Povežite se sa nama

OKO NAS

PLAV – ODUMIRE LI NAJVEĆE LEDNIČKO JEZERO NA BALKANU: Ljepota koja nestaje

Objavljeno prije

na

Najveće ledničko jezero na Balkanu, Plavsko jezero, moglo bi potpuno nestati u narednih 250 godina, ako već sada ne počnu da se preduzimaju hitne mjere na sprječavanju najbitnijih negativnih procesa koji ga vode u tom pravcu.

Ista sudbina, nažalost, čeka i Visitorsko jezero, visoko iznad ovog grada, na vrhu, pjesmom Dušana Kostića opjevane planine.

To je suština apela koji su ovih dana iz nevladinog udruženja pod nazivom „Sačuvajmo Visitorsko i Plavsko jezero” uputili Vladi Crne Gore, ali i nekim stranim ambasadama u našoj državi.

Predsjednik ovog novoformiranog udruženja Jugoslav Šekularac kazao je Monitoru da su brošure sa apelima za preduzimanje hitnih mjera odštampane na nekoliko stranih jezika, i osim Vladi, upućene još ambasadama Sjedinjenih Američkih Država, Njemačke i Francuske u Crnoj Gori.

„Očekujemo da naša Vlada i ove tri moćne svjetske sile podrže našu inicijativu, i da se, za početak, odmah pristupi izradi studije koja bi pokazala koje su to mjere koje bi trebalo preduzeti da se zaustave i prirodni, kao i procesi čiji je uzrok ljudski faktor”, rekao je Šekularac.

On objašnjava da je na prvoj strani brošure fotografija sa prikazom veličine jezera stotinu godina unazad, odnosno 1913, zatim njegova površina iz prethodne 2017. godine, i u sredini, sivom bojom, označena površina obične blatne bare koja će ostati najkasnije 2250. godine, ako se nastave negativni prirodni i ljudski procesi.

„Brošuru smo preveli na nekiliko stranih jezika, prvenstveno na jezike zemalja čijim ambasadama smo je proslijedili”, kaže Šekularac.

Ovaj čovjek je, priča, rođen na obalama Plavskog jezera i ono predstavlja njegovu veliku ljubav. Danas živi i radi u Moskvi, i spreman je da pomogne koliko je god moguće u očuvanju najljepših ledničkih jezera.

Plavsko jezero, kao najveće ledničko jezero na Balkanu, nalazi se na sjevroistoku Crne Gore, objašnjava se u dopisu stranim ambasdama. Ono je stanište rijetkih biljnih i životinsjikih vrsta.

U današnjoj formi ono predstavlja geolimnološki rudiment dubljeg i većeg ledničkog jezera koje se nekada pružalo pravcem jugozapad-sjeveroistok. Jezero je nastalo otapanjem lednika u plavsko-gusinjskom valovu početkom perioda koji se označava nazivom Halocen.

Tokom Wurmske glacijacije ledeni prekrivalč na Prokletijama je zahvatao prostor od oko dvjesta pedeset kilometara kvadratnih.

Nauka je utvrdila da su se veći lednici iz takozvanih cirkova na sjevernoj i sjeverozapadnoj strani planine spuštali u dolinu Vrmoške rijeke, Grnčara i Vruje. U proširenju kod Gusinja lednici su se spajali, a dalje se lednička masa, debljine i do dvjesta metara, kretalja dolinom rijeke ljuče. Ovaj lednik dužine trideset i pet kilometara, završavao se na mjestu gdje je danas Plavsko jezero.

„Priroda i ljudi čine svoje. Prema Jovanu Cvijiću početkom prošlog vijeka, odnosno 1913. godine, jezero je imalo površinu skoro pet i po kilometara kvadratnih, što je gotovo tri puta više nego danas. Najveće količine nanosa i takozvanih nutrijenata u jezero dospijevaju rijekom Ljučom, a određene količine potiču sa neposrednog sliva”, objašnjava Šekularac.

Prema mjerenjima koje je 2009. godine uradio Hidrometeorološki zavod Crne Gore, površina jezera je tada iznosila 179,5 hektara, dok je sedamdesetih godina prošlog vijeka izsnosila oko 199 hektara.

„To znači da se u posljednjih četrdeset godina površina takozvanog vodnog ogledala Plavskog jezera smanjila za oko deset procenata. Za sedamnaest procenata u tom kratkom periodu smanjila se i zapremina jezera, i sada umjesto 7,7 miliona kubnih metara vode, iznosi 6,3 miliona”, potkrepljuje Šekularac podacima skoro nestvarnu teoriju o nestajanju Plavskog jezera.

U Plavskom jezeru je, bez obzira na ove procese, i dalje prisutan je veliki broj endemskih, endemoreliktnih, zatim reliktnih, ljekovitih i drugih korisnih biljaka.

„Od četrdeset i dvije vrste vodozemaca, čak devet su endemične”, naglašava Šekularac.

On, međutim, upozorava da se Plavsko jezero suočava sa devastacijom zbog nekontrolisanja otpadnih voda, uzurpacije obale divljom gradnjom, zatim zbog neplanske eksploatacije šljunka iz njegovih pritoka, ali isto tako i nekontrolisane sječe šuma.

„Zbog svega toga obraćamo se kako državnim vlastima, tako i predstavnicima stranih zemalja u Crnoj Gori, pozivajući ih da se uključe i pomognu očuvanju Plavskog jezera”, navodi se u apelu.

Šekularac objašnjava da su aktivnosti nevladinog udruženja na čijem je čelu usmjerene u dva pravca.

„Prije svega tu se podrazumijeva angažovanje lokalne samouprave i državnih organa, uključujući sve mjere inspekcijskog nadzora, u spječavanju dalje devastacije obalnog područja, a zatim prikupljanje sredstava za angažovanje renomirane projektne ustanove u cilju izrade komplesnog projekta revitalizacije našeg i evropskog dragulja”, piše u dopisu Vladi Crne Gore i ambasadama pojedinih zemalja.

U nekim dokumentima je ranije zapisano da osim dijela Prokletija koji je dobio formalnu zaštitu proglašenjem nacionalnog parka, na teritoriji opštine Plav prepoznati su i drugi lokaliteti za zaštitu biodiverziteta.

Tu spadaju dolina Lima i planina Visitor koji su označeni kao takozvana Emerald staništa, po kriterijumima Bernske konvencije, a time predstavljaju i buduće lokacije Natura 2000 ekološke mreže od značaja za očuvanje biodivierziteta na nivou Evropske unije.

Masiv Prokletija i Plavsko jezero takođe su prepoznati i kao važna staništa za stanovanje ptica, odnosno IBA područja. Planinski dio kao gnjezdilište za više od četrdeset i tri procenta ukupne ornitofaune ragistrovane u Crnoj Gori, što ga čini najznačajnijim staništem ptica u kontinentalnom dijelu naše države.

Samo Plavsko jezero, kao gnjezdilište ptica močvarica, najveće je stanište ugrožene ptičje vrste prdavac (Crex crex).

Dok ističu ove pesimistične prognoze, iz Nevladine organizacije „Sačuvajmo Visitorsko i Plavsko jezero” kažu da samo zajednički uloženim trudom može da se sačuva prirodna ljepota Plavskog jezera i njegove okoline, i tako istovremeno omogući budućim generacijama život u ekološki očuvanoj sredini.

U protivnom, upozoravaju iz ove asocijacije, „svi zajedno bićemo krivci i nijemi svjedoci tihog nestajanja najvećeg ledničkog jezera na Balkanu”.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo