Prođu li naredni  popisni dani mirno i ozbiljno kao prvih pet, mogli bi upisati ne tako čestu zajedničku pobjedu. Onda bi se valjalo zapitati kako da taj uspjeh iskoristimo za neke nove, neophodne, iskorake. Da ne dangubimo dok čekamo popisne rezultate

Peti je dan kako se ponovo popisujemo, nakon više od dvanaest godina, a već izgleda kao da je u pitanju baš neka rutinska, tehničko-statistička, rabota. Koja se baš i ne tiče mnogo koga, sem organizatora iz Vlade i Monstata (Uprava za statistiku) te popisivača koji koriste priliku da zarade neki euro.

Baš ta tišina, narušena tek povremeno – objavama na društvenim mrežama ili javnim podsjećanjem kakvog nacionalnog borca na to ko bi i šta bi trebalo da budemo, najbolje pokazuje kako je popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori prije svega, i ponajviše, dominantno političko pitanje.

Dovoljna su bila 33 dana, malo strpljenja i dosta dobre volje pa da iz naizgled bezizlazne pozicije društvene raspolućenosti  po pitanju (ne)održavanja popisa zakazanog za 1. novembar po principu sad ili nikad,  dođemo do konsenzusa o uslovima njegovog održavanja i poprilično relaksirane atsmofere u kojoj je 3. decembra počeo popis.

“Pozivamo sve građane i građanke da se slobodno izjasne”, izjavio je 1. decembra v.d. predsjednika opozicionog DPS Danijel Živković, potvrđujući da neće biti bojkota popisa koji je ta partija, skupa sa kolegama iz opozicije i nacionalanim savjetima i vijećima Bošnjaka, Albanaca, Muslimana, Hrvata i Roma, zagovarala od sredine septembra.

„Uspjeli smo da postignemo dogovor na koji je vrijedjelo čekati tri godine“, rekao je predsjednik parlamenta i jedan od lidera koalicije srpskih nacionalnih partija Andrija Mandić, odagnavši sumnje da je dodatno, trodnevno, odlaganje popisa poremetilo odnose unutar odskorašnje vladajuće većine.

„Pokazali smo da Crna Gora ima funkcionalne institucije i odgovorne pojedince spremne da grade mostove za evropsku budućnost“, slavodobitno je sažeo premijer Milojko Spajić sve ono što se dešavalo proteklih pet nedjelja.

I bi popis.

Nakon očekivanih početnih nesnalaženja i nesporazuma, popisivači na terenu rade, čini se, bez većih problema i ozbiljnijih zamjerki. Izuzeci, naravno, postoje, pa je na sjednici parlamentarnog Odbora za praćenje primjene Sporazuma o uslovima za održavanje popisa, u četvrtak 7. decembra, rečeno da je do sada zabilježeno samo desetak nepravilnosti. Uglavnom tehničke prirode, iako je od nedjelje popisano skoro 150.000 stanovnika u blizu 50.000 domaćinstava. Popisani su prijavili oko 60.000 stanova u svom vlasništvu.

Najozbiljnija nepravilnost zabilježena je u slučaju popisivača koji je svoje domaćine u Podgorici ubjeđivao da djeca mlađa od 15 godina ne treba da se izjašnjavaju o vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti. Incident je potvrdio i direktor Monstata Miroslav Pejović. “Taj popisivač je isključen iz procesa i raskinut je ugovor sa njim”.

Iz Monstata su prethodno saopštili da su, prvih dana popisa, primjedbe na popisni proces stizale uglavnom od popisivača koji nijesu bili zadovoljni uslovima rada i popisnim krugovima koji su im dodijeljeni.

Pošto je najveći dio njihove zarade vezan za učinak, popisivačima je u interesu da u rejonu koji im je dodijeljen bude što više stanovnika koje će popisati. A da on, koliko je god moguće, bude prostorno manji. Popisivači, inače, uz dnevnicu od 15 eura i jednokratnu naknadu od 75 eura ukoliko je područje u kojem vrše popis udaljeno, nepristupačno ili u njemu živi manje od 50 stanovnika, dobijaju od 0,8 do 2,5 eura po ispravno popunjenom upitniku. A nakon dopunskih kontrola i obuka u nedjelju i ponedjeljak, svi bi morali biti ispravni.

Popisni proces uglavnom teče u skladu sa onim što su političari prethodno dogovorili. Zato se fokus polako seli na ono što treba da uslijedi – obrada i saopštavanje prikupljenih podataka – odnosno, na neka od pitanja iz anketnih upitnika koja su ostala u sjenci velike trojke koja se tiču nacionalnosti, vjeroispovijesti i jezika popisanih.

Zapravo, i tu postoji par nedoumica. Na osnovu dosadašnjih objašnjenja proizilazi da se u rubrici vjeroispovijest neće odvojeno tretirati pripadnici različitih vjerskih organizacija. Shodno tome, oni koje se izjasne kao pripadnici Crnogorske pravoslavne crkve biće evidentirani na zbirnom računu sa pripadnicima SPC, kao pravoslavni vjernici. Sa druge strane, nije najjasnije da li će Monstat i na ovom popisu, kao 2011, odvojeno prikazivati one koji se izjasne kao muslimani (u smislu vjerske pripadnosti) i deklarisane pripadnike islamske vjeroispovijesti.

Iako su oktobarski promoteri bojkota popisa odustali od njegove realizacije zadovoljni postignutim Sporazumom, ta ideja nije do kraja zamrla, mada je lako dokazivo da individualni bojkot, bez masovnosti i organizovanosti,  šteti samo onima koja ga provode. A dobijene statističke podatke čini manje tačnim.

“Patriotska dużnost svih nas, kojima je suverena, evropska, građanska i civilizovana Crna Gora na srcu, je da bojkotujemo najavljeni popis i da svojim brojem obesmislimo sve neprijateljske namjere prema Crnoj Gori”, navodi se u apelu organizacije Montenegro international  koji je potpisalo nekoliko desetina osoba iz javnog, kulturnog i poslovnog života Crne Gore. “Postavlja se osnovno pitanje zašto je zakonom uređeno da se popisuju svi koji se zateknu u Crnoj Gori, bez obzira da li su državljani Crne Gore ili ne, a da se ne razdvajaju u rezultatima te dvije kategorije. To je bila i greška na prošlom popisu 2011. godine, kada je popisano cca 50.000 stranih državljana koji su se zatekli u Crnoj Gori…”.

Odgovor na to pitanje je jednostavan – zato što je ovo popis stanovnika  a ne državljana. To ne znači da oni koji će se popisati nijesu svjesni negativnih demografskih kretanja i realne opasnosti od nacionalnog inženjeringa iz susjedstva. Za očekivati je, uostalom, da Rusi i Ukrajinci na ovom popisu brojem preteknu dobar dio domicilnih manje brojnih naroda u Crnoj Gori. Kao što bi se njihovi jezici u popisnom rezultatu mogli pojaviti kao 3-4 po broju stanovnika koji ih koriste.

Bojkot popisa nije lijek za te probleme. A vladajuća većina nije bila spremna na odustajanje od identitetskih pitanja. Kao što na prethodnom popisu to nije bila tadašnja vlast. I što, vjerovatno, ni ona naredna neće dozvoliti da se sledeći put popišemo bez nacionalnog, vjerskog i jezičkog  prebrojavanja. Pošto se od toga (dobro) živi.

Ima, opet, i stvari u kojima je napravljen ozbiljan napredak.

LGBT Forum Progres ukazuje da aktuelni popis ima “istorijsku komponentu” jer se životna partnerstva lica istog pola po prvi put prepoznaju u zvaničnom statističkom sistemu Crne Gore. Na popisnom listiću, kod pitanja koje se odnosi na bračni/partnerski status,  među ponuđenim odgovorima nalazi se i opcija životno partnerstvo istog pola.

“Prošla je samo decenija od prvog SeaSide prajda iz jula 2013. godine, a samo četiri godine od našeg učešća u radnoj grupi za izradu zakona, trnovitih javnih rasprava, uvreda iz poslaničkih klupa i negiranja prava na jednakost LGBTIQ osobama. Danas, istopolni životni partneri/ke mogu slobodno da se izjasne, i pokažu da smo tu, i da ljubav u svim svojim oblicima istrajava uprkos izazovima”, saopštili su iz Foruma Progres.

Monstat se, za to vrijeme, nosi sa dolazećim izazovima. Kako je počeo popis tako se na društvenim mrežama počelo licitirati sa njegovim rezultatom kada je riječ o onim pitanjima. Neko je prognozirao a neko “znao”. Iz Monstata su se, zato, osjetili prozvanim da podsjete kako su oni jedini koji mogu objaviti rezultate popisa. “Na određenim društvenim mrežama su se pojavili navodni rezultati popisa po nacionalnoj strukturi, četvrti dan od početka popisa tj. u toku procesa prikupljanja podataka, što je statistički apsolutno nemoguće.”

Prođu li naredni popisni dani  mirno i ozbiljno kao prvih pet mogli bi, svi skupa, upisati ne tako čestu zajedničku pobjedu. Onda bi se, umjesto slavlja ili spora o tome ko je najviše doprinio, mogli zapitati kako da taj uspjeh iskoristimo za neke nove, neophodne, iskorake. Da ne dangubimo dok čekamo popisne rezultate.

Zoran RADULOVIĆ