Povežite se sa nama

MONITORING

Pod našom zastavom, u njihov džep

Objavljeno prije

na

U Izmiru, na Egejskom moru, 26. oktobra u biće otvoren počasni konzulat Crne Gore. Đunejt Bosnalier (Cüneyt Bosnalier), Turčin, obavljaće funkciju počasnog konzula. Ova informacija dostupna je samo na, javnosti nepoznatom internet portalu, pokrenutom prošle godine, za unapređenje crnogorsko-turskog prijateljstva (www.crnagoraturska.com), u sklopu vijesti o posjeti crnogorskog ambasadora Rama Bralića Izmiru, početkom mjeseca. Ništa o tome na sajtu Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija.

Ko je Bosnalijer? Zašto baš on? Povod otvara pitanje: ko nas, i na osnovu kojih kriterijuma, predstavlja u inostranstvu, sa titulom počasni konzul?

Iako se počasni konzulat zvanično otvara krajem oktobra, Đunejt Bosnalier se već godinu i po nalazi na poziciji počasnog konzula. Postavljen je na sjednici Vlade Crne Gore (premijer Milo Đukanović, Ministar vanjskih poslova Milan Roćen) 23. februara 2012, istovremeno kada je donešena odluka o otvaranju konzulata u Izmiru.

Iako je Ministarstvo vanjskih poslova i integracija Igora Lukšića perfidno izbjeglo da odgovori na direktno Monitorovo pitanje o razlozima za angažovanje baš Bosnalijera za počasnog konzula (vidi boks), odgovoreno je uopštenim kvalifikacijama ,,da se radi o licima koja imaju poseban ugled u zemlji prijema, bilo kao predstavnici poslovne zajednice ili kao značajne ličnosti sa važnim i uticajnim vezama u društvenom, kulturnom, privrednom i političkom miljeu države u kojoj obavljaju tu funkciju, uz dokazane tijesne veze sa Crnom Gorom, uključujući u nekim slučajevima i crnogorsko porijeklo.”

Imajući u vidu oskudne podatke dostupne na internetu o Bosnalijeru (o njegovim referencama ni slova na sajtu Ministarstva vanjskih poslova), sve što se, manje-više, za njega može naći jeste da je vlasnik firme Elit Plastik San.Ltd. To je ovlašćeni distributer američke kompanije Hunter sa sjedištem u San Markosu, Kalifornija, koja se bavi proizvodnjom zalivnih sistema svih veličina, od kućnih bašti do velikih parkova (rotacioni i sprej rasprskivači, ventili…), spoljašnje rasvjete, aplikacija za golf terene…

Hunter je itekako prisutan u Crnoj Gori. Ekskluzivni zastupnik za našu državu, preko distributera iz Zemuna – Skala Garden, je preduzeće Veletex, koje ima apsolutni primat, monopol, na tržištu. Sa njim sarađuju, glavni kupci u sektoru distribucije su: Vojska Crne Gore, Uprava policije, Uprava carina, ZIKS, Klinički centar CG, Centralna banka, Glavni grad, Luka Bar, MUP, ZZZCG, EPCG, Rudnik uglja, KAP, Željeznice, Crna Gora put, JP Vodovod i kanalizacija, JP Komunalne usluge, JP Zelenilo, JP Čistoća, Plantaže, bolnice, škole, javne ustanove… Izvršni direktor firme je Vlastimir Golubović, ujedno predsjednik Skupštine Privredene komore Crne Gore.

Bosnalijer koristi svoju ,,počasnu” poziciju, za reklamu, za širenje svojih poslova. Tako se, na zvaničnom Facebook profilu njegove, privatne firme Elit Plastik, od sedam fotografija(!), mogu naći: dvije na kojima je u posjeti Elit Plastiku crnogorski ambasador Ramo Bralić, jedna na kojoj je ambasador Bralić sam u svom kabinetu, sa crnogorskom zastavom u pozadini i fotografijom predsjednika Filipa Vujanovića na zidu, te jedna – mapa Karadaga, tj. Crne Gore.

Do trenutka kada je Monitor Ministarstvu vanjskih poslova poslao pitanja o počasnim konzulima, pa i o Bosnalijeru, na sajtu Ministarstva, pod rubrikom ,,Počasni konzulat Crne Gore u Republici Turskoj; Sjedište – Izmir”, mogla se naći adresa konzulata – Fatih Mah. 184.Sokak. No:35 Sarnıç- Gaziemir- İZMİR / TÜRKİYE. Na istoj adresi zavedena je Bosnalijerova firma Elit Plastik. Ministarstvo vanjskih poslova, na svom sajtu, uz podatke o konzulatu, kao zvaničnu internet adresu konzulata postavilo je intrenet adresu privatne firme Elit Plastik – www.elitplastik.com.tr!

Nakon poslatih pitanja, Ministarstvo promptno mijenja adresu konzulata. Sada je: Mansuroğlu Mah. Ankara Cad.65. Sok. Bayrakli Tower, Kat:18, Daire:120, Bayrakli-Izmir. Ne samo to: Ministarstvo je sa svog sajta izbrisalo i internet adresu Bosnalijerovog Elit Plastika.

Monitor je i od Bosnalijera pokušao da dobije odgovor na pitanja: kakve su veze njegove privatne firme Elit Plastik i crnogorskog konzulata, te što ga je preporučilo da postane crnogorski počasni konzul u Izmiru. Pitanja smo proslijedili na zvaničnu mejl adresu konzulata i na privatni Bosnalijerov Facebook profil. Nijesmo dobili odgovor.

Ministarstvo nije željelo da odgovori ni na naše pitanje zbog čega je baš Marvan Pol Kebe (Marwan Paul Kebbe) postao počasni konzul Crne Gore u Libanu. Inauguracija Kebea održana je 4. decembra 2008. godine (ministar vanjskih poslova – Milan Roćen), u luksuznom hotelu Phoenicia Intercontinental u Bejrutu.

Delegaciju Crne Gore činili su: tadašnji šef Direkcije za konzularne poslove u Ministarstvu vanjskih poslova, sada generalni konzul Crne Gore u Frankfurtu Željko Stamatović sa suprugom, gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša (sa voditeljkom Ljiljanom Blagojević), te tadašnji šef Kabineta gradonačelnika, sada generalni sekretar Skupštine Damir Davidović.

Kebe je od maja 1996. do decembra 1997. godine bio direktor firme naziva Vittoria fabrics limited registrovane u Londonu, sada ugašene. Od februara 1998. do oktobra 1999. godine bio je direktor firme House at home limited, Velika Britanija, takođe ugašene. Od decembra 1997. do septembra 2000. na čelu firme Linea verde limited, London. Ugašene.

Kebe je nekoliko puta pominjan u našim medijima. Jednom, u vezi sa ekskluzivnim hotelskim kompleksom Bolići. Kada je postalo jasno da posao neće biti završen, iako je kamen temeljac postavljen 2006, nadležni su, u potrazi za novim investitorom, pregovarali sa konzorcijumom firmi poznatih u oblasti ugostiteljstva, menadžmenta i razvoja, sa kojima je povezan Kebe. Rezultati pregovora, javnosti nikada nijesu saopšteni. Nije došlo ni do posjete libanske biznis delegacije Podgorici, najavljene za april prošle godine.

Kebe je bio i član delegacije koju je, novembra 2011, predvodio Ministar saobraćaja i javnih radova Libana Ghazi Ariji. Tom prilikom tadašnjem Ministru Milanu Roćenu prenešen je poziv ministra vanjskih poslova Libana Adnana Mansura da zvanično posjeti Bejrut. Posjeta nikada nije realizovana.

Kebe je ministru Roćenu, vidimo to iz podataka Komisije za sprečavanje konflikta interesa, poklonio knjigu Prophet (prorok), a građanima, dok su prije par godina trajale vremenske nepogode u Crnoj Gori, uputio donaciju vrijednu 10.000 eura.

Ministarstvo nije Monitoru željelo da dostavi podatke ni o tome zbog čega je Frančesko Gala Trinkera (Francesco Gala Trinchera) počasni konzul Crne Gore u Italiji, Napulju. Regija Kampanija.

O Trinkeri je javnost upoznata aprila 2011. (Vijesti) kada je isplivao podatak da je on jedan od advokata Đukanovićevog prijatelja, kontroverznog srbijanskog biznismena Stanka Subotića Caneta, kojeg je branio na suđenju za međunarodni šverc cigareta.

Na listi počasnih predstavništava u Napulju, na sajtu Konzularnog tijela ovog grada, naveden je datum od kada Trnikera pokriva ovu funkciju: 2. decembra 2009. godine. Ova informacija nije bila zabilježena na spisku počasnih predstavništava Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore.

Ministarstvo ni tada, pod dirigentskom palicom Milana Roćena, kao ni sada, nije željelo da odgovori na pitanje čime je Trinkera zaslužio status počasnog konzula i zbog čega to nije objavljeno na zvaničnom sajtu Ministarstva.

Trinkera redovno u zvaničnim prezentacijama svoje biografije navodi da je počasni konzul jedne države. ,,Nel dicembre 2009 è stato nominato Console Onorario per Napoli e la Campania della Repubblica del Montenegro.”

Nakon našeg ineresovanja za ovu temu Ministarstvo se nije sjetilo ni da sa svoga sajta izbriše adresu privatne firme našeg počasnog konzula u Jordanu, Ibrahima Naoura.

Počasni konzulat Crne Gore u Jordanu prema podacima Ministarstva vanjskih poslova, koristi internet adresu privatne kompanije počasnog konzula – Naouri Group – (www.naouri.com), koja se, sa oko 650 zaposlenih u Jordanu, Iraku i Siriji, bavi brodskim prevozom, špedicijom, turističkim aranžmanima…

Iz Ministarstva nijesu željeli da nam odgovore šta je Nauorua preporučilo da postane naš počasni ambasador. Nije jasno ni koje su njegove ,,dokazane tijesne veze sa Crnom Gorom”, što je jedan od normativnih kriterijuma za dobijanje titule počasnog konzula, kako su nam, izbjegavajući odgovore o konkretnim imenima, saopštili iz Ministarstva.

Ibrahim Naouru je, u znak pažnje, bivšem ministru vanjskih poslova, Đukanovićevom intimusu Milanu Roćenu poklonio novčanik, olovku i sat marke Jean Louis Scherrer.

Ovo je samo isječak počasne ekipe: ja tebi, ti meni. Sve sa našim pasošem, pod našom zastavom. Za njihov interes.

Kakvi odgovori, takvo Ministarstvo

Monitor je Ministarstvu vanjskih proslijedio sljedeća pitanja: Koji su kriterijumi da neko postane počasni konzul Crne Gore? Zašto je Marwan Paul Kebbe postao počasni konzul Crne Gore u Libanu? Zašto je Đunejt Bosnalier postao počasni konzul u Republici Turskoj, te kako to da se kancelarije našeg konzulata nalaze u prostorijama privatne firme Elit Plastik, u Izmiru? Zbog čega je Janice Darbari postala počasni konzul u Indiji, Milorad Andrijašević u Makedoniji, Carlos Pereira Pinto u Portugalu, Luigi Morfini u Bariju, Francesco Gala Trinchera u Napulju, Stiv Ćuković u SAD, Kaare Foy u Kanadi, Marc L. Firmin u Paragvaju, Alejandro Castaneda Šerović u Gvatemali, Ibrahim Naouri u Jordanu, Kenji Otsubo u Japanu, Alfred Barthet na Malti, Dragan Burić u Panami, Vojislav Kovač u Kranju, Lambertus Hubertus L. VOS u Mastrihtu, Drago Michunovich u Presidencia Roque Saenz Pena, Argentina? Nakon obećanja iz Ministarstva vanjskih poslova kako žele da nam uredno pošalju odgovore u vezi svih počasnih konzula ponaosob, ali da za to nemaju dovoljno vremena, Monitor je izašao u susret i za sedmicu prolongirao objavljivanje teksta. U dogovoreno vrijeme za slanje odgovora, iz Ministarstva su prvo kazali kako će odgovori sigurno biti gotovi kasnije istog dana (ponedjeljak). Onda su kazali da ne mogu stići, već da će nam ih proslijediti najkasnije do sjutradan u podne. Sjutradan (utorak) smo ih kontaktirali u 13.00 sati. Kazali su da još nije gotovo, te da će biti nešto kasnije. Kasnije su rekli da je jako teško da stignu. Proslijedili su nam tek kratak, uopšteni, odgovor čiju suštinu smo citirali u tekstu, a što smo i bez njihove pomoći, mogli pročitati u Zakonu o vanjskim poslovima.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo