Protekla vlast je od 2008. do 2020. izdala najmanje 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine rekordnih 115. Kriterijumi dodjele su i dalje nepoznanica
Tokom protekle godine bivša Vlada je oborila rekord u dodjeli počasnih državljanstava. Izdala ih je 115, a od toga broja trećinu – 37 u priodu nakon parlamentarnih izbora do početka decembra prošle godine.
Od 2008. do 2020. godine, crnogorska Vlada je, po podacima koje ima Centar za građansko obrazovanje (CGO), izdala 390 počasnih državljanstava.
Crna Gora inače ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori.
S druge strane, norma počasnog državljanstva predviđena je za lica od posebnog značaja za državni, naučni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski i drugi interes Crne Gore. Ova lica ne moraju da ispunjavaju stroge uslove koji su propisani za ostale, pa ni onaj da se pored crnogorskog ne može imati državljanstvo druge države. VIP državljane predlažu predsjednik države, Skupštine ili Vlade, a odlučuje MUP.
CGO godinama upozorava da proces davanja počasnih državljanstava ima diskrecioni karakter, netransparentan je, nedovoljno regulisan i podložan zloupotrebama. Nadležni nikada nijesu objasnili javnosti kriterijume dodjele, niti koji su ih državni interesi rukovodili da nekog predlože i dodijele mu državljanstvo.
Tako se ne zna koje su smjernice rukovodile Mila Đukanovića da predloži za državljanstvo Taksina Šinavatru, bivšeg tajlandskog premijera osuđenog za zloupotrebu službenog položaja, finansijske malverzacije, izbjegavanje plaćanja poreza i bespravno bogaćenje u matičnoj državi, koji je crnogorsko državljanstvo dobio posljednjeg dana 2008. godine.
Sličnog profila su mnogi drugi na brojnoj listi onih koje je bivši premijer, sadašnji predsjednik države predložio za počasne građane. Kontraverzni Mohamed Dahlan je državljanin Crne Gore od kraja 2010. Za bivšeg palestinskog ministra bezbjednosti, koji se sumnjiči za stomilionske prevare i kršenje ljudskih prava, Đukanović u predlogu za VIP državljanstvo MUP-u kaže da je ,,najvažniji promoter naših interesa na Bliskom istoku”.
Crnogorski državljanin od 2013. je i Malezijac Vejn Seng Pu, koji je u ljeto 2014. uhapšen u Las Vegasu zbog organizovanja ilegalnog klađenja, kojim je nelegalno stekao oko 300 miliona dolara.
Preporuke o uvođenje obavezne bezbjednosne provjere kod izdavanja ovih državljanstava očigledno nijesu ispoštovane.
Uz obrazloženje da se radi o ekonomskom osnovu crnogorsko državljanstvo su stekli nasljednik bankarske dinastije Nataniel Rotšild, koji ima udjela u Porto Montenegru, Petros Statis, vlasnik nekoliko firmi u Crnoj Gori koje imaju svoje razvijene poslove u oblasti turizma, medija, kao i vlasnik Oraskoma koji gradi turistički kompleks na Luštici i ostrvu Mamuli Samih Saviris.
Evropska komisija je u više navrata upozorila Crnu Goru na obavezu pažljive kontrole tzv. ekonomskog državljanstva budući da, kako su ocijenili, ono nosi ozbiljne migracijske i bezbjednosne rizike.
Iz CGO ističu da se radi o krajnje netransparentnom procesu, da su rješanja o dodjeli ovih državljanstava tipska i štura, odnosno da se iz njih za najveći broj ovih lica ne može zaključiti kakav su to realan doprinos imali da bi se tretirali kao lica od posebnog značaja za državni, naučni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski ili drugi interes Crne Gore, kako je to definisano članom 12 Zakona o crnogorskom državljanstvu.
Pored Rješenja kojima nedostaje suštine, a to su osnov prijema, ko su predlagači lica, ali i drugi formalno-pravni elementi, ostaje i otvoreno pitanje njihove zakonitosti zbog predlagača, tvrde u CGO. Naime, članom 12 Zakona o crnogorskom državljanstvu se kao jedini zakonski predlagači navode predsjednik Crne Gore, predsjednik Skupštine ili predsjednik Vlade, dok u praksi imamo brojna rješenja koja se kose sa ovom zakonskom odredbom, odnosno najčešće su prijedlozi dolazili preko ministara.
Takođe, CGO ukazuje da je notirana i praksa koja ukazuje na moguće dodatne zloupotrebe kroz činjenicu da su neki članovi porodica onih koji su po članu 12 primljeni u crnogorsko državljanstvo u brzoj i upitnoj proceduri primani nakon toga u crnogorsko državljanstvo po članu 16 istog Zakona, a samim tim se isti ne računaju u ovaj broj od 390 počasnih državljanstava.
Na spisku počasnih državljana nalaze se i brojne ličnosti iz kulture, nauke, sporta: Marina Abramović, Lazar Ristovski, Zlatko Glamočak, Jaša Alfandari, Genadi Sisojev, Velibor Zolak, Andrej Nikolaidis, Isak Adižes, Dragan Džajić, Fatos Bećiraj, Katarina Bulatović… Doktor Vladimir Dobričanin, poslanik nove vladajuće većine državljnstvo je dobio 2010, a ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić početkom 2012. godine.
Krijući razloge dobijanja državljanstva zasnovanog na nacionalnom interesu, država u isti koš stavlja lica sa potjernice, kontroverzne biznismene i stvaraoce koji su to pravo ostvarili na osnovu svojih zasluga. Uz to primjenjuje rigorozne norme za hiljade građana, ne objašnjavajući im čime su bogati i slavni toliko zadužili državu da bi imali ovoliku protekciju.
CGO je zato pozvao novu Vladu i nadležno Ministarstvo unutrašnjih poslova da podatke objave na svojim zvaničnim stranicima jer javnost ima pravo da zna ko po ovoj proceduri i zbog čega dobija crnogorsko državljanstvo. Kao i da ovom procesu ubuduće pristupaju savjesno i da ga dovedu u zakonski okvir, kao i da rješenja o dodjeli ovih državljanstava prate iscrpna obrazloženja kako se ne bi pravila veća šteta nego korist primjenom ovog instituta.
Predrag NIKOLIĆ