Povežite se sa nama

MONITORING

Pljačka ih je održala

Objavljeno prije

na

Prošlo je petnaest dana od kako je ozvaničen Vladin zahtjev da se u Kombinat aluminijuma uvede stečaj. Tri državne energetske kompanije – Montenegrobonus, Elektroprenos i Elektroprivreda – istovremeno vraćaju struju koju je Crna Gora dva mjeseca krala iz sistema evropske interkonekcije. Do danas niko nije podnio ostavku, niko nije smijenjen, a nema ni uhapšenih.

Premijer Milo Đukanović kaže da za krađu nije znao, ali obećava da će država platiti struju koju je nezakonito potrošio Kombinat.

,,Nisam se udubljivao u sve detalje, ali sam znao da se neka struja troši”, kazao je. Neko će mu, možda, i povjerovati.

Za nas ostale, mnogo je zanimljivije ono što je Đukanović govorio zagledan u budućnost. ,,Formule kojima smo savladavali probleme u 20. vijeku su nevažeće za 21. vijek”, kazao je lider DPS na proslavi 22. rođendana vladajuće partije, objelodanivši da se „političkim tehnikama i instrumentima iz prošlog vremena ne mogu rješavati izazovi novog vremena”.

Šta će biti ako Đukanović svojim potonjim besjedama zaista priziva promjenu formula, političkih tehnika i ekonomskih instrumenata, kojima se on i njegova partija na vlasti drže gotovo četvrt vijeka? Da bi, posebno mlađi čitaoci, imali jasniju predstavu – evo nekoliko karakterističnih primjera tog političko-ekonomskog modela.

Uoči, tokom kampanje i neposredno nakon prvih višepartijskih izbora u Crnoj Gori (decembar 1990) vladajući DPS, tada pod imenom Savez komunista CG, zdušno je pomagao Slobodanu Miloševiću i njegovom režimu u Beogradu da obesmisli pokušaje savezne vlade Anta Markovića da ekonomskim i političkim reformama sačuva SFR Jugoslaviju. To je podrazumijevalo i ilegalan upad u monetarni sistem (iz zajedničkih deviznih rezervi isisane su gotovo dvije milijarde dolara), podršku trgovinskoj blokadi Srbije prema Sloveniji i Hrvatskoj, osporavanje nadležnosti Predsjedništva SFRJ sve dok u njemu nije obezbijeđena prevlast Miloševićevih sljedbenika…

Kreću, potom, DPS-ove ratne igre, a sa njima i švercerski biznisi, danas poznati kao – tranziti. Počelo je sa oružjem. Novak Kilibarda svjedoči kako je njegova Narodna stranka sa DPS-om dijelila odgovornost za šverc oružja u BiH. ,,Dragi moj profesore, kao što znaš, optužuje se Crna Gora da Srbima ubacuje oružje u Hercegovinu… Pa predlažem da NS preuzme odgovornost na sebe ako dođe do direktne optužbe da je naša vlast kriva”, prisjeća se Kilibarda zahtjeva koji mu je stigao iz vrha crnogorske policije. A on ga je prihvatio.

Vlast je sa švercom oružja nastavila i po završetku ratova. U oktobru 2002. u Rijeci je na crnogorskom brodu Boka Star, tek pristiglom iz Bokokotorskog zaliva, policija zaplijenila 17 kontejnera vojnog tereta namijenjenog Iraku. Kršeći međunarodne sankcije Vojska Srbije i Crne Gore je Sadamu spremila: eksplozivno punjenje za višecijevne bacače raketa Orkan, gorivo za rakete SCUD, rezervne djelove za topove i barutna punjenja za topovske granate… U Podgorici – muk.

Baš kao što je vlast ćutala i 1991. dok su vojne jedinice pod njenom komandom žarile i palile (i bukvalno) dubrovačkim zaleđem.

,,Odmah poslije početka dubrovačke operacije 1. oktobra 1991. bilo je vidljivo da vojska u Konavlima i okolini Dubrovnika nemilosrdno pljačka imovinu. Javno bez ikakvog stida po Boki i Crnogorskom primorju vršljale su mnogobrojne grupe razbarušenih i raskopčanih vojnika koji su vukli i dovozili razne opljačkane stvari sa područja ratišta”, svjedočio je o zločinima Nikola Samardžić, kapetan duge plovidbe i bivši ministar inostranih poslova Crne Gore. ,,Pored privatne pljačke, armija je organizovala pljačku po svojoj liniji i za svoje potrebe. Opljačkane su krave i oprema iz poljoprivredne farme u Konavlima i najveći dio predat u Danilovgradu. Opljačkan je organizovano međunarodni aerodrom Ćilipi i oprema predata aerodromima u Podgorici i Tivtu. U Budvi, Tivtu i Baru vidio sam jahte i motorne čamce, koji su opljačkani sa sidrišta i marine rijeke Dubrovačke…”.

U maju 1992. Srbiji i Crnoj Gori (tadašnja SRJ) uvedene su ekonomske sankcije UN, a tranzitni biznisi su procvjetali. Momir Bulatović se hvalio kako je on sa predsjednikom Albanije Salji Berišom, otvorio naftovod preko Skadarskog jezera. Domaći šverceri su mogli da se uključe u posao tek kada bi im firma Transart, u ime Vade izdala potvrdu na kojoj je pisalo: ,,Dozvola za prevoz nafte iz Albanije”. Zarada se dijelila po formuli: državi 70, a dobavljaču 30 odsto profita.Taj je posao proizveo prve crnogorske milionere.

Na red je stigao duvan. Ekonomista Mlađan Dinkić tvrdi da je sve započelo projektom crnogorski marlboro koji je, uz saglasnost ovdašnjih vlasti, organizovao i finansirao Jezdimir Vasiljević.

,,Realna proizvodna cijena”, tvrdi Dinkić, ,,iznosila je oko 0,2 marke po paklici, a on je na ulicama Italije prodavan po 2,5 marke”.

Posao je poprimio neslućene razmjere. Italijanski dnevni list Giornale objavio je da su plavuše, brzi gliseri u koje može da stane do 400 boksova cigareta (jedan boks – 500 paklica), samo tokom 1994. preko Jadrana plovili više od 1.500 puta. Nikad prazni.

Zahvaljujući Đukanoviću i njegovim saradnicima (jedan spisak tih ljudi ponudio je svojevremeno Đuzepe Šelzi) u Crnoj Gori je zaživjela nova turistička ponuda – uz udoban smještaj, korisnicima ovih usluga garantovana su originalna dokumenta sa lažnim imenima i stalna policijska zaštita. Paolo Savino, Frančesko Dela Tore i njihovi saradnici iz Camorre i Sacra Corona Unite prvi su se uvjerili u kvalitet ponude koju su kasnije koristili i Stanko Subotić, Zvezdan Terzić, Darko Šarić, Naser Keljmendi sa sinovima, Taksin Šinavatra (njegov aranžman bio je djelimično izmijenjen) i nepoznat broj ruskih biznismena sa moskovskih i Interpolovih potjernica.

Priča o švercu tu nije završena. Prije deset godina osiguravajuća društva su preko Interpola i Europola potraživala više od 130 hiljada ukradenih vozila za koja se pretpostavljalo da su na Balkanu. Prema njihovim procjenama, polovina ukradenog nalazila se na prostoru Crne Gore. Neka su tu i danas. Naši su imali objašnjenje: ,,Izbacivanjem Uprave carina SRJ iz Svjetske carinske organizacije, ni na koji način nijesmo bili u mogućnosti da vjerodostojnije provjeravamo vozila koja su sa aspekta Interpola ukradena ili utajena”. I tačka.

Neke druge priče nijesu ni komentarisali. Tako svojevrsni zavjet ćutanja prati tragediju putnika sa broda Miss Pat. Brod je sredinom 1999. krenuo ka italijanskoj obali sa stotinjak Roma iz Srbije i Kosova, koji su ilegalno, bez dokumenata, krenuli u ,,obećani svijet”. Brod je potonuo, more je mjesecima izbacivalo leševe nesretnih putnika, a crnogorsko pravosuđe do danas nije donijelo presudu protiv osumnjičenih za taj zločin.

U sjenci takvih događaja ostaje podsjećanje da je Rusija prije 12 godina Crnu Goru stavila na ,,crnu listu zemalja za of-šor poslovanje”, ili tvrdnje čeških obavještajaca da su preko Crne Gore oprali makar 100 miliona.

Uz blagoslov i organizaciju ovdašnjih vlasti godinama su švercovani – oružje, duvan, ljudi, droga, automobili… Redovno su kradeni izbori i temeljno opljačkani najznačajniji resursi. Sve im je to prolazilo zahvaljujući i žmurenju Evrope. Dobro je što je na red za krađu došla evropska struja – valjda im otvori oči.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo