Povežite se sa nama

MONITORING

POČECI MONITORA: Svaki broj – podvig

Objavljeno prije

na

Dvije pisaće mašine, jedan telefaks, puno entuzijazma i nastao je prvi broj. A već treći je mogao biti i posljednji. Da su osnivači i redakcija na prvi crnogorski nezavisni nedjeljnik gledali kao na posao, a ne misiju vrijednu ogromnih odricanja. I nije se mislilo koliko će Monitor trajati – mjesec, godinu, važno je bilo da izlazi što duže. I bude što bolji

 

Te 1990, posljednje godine mira na prostoru SFRJ-a, u januaru je osnovan Liberalni savez a u oktobru Monitor. Posljednjih godina često možete sresti one koji se kunu da su librali od prvog dana i one koji su tih devedesetih krili Monitor u Pobjedu. Vrijeme je pokazalo vrijednosti.

Naziv Monitor izabran je zbog toga što ova latinska riječ ima značenje opominjač, savjetodavac i ono iz kompjuterske ere – ekran na kojem se prate događaji i procesi. Monitor je opravdao svoj naziv.

Prvi Monitor koji je izašao 19. oktobra, štampan je u Sarajevu, pošto u Crnoj Gori to tada nije bilo moguće (bilo je načina, ali nije bilo volje). Jugoslavija je još bila živa, pa je procijenjen nerealni tiraž od 20.000 primjeraka. List je, faktički, bankrotirao poslije trećeg broja, svjedočio je kasnije jedan od osnivača, profesor Miodrag Perović. Ali, pare nijesu bile ono što je pokretalo one koji su stvarali list. ,,Sada se to teško može shvatiti. Nije Monitor bila obična novina, već zračak nade, negdje gdje je išlo drugačije mišljenje, svjetlost. Bila je to žeđ za slobodom”, priča Esad Kočan.

,,Kad smo planirali tiraž ja sam bubnuo oko 20.000, neki su me podržali. Očekivali smo da Crna Gora i Jugoslavija jedva čekaju glas razuma. Kada je broj izašao na kioske vidjeli smo da se Crna Gora i Jugoslavija spremaju za neki drugi scenario”, prisjeća se Kočan.

Dvije pisaće mašine, jedan telefaks, redakcijski sastanci po stanovima, puno entuzijazma i nastao je prvi broj. ,,Prvi broj se štampao u Sarajevu, u Oslobođenju. U Sarajevo smo išli Miško Perović, PuŠo Matović i ja”, prisjeća se Milka Tadić-Mijović. ,,Prelomili smo taj prvi broj kod Marka Špadijera u njegovom stanu. Noć prije štampe u Hotelu Evropa u Sarajevu gledajući špiglo shvatimo da nam nedostaju tri strane. Miško je imao Ekonomist pa je preveo jedan tekst, tako smo kompletirali prvi broj. Kada se broj odštampao, sve utovarimo u auto pa do Beograda. Zorom smo stigli na Trg Marksa i Englesa ispred Borbe i ostavili dio tiraža za Srbiju, pa onda odmah u kola i put Crne Gore. Sada se pitam kako smo uopšte sve to izdržali, psihički i fizički. A opet tako se dobro sjećam da sav umor nestane kada izađe novi broj”, kaže ona.

I pored entuzijazma redakcije, Monitor ne bi izlazio da nije bilo pomoći ljudi iz Crne Gore, prije svega vlasnika Monteksa Ćana Koprivice, ali i prijatelja iz cijele tadašnje Jugoslavije.

,,Sve je blo gerilaski, partizanski, ljudi su se žrtvovali – vjerovali su da rade nešto vrijedno. Pored ljudi u Monitoru, bilo je dosta onih koji su pomagali na razne načine. I u tom vremenu rizikovali su dosta samo zbog te dobre volje i pomoći“, priča Slobodan – Bobo Dedić, koji je godinama bio glavni operativac Monitora. Zadužen, praktično, za sve što nije novinarski posao. Od finansija do distribucije novine.

Prva redakcija u centru Titograda, seljenje Preko Morače, onda u Dalmatinsku ulicu, prisjeća se Dedić. U Dalmatinskoj na redakciju Monitora bačena je bomba i to je bio prvi napad na medije u Crnoj Gori. ,,Nikad se nije saznalo ko je bacio bombu, bilo je raznih nagađanja. Preselili smo se u podrum koji nam je dao Božo Kovač u Bloku pet. Jednom prilikom je tamo došao vojnik direktno sa Dubrovačkog ratišta, sa kalašnjikovim, da nas pobije jer, kako je rekao ‘svašta pišemo”. Pričali smo sa njim i urazumili ga”, priča Dedić.

Tadić – Mijović kaže da je Monitor primjer da kada postoje želja i volja može da se opstane u svim uslovima. ,,Monitor je dokaz da se može biti slobodan i u najmračnijim vremenaima, u totalitarnom sistemu. Nikada nije bilo straha, samo ta želja da se kaže i prenese istina”.

Nakon prvih brojeva nije se mislilo koliko će Monitor trajati – mjesec, godinu, važno je bilo da izlazi što duže. I bude što bolji. ,,Svaki broj je bio poduhvat, a takvo je vrijeme bilo da nismo znali ni hoćemo li ostati živi”, priča Kočan. Iz te perspektive 30 godina izlaženja izgleda kao nevjerovatan uspjeh.

,,Kada smo počeli bilo je i onih koji su vjerovali da će se sve završiti za pola godine, najviše godinu”, priča Dedić: ,,Sjećam se da je profesor Perović rekao da je to proces koji se neće završiti najmanje za 30 godina. Evo ispade taman tako, nakon tri decenije došlo je do smjene vlasti”. Tako, samo što se nije obistinila jedna od redakcijskih pošalica, prizivana kad god bi izgledalo da se stiglo do zida: „Vala ćemo, makar za jedan broj, nadživjeti DPS vlast… Pa onda šta bude“.

,,Tih godina sam se čudila kada ljudi kažu teško mi je da idem na posao, ja sam jedva čekala da odem. Nama je Monitor bio kuća, dio života”, kaže Tadić-Mijović. ,,Sada kada se sjetim tih dana – to je bio jedan entuzijazam, poduhvat, žrtva. Shvatam da nije bilo Monitora tih godina ne bi bilo hronike tih strašnih događaja, hronike zločina”.

Mnogo ljudi je stvaralo i vjerovalo u ideale Monitora. Vremenom neki su odustali. ,,Bolno je što su se neki Monitorovi ljudi okrenuli protiv i počeli da služe Đukanoviću. Kao da nije bilo onog našeg zajedničkog zanosa i entuzijazma. Svako pak bira svoj put. A Đukanovićev režim je bio takav da svi oni koji su ga služili izdali su ono najbolje u sebi, kada smo zajedno digli glas protiv diktatora i zločina”, ističe Mijović-Tadić.

Povodom izlaska 1000 broja Monitora, 2009. godine, profesor Milan Popović je zapisao: ,,O ukusima se ne raspravlja. Neko uživa u borbi, neko u služenju. Neko u slobodi, neko u ropstvu. O da, čovek je složena, veoma složena vrsta. Najvažnije je, ipak, da borba za istinu, slobodu i pravdu, nikada i ni po koju cenu, ne prestane’’.

Nije prestala borba protiv fašizma, nacionalizma, gaženja ljudskih prava, kao ni borba protiv korupcije, organizovanog kriminala, nezasluženih privilegija, bahatosti, uništavanja prirode… I nastaviće se.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj nadležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunović će u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASTU RAČUNI ZA STRUJU, VODU…: Disanje je džabe, ali nije zdravo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Struja možda neće poskupjeti ali će računi za struju biti veći. Ovo možda tu je zbog činjenice da EPCG još nije odlučila da li će, prvi put u ovoj deceniji, povećati cijenu kilovata koje isporučuje domaćim potrošačima. Pretpostavlja se da će, nakon poruka vladinih čelnika, pokušati da odlože neminovno poskupljenje

Ono što je, zapošljenima, Vlada dodala na platu programom Evropa sad 2, počeće već od januara da se vraća u državni trezor, preko prihoda državnih (sistem EPCG) i lokalnih komunalnih preduzeća. Nova godina donijeće nove, veće, račune za struju, vodu i kanalizaciju, odvoz i deponovanje smeća… Neka će poskupljenja biti manja, druga veća, ali će se svako od njih osjetiti u troškovniku crnogorskih domaćinstava.

Ipak, premijer Milojko Spajić ne da se lošim vijestima. “Zbog Evrope sad 2 neće biti nikakvih povećanja nigdje”, obećao je prošle nedjelje prkoseći činjenicama. “Neće biti povećanja cijena struje od januara 2025. godine”, pridodao je predsjednik Vlade, naglasivši kako pokret Evropa sad (PES), u opštinama gdje je dio lokalnih vlasti, “neće dozvoliti povećanje cijena vode”.

Prvi dio iznijetih tvrdnji, koji se tiče cijena električne energije, pojasnio je, već sjutradan, ministar energetike Saša Mujović. Manje naklonjeni premijeru Spajiću rekli bi kako ga je ministar Mujović – demantovao.

Odgovarajući na poslanička pitanja u Skupštini CG, Mujović je saopštio kako 1. januara neće doći do povećanja cijene aktivne električne energije (to je cijena po kojoj nam EPCG prodaje svoje kilovate, bez dodatnih troškova), ali bi moglo doći do uvećanja računa za struju. Otprilike, izračunao je ministar, jedan euro na prosječni mjesečni račun od 30 eura. “Postoji jedna stavka na računima nad kojom ni ministarstvo ni premijer nemaju ingerencije”, edukovao je ministar poslanike i ovdašnju javnost. “Zove se troškovi korišćenja prenosnog i distibutivnog sistema tzv. regulatorno dozvoljeni prihod koji reguliše Regulatorna agencija. Ako se desi, a sjednica će biti 18. novembra, da Agencija odobri veći prihod za CEDIS i CGES, neminovno je da od 1. januara, računi budu uvećani za tu stavku.“

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAMA CRNOGORSKOG I SRPSKOG PRAVOSUĐA: U službi gospodara i kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beogradski Radar je objavio da je predsjednik Krivičnog odeljenja i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu sudija Milimir Lukić smijenjen. U trenutku dok dva nova postupka protiv Darka Šarića na osnovu SKY komunikacije dostavljene iz inostranstva čekaju na red u odjeljenju Apelacionog suda. Ovaj sudija je još prije četiri godine bio razlog frustracije i intezivne SKY prepiske između braće Šarić

 

 

Evropska komisija (EK) je prošle sedmice objavila izvještaj o napretku Srbije za 2024. Zvanični primjerak izvještaja je lično uručio predsjedniku Aleksandru Vučiću šef Delegacije Evropske unije (EU) Emanuel Žiofre tek prije četiri dana. Ambasador Žiofre je počeo obraćanje izrazima saučešće porodicama 14 poginulih u nesreći u Novom Sadu 1. novembra. Nakon toga je pozvao srbijanske vlasti da “ubrzaju reforme sa pristupanjem EU”. Kada je riječ o stanju pravosuđa, izvještaj navodi da je “postignut određeni nivo pripremljenosti, i da je ostvaren ograničen napredak”, što je najniži oblik napretka prema metodologiji EK. Ukazuje se da je potrebno ojačati “nezavisnost, nepristranost i efikasnost” pravosudnog sistema.

Tragični događaj u Novom Sadu će zasijeniti vijest koja je objavljena samo dan ranije i koja bi u sređenom društvu bila drugačije primljena. Naime, Radar je objavio da je predsjednik Krivičnog odeljenja i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu sudija Milimir Lukić smijenjen. I sam Lukić je potvrdio smjenu.

Smjena se desila u trenutku dok dva nova postupka protiv Darka Šarića na osnovu SKY komunikacije dostavljene iz inostranstva čekaju na red u odjeljenju Apelacionog suda, sa čijeg čela je skrajnut sudija Lukić. Ovaj sudija je još prije četiri godine bio razlog frustracije i intezivne SKY prepiske između narko bosa Darka Šarića i njegovog brata Duška u kojoj su dogovarali kako da utiču na ishod presude za krijumčarenje skoro šest tona kokaina. Mlađi brat Duško je zbog ovog nezgodnog i nekooperativnog sudije bio na sastanku u sjedištu Bezbedonosno – informativne agencije (BIA) sa načelikom operative Markom Parezanovićem (sa kodnim SKY imenima “Markus“ i “Markos“). Kod Markusa je došao na sastanak i Duško Milenković, predsjednik Apelacionog suda u Beogradu da bi vidjeli kako pomoći starijem Šariću da izađe iz zatvora.

Milenković, koji je nedavno potpisao smjenu Lukića, se tada (maj 2020.godine) požalio na sastanku u sjedištu državne bezbijednosti da je Lukić „težak za bilo koju vrstu pritiska, osim institucionalnog“ -tj. od strane države, te da problem može riješiti “samo jedan čovek” – koga su članovi klana zvali Oskar. U prepiskama se navodi “jedino on (Markus) može da ode kod Oskara” svemoćnog čovjeka u Srbiji a “Markus (je) od poverenja Oskaru”. Parezanović je nakon sastanka sa svemoćnim Oskarom javio “da je sve ok”.

U daljem slijedu događaja Jasmina Vasović postaje predsjednica Vrhovnog suda kao jedini kandidat aprila 2021. voljom Vučićeve stranke. Vrhovni sud ukida 15. juna  pravosnažnu presudu apelacionog vijeća sudije Lukića, koje je prije osudilo Šarića na 15 godina za krijumčarenje kokaina. Postupak je vraćen Apelacionom sudu na novo odlučivanje uz napomenu da se iz sudskog vijeća izuzme sudija Lukić. Presuda je umanjena za godinu dana i Šarić je izašao iz zatvora nakon osam godina. Otišao je u kućni pritvor u dedinjsku vilu crnogorskog košarkaša Nikole Pekovića (sa kojim je u kumovskim i poslovnim vezama), umjesto na sopstvenu adresu koja je naznačena u zahtjevu odbrane za ukidanje pritvora. Istom presudom Šarićev blizak prijatelj Darko Tošić, koji je ranije dobio 13 godina je oslobođen.

Prema dokumentima u koje je KRIK imao uvid, Parezanović je bio državni oslonac i tutor Šarićevoj grupi. Parezanovića režimska štampa u Srbiji opisuje kao “jednog od najbližih i najodanijih saradnika predsednika Srbije… ali i jednog od ključnih arhitekata novog Srpskog sveta”. Odradio je i “niz specijalnih operacija koje su obezbedile trajan uticaj na političku i kulturnu scenu Crne Gore” kako slavodobitno navode, Vučiću odane, Večernje novosti. Jedna od konsekvenci rada Parezanovića su i “rezultati popisa” jer je “sve veći broj onih koji se opet izjašnjavaju kao Srbi”. Bilo bi interesantno saznati jednog dana koliko je na porast broja Srba u Crnoj Gori uticalo i djelovanje narko dilera i narko fondova pod palicom BIA-e.

Nije samo srbijanska vlast brinula o Šarićima. U Crnoj Gori je u vrijeme Demokratske partije socijalista (DPS) vođen maratonski sudski proces protiv Duška Šarića zbog pranja novca od droge. Specijalno državno tužilaštvo (SDT) Milivoja Katnića je tako sročilo optužnicu da je bilo izvjesno i opravdano da ona padne na sudu kao i optužnice protiv drugih, režimu vjernih narko bosova. Milionske cifre koje je država kasnije isplaćivala Šarićima i drugima nisu bile razlog za bilo kakvu brigu. Pljevaski gradonačelnik iz DPS-a je javno hvalio Šariće kao korektne momke i njihov doprinos ekonomiji grada i države kao i da, i sve da zna gdje se tada krije Darko, ne bi ga prijavio. I šef režima Milo Đukanović je tada na televiziji, nakon operacije Balkanski ratnik i zaplijene 5,7 tona kokaina u urugvajskim vodama, javno govorio da su optužbe protiv Šarića “za sada samo sumnje” i da je legitimno da mu država garantuje povratak u crnogorsko državljanstvo.

Nakon što je  Vučić preuzeo apsolutnu vlast u Srbiji 2014. (navodno uz izdašnu pomoć Đukanovića) i kada se stariji Šarić predao, smijenjeni su svi iz BIA-e i MUP-a koji su učestvovali u operaciji Balkanski ratnik iako su za to dobili međunarodna priznanja. Radar navodi da je čak smijenjen i istražni sudija Dragan Lazarević, koji je odobrio prisluškivanje komunikacija narko klana.

U autorskom tekstu od 21. marta ove godine sudija Lukić je javno pozvao Tužilaštvo za organizovani kriminal da zatraži nastavak SKY razgovora, posebno iz vremena donošenja odluke vijeća Vrhovnog kasacionog suda. Lukić je napisao da ima snažan osjećaj da će se u nastavku pojaviti lice koje u razgovorima identifikuju kao veliki šef Oskar. “Tada ćemo videti da li je opozicija neosnovano i lažno teretila predsednika da je on veliki šef Oskar, ili će Vučić morati pred organima države da objašnjava zašto protivustavno deluje na rad pravosuđa”.

Nije samo slučaj sudije Lukića sporan. Kada instance trebaju da se bave pravima običnih građana onda izgleda ne zasjeda ni BIA ni predsjednici sudova. Ustavni sud Srbije do dana današnjeg nije postupao u predmetima i žalbama opozicije koji se tiču optužbi za krađu na parlamentarnim i dijelom opštinskim izborima iz decembra 2023. Sudija Ustavnog suda Vladan Petrov je krajem oktobra imao javni izliv divljenja gospodaru Srbije na TV Prva. On se zapitao ko sve finansira javne proteste opozicije, te “ko su ti ljudi koji imaju vremena da se neprestano bave protestima“.

“Ima u državi ljudi, poput predsednika Republike koji se očigledno, hvala Bogu, ne obaziru na to da li je stanje redovno ili vanredno, oni rade svoj posao. Za razliku od Vučića, na žalost, ima i onih koji pretenduju na vlast, a koji očigledno misle da je jedini način da se na vlast dođe neredovnim putem, a onda verovatno i da vlast ostvaruju na isti način“,  zaključio je. Petrov je jedan od 650 javnih ličnosti koje su podržale kandidaturu  Vučića za predsjednika Srbije 2017. godine.

Predsjednik Vučić radi svoj,  i posao svih drugih institucija u zemlji koje je preuzeo, bilo direktno ili preko Prvog brata ili kumova. Nakon nedavne tragedije u Novom Sadu napomenuo je da je pregledao cijelu dokumentaciju vezanu za urušavanje nadstrešnice i da će biti mnogo teško i tužilaštvu i sudovima, a vještacima ponajviše, da ustanove šta je bio problem. Za očekivati je da će tužioci i sudije itekako poslušati ove javne instrukcije dok su njemu odani mediji otpočeli kampanju da uvjere javnost da su za sve krivi inžinjeri i građevinci iz 1960-tih.

Kako se provedu oni koji upere prst na javašluk i korupciju se može vidjeti iz primjera zviždača Borka Josifovskog, doktora medicinskih nauka i stručnjaka za urgentnu medicinu. On je nakon objelodanjivanja nezakonitosti,  da pojedini ljekari Hitne pomoći pacijente na samrti nisu reanimirali i da su adrese umirućih pacijenata prodavali privatnim pogrebnim preduzećima, ekspresno smijenjen sa mjesta direktora Gradskog zavoda za hitnu medicinsku pomoć Beograda. Dvije godine kasnije je i otpušten. Zbog šikaniranja i prijetnji, bio je prinuđen i privremeno napustiti  zemlju. Nikada više nije mogao dobiti posao u državnim zdravstvenim ustanovama. Malo vijeće Ustavnog suda Srbije, u kom je bio i sudija Petrov, je nakon četiri godine odlučilo da, bez rasprave, odbaci žalbu Josifovskog i da mu uskrati zaštitu od odmazde, koju trpi već skoro 20 godina. Navode Josifovskog nadležni nikada nisu detaljno ispitali.

U maju ove godine je profesor dr Dragan Milić, koji je radio na Medicinskom fakultetu u Nišu i bio nosilac izborne liste Grupa građana “Dr Dragan Milić” u tom gradu ostao bez posla jer mu je “istekao petogodišnji ugovor”. Njegova lista je ozbiljno ugrozila Vučićevu stranku  koja je  morala namaknuti većinu u gradskoj skupštini drugim metodama. Izgledi dr Milića da nešto učini na sudu su vjerovatno jednako izgledni kao i njegovog kolege Josifovskog dok  je na vlasti sadašnji režim.

 

Bivša šefica crnogorskog pravosuđa nepravosnažno osuđena

Da se kad tad stvari mogu promijeniti govori slučaj Crne Gore i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Ona je ove sedmice  prvostepeno osuđena na šest mjeseci zatvora za krivično djelo zloupotreba službenog položaja u vezi bivšeg sudije Osnovnog suda Rožaje Milosava Zekića. SDT tereti Medenicu da je nezakonito i mimo znanja članova Sudskog savjeta donijela odluku i arhivirala predmet Zekića i time mu pomogla da ostvari korist jer nije obavijestila Sudski savjet o pritužbi građana da taj sudija nezakonito prima zarade.

Drugi, puno ozbiljniji slučaj Medenice i njenog sina Miloša za zloupotrebu položaja, i šverc cigareta i droge ima slabe izglede da se desi. Nedavno je bilo 20. jubilarno odgađanje ročišta po raznoraznim osnovama. Mnogi se pitaju kakve su tek šanse da se jednog dana održi suđenje autokratama koji su najzaslužniji za sadašnje (ne)prilike u dva oka u glavi.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo