Britanskim Djevičanskim Ostrvima 2005. godine, čija je vlasnička struktura sve ove godine ostala sakrivena. Kompanija Aidwey osnovala je u oktobru 2006. u Crnoj Gori firmu Adriatic Properties, koja vodi posao zakupa.

Istovremeno je između Vlade i poznatog hotelskog lanca Aman Resorts, potpisan i ugovor o hotelskom menadžmentu, čime je odobren i dodatak imenu hotela, te je lansiran novi brend – Aman Sveti Stefan.

Đoković nije objelodanio svoje namjere da bude dio vlasničkog tima zakupca. Nastupio je kao arbitar koji bi mogao da smiri lokalno stanovništvo koje protestuje zbog zatvaranja hotela i izolacije poznatog ljetovališta iz turističkih tokova.

Aman Sveti Stefan hoteli pod ključem su od ljeta 2021.  Obustavljena je i gradnja novog hotela Kraljičina plaža i stanova za tržište u miločerskom parku.

Spor je nastao kada su mještani porušili kapije na stazi koja vodi pored uvale Kraljičina plaža, zahtijevajući nesmetan prolaz koji im je godinama uskraćivan, čak i tokom zime. Kraljičina plaža okružena borovom šumom Miločera, bila je gotovo dvije decenije zaštićeni rezervat za odmor političke elite Crne Gore, zatvorena za javnost gvozdenim kapijama i stražarskim karaulama.

Poslije akcije mještana, došlo je  do zatvaranja hotela i pokretanja spora pred Međunarodnim arbitražnim sudom u Londonu koji još nije okončan. Glavno ročište zakazano je za  maj ove godine, a ishod će  odrediti sudbinu zakupa hotela.

Aman je odbio raniju ponudu Vlade da otvori hotele i nastavi sa radom, uz obrazloženje da gostima ne može više da garantuje privatnost na Kraljičinoj plaži. Međutim, prošlog avgusta angažovao je Đokovića za svog promotera u svijetu hotelijerstva i turizma, kako se čini sa namjerom da razriješi čvor i preuzme udio u zakupu hotela u Crnoj Gori.

Četiri godine pod ključem, luksuzni hotel Sveti Stefan,  nekadašnji zaštitni znak crnogorskog turizma, preživljava svoje najteže dane.  Rijetki posjetioci u prilici su da vide kako su od „starog sjaja“  ostala samo sjećanja. Zatvoreni hoteli, vile, restorani, parkovi i plaže,  kompanije Aman Sveti Stefan, izgledaju oronulo i  zapušteno.

Da li će Novak Đoković uspjeti da od Statisa kupi zacrtanih 20 odsto akcija Adriatica i donese rješenje za komplikovanu situaciju na Svecu, teško je prognozirati. Projekat zakupa hotelskog kompleksa Sveti Stefan-Miločer nije samo rentiranje, nego i veliki dugoročni biznis u koji namjerava da uđe. Do kraja zakupa ostale su 24 godine jer su poslanici Skupštine Crne Gore 2015. godine, usvojili aneks ugovora o zakupu hotela Sveti Stefan i Miločer kojim je isti produžen na 42 godine. Parlamentarna većina poslanika DPS-a, SDP i Pozitivne CG  podržala je, u drugom krugu i Vladin predlog aneksa na ugovor o zakupu hotela Kraljičina plaža za produženje zakupa sa 30 na 90 godina i omogućila gradnju stanova u stoljetnom miločerskom parku.

Pored kompanije HTP Miločer, vlasnika porušenog hotela Kraljičina plaža, Adriatic Properties je jedan od investitora novog velelepnog stambeno-apartmanskog kompleksa u Miločeru koji je izgledom i gabaritima izazvao odijum u javnosti. Kupovinom akcija Adriatica, Đoković bi postao suvlasnik dijela nezavršenog  kompleksa od nekih 25.000 kvadrata, sa 126 apartmana, od kojih je 66 jedinica, svaka od po 150 kvadrata, namijenjena prodaji.

Zakup hotela Kraljičina plaža i imanja Miločer ističe 2097. godine.

U naredne 72 godine situacija u Miločeru može se u mnogome promijeniti. Podnosilac amandmana Vlade za pomenute izmjene ugovora o zakupu, tadašnji ministar održivog razvoja i urbanizma, Branislav Gvozdenović pobrinuo se za to.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma donijelo je na incijativu ministra Gvozdenovića, poseban plan  – Urbanistički Rizort Miločer, kojim je predviđen izgradnju novih kapaciteta u Miločeru i na Svetom Stefanu, izgrađene površine od nevjerovatnih 40.000 kvadrata. Za tu potrebu izmijenjen je član  Zakona o planiranju prostora, kojim je Vladi omogućeno da sama propisuje urbanističke uslove za gradnju u prostoru koji nije pokriven planskom dokumentacijom, kakvo je bilo ljetovalište Miločer i Sveti Stefan.

Nakon donošenja plana UP Miločer, kompanija Adriatic Properties, u svojstvu investitora, zatražila je da Ministarstvo raspiše konkurs za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje hotelskog rizorta, odnosno urbanizaciju najvrjednijeg dijela crnogorske obale. Konkurs je donio idejna rješenja, podijeljene su nagrade za projekte „uglednih“ arhitekata kojima je predviđena gradnja desetina hiljada kvadrata apartmana, stanova, vila sa bazenima ne samo u Miločeru nego i u zaštićenoj zoni Svetog Stefana, kulturnog dobra od nacionalnog značaja.

Plan UP Miločer važeći je dio Prostornog plana obalnog područja. Time je zaokružen proces ugovaranja kontroverznog zakupa hotela, koji nije ništa drugo od početka, do ugovor o velikom biznisu domaće političke elite i partnera, o gradnji i prodaji kvadrata na najskupljoj zemlji u Crnoj Gori.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo