,,Ogorčena sam. Dvije gerontodomaćice, koliko ih je trenutno angažovano u Podgorici, ne mogu nikako pružiti adekvatnu pomoć svima kojima je neophodna. Novca nemam da od svoje male penzije platim nekog da se stara o meni”, kaže u razgovoru za Monitor starica koja je samo jedna od preko 140 osoba koje su u Podgorici koristile usluge gerontodomaćica.
Monitor je u razgovoru sa nekim od gerantodomaćica došao do podatka da su one sve ostale bez posla, a da su sredinom aprila angažovane tek dvije u okviru programa javnih radova Zavoda za zaposljavanje koji traje samo četiri mjeseca.
Iz Zavoda su za naš nedjeljnik objasnili da je u ranijem periodu preko ove institucije bilo angažovano i po 200 gerontodomaćica. Međutim, kako se iz godine u godinu smanjuje budžet Zavoda, tvrde u toj instituciji, tako se smanjivao i broj gerontodomaćica.
Iz Zavoda, međutim, tvrde da ih je u Podgorici angažovano osam ove godine, a ne dvije kako tvrde naše sagovornice. Prema podacima Zavoda gerontodomaćice su osim Podgorice angažovane u još 12 opština: u Danilovgradu ih je zaposleno pet, a po četiri u Bijelom Polju, Beranama, Andrijevici, Rožajama, tri u Nikšiću i Baru, dvije u Cetinju, Petnjici, Gusinju i Pljevljima, te jedna u Plavu. ,,Dalja sudbina projekta zavisi od socijalnih partnera i resornog ministarstva, koje bi trebalo normativno da riješi ovu oblast”, kaže Marijana Radović iz Zavoda.
Monitor je razgovarao sa Jasnom Nenadović i Jasminkom Krstajić koje su radile kao gerontodomaćice u Podgorici ali im je naprasno prekinut angažman. Čekaju da vide hoće li projekat biti nastavljen.
One ističu da kada je projekat Njega starih lica u Crnoj Gori vodio Zavod za zapošljavanje, od 2005. do 2010, situacija bila solidna i bile su zadovoljne. Po njima, problemi nastaju od 2010. godine kada je projekat preuzela Caritas Barska nadbiskupija i počela sa prekidima u radu od mjesec dana.
,,Ne radimo i ne znamo šta je u pitanju jer niko nema pravi odgovor zašto nam je obustavljen rad. Obraćale smo se ustanovama, ali odgovora nema”, kaže Nenadovićeva. One navode da im niko od nadležnih ne pruža prave informacije o njihovom zapošljenju , ali ni planove šta će da se radi sa tolikim brojem starijih osoba kojima je pomoć neophodna
Kada su počele sa radom, 2005. godine, u Podgorici je bilo angažovano 45 gerantodomaćica. Navode da su se kada su ostale bez posla prekvalifikovale za gerontodomaćice, a da je ta obuka trajala godinu dana. One objašnjavaju da je u Podgorici uvijek postojala lista čekanja i da je tih 45 geronto domaćica koje su angažovane na početku projekta bilo nedovoljno da bi se obišli svi kojima je pomoć potrebna. Kada su prestale da rade 142 korisnika je ostalo bez usluga.
,,Stari su ugroženi, svakodnevno dobijamo pozive od korisnika ovih usluga sa željom da ih posjetimo. Ni sama nijesam bila svjesna koliko ljudi u trećem dobu ima potrebu za ovim uslugama dok nijesam počele da se bavim ovim poslom”, ističe Krstajićeva.
Objašnjavaju da su stari napušteni iz različitih razloga. Najčešće članovi porodice rade i od svakodnevnih obaveza nemaju vremena da im posvete pažnju.
,,Veliki broj ljudi je bez djece i uopšte rodbine koja se nalazi u blizini koji nisu u mogućnosti da budu svakodnevno kod njih. Iako se kroz medije pominje briga o starima sve ovo je antiprimjer”, ističe Krstajićeva. Kaže da ima dosta korisnika koji su u socijalnoj potrebi, lošeg zdravstvenog stanja i nijesu u stanju plaćati nekog za pomoć.
,,Svjedoci smo kakav je današnji tempo života i da porodice imaju malo vremena, tako da je sve više onih kojima je ovaj vid usluge prijeko potreban. Mi smo tradicionalno društvo i vrlo je malo ljudi koji su spremni da idu u dom za stare, izuzev kad su prinuđeni i nemaju druge solucije”, kaže Krstajićeva. Ona objašnjava da je kada je projekat pokrenut bilo i opiranja jer ljudi nisu bili upućeni o čemu se radi. „Međutim posle ovih 11 godina gerontodomaćice su se pokazale kao odličan vid pomoći”.
Jedan od rijetkih programa koji je usmjeren na stariju populaciju u Crnoj Gori je upravo program Njega starih lica u Crnoj Gori. Korisnici ovog programa su stara lica u stanju socijalne potrebe, lošeg zdravstvenog ili materijalnog stanja, sa teškoćama u održavanju domaćinstva. Usluge koje se pružaju su: neki od vidova pomoći u kući, pomoć pri odlasku kod ljekara, razgovor ili kupovina, pomoć pri ličnoj higijeni, šetnji, rekreaciji ili druge vrste pomoći.
„Njega starih lica po prirodi djelatnosti ne pripada Zavodu za zapošljavanje. Ali, nacionalna služba je, u početku pilot projektom koji je prerastao u državni javni rad, ostvarila višestruku korist. Pokazala je da se nova radna mjesta mogu otvarati u sektoru socijalnih usluga. Proizvedeno je novo zanimanje – gerontodomaćica – koje ne produkuje redovan obrazovni sistem. A, pomoć u kući dobijaju mahom pojedinci koji ostaju u kućnom ambijentu nakon smrti bračnog druga”, kaže Marijana Radović iz Zavoda za zapošljavanje.
Nimalo ohrabrujući zvanični podaci ukazuju da crnogorsko društvo ubrzano stari. Crna Gora spada u evropske zemlje sa visokim indeksom starenja – oko 11,9 odsto ukupnog stanovništva su osobe starije od 65 godina, podaci su Zavoda za zapošljavanje.
Više od statistike je za brigu što veliki broj starih ljudi žive potpuno sami, prepušteni sudbini življenja od danas do sutra i humanosti ljudi koji ih okružuju. Briga za stare, nemoćne i bolesne osobe u našem društvu je zaboravljen problem uprkos tome što je ova populacija nekad stvarala svijet u kojem mi danas živimo.
Jedna od korisnica ovih usluga koja je željela da ostane anonimna za Monitor govori da država malo obraća pažnju na stare i iznemogle osobe koje nemaju porodicu.
,,Pored toga što pružaju pomoć u kući, one unose toplinu u moj dom jer sam stalno zatvorena u kući”, priča nam ova starica oboljela od multipla skleroze.
Iako je ovaj program dokazao svoju svrhu i neophodnost, zapeo je u ćorsokak zbog nebrige nadležnih. Taman kao i davna priča o izgradnji Centra za stare u Podgorici, od kojeg nema još ništa.
Bojana DRAGAŠ