Bivši policajac iz Rožaja Enver Dacić, koji je progovorio o prekograničnom švercu, nakon permanentnih prijetnji kojima je u Crnoj Gori bio izložen, morao je sa ženom i djecom da napusti državu i potraži bezbjednije mjesto u jednoj od zapadnoevropskih zemalja. Prema saznanjima Monitora nalazi se u Luksemburgu – pod policijskim obezbjeđenjem i zaštitom. Dacić je bio prinuđen da u Luksemburgu zatraži policijsku zaštitu, nakon što su se u toj državi dvije osobe, jedna iz Berana i druga iz Bara, raspitivale za njega u blizini mjesta gdje stanuje.
„Enver je najprije primijetio dva muškarca da ga prate. Da to nije bila slučajnost, shvatio je kada mu je prodavac u obližnjem marketu, naš čovjek, rekao da su se te osobe raspitivale za njega, gdje živi, s kim i tome slično. Prijavio je slučaj tamošnjoj policiji. Na osnovu dokumentacije, odmah je dobio zaštitu”, ispričao je za naš list Nedžad Kuč, posljednji od otpuštenih rožajskih policajaca koji se još nalazi u Crnoj Gori.
UTOČIŠTE U SVIJETU: On kaže da su ostala trojica rožajskih policajaca, koji su otišli iz Crne Gore, našli utočište u Švedskoj.
„Mithad Nurković je negdje na sjeveru te zemlje. Hamdo Murić i Rešad Kalač nešto južnije. Sva trojica su dobili dozvole za rad, besplatno školovanje za djecu, pravo na zdravstvene usluge i novčanu pomoć”, kaže Kuč.
Bivši rožajski policajci vlastima u zemljama u kojima su našli utočište, dali su na uvid kompletnu dokumentaciju o prekograničnom švercu koju su posjedovali, sa spiskovima crnogorskih policijskih službenika i građana umiješanih u te prljave poslove.
„Kada je Hamdo Murić policiji u Švedskoj ispričao čitavu priču, oni su se čudili i kazali da takve slučajeve nijesu imali još od rata na prostorima bivše Jugoslavije. On im je dao spisak crnogorskih policajaca i carinika, povezanih s kriminalcima, koji učestvuju u švercu. Ispričali su i da su najveći dio tih podataka dali crnogorskim državnim organima, ali da nije ništa učinjeno da se šverc zaustavi i da se svjedocima tog kriminala u Crnoj Gori pruži zaštita”, priča Kuč.
Monitor je u seriji tekstova o prekograničnom švercu prema Kosovu prenio svjedočenje otpuštenih graničnih policajaca iz Rožaja.
Najprije je, još u oktobru prošle godine, bivši načelnik policije ovog grada Šemso Dedeić za naš list progovorio o načinima organizovanja kriminalnih grupa i švercu duvana, za koji je rekao da nikada nije prestao. Pozvao je državne organe koji se bore protiv korupcije i organizovanog kriminala da provjere to što on priča i u nekoliko navrata poslije toga ponovio da u potpunosti stoji iza svega što je rekao. Direktor Uprave policije Veselin Veljović ga je, umjesto da pokrene istragu, javno prekorio što, navodno, o tome nije govorio dok je bio u službi, na šta je Dedeić odgovorio da je pričao i tada, „tamo gdje je trebalo”.
UZALUDNA SVJEDOČENJA: Bivši granični policajci iz Rožaja, revoltirani otpuštanjem s posla poslije desetak i više godina rada, počeli su nakon toga da iznose u javnost veliki broj podataka i malo poznatih informacija o prekograničnom švercu, posebno prema Kosovu. Oni su načeli i priču o mojkovačkoj fabrici duvana, otkrili da se cigarete švercuju tri puta nedjeljno ali da nema pravila kojim danima se to radi. Od njih smo saznali za postojanje mnogobrojnih tajnih magacina švercovane robe, čak i u nekim fabrikama u Rožajama, i oko grada. Neke od tih magacina, prema njihovim riječima, obezbjeđuju naoružani ljudi, koji nijesu iz Rožaja.
Otpušteni granični policajci pričali su o šleperima punim kafe i hiljadama paketa cigareta, o stočarskom naselju na potezu Giljevo Polje – Crni Vrh koje se koristi kao magacin. Da kao magacin služi i jedna vikendica odmah pored magistralnog puta Rožaje – Peć, preko Kule, na crnogorskoj teritoriji. Da im je bilo zabranjeno da patroliraju na Kuli i drugim mjestima gdje se odvijao glavni pretovar švercovane robe i kako su sklanjani da bi se šverc nesmetano odvijao. Ispričali su i o mnogim prijavljenim slučajevima šverca i osobama uhvaćenim u švercu svakojake robe, kao i droge koja se donosi i preuzima kod starog spomenika na Hajli. Bivši policajci su ukazali i na načine prikrivanja i uništavanja podataka i upozorili da će početi da prozivaju imenima i švercere i policijske starješine koje pomažu prekogranični šverc.
Dobro obaviješteni i upućeni izvor iz policije Monitoru je ne samo potvrdio sve što su otpušteni policajci ispričali, već je rekao da informacije o tome imaju i strane obavještajne agencije. Da se veoma dobro zna koje kriminalne grupe upravljaju tim poslovima s kosovske strane, i s kojim kriminalcima sarađuju u Crnoj Gori.
Uprkos svemu tome do danas se, osim dvije policijske akcije u kojima su pohvatani sitni igrači, ništa nije desilo. Umjesto toga svjedoci šverca počeli su pod pritiscima i prijetnjama da odlaze iz Crne Gore. Otpuštene policajce od državnih institucija podržao je jedino predsjednik Odbora za bezbjednost Nebojša Medojević, koji im je, nakon što je vidio da je vrag odnio šalu i da država ništa ne čini, i sam savjetovao da potraže neko bezbjednije mjesto u zapadnoevropskim državama.
ŽIVOT U STRAHU: Od bivših rožajskih policajaca u Crnoj Gori ostao je još samo Nedžad Kuč, koji bi kaže isto učinio, ali da ne može da ostavi bolesne roditelje.
„To ne znači da i ja neću otići, mada nijesam otišao ni devedesetih godina. Nijesam kukavica, ali ne želim da izigravam ni heroja i izgubim glavu”, kaže Kuč.
On uzalud vodi sudske sporove s Upravom policije, koju je tužio zbog otkaza dobijenog nakon dvanaest godina neprekidnog rada.
„Taj slučaj je najprije vodila jedna sutkinja, dosta korektno. Onda je došao drugi sudija, koji mi je na prvom ročištu rekao da nemam šta da tražim i da ću izgubiti. Ja ga pitam kakav je to on sudija kada to može da mi kaže unaprijed. On ćuti. Očigledno je dobio zadatak kako da presudi u korist Uprave policije”, kaže Kuč.
Ovaj bivši granični policajac u međuvremenu preživljava od nadničenja i tako izdržava troje djece. „Nekada mi je vrlo teško, stegne mi se grlo. Znam šta sve treba djeci, a ne mogu da im pružim. Nijesam naučio da kradem. Ostavili su me bez posla i još učinili da živim u strahu za svoju i bezbjednost svoje djece”, priča Kuč.
On kaže da u posljednje vrijeme nije bilo prijetnji, ali da i dalje živi u strahu. „Nijesam ni očekivao da mi svaki dan neko prijeti. Dva-tri puta je to učinjeno, zar to nije dovoljno upozorenje. Ne osjećam se bezbjedno. Ni iz sela u kojem živim, kada treba da pođem do grada, više ne idem sam. Uvijek ide neko od rođaka sa mnom. Do kada treba tako da živim? A sve ono o čemu smo mi pričali doći će na vidjelo, za pola godine, godinu”, nada se Kuč.
Ovaj čovjek ne može da se pomiri sa činjenicom da mu se to sve dešava u državi koju je stvarao i za koju je, kako kaže bio spreman da položi život. I sada, se nada da je to stvar „jednog broja nečasnih pojedinaca iz policije”.
Monitor je, u seriji tekstova o prekograničnom švercu koji se odvija prema Kosovu, iz vrlo pouzdanih policijskih izvora, otišao još korak dalje i objelodanio mnoga imena kriminalaca s kosovske strane, napominjući da crnogorski kriminalci koji s njima sarađuju, u lancu opasnih veza, moraju imati debelu zaštitu države i moćnih pojedinaca.
Tufik SOFTIĆ