Usklikom Rudari srećno!, kako valja i trebuje, završio je čestitku povodom 24. septembra, dana crnogorskih rudara, predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić. Ukazao je da se rudarima moraju obezbijediti bolji uslovi rada, veća sigurnost, standardi koji važe u razvijenim zemljama Evropske unije, kao i zarade koje su ih dostojne. Istakao je da država mora da pokaže da je odlučna i sposobna da čuva i valorizuje svoja prirodna bogatstva na održiv način, uz garant zaštite radničkih prava.
Rudari su rekli da im je čestitao „tugu i žalost” i da oni nijesu „rudari i radnici, nego najamnici”.
Uskoro će još jedan praznik: Dan fabrike Radoje Dakić 3. oktobar. Bivši radnici te fabrike opet će tužnim protestima tražiti hitno izvršenje sudskih presuda koje podrazumijevaju isplatu 37 miliona eura za oko 1.650 bivših radnika. Nema.
Stigla je i vijest da je Poreska uprava zatvorila svih 38 prodavnica trgovačkog lanca Albona u Crnoj Gori u kojima je radilo 460 ljudi zbog duga za poreze i doprinose od 1,4 miliona eura. Radnici negoduju jer im firma duguje šest plata i doprinose od 2011. Na protest ih je došlo tridesetak. Iz uprave su objasnili da je radnicima, zahvaljujući internim platnim karticama, bilo omogućeno da tokom svih pet mjeseci, za koje nije isplaćena zarada, kupuju u marketima Albone sa povećanim pojedinačnim limitima. Red je da i gazda nešto zaradi.
Prosječna plata u Crnoj Gori je u avgustu bila 475 eura. Potrošačka korpa košta 800 eura. U trgovini, gdje radi više od četvrtine zaposlenih, prosječna plata je 340 eura.
Očekivalo se da će krajem godine sunce ogrijati barem radnike zaposlene na određeno vrijeme. Prije dvije godine, nakon silnih rasprava, Zakon o radu izmijenjen je kako bi bila onemogućena zloupotreba ugovora na određeno vrijeme. Propisano je da se ta vrsta ugovora ne može produžavati duže od dvije godine. Oni kojima su poslodavci ugovore stalno produžavali ne pokazujući namjeru da ih ikada zaposle za stalno, obradovali su se već tada, ali je vlada protumačila da će se izmjene Zakona o radu primjenjivati, ne na dotadašnje, već tek na ugovore koji budu zaključivani nakon što zakon stupi na snagu.
Naviklo se, trpi se, minule su i te dvije godine. Poslodavcima su prošle kao tren. Ponadali su se u mogućnost da radnike otpuste na pola godine, pa opet zaposle kao da ništa nije bilo, ali ovoga puta nije upalilo. Ministarstvo rada protumačilo je da poslodavci ne mogu zaposlenom, koji je radio dvije godine, prekinuti radni odnos dva mjeseca pa ga opet zaposliti na određeno vrijeme. Ako se, dakle, bude poštovao zakon na kraju godine poslodavci će morati da sa svim radnicima, sa kojima su imali jedan ili više ugovora o radu na određeno u ukupnom trajanju dužem od dvije godine, zaključe ugovore o radu na neodređeno ili raskinu postojeće.
Po zakonu, ugovor o radu se može zaključiti na određeno vrijeme, isključivo radi obavljanja poslova čije je trajanje iz objektivnih razloga unaprijed određeno ili je uslovljeno nastupanjem okolnosti ili događaja koji se nijesu mogli predvidjeti, a ne radi poslova koji su sistematizacijom predviđeni kao poslovi za čijim radom postoji konstantna potreba. Poslodavci su stvar vrlo ležerno tumačili, više im se isplatilo da ugovore na određeno produžavaju do beskraja. Tako se situacija drži pod kontrolom.
Nije riječ samo o privatnim poslodavcima, zna da prištedi i vlada. Prosvjetne radnike, za koje se niko ne zauzme, zapošljavala je na određeno do 10 mjeseci. Ušteda je dvostruka – ne daješ im platu preko raspusta i ne moraš da ih zaposliš za stalno. Široka su polja manipulacija, dešavalo se i da poneki savjesni direktor pripomene nastavnicama na porodiljskom odsustvu kako bi im bilo bolje da ga skrate jer, ako se u septembru ne pojave na poslu – ništa od produženja ugovora.
Privredna komora je prošle sedmice poslala zahtjev Ministarstvu rada i socijalnog staranja da hitno predloži izmjene Zakona o radu. I dalje ne bi da zapošljavaju za stalno. Za poslodavce bi, kažu, sada bio veliki teret da radnike osiguraju na stalno. Pored toga zabrinjava ih ,,što se na ovaj način desetinama hiljada građana Crne Gore uskraćuje ustavno pravo na rad, jer nakon isteka perioda od 24 mjeseca i 60 dana, njima se zakonom zabranjuje zapošljavanje kod jednog poslodavaca za razliku od drugih građana koji mogu zasnovati radni odnos na određeno vrijeme”. Sve, čak i briga o ustavnim pravima, samo ne ugovor na neodređeno.
Vlada, zasad, ništa nije rekla.
Iz sindikata su uočili još jednu mogućnost zloupotrebe. Zakonom su predviđene agencije za preuzimanje ili ustupanje radnika, kojima poslodavac može da ustupi svog zaposlenog. Poslije može i da ga preuzme. Jednostavno je: on je sad zaposlen u agenciji, a radi na svom starom radnom mjestu. Neko vrijeme.
Prema najnovijim Monstatovim podacima iz ankete o radnoj snazi za drugi kvartal ove godine, privremeni posao, odnosno ugovor o radu ograničenog trajanja ili do završetka određenog zadatka, u Crnoj Gori ima 46.600 zaposlenih radnika. Preko 27 odsto. Prava mala armija ljudi koji stalno strepe – hoće li njihov ugovor biti produžen.
Mada su i radnici koji imaju ugovor na neodređeno vrijeme daleko od sigurnosti, oni koji su zaposleni na određeno posebno su pogodan materijal za izvođenje, recimo, predizbornih čarolija. Siguran posao u direktnoj je suprotnosti sa sigurnim glasom.
I ko se pravio da ne zna, nakon Snimka je dobio crno na bijelo. Oni „naši” koji se zaposle, pa se tako dobiju četiri glasa, naravno ne moraju biti zaposleni za stalno. Mogu i na određeno, pa na sljedećim izborima – još četiri glasa. I sve tako.
Ne zna se, statistika nije zabilježila, koliko zaposlenih na određeno radi u državnim službama. U našem slučaju, za perspektivu sigurnog glasa, zapravo nije ni važno da li neko prima platu iz državnog budžeta. Nije davno bilo, lani u oktobru, kad su u privatnim firmama Geneks i Bemaks otpustili radnike koji su odbili da, uoči izbora, kao radnu uniformu, obuku DPS-ove majice. Pretvaranje privatno javnog partnerstva u privatno partijsko imali smo na djelu i u čuvenom izvještaju DPS-ovog odbora u Glavnom gradu. Partijska komisija za zapošljavanje našla je radna mjesta za 106 žena sa srednjom stručnom spremom na Rokšpedovim trafikama.
I dokument Pregled realizovanih aktivnosti po predizbornim obećanjima, koji je sačinio bivši gradonačelnik Cetinja Milovan Janković, a upravo objavio Dan sadrži fine ilustracije preplitanja interesa vladajuće partije, državnih službi i privrednih djelatnika. Ako u Bajicama fali rasvjeta na kružnom putu, DPS će da obeća, Elektrodistibucija da ostvari. Kome treba posao, takođe zna gdje da se javi. Šta bi bilo sa čojstvom i junaštvom kad čovjek ne bi glasao za onoga ko mu je zaposlio ženu. Još u Prijestonici. Zabilježeno je i da se katkad desi da obećanje o zaposlenju dobije troje ljudi, a da posao dobije jedno od njih. U tom slučaju jedan zaposleni donosi dvanaest glasova jer se ono dvoje nadaju da će, ako opet glasaju za DPS baš oni postati srećni dobitnici. DPS otvara neviđene perspektive.
I sad su ministri krenuli u pohode opštinama u kojima su raspisani izbori. I opet će obećavati i ponekoga zapošljavati, kupovati. Opozicija reaguje oštrim saopštenjem. ,,Sve što se moglo vidjeti i čuti tokom afere Snimak primjenjuje se u gradovima u kojim će uskoro biti održani izbori, od zloupotrebe državnih resursa do partijskog zapošljavanja”, ocijenjeno je iz Nove srpske demokratije. U DPS-u se, primijetili su, na kraju sve svodi na zloupotrebe. ,,To je partija kojoj je to stil i jedini način da politički preživi”. Opozicija preživljava pišući saopštenja. I tako se vrtimo u krug.
Lijepo je kad se neko sjeti da čestita praznik, samo će na sreću i rudari i ostali u Crnoj Gori, pričekati.
Miloš BAKIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice