Brojke neprikosnoveno sude o radu crnogorskog tužilaštva. Više od četiri hiljade njegovih optužnica palo je u posljednjih pet godina zbog oslobađajućih presuda, a još tri hiljade je odbijeno od ukupno 40.000 optuženja. Istovremeno, potrošeno je gotovo devet miliona eura poreskih obveznika za plate tužilaca, a hiljade neuspjelih optužnica i neosnovanih pritvaranja rezultiralo je sa 840 zahtjeva za obeštećenje zbog neosnovanog lišenja slobode koji su stigli na adresu Ministarstva pravde. Sve to, naravno, plaćaju građani. U pitanju su, najčešće, optužnice zbog korupcije, šverca droge, krađa, prevare, razbojništva, ubistava i ubistava u pokušaju. Prema analizi presuda i podacima o rezultatima antikorupcijskih reformi Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), od 2006. do 2010. godine samo za korupciju je optuženo više od 200 osoba, a osuđeno svega 90. MANS-ova analiza je pokazala da je gotovo svaka peta presuda osnovnih sudova odbijena, svaka treća presuda viših, i skoro sve nakon odustanka tužioca od krivičnog gonjenja. Većina oslobađajućih presuda je donijeta zbog nedostatka dokaza da je počinjeno krivično djelo koje je optuženima stavljano na teret. A nedostatak ozbiljnih dokaza, ali i odustajanja u završnici suđenja, koštali su građane Crne Gore nekoliko miliona eura u posljednjih pet godina. No, i pored toga – vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić bila je nedavno izričita rekavši da Tužilački savjet nije vodio disciplinske postupke zbog propusta ili lošeg rada tužilaca, jer za tim ,,nije bilo potrebe”.

Kod Ministarstva pravde još se nalazi četrdeset zahtjeva za obeštećenje od države zbog neosnovanog pritvora, a 395 podnosilaca zahtjeva upućeno je na parnične postupke. Oni će pasti na teret poreskih obveznika, a po takvim tužbama već je u posljednjih pet godina isplaćeno dodatnih tri miliona.

Zbog sumnji u nezakonit rad tužilaca pisane su pritužbe, ali i nekoliko krivičnih prijava, pa i protiv vrhovnog državnog tužioca. Uzalud. Vrhu vlasti odgovara baš ovakvo tužilaštvo, sa baš ovakvim poraznim rezultatima.

Nije tužilaštvo ništa agilnije ni kada su u pitanju predmeti koji se odnose na poštovanje ljudskih prava i sloboda. Tako je nevladina organizacija Akcija za ljudska prava, poslije čekanja od gotovo dvije godine, konačno dobila odgovor od Vrhovnog državnog tužilaštva o procesuiranju 12 slučajeva kršenja ljudskih prava koji su posebno uznemirili crnogorsku javnost.

Odgovori su opravdali bojazan da Državno tužilaštvo nije preduzelo sve neophodne mjere iz svoje nadležnosti da slučajeve kršenja ljudskih prava djelotvorno istraži i procesuira odgovorna lica, konstatuju u Akciji.

U toj nevladinoj organizaciji tvrde da je zapanjujuće da zakonom predviđene mjere nisu preduzete ni pošto je Evropski komitet za sprječavanje mučenja (CPT) u svom izvještaju Vladi o posjeti Crnoj Gori 2008. godine izričito kritikovao nedjelotvorno postupanje tužilaca u tri od 12 opisanih slučaja – slučaj zlostavljanja pritvorenika u spuškom zatvoru 2005. godine, zlostavljanja okrivljenih u akciji Orlov let 2006. i Vladane Kljajić 2008. ,,Ovakvo neprofesionalno istraživanje slučajeva ozbiljnih kršenja ljudskih prava, za koje su odgovorne vrhovne državne tužiteljke, prvo Vesna Medenica, a zatim i Ranka Čarapić, pokazuju da Crna Gora još nema nezavisno i nepristrasno tužilaštvo koje se ne koleba da goni državne službenike zbog kršenja ljudskih prava i uspostavi vladavinu prava”, objašnjavaju u Akciji za ljudska prava. Oni kažu da je izvjesno da Evropska unija sigurno neće pristati da ima članicu sa takvim pravosuđem, ali mnogo važnije od toga je da ,,Crna Gora ne pristane na tužioce koji je prikazuju kao zemlju kojoj nije stalo do elementarne pravde”.

U NVO Akcija za ljudska prava zaključuju da je Državno tužilaštvo zatvoreno i netransparentno kada je riječ o interesu javnosti da bude obaviještena o procesuiranju slučajeva ozbiljnih kršenja ljudskih prava: ,,Državno tužilaštvo pokazuje neprihvatljivo visok nivo tolerancije prema očiglednom kršenju ljudskih prava od strane državnih službenika – pripadnika policije, službenika ZIKS-a i državnih tužilaca, odgovornih za nedjelotvorne istrage – i na taj način promoviše nekažnjivost i za teška kršenja ljudskih prava, suprotno međunarodnim standardima”.

Inače, odgovori koje je Akcija dobila pokazali su da od 12 pitanja Državno tužilaštvo uopšte nije odgovorilo na tri, u vezi istrage navoda o nezakonitom prisluškivanju sudija Višeg suda u Podgorici, o čemu je u Monitoru pisao novinar Petar Komnenić i osuđen za klevetu, istrage navoda o zlostavljanju Ibrahima Čikića i ostalih pripadnika SDA 1994, i prijava zbog zlostavljanja osoba koje su okrivljene u akciji Orlov let. Nije odgovoreno ni da li su u istrazi napada na novinara Tufika Softića ikada saslušani oni na koje je ukazao policiji da su mu prijetili, kao ni da li su istraživani navodi novinara Mladena Stojovića o fudbalskoj mafiji u Crnoj Gori u vezi napada na njega.

Uz to, ni poslije skoro sedam godina niko nije osumnjičen za fizičko zlostavljanje pritvorenika u ZIKS-u 2005. godine, iako nema nikakve sumnje da su pripadnici specijalne jedinice MUP-a tada ušli u pritvorsku jedinicu zatvora i prebili oko 30 pritvorenika, od kojih je kod 18 konzilijum Ministarstva zdravlja utvrdio ozbiljnije povrede. Odgovor VDT-a pokazuje da od kraja 2007. godine nisu sprovođene dalje istražne radnje u ovom predmetu, uprkos tome što je Evropska unija 2005. tražila efikasnu istragu ovog incidenta, a CPT 2009. godine kritikovao to što odgovarajuća istraga nije sprovedena. Među slučajevima za koje se ova NVO interesovala je i slučaj veterinarske inspektorke Mirjane Drašković. Tužilaštvo je, postupajući po krivičnoj prijavi povodom korupcije na visokom nivou u oblasti izdavanja dozvola za uvoz hrane u Crnu Goru, koju je veterinarska inspektorka podnijela protiv protiv glavnog veterinarskog inspektora, pravnog savjetnika direktora i direktora Veterinarske uprave Сrnе Gore, odlučilo da ne postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo. Takav zaključak su donijeli na osnovu prethodno prikupljenih obavještenja od Državne revizorske institucije Podgorica i Veterinarske uprave Podgorica. Mirjanu Drašković niko iz tužilaštva nikada nije pozvao na razgovor. U Akciji upozoravaju da se iz odgovora zaključuje da je tužilaštvo pitalo Veterinarsku upravu da pruži obavještenje o tome da li su u njihovim redovima najodgovornije osobe korumpirane, pa je na osnovu njihovih odgovora odlučeno da ne postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo.

,,Još nijedna osoba nije pravosnažno osuđena zbog ratnih zločina u Crnoj Gori. Od ukupno 30 osoba koje je tužilaštvo optužilo za ratne zločine, svih sedam optuženih u slučaju Bukovica je pravosnažno oslobođeno, a protiv 23 su postupci u toku”, objašnjava Mirjana Radović iz Akcije za ljudska prava.

I tu nije kraj apsurdima koji dolaze iz Vrhovnog državnog tužilaštva.

No, izgleda da je sve to baš kako i treba da bude po mjeri vlasti. Vrhovno državno tužilaštvo godinama radi po istom principu i približno istom dinamikom. A imena dođu i prođu.

Marijana BOJANIĆ