Povežite se sa nama

OKO NAS

PLAN ZA OBALNO PODRUČJE: Primorci udarili rampu

Objavljeno prije

na

Stara je istina: prostor se, kao i doživljaji, troši. Zato se u Paštrovićima nekada govorilo da „ko prodaje zemlju, prodaje slobodu”. Nakon lumpovanja u posljednjih 20 godina parama od prodate đedovine, mnogi njihovi nasljednici su toga sada postali svjesni.

Ne samo oni, već veliki broj primoraca. Zato su krenuli u akciju spašavanja ostataka resursa od jedne nove pohare zaogrnute u Vladin Prostorni plan posebne namjene za obalno područje (PPPNOB).

Taj plan, kako kaže arhitekta Slobodan Bobo Mitrović, izlazi iz svih zakonskih okvira i dobrih običaja planiranja prostora. ,,U aktuelni i živući Prostorni plan Crne Gore, koji važi do 2020. godine, i koji je u toj sferi najviši akt poslije Ustava, sada se unosi ‘parče’ novog prostornog plana priobalja, a da se ne uzima u obzir ostatak prostora države, što je neprimjereno planerskoj nauci i zakonima Crne Gore. U organski jedinstvenom prostoru i lako kontrolisanoj maloj državi od 650 hiljada stanovnika planira se bez logičkog i tehnološkog reda”, ocjenio je on.

Na ovom je slučaju postignuto akciono jedinstvo civilnog sektora, stručnjaka raznih profila, opozicionih stranaka… Za PPPNOP aktivno su se zainteresovale Delegacija Evropske unije u Podgorici i predstavnici ambasada najznačajnijih država.

Vlada je bila prinuđena da podigne kočnicu. „U procesu donošenja PPPNOB treba imati restriktivan pristup u planiranju građevinskih područja”, saopšteno je iz Ministarstva održivog razvoja i turizma, koje vodi čitav ovaj proces.

To znači da, kako tvrde, on mora biti prije svega usklađen sa visokim ekološkim evropskim standardima u ovoj oblasti, na čemu treba dodatno raditi da bi Plan to ispunio.

Indikativno je da je ovo objavljeno samo dan nakon što su se čelnici tog Vladinog resora sastali sa šefom Jedinice za Crnu Goru u Generalnom direktoratu za susjedsku politiku i pregovore o proširenju Dirkom Langeom.

On je posjetio Gvozdenovića sa isključivom namjerom da mu još jednom stavi do znanja da Evropska komisija sa velikom pozornošću prati sve što se dešava oko Solane u Ulcinju, pošto je taj prostor, kako je naglasio Lange, važan u evropskim okvirima.

„Trenutno ne postoje prijetnje koje bi eventualno ugrozile zaštitu područja na kom se nalazi ulcinjska Solana”, izjavio je ministar nakon susreta sa zvaničnikom EK.

Ostaje da se vidi što znači to „trenutno”, jer po Nacrtu PPPNOP, na Solani će biti 1.500 kreveta. Još uvijek niko ne zna da li je prostor za gradnju 70 hektara ili samo šest, kako Ministarstvo neuspješno nastoji da ubijedi javnost.

„U pozadini pokušaja brzog donošenja ovog plana su Solana, Buljarica, Luštica i Jaz, kao i da se pod interesom slobodnih velikih zona zemlja oduzme od privatnika, a država zna kako se to radi”, smatra inženjerka iz Herceg Novog Olivera Doklestić.

Ona tvrdi da je na djelu pokušaj centralizacije upravljanja slobodnim prostorom mediteranskog dijela Crne Gore. ,,Ona se dešava u vidu kandže koja iz Podgorice, preko državnih studija lokacije, bukvalno napada prostor i jede ga. Lokacije su bivše vojne kasarne ili su od državnog interesa i tu lokalne uprave nikakve nadležnosti nemaju. U suštini ovog Plana je da će centralna kancelarija biti u Podgorici i da će se odozgo uređivati kako i što će se graditi u Kotoru, Tivtu, Budvi, Baru, Ulcinju i Herceg Novom. Lokalne zajednice biće vazali pojedinaca u Podgorici koji će pod imenom Vlade upravljati prostorom – jedinim resursom kojim se još može upravljati u Crnoj Gori”, uvjerena je Doklestićeva.

Sličano je razmišljanje arhitekte Mitrovića, inače, bivšeg direktora Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskih spomenika. „Nije naivno to što su svi zakoni, oni o morskom dobru, o ribanju, planiranju, izgradnji objekata, prava centralizacija. Zar ne vidite da će za dvije godine da ukinu i opštinske sekretarijate za urbanizam. Ovaj Plan u paketu sa svim promjenama znak je da Vlada hoće da drži ključeve Crne Gore, od Boke od Kotora. A ako iko ima oružja kojim bi se moglo boriti, to su Kotor i Boka, jer biti na UNESCO-voj listi, to je biti u svjetskoj eliti. To vam daje dovoljno argumenata da lupnete pesnicom o sto. U suprotnom, ljudi koji žive ovdje biće ‚ubijeni’ ekonomskim parametrima”, poručio je sa jednog okruglog stola u Kotoru Bobo Mitrović, dok je predstavnik Matice Boke Ivan Starčević rekao da je zbog pomenutih planova ,,domicilno stanovništvo u Boki u strašnoj opasnosti”. Mnogi učesnici javnih rasprava su pitali obrađivače plana da li će on dovesti i do ekskluziviteta u pristupu obali ispred nekih turističkih objekata za period od nekoliko decenija.

Zato su iz MANS-a i Grin Houm-a pozvali Vladu da predloženi plan jednostavno povuče iz procedure, naročito zato što se njime dozvoljava gradnja u područjima koja bi trebalo da budu potencijalno zaštićena.

„Smatramo da umjesto novog građevinskog talasa Crnogorskom primorju treba ozbiljnija strategija revitalizacije, odnosno rekultivacije postojećeg građevinskog fonda kako bi u optimalnoj mjeri bio sačuvan prostor kao veoma ugrožen resurs”, rekao je programski direktor MANS-a Dejan Milovac.

Ratković: Posljednja šansa za turizam

Dekan Fakulteta za biznis i turizam u Budvi prof.dr Rade Ratković kaže za Monitor da je PPPNOP „posljednja šansa da se retrogradni procesi na primorju konačno zaustave, otvori proces urbanističke sanacije i razvoja u duhu Master plana razvoja turizma Crne Gore iz 2008. godine i novog razvojnog scenarija za turizam nominiranog kao ‘Konkurencijom do kohezije'”. „Primorje je već četvrt vijeka izloženo snažnoj devastaciji, podržanoj gotovo svim lokalnim urbanističkim planovima. Planovi i pretežan dio investitora, uključujući i inostrane, dali su akcenat na hipertofiranu stambenu izgradnju u, najćešće, ružnim građevinskim mastodontima koji vrijeđaju autohtono građevinsko nasljeđe i prirodnu sredinu. Bez urbanističke sanacije i ukidanja svih DUP-ova i studija lokacije koji dezauvišu strategiju razvoja turizma, te neizbježne redukcije i uklanjanja najdrastičnijh objekata, nije realna realizacija strateških razvojnih opredjeljenja, već je sasvim izvjesno drastično redukovanje turističkog razvoja i opstanka turizma na crnogorskoj obali”, uvjeren je Ratković. Arhitektica-konzervatorka Katarina Nikolić iz Tivta navodi da se umjesto vizije da se uz podršku opština i države prave manji smještajni kapaciteti, kako bi lokalna zajednica profitirala, „nameće pravljenje ad-hoc usluga nekim sumnjivim investitorima za hotele za koje ne znamo ni kome će služiti ni što će stvarno nuditi”.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo