Prvi put u Crnoj Gori se desio valjan studentski protest. Brojnost, kreativnost, mladalački i urbani duh iznenadili su javnost, političare, a i same studente. U državi u kojoj je tranzicija svela radnike i seljake samo na statističke podatke, studenti su pokazali da su snaga na koju će se morati računati ili od nje pribojavati. Odmah nakon prošlonedjeljnog studentskog protesta počeo je jedan manje zanimljiv politički performans. Iz opozicije su poručili da su nezadovoljni studentskom parolom Dosta je. Očekivali su da će je proširiti na Dosta je bilo Milo. Nebojša Medojević je poručio studentima da su pali na ispitu i da za razliku od italijanskih studenata nemaju jaja. Dio studenata okupljenih u Studentskom parlamentu odgovorio mu je da je ta izjava sramna.

,,Najvažnije, najljepše i nezamjenljivo bogatstvo Crne Gore su studenti”, bila je reakcija predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića. On je šefu delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Leopoldu Maureru protest studenata predstavio kao proslavu Dana studenata. Da se ne radi o praznovanju moralo je Krivokapiću biti jasno makar zbog toga što su studenti skandirali: „Ranko, ošišaj se”.

Državna televizija je u udarnom terminu pokušala da otkrije da li će jednom od studentskih vođa, Petru Goluboviću, predsjedniku Studentskog parlamenta, partijski šef zamjeriti za skandiranje. ,,Lično što se tiče frizure mogu da kažem da mu možda i lijepo stoji, ali studentska masa ne misli tako što se tiče frizure moga šefa, tj. šefa partije čiji sam član”.

Golubović i ostali članovi Studentskog parlamenta uporno ponavljaju da su partijski predstavnici, kako vlasti, tako i opozicije, nepoželjni na studentskim protestima.

Vladajuće partije kao da ih ne čuju. ,,Većina studentskih zahtjeva opravdana je i ostvariva. A građanska aktivna u formi studentskog organizovanja neophodna je i poželjna u svim demokratskim društvima”, poručio je šef medijskog kluba SDP-a Mirko Stanić.

Savjet mladih Demokratske partije socijalista pohvalio se da je značajan broj njihovih članova i simpatizera učestvovao na protestu. Po njima , protest studenata znači da se u Crnoj Gori događaju dobre stvari. Podrazumijeva se samo dobre.

Najdirljivije je bilo reagovanje premijera Igora Lukšića koji se podsjetio svojih studentskih borbi. Nije imao kada da ih završi, jer je postao potparol, ministar, pa premijer. Sve pod okriljem partije.

Preko Fejsbuka je poručio da vjeruje ,,da su crnogorski studenti svjesni da Vlada Crne Gore snagom raspoloživih kapaciteta radi….”. Lukšić, koji je samo nekoliko dana ranije izjavio da nikad nije mogao da shvati da mladi ljudi sjede po kafićima, pozvao je predstavnike Studentskog parlamenta na kafu u kafić u kojem je on pije sa prijateljima. Studenti su, iz obzira prema državnom budžetu, smatrali da je bife tehničkih fakulteta prikladniji. Lukšić je na svom Fejsbuk profilu naveo da pozdravlja racionalnost crnogorskih studenata kada je državni budžet u pitanju. Dirljivo i (ne)ozbiljno.

Studenti već godinu traže razgovore sa Lukšićem i ministrom Slavoljubom Stijepovićem. Čak su i protestovali ispred Vlade tražeći sastanak. Do protesta nije moglo, nakon protesta može i kafa. A i još ponešto.

,,Dobra vijest iz studentskog doma za studente”, javila je TV Crne Gore u centralnom dnevniku, odmah nakon protesta. ,,Predstavnici Ministarstva prosvjete, Univerziteta, Privredne komore i Direkcije javnih radova dogovorili su da se već naredne sedmice objavi tender za renoviranje 50 soba novog studentskog doma u Podgorici. Izlazeći u susret studentskim zahtjevima Ministarstvo prosvjete je sa kolegama iz Ministarstva finansija obezbijedilo potrebna sredstva za još 1 000 studentskih kredita”, obznanio je ,,javni servis”. Najavljeno je da će za studente željeznički prevoz biti upola jeftiniji, a uskoro i drumski.

Primjetno je da nadležni, koji su naprasno postali jako zainteresovani za dijalog sa studentima, ne pominju glavne studentske zahtjeve. A to su smanjenje školarina, povećanje budžeta Univerzitetu Crne Gore i ukidanje zakonske norme po kojoj su izjednačene privatne i državne visokoškolske ustanove.

Iz Ministarstva su usput najavili da razmatraju mogućnost smanjenja školarine za narednu studijsku godinu. Do skoro su se branili da su one najniže u regionu. Po sadašnjim pravilima Vlada odlučuje o broju studenata koji će se finansirati iz državnog budžeta. Takvih je približno 40 odsto, dok se preostali samofinansiraju. Školarina za većinu studenata je 500 eura, a na nekim smjerovima, kao što je smjer psihologije na Filozofskom fakultetu, hiljadarka.

Studenti najavljuju dalje proteste ako im se zahtjevi uskoro ne ispune. A kako očekivati da Ministarstvo prosvjete i Vlada ne favorizuju Univerzitet čiji je jedan od osnivača šef partije, države i UDG-a Milo Đukanović. Da se na UDG računa pokazala je proljetos posjeta predsjednika Evropske komisije Žoze Manuela Barosa ovom univerzitetu. Državni je zaobiđen. Uostalom, na UDG-u su predavači premijer Lukšić i par ministara.

Dvije vladajuće partije su se podijelile, pa DPS ima univerzitet svog partijskog šefa, a uprava državnog Univerziteta, bliska SDP-u, je očigledno nesposobna da se izbori za prava svoje visokoobrazovne institucije. No zarobljenost univerziteta i institucija od strane vladajućih partija su pjesma spram priče o kriminalu i korupciji. Treba li onda studenti da se ljute na Medojevićevu konstatacija ,,da studenti kada dođu ispred Skupštine na ulicu, moraju da se bave najvažnijim društvenim pitanjima, jer je to njihova odgovornost i uloga, ako smiju da je prihvate”.

Uostalom, studenti nisu protestovali ispred Rektorata nego ispred centara vlasti. Nakon što im je okupljanje ispred zgrade Vlade zabranjeno, protestovali su ispred Skupštine.

U okupljanjima koja su prethodila velikom protestu od 17. novembra, studenti su, bar veći dio, pokazali da su svjesni i svoje šire društvene uloge. Tako su na protestu na Filozofskom fakultetu u Nikšiću poručili da je ,,ovo autokratija i mi treba da se borimo protiv toga”, dok je lajt motiv protesta na Fakultetu političkih nauka bio: ,,Neću u partiju, ‘oću posao”.

S druge strane članovi Studentskog parlamenta ponavljaju da neće politiku u svojim redovima, te da su isti i vlast i opozicija. To što je predsjednik ove studentske organizacije Petar Golubović član SDP-a, kažu nema veze. Da nije zamrznuo članstvo.

Studentski parlament je inače organizacija koja je prije sedam godina osnovana da bi štitila prava i interese studenata. Do sada se pokazala kao rasadnik mladih partijskih kadrova, a od aktivnosti uglavnom se pamte žurke po fakultetima. Za njihove aktivnosti budžetom Univerziteta je ove godine planirao 69 hiljada eura.

Tokom aprilskih protesta na Filozofskom fakultetu u Nikšiću podrška Studentskog parlamenta je izostala. Golubović je tada kazao da su studentski zahtjevi nerealni. U Studentskom parlamentu su čekali da im odgovore Lukšić i Stijepović na njihove uporne zahtjeve za susret. Studenti sa Filozofskog fakulteta su negodovali.

Šta očekivati od vođa studentskog bunta – članova vladajućih partija. U partije, posebno vladajuće, ne ulazi se iz ideala, već iz gole koristi. A i što bi bili ideali mladom čovjeku u DPS-u ili SDP-u? Da dosegnu visine Lukšića ili Raška Konjevića.

Studenti i dugoročno mogu biti prijetnja ovakvom režimu. Odavno je primijećeno da bolonjska reforma koja se na naš način sprovodi sa preko 100 studenata u amfiteatrima ne daje kvalitet već hiperprodukciju. Proizvod toga je preko 5.000 visokoškolaca na birou rada. Broj nezaposlenih visokoškolaca u Crnoj Gori je dvostruko veći od prosjeka u Evropskoj uniji, a godišnje oko 4.300 osoba stiče visoko obrazovanje. Armija nezadovoljnih tokom studija i nakon njih.

Na krilima uspjelog prošlonedjeljnog studentskog bunta, predsjednik Glavnog odbora Unije slobodnih sindikata Crne Gore Janko Vučinić pozvao je na smjenu vlasti uličnim protestima i formiranje vlade nacionalnog spasa. On najveću pomoć očekuje od studenata.

,,Valjda se sve ono što se desilo na Dan studenata nije dešavalo zarad sniženja karte u željezničkom saobraćaju i za dva sata tople vode. Hajdemo zajedno svi u front za slobodu, za pravdu i jednakost”.

Valjda nije?

Milioni za Milov univerzitet

Predlogom budžeta za narednu godinu, za Univerzitet Crne Gore je izdvojeno 13,29 miliona eura, što je za oko 200.000 hiljada manje nego ove, kada je budžet iznosio 13,5 miliona eura. Prošle godine država je izdvojila 14,7 miliona, a 2009. godine 17 miliona. Nije sav problem u tome što se budžet smanjuje. Profesor Filozofskog fakulteta Srđan Vukadinović najavio je da će budžet za visoko obrazovanje ostati isti (13 miliona) i 2013. godine, ali će biti drugačije raspoređen – sedam miliona za državni Univerzitet, četiri Univerzitetu Donja Gorica, a dva Mediteranu. Na državnom univerzitetu studira preko 21.000 sudenata, na privatnim oko 4.000.

Predrag NIKOLIĆ