U Zagrebu, masovna ushićenost kada je Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) proglasilo generale Antu Gotovinu i Mladena Markača nevinim za egzodus srpskog stanovništva iz bivše tzv. Republike Srpske Krajine. Prvostepenom kaznom je Gotovina bio osuđen na 24 godine zatvora, a Markač na 18.
U Beogradu erupcije bijesa, pošto su političari i novinari oštro kritikovali promjenu presude kao ,,čišćenje” hrvatske ratne prošlosti.
Među sudijama žalbenog vijeća je došlo do slične podjele: dvojica su bili protiv, a sudija Faus Pokar je oslobađajuću presudu ocijenio kao protivnu ,,svakom osjećaju za pravdu”.
Prema presudi žalbenog vijeća, najveća greška Pretresnog vijeća, koje je osudilo Gotovinu i Markača je pogrešno usvojena margina greške u gađanju teškom artiljerijom – 200 metara od vojnog cilja. „Zbog toga su zaključci tog vijeća o protivzakonitim napadima na gradove Benkovac, Gračac, Obrovac i Knin, pogrešni i neprecizni”, naveo je predsjedavajući sudija Teodor Meron.
Budući da je pobijena teza Pretresnog vijeća da je granatiranje bilo protivzakonito, Žalbeno vijeće je zaključilo da nema dokaza da su Gotovina i Markač sudjelovali i u udruženom zločinačkom poduhvatu sa ciljem uklanjanja srpskog stanovništva iz Krajine silom ili prijetnjom sile. Osuda za prisilnu deportaciju tako je takođe poništena. Odbačena je i njihova komandna odgovornost za ratne zločine koje su počinili njihovi podređeni.
„Žalbeno vijeće podsjeća da je Pretresno vijeće izričito uzelo u obzir dokaze da je gospodin Gotovina preduzeo mnoge mjere kako bi spriječio i minimalizovao kaznena djela i atmosferu nereda među vojnicima Hrvatske vojske pod njegovom kontrolom”, objasnio je predsjedavajući sudija razlog odbacivanja zahtjeva Tužilaštva za alternativnu odgovornost.
Njujork tajms je u uvodniku ocijenilo da oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču predstavlja najdramatičniji preokret u 19-godišnjoj istoriji Tribunala.
Ovako je presudu za Blic komentarisao bivši haški tužilac Džefri Najs. „Samo po sebi, to što su optuženi Gotovina i Markač oslobođeni, kao što se dogodilo bivšem srpskom zvaničniku koji je oslobođen po kosovskoj optužnici (Milanu Milutinoviću), znači da pravosudni sistem radi na zadovoljavajući način”.
Ocjena bivše glavne tužiteljke Tribunala Karla del Ponte sasvim je suprotna. ,,Nevjerovatno je šta se dogodilo nakon presuđene kazne od 24 godine za Gotovinu. Osjećam punu solidarnost sa srpskim žrtvama prema kojima je počinjen zločin. Zločin, koji smo čvrsto dokazali činjenicama”.
Edrijen Džonson, direktor publikacija u Kraljevskim udruženim oružanim snagama (RUSI) Velike Britanije, ocijenio je kako je prvostepena presuda koja se zasnivala na činjenici da je artiljerijski napad HV na četiri grada imala za cilj da izazove masovni egzodus srpskih civila, a ne napad na pozicije Vojske RSK, odmah izazvala kritike.
Džonson je naveo kako je broj pogodaka koji je pao izvan ove proizvoljno postavljene zone od 200 metara veoma nizak (odbrana je utvrdila da je iznosio oko pet odsto). Dalje, presudom nisu uzete u obzir olakšavajuće okolnosti koje bi mogle da utiču na mjesta pada granata – na primjer, vremenski uslovi ili ljudske greške.
Džonson konstatuje: „Postojanje udruženog zločinačkog poduhvata, koje se neminovno oslanja na namjeri kao i postupku, krajnje je teško ubjedljivo dokazati. Pogotovo zato što je glavni arhitekta operacije – bivši predsjednik Hrvatske, Franjo Tuđman – već dugo mrtav i ne može biti podvrgnut unakrsnom ispitivanju niti mu se može suditi.” I zaključuje: ,,Žalbeno vijeće je vjerovatno ispravno postupilo: dokazi u originalnoj presudi protiv Gotovine i Markača su bili problematični, oslonjeni na proizvoljnim relacijama između legitimne vojne akcije i ratnih zločina”.
Profesor međunarodnog prava na Univerzitetu u Notingemu Marko Milanović smatra da je problematičan, prije svega, rezon većine sudija Žalbenog vijeća, njihovo neuvažavanje jednoglasne ocjene činjeničnog stanja od strane Pretresnog vijeća, utiska koji je time stvoren, te širih društvenih posljedica takvog postupanja.
Milanović je objasnio da je u kontinentalnim evropskim pravnim sistemima žalbeni postupak u suštini isti kao i prvostepeni – drugostepene sudije gledaju cio predmet, i vagaju sva pravna i činjenična pitanja o kojima je odlučivao prvostepeni sud. Suđenje se praktično ponavlja.
U anglosaksonskim pravnim sistemima, poput Velike Britanije ili SAD prvom stepenu činjenice utvrđuje laička porota. Svrha žalbenog postupka, koji se odigrava pred profesionalnim sudijama, je prije svega da ispita da li je prvostepeni sud pravilno primijenio pravo, dok odluku porote o činjenicama drugostepeni sud ne može olako dirati.
Tribunal je, podsjeća Milanović, u Statutu i praksi usvojio anglosaksonsku koncepciju žalbenog postupka, mada činjenice u prvom stepenu utvrđuju profesionalne sudije. To znači, precizira Milanović, da žalbeno vijeće ne treba da činjenične nalaze Pretresnog vijeća zamjenjuje svojim razumijevanjem činjenica, osim ako za tim ne postoji prijeka potreba zbog nerazumnog postupanja Pretresnog vijeća.
Po Milanoviću, Žalbeno vijeće je u ovom slučaju bez adekvatnog opravdanja odbacilo skoro sve bitne činjenične nalaze Pretresnog vijeća.
Erik Gordi, predavač na Univerzitetskom koledžu Londona, smatra da je Žalbeno vijeće uradilo mnogo više nego što su očekivali oni koji tvrde da su Gotovina i Markač nevini. „Ono nije presudilo da su optuženi pogrešni ljudi, a podređeni oficiri poslužili kao žrtveni jarci u slučaju zločina koje su planirali ljudi kao što su Franjo Tuđman i Gojko Šušak. Ono je presudilo da zločina nije ni bilo.”
To, će po Gordiju ohrabriti kriminalce i vojne komandante koji žele da napadnu civile u budućnosti. „Uliće nadu onima koji brane Radovana Karadžića i Ratka Mladića, jer prema standardu postavljenom u ovoj žalbenoj presudi, dobar dio onoga za šta su oni optuženi nije nezakonito”.
Džonson smatra da presedani sa suđenja Gotovini i Markaču, neće puno značiti za suđenja Mladiću i Karadžiću.
,,Nijedan masakr veličine Srebrenice se nije desio u Krajini. Ne postoji nijedna paralela između preuzimanja Knina i duge, ubojite opsade Sarajeva. Lakše će biti dokazana namjera i odgovornost za zločin koji se dešavao nekoliko godina, nego nekoliko dana. Drugo, zajednički zločinački poduhvat – drugim riječima, zavjera – je oduvijek bilo teško dokazati. Ovo nije prvi primjer takvog oslobađanja u bivšoj Jugoslaviji; mnogo gnjeva je uslijedilo nakon odluke Međunarodnog suda pravde kojom, iako nije spriječila genocid u Srebrenici, Srbija nije ni saučesnik niti odgovorna”, zaključio je Džonson.
Presuda Gotovini i Markaču, stavila je na ozbiljno iskušenje ionako zastale odnose između Srbije i Hrvatske, kao i političke procese u obje države.
,,Zaista je neugodna činjenica da niko u najnovijoj odluci Tribunala nije procesuiran za zločine počinjene nad Srbima. Ni u Srbiji niko ne pominje hrvatske žrtve i besmislicu razaranja Vukovara. Ovo je korak nazad u srpsko-hrvatskim odnosima, svako ostaje potpuno unutar svoje interpretacije savremene istorije”, ocijenio je Žarko Korać, istaknuti intelektualac i antiratni aktivista iz Beograda.
Koraća brine ukupna atmosfera u odnosima između dva naroda.
,,Možda će biti potrebno više vremena da se čuje glas razuma, kada se stiša zaglušujuća desničarska buka u kojoj su uzeli učešća i mnogi koji tom bloku ne pripadaju,” kazao je Korać. On je primijetio da je u Srbiji u nevladinom sektoru, među onima koji su bezrezervno podržavali suđenja za ratne zločine pred Haškim tribunalom, zavladalo čuđenje i neodobravanje oslobađajuće presude za Gotovinu i Markača. ,,Haški sud je Srbiji izgubio kredibilitet. To je problem za svaku demokratsku ličnost u Srbiji jer taj sud je, nažalost, morao da uradi ono što sudstva novonastalih država nisu bila u stanju da urade”, zaključio je Korać.
Aktivistkinja za ljudska prava iz Zagreba Vesna Teršelič je istakla kako je skandalozno da u presudi generalima patnja žrtava nije priznata. ,,Ohrabruje to što su predsjednik Josipović i premijer Milanović, naglasili koliko je važno procesuirati zločine i priznati patnju žrtava”, primijetila je Teršelič. ,,Političke volje svih ovih godina evidentno nije bilo, čime je slana i poruka pravosuđu. Sada je na potezu tužilaštvo Hrvatske”.
Teršelič je skrenula pažnju na suštinski značaj distanciranja od hrvatske politike 1990-ih godina. „Franjo Tuđman je zaustavljao povratak, mada je znao za počinjene zločine ne samo u vrijeme Oluje, nego od 1991. nadalje. Zločini su se zataškavali i njihovo procesuiranje se sprječavalo,” navela je Teršelič.
U Crnoj Gori mnogi ćute o zaslugama ratnog vrha – Momira Bulatovića, Mila Đukanovića, Svetozara Marovića, za realizaciju Miloševićevog velikosrpskog projekta. Politički i vojni vrh u krnjoj Jugoslaviji gurnuo je Srbe u rat protiv Hrvatske i BiH. Godinama su, uz sadjejstvo JNA i logistike Beograda i Podgorice, srpske snage držale pod kontrolom dvije trećine BiH i trećinu Hrvatske. Uz razaranja i zločine taj prostor je bio etnički temeljno očišćen. Ko god je bacio pogled na mapu Hrvatske, morao je znati da cijepanje te zemlje od Vukovara do Karlobaga i zarivanje u njenu utrobu usred Zapadne Slavonije, koja je bliža Mađarskoj nego Srbiji, ne može tek tako završiti.
Srbi u Hrvatskoj platili su strašnu cijenu: mnogi krajevi gdje su oni živjeli su napušteni, u nekim njihovim selima žive Hrvati „humano preseljeni iz Srbije i BiH”, nekim njihovim selima su promijenjena imena. Posebna je priča kako je njihova sudbina poslužila u trgovinskim transakcijama Miloševića i Tuđmana u Bosni.
Posljednja odluka Tribunala izazvala je pir balkanskih nacionalista. Oni koji su u zemljama bivše Jugoslavije devedesetih suprostavljali zločinima koji su činjeni u ime naroda kojima pripadaju i danas su u teškoj manjini. Svejedno, moraju svjedočiti. U protivnom, osveta nakažnjenog zločina biće ogromna.
Gotovinin poziv Srbima
U opštoj euforiji koja je pratila oslobađajuću hašku presudu hrvatskim generalima, čuo se glas razuma i to od generala Ante Gotovine.
Na pitanje novinarke beogradskog Kurira da li bi direktno pozvao Srbe da se vrate, on je odgovorio:
,,Kako ja mogu pozvati nekog da se vrati svojoj kući? Pa, to je njegova kuća! Oni su građani Hrvatske, oni su zajedno sa nama, mi smo svi zajedno. Naprijed, budućnost je naša. Prošlost je stvar prošlosti”.
Drago Kovačević, posljednji ratni gradonačelnik Knina za RSE prokomentarisao je kratko izjavu Ante Gotovine: ,,On se ponaša bolje od onih koji su od njega napravili mit.”
Milan BOŠKOVIĆ
FELJTON4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
BAŠTE BRIGANJA4 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice