Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PO GLAVNOM GRADU: Željo moja Podgorice

Objavljeno prije

na

Svega ima u Podgorici: uređene ulice, na ulicama kafići; tržni centri, u jednom od njih bioskop; škole i vrtići, u dvorištima nekih od njih poneki uređen ćošak; pažljivi posmatrač, uz malo sreće, može na ulici vidjeti čak i gradski autobus. U glavnom gradu samo ne valja detaljnije gledati, jer slike koje onda stignu govore o nedostatku planiranja, neizgrađenoj infrastrukturi, glibu ispod šminke.

Grad, prije svega, čine njegovi ljudi. Od mjesta sa pedesetak hiljada nakon Drugog svjetskog rata, Podgorica je do 2011. porasla do grada sa blizu 186 hiljada stanovnika. Proces socijalističke industrijalizacije koja je decenijama ulivala radnike u Podgoricu, nakon devedesetih godina prošlog vijeka nastavljen je centralizacijom zbog koje je veliki broj ljudi, naročito sa sjevera Crne Gore, stigao u glavni grad, ne kako bi i gradu i njima bilo bolje, već kako bi preživjeli. Odlazeći podgorički gradonačelnik dr Miomir Mugoša dobra je slika gostoprimstva koje ih je dočekalo. Sudeći prema njegovim javnim nastupima veliko je pitanje da li je u stanju da riječi kao ,,Pljevljak”, ,,Beranac” ili ,,Rožajac” izgovori, a da ne zvuče pogrdno. Da bi neko mjesto bilo grad mora imati dovoljan broj ljudi koji ga vole. Tu stvar nije lako mjeriti, ali sva je prilika da Podgorica prije pati od nedostatka nego od viška ljubavi.

Ipak, gradi se grad. Puno je novih zgrada. Dijele se, ugrubo, na tri grupe. Staklene, neke u kojima su predstavništva velikih firmi i one koje su vlasnicima najvjerovatnije poslužile da properu nešto para, pa sad zvrje prazne. Drugu grupu čine takozvane napolitanke, rasute po svim krajevima Podgorice kao posljedica velikodušnosti gradskih vlasti u izdavanju građevinskih dozvola i želje povlaštenih firmi da na brzinu zarade velike pare. U glavnom gradu ima oko 13 hiljada praznih stanova. Najpovlašteniji među povlaštenima posadili su treću grupu zgrada – onu koja je nikla po parkovima. Parkovi i dječija igrališta padali su kao snoplje – u kvartu kod Mašinske škole – dok trepneš nikne zgrada. ,,Umjesto da grad krene dalje sa širenjem, jer ipak je Podgorica jedna livada, ruši se čitava koncepcija i prave se blokovi unutar blokova – zgrada na zgradu”, prokomentarisao je jedan građanin Podgorice.

Arhitekta Ljubo Stjepčević, predsjednik Komore arhitekata u Inženjerskoj komori Crne Gore krajem prošle godine u Dnevnim novinama je ocijenio da je najviše stradala Mirkova, ili Nova varoš, odnosno strogi centar grada: „Mi smo od Mirkove varoši napravili katastrofu. Potpuno smo promijenili izgled ovog dijela grada, a to je bilo jezgro koje se moralo sačuvati. Prvo smo sve džade popločali, pa smo onda dozvolili da se grade ona staklena čuda, koja ni na što ne liče. To nije ni neka moderna arhitektura, i nigdje se tako nešto ne gradi”. Stjepčević je više puta upozoravao da bi jači zemljotresi mogli pričiniti velike štete na novijim objektima. ,,Podgorica je deveti stepen seizmičke zone i to se uzima u obzir kada se radi projektna dokumentacija. Ali između onoga što je isprojektovano i onoga što se izvede postoji velika razlika. Znamo ko su danas investitori i na koji način se vrši nadzor nad objektima.”

Nedostatak planova i njihovo kršenje proizveli su grad u kojem neravnomjeran razvoj često može svjedočiti i jedna jedina ulica. Teško bi bilo odlučiti koji dio Hercegovačke je grđi – polovina koju je po svojoj mjeri uglancala i razne dozvole ispisala vlast pod budnim okom Miomira Mugoše ili njen drugi kraj koji je, zbog rupa po trotoaru, širokom katkad i preko metra, preporučivo prelaziti samo zadana.

Nema izbora, ni Nikoljdana, Dana Podgorice, kad Miomir Mugoša nije obećao kako će se pobrinuti za Staru Varoš. Na osnovu pjesama možda poneko može još da je zamisli, pod uslovom da ne prođe kroz ruglo u koje je pretvorena. Iako stručnjaci smatraju da je još moguće sačuvati neka jezgra najstarijeg dijela Podgorice, to ostaje za neka druga vremena i neku bolju vlast.

Mogao bi putnik namjernik, prije nego što bude izgrađeno gradsko pozorište na mjestu srušenog Kina Kultura da ode u bioskop u Delti i potom odluči da prošeta kraj Morače. Za taj poduhvat bilo bi preporučljivo da ponese gas masku. Izgradnja novog kolektora za prečišćavanje otpadnih voda još je jedan od poduhvata koji je već dvadesetak godina samo obećanje.

Nedavno je objavljeno kako su za ,,posao vijeka”, izgradnju kolektora, zainteresovane četiri firme. Gradnja treba da košta oko 50 miliona eura. Iz Glavnog grada ranije je saopšteno da bi projekat trebao da bude realizovan za 36 mjeseci, a potom je potrebno još dvije godine za probni rad i dokazivanje tehničkih parametara. Pozitivna Crna Gora pozvala je gradsku vlast da preispita odluku da kolektor smjesti u Botun i razmotri njegovo izmještanje na neki od nenaseljenih djelova grada.

Građani Crne Gore morali su potpisivati peticiju kako bi vlasti pristale da vide kako u zemlji nema dovoljno vrtića. Jedno od mjesta u kojem je taj problem najozbiljniji je Podgorica. Još 2011. Mugoša i kandidat za njegovog nasljednika Slavoljub Migo Stijepović obećavali su po jedan novi vrtić na lijevoj i desnoj obali Morače. Aha. Opšte je poznato da grupe u vrtićima ponekad imaju i do pedesetoro djece. Normalno je pola od toga. Monitorovi izvori objašnjavaju da vrtići dobijaju novi prostor tako što u učionice pretvaraju vešeraje i djelove holova. Analogno tome, problem nedostatka prostora u osnovnim školama rješava se tako što se u učionice pretvore biblioteke. U snovima su ostale škole zamišljane u Tološima i Bloku 14.

Druga gimnazija još jedna je neostvarena potreba građana Podgorice. Ni tu Mugoša nije bio bez ideje: ,,Na mjestu stare Mašinske škole može da se napravi nova i da se kroz adaptaciju napravi savremena gimnazija”.

Ne može se reći da stanovnici Podgorice nemaju na dohvat ruke nešto što je drugdje čist luksuz. Vožnja taksijem ovdje je najrasprostranjeniji oblik gradskog prevoza. Taksi je relativno jeftin, gradske vlasti ne moraju da se brinu oko autobuskih linija. Istovremeno, mnogi otpušteni radnici i ljudi, često sa završenim fakultetima, koji nijesu mogli da nađu posao izbjegavaju status nezaposlenih vozeći taksi. Gotovo genijalan potez, ako se ne računa da je, ipak, za veliki dio stanovnika vožnja taksijem prevelik izdatak, da bi autobusi prevozili neuporedivo veći broj putnika, pravili manje gužve i, ukoliko nije nepristojno reći, manje zagađivali okolinu. Jednom je Mugoša maštao čak i o tramvaju.

Istorijska je već postala priča o pet bazena u Podgorici. Ima jedan koji radi i po dva-tri mjeseca godišnje. Sportski centar čija se jedna polovina raspada i stadion koji nema jednu stranu podgorička su stvarnost.

Potrebe građana za uređenim gradom, ne potreba povlaštenih i njihovih investitora za ,,ugrađivanjem ” i brzom zaradom, posao su za novu, ne za ovu vlast. Ma koliko napadan bio, Mugoša nije sam godinama proizvodio Podgoricu bez plana i ikakvog reda, njegovo zamjenjivanje Migom nosilo bi iste stvari, samo rađene tiše.

Ako se koristi zdrav razum, neshvatljivo je da Podgorica sa klimom koju ima, nema botaničku baštu. Ali – kako se ugraditi u hortenzije?

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo