Povežite se sa nama

OKO NAS

PODGORICA BEZ GERONTODOMAĆICA: Stari, sami i zaboravljeni

Objavljeno prije

na

,,Ogorčena sam. Dvije gerontodomaćice, koliko ih je trenutno angažovano u Podgorici, ne mogu nikako pružiti adekvatnu pomoć svima kojima je neophodna. Novca nemam da od svoje male penzije platim nekog da se stara o meni”, kaže u razgovoru za Monitor starica koja je samo jedna od preko 140 osoba koje su u Podgorici koristile usluge gerontodomaćica.

Monitor je u razgovoru sa nekim od gerantodomaćica došao do podatka da su one sve ostale bez posla, a da su sredinom aprila angažovane tek dvije u okviru programa javnih radova Zavoda za zaposljavanje koji traje samo četiri mjeseca.

Iz Zavoda su za naš nedjeljnik objasnili da je u ranijem periodu preko ove institucije bilo angažovano i po 200 gerontodomaćica. Međutim, kako se iz godine u godinu smanjuje budžet Zavoda, tvrde u toj instituciji, tako se smanjivao i broj gerontodomaćica.

Iz Zavoda, međutim, tvrde da ih je u Podgorici angažovano osam ove godine, a ne dvije kako tvrde naše sagovornice. Prema podacima Zavoda gerontodomaćice su osim Podgorice angažovane u još 12 opština: u Danilovgradu ih je zaposleno pet, a po četiri u Bijelom Polju, Beranama, Andrijevici, Rožajama, tri u Nikšiću i Baru, dvije u Cetinju, Petnjici, Gusinju i Pljevljima, te jedna u Plavu. ,,Dalja sudbina projekta zavisi od socijalnih partnera i resornog ministarstva, koje bi trebalo normativno da riješi ovu oblast”, kaže Marijana Radović iz Zavoda.

Monitor je razgovarao sa Jasnom Nenadović i Jasminkom Krstajić koje su radile kao gerontodomaćice u Podgorici ali im je naprasno prekinut angažman. Čekaju da vide hoće li projekat biti nastavljen.

One ističu da kada je projekat Njega starih lica u Crnoj Gori vodio Zavod za zapošljavanje, od 2005. do 2010, situacija bila solidna i bile su zadovoljne. Po njima, problemi nastaju od 2010. godine kada je projekat preuzela Caritas Barska nadbiskupija i počela sa prekidima u radu od mjesec dana.

,,Ne radimo i ne znamo šta je u pitanju jer niko nema pravi odgovor zašto nam je obustavljen rad. Obraćale smo se ustanovama, ali odgovora nema”, kaže Nenadovićeva. One navode da im niko od nadležnih ne pruža prave informacije o njihovom zapošljenju , ali ni planove šta će da se radi sa tolikim brojem starijih osoba kojima je pomoć neophodna

Kada su počele sa radom, 2005. godine, u Podgorici je bilo angažovano 45 gerantodomaćica. Navode da su se kada su ostale bez posla prekvalifikovale za gerontodomaćice, a da je ta obuka trajala godinu dana. One objašnjavaju da je u Podgorici uvijek postojala lista čekanja i da je tih 45 geronto domaćica koje su angažovane na početku projekta bilo nedovoljno da bi se obišli svi kojima je pomoć potrebna. Kada su prestale da rade 142 korisnika je ostalo bez usluga.

,,Stari su ugroženi, svakodnevno dobijamo pozive od korisnika ovih usluga sa željom da ih posjetimo. Ni sama nijesam bila svjesna koliko ljudi u trećem dobu ima potrebu za ovim uslugama dok nijesam počele da se bavim ovim poslom”, ističe Krstajićeva.

Objašnjavaju da su stari napušteni iz različitih razloga. Najčešće članovi porodice rade i od svakodnevnih obaveza nemaju vremena da im posvete pažnju.

,,Veliki broj ljudi je bez djece i uopšte rodbine koja se nalazi u blizini koji nisu u mogućnosti da budu svakodnevno kod njih. Iako se kroz medije pominje briga o starima sve ovo je antiprimjer”, ističe Krstajićeva. Kaže da ima dosta korisnika koji su u socijalnoj potrebi, lošeg zdravstvenog stanja i nijesu u stanju plaćati nekog za pomoć.

,,Svjedoci smo kakav je današnji tempo života i da porodice imaju malo vremena, tako da je sve više onih kojima je ovaj vid usluge prijeko potreban. Mi smo tradicionalno društvo i vrlo je malo ljudi koji su spremni da idu u dom za stare, izuzev kad su prinuđeni i nemaju druge solucije”, kaže Krstajićeva. Ona objašnjava da je kada je projekat pokrenut bilo i opiranja jer ljudi nisu bili upućeni o čemu se radi. „Međutim posle ovih 11 godina gerontodomaćice su se pokazale kao odličan vid pomoći”.

Jedan od rijetkih programa koji je usmjeren na stariju populaciju u Crnoj Gori je upravo program Njega starih lica u Crnoj Gori. Korisnici ovog programa su stara lica u stanju socijalne potrebe, lošeg zdravstvenog ili materijalnog stanja, sa teškoćama u održavanju domaćinstva. Usluge koje se pružaju su: neki od vidova pomoći u kući, pomoć pri odlasku kod ljekara, razgovor ili kupovina, pomoć pri ličnoj higijeni, šetnji, rekreaciji ili druge vrste pomoći.

„Njega starih lica po prirodi djelatnosti ne pripada Zavodu za zapošljavanje. Ali, nacionalna služba je, u početku pilot projektom koji je prerastao u državni javni rad, ostvarila višestruku korist. Pokazala je da se nova radna mjesta mogu otvarati u sektoru socijalnih usluga. Proizvedeno je novo zanimanje – gerontodomaćica – koje ne produkuje redovan obrazovni sistem. A, pomoć u kući dobijaju mahom pojedinci koji ostaju u kućnom ambijentu nakon smrti bračnog druga”, kaže Marijana Radović iz Zavoda za zapošljavanje.

Nimalo ohrabrujući zvanični podaci ukazuju da crnogorsko društvo ubrzano stari. Crna Gora spada u evropske zemlje sa visokim indeksom starenja – oko 11,9 odsto ukupnog stanovništva su osobe starije od 65 godina, podaci su Zavoda za zapošljavanje.

Više od statistike je za brigu što veliki broj starih ljudi žive potpuno sami, prepušteni sudbini življenja od danas do sutra i humanosti ljudi koji ih okružuju. Briga za stare, nemoćne i bolesne osobe u našem društvu je zaboravljen problem uprkos tome što je ova populacija nekad stvarala svijet u kojem mi danas živimo.

Jedna od korisnica ovih usluga koja je željela da ostane anonimna za Monitor govori da država malo obraća pažnju na stare i iznemogle osobe koje nemaju porodicu.

,,Pored toga što pružaju pomoć u kući, one unose toplinu u moj dom jer sam stalno zatvorena u kući”, priča nam ova starica oboljela od multipla skleroze.

Iako je ovaj program dokazao svoju svrhu i neophodnost, zapeo je u ćorsokak zbog nebrige nadležnih. Taman kao i davna priča o izgradnji Centra za stare u Podgorici, od kojeg nema još ništa.

Bojana DRAGAŠ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo