I ovogodišnjem pobjedniku Ratkovićevih večeri poezije, ni krivom ni dužnom, društvo će na spisku nagrađenih praviti ratni zločinac Radovan Karadžić.
Nekadašnji vođa bosanskih Srba, kojeg je Međunarodni tribunal u Hagu osudio za ratne zločine i zločine protiv humanosti, književnu Nagradu Risto Ratković dobio je ratne 1993. godine. Nagrađen je za pjesmu čiji naslov personifikuje njegovu ratnu biografiju – Siđimo u gradove da bijemo gadove.
Predsjednik žirija koji je nagradio Karadžića bio je Ranko Jovović, pjesnik i tadašnji poslanik Narodne stranke, a članovi Želidrag Nikčević, pjesnik i tada portparol Narodne stranke, i Stevan Kordić, koji je nakon toga izabran za direktora Crnogorskog narodnog pozorišta.
Nakon što je nagrađen Karadžić, Ratkovićeve nagrade odrekli su se raniji dobitnici crnogorski pjesnici Jevrem Brković i Sreten Perović.
Predsjednik Crne Gore tada je bio Momir Bulatović, a premijer Milo Đukanović. Tadašnja vlast baštinila je ratnu politiku srpskog vožda Slobodana Miloševića i paljanskog vođe Radovana Karadžića, čiji je cilj bio stvaranje Velike Srbije. U to vrijeme crnogorski rezervisti i dobrovoljci „oslobađali” su Dubrovnik i ratovali po Bosni i Hercegovini.
Prošle godine oko dvjesta građana Crne Gore, regiona i Evropske Unije poptisalo je peticiju kojom je zatraženo od predsjednika Opštine Bijelo Polje Aleksandra Žurića da se Karadžiću oduzme Nagrada Risto Ratković.
„Na osnovu člana 57 Ustava Crne Gore, u ime velikog broja građana Bijelog Polja, Crne Gore i regiona javno protestujem zbog toga što još nije pokrenut postupak oduzimanja Književne nagrade Risto Ratković koja je 1993. godine dodjeljena ratnom zločincu Radovanu Karadžiću”, navodi se u pismu koje je Žuriću, u ime potpisnika peticije, uputio Ibrahim Čikić.
,,Od Žurića je, u ime poštovalaca lika i djela modernog romansijera u crnogorskoj književnosti i jednog od njenih najznačajnijih pjesnika, zahtijevano „poništenje dodijeljene Književne nagrade Risto Ratković ratnom zločincu Radovanu Karadžiću”.
Čikić je Žurića zamolio da učini sve što je u njegovoj moći kako bi vratio „čistotu Ristove ličnosti i stvaralaštva uprljanu sramnom odlukom Skupštine Bijelo Polje kojom je Radovanu Karadžiću data književna nagrada Risto Ratković”.
Žurić je izjavio Vijestima da u nadležnosti predsjednika Opštine ne spada “niti dodjeljivanje, niti oduzimanje Književne nagrade Risto Ratković, ali da će razmotriti inicijativu.
Još se čeka da Žurić nađe vremena da razmotri tu inicijativu.
Iz kabineta tadašnjeg ministra kulture Pavla Goranovića Radiju Slobodna Evropa na pitanje da li će peticija biti uzeta u razmatranje diplomatski je odgovoreno – Nagrada Risto Ratković nije državna, pa samim tim Ministarstvo kulture ne može uticati na izbor njenog dobitnika ili na njeno oduzimanje.
Nedavno se opet oglasio Ibrahim Čikić zaključujući da su Ristove večeri poezije promijenile „karakter” u Radovanove večeri genocida.
„Ristove antifašističke ideje zamijenjene su Radovanovim fašističkim! Ova godina je prelomna iz više razloga ali pomenut ću samo jedan. Risto Ratković-Radovan Karadžić neriješeno, rezultat 23:23. Dakle, ova godina je presudna za obraz antifašističkog i slobodnoumnog Bijelog Polja. Tršovog i Ristovog Akova. Ukoliko i dalje ratni zločinac Radovan Karadžić ostane nosilac Ratkovićeve nagrade fašizam je i de fakto i de jure pobijedio u Bijelom Polju i Crnoj Gori”, napisao je Čikić u autorskom tekstu povodom narednih Ratkovićevih večeri poezije, koje se tradicionalno održavaju u Bijelom Polju od 3. do 5. septembra
Čikić je podsjetio da je zbog toga prošle godine neformalna antifašistička grupa građana pokrenula peticiju za oduzimanje nagrade Karadžiću, „koju je za samo jedan dan potpisalo preko dvije stotine ljudi svih nacionalnosti, kako iz Crne Gore tako i iz novonastalih država bivše nam domovine”.
„Očekivali smo da će aktuelni gradonačelnik zato što nije ni na kakav način učestvovao u nagrađivanju Karadžića iskoristiti priliku i podržati ideju. Nažalost, svojim (ne)činjenjem on je čvrsto ostao na pozicijama partije koja tri decenije razara civilizacijske i sve ostale vrijednosti države i društva”, kaže Čikić.
Ovogodišnje Ratkovićeve večeri poezije ušle su u finalne pripreme kao važna regionalna destinacija kulture, izjavio je prije nekoliko dana direktor Kemal Musić.
Zemlja gost 47. Ratkovićevih večeri poezije je Narodna Republika Kina. Specijalni gosti biće jedan od najznačajnijih italijanskih pisaca Klaudio Magris i bosansko-hercegovački akademik Abdulah Sidran.
Na konkurs za ovogodišnju Književnu nagradu Risto Ratković i Nagradu Ratkovićevih večeri poezije za pjesnike do 27 godina stigle su 32 knjige i 15 rukopisa.
Nagrada Risto Ratković dodjeljuje se za najbolju pjesničku knjigu iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a o nagradi odlučuje petočlani žiri iz tih država.
Pjesnikinja iz Zagreba Lana Derkač za knjigu Posvajanje neba i Tatjana Bijelić iz Banjaluke, za knjigu Karta više za pikarski trans ravnopravno su podijelile Književnu nagradu Risto Ratković na prošlogodišnjim 46. Ratkovićevim večerima poezije.
Svake godine Ratkovićeve večeri poezije okupe brojne autore sa raznih meridijana. Ministarstvo kulture Crne Gore proglasilo je ovu manifestaciju manifestacijom od posebnog značaja za kulturu Crne Gore. Red je da se neko sjeti da bar podrži one koji se zalažu da se oduzme Ratkovićeva nagrada Radovanu Karadžiću zbog koje je na ovu manifestaciju pala velika sjenka.
Sreten Perović, pjesnik: Uz ime zločinca ne može stajati Ratkovićeva nagrada
– Prolazi, evo, četvrtina vijeka otkako se među laureatima Ratkovićeve nagrade našao i ratni komandant ,,Bosanskih Srba” Radovan Karadžić. Te, 1993. dobro se znalo da rat u Bosni odnosi ogromne žrtve, da je Sarajevo sa svake strane opkoljeno, da grad tuku topovi svih kalibara, i bacači i tenkovi, da sarajevsku đecu svirepo ubijaju snajperisti sa okolnih bregova i brda, da gore porodične kuće i istorijske kulturne ustanove (Vijećnica, zgrada Oslobođenja, hoteli), da se u opśednutom gradu umire i zbog nedostatka hrane, vode i ljekova… da je to tragedija kakve dotad nije bilo poslije II svjetskog rata. Danas na Internetu stoji da je Radovan Karadžić ,,Bosanski Srbin”, što je njegov izbor, ali nažalost on je prije svega onaj violentni Crnogorac koji, kao i mnogi njegovi sunarodnici, nije umio da se distancira od pogubne manije ,,veličine i značaja”, što ga je odvelo u podržavanje i predvođenje zločinačke ideje, politike i prakse. Tada, u toj krajnje opasnoj situaciji dva crnogorska pisca, iz protesta što je agresivnom ratnom komandantu (Karadžiću) dodijeljena Ratkovićeva nagrada – su se odrekla tog priznanja. To su bila dva pjesnika: Jevrem Brković, koji je tada bio u izbjeglištvu u Zagrebu, i Sreten Perović, koji je bio u Podgorici. (Zagreb je već bio pod okriljem Evrope i OUN, a Podgorica – izložena svim mogućim nedaćama, od posljedica superinflacije do direktne lične i porodične ugroženosti života onih koji su pisali protiv rata i drugih ,,crnogorskih” zlodjela, pa i o ugrožavanju pisca ovih redova.) Sasvim je razumljiva inicijativa građana Bijelog Polja da uz ime Radovana Karadžića, koga je Haški tribunal osudio za ratne zločine, ne može da stoji nagrada RISTO RATKOVIĆ, da to književno priznanje u ratu nije trebalo nikome dodjeljivatiti, a pogotovo ne agresivnom ratnom komandantu. Znamo kako su postupili Norvežani sa Knutom Hamsunom; zbog njegove saglasnosti sa Hitlerovom ideologijom, građani su mu vratili sve primjerke njegovih djela (a Nobel komitet mu je oprostio taj moralni grijeh i dodijelio Nobelovu nagradu za književnost 1920) makar i književno priznanje, ali toj inicijativi može da se prigovori samo što dolazi poslije četvrt vijeka, a crnogorska narodna poslovica veli: Lako je mrtvom vuku zube izbrojiti.
Veseljko KOPRIVICA
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice