Povežite se sa nama

OKO NAS

PETNJICA – OPŠTINA BEZ AUTOBUSKE LINIJE: Ni puta ni prevoza

Objavljeno prije

na

U ovom kraju skoro da nema kuće koja nema nekoga u inostranstvu. Ali oni stari koji su ostali ovdje da žive i ne mogu da voze, da bi se spustili u Berane za bilo koje potrebe, moraju platiti taksi. I u povratku još jednom

 

 

Petnjica je jedina opština u Crnoj Gori koja nema nikakvu autobusku liniju, pa čak ni prolaznu, a saobraćajno slijepo crijevo postala je onog trenutka kada su počeli problemi u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž. Do tada su postojale redovne linije ne samo prema administrativnom sjedištu, već i prema udaljenim mjesnim centrima. To vrijeme je odavno prošlo, i mlađe generacije se sigurno više ne sjećaju kada je prošao poslednji autobus kroz ovaj kraj.

Odbornik u lokalnom parlamentu u Petnjici Zaim Ličina (SNP) podsjeća da su još od  nekadašnjeg Ivangradprevoza, pa preko Jugoprevoza, i sve do stečaja u Simon vojažu, postojali redovni polasci više puta u toku dana.

„Od odlaska u stečaj Simon vojaža, jedini način da idete prema Beranama, i da se vratite u Petnjicu je ako imate sopstveni automobil. U protivnom ne preostaje vam ništa drugo nego da plaćate taksi“,  kaže Ličina. On dodaje da to predstavlja udar na budžet, džep stanovnika ovog kraja, jer nema baš svaka kuća auto, a nema ni svako novca za taksi. „A i ako imate automobil, morate ići u Berane da sipate gorivo, jer u Petnjici ne postoji benzinska pumpa. Vi možete doći do Petnjice, i to je kraj, slijepa ulica“, kaže Ličina.

Tu nije kraj problemima. „Imamo katastrofalnu putnu infrastrukturu. Prema mjesnim centrima Bor ispod Pešteri, i prema Trpezima na drugoj strani. Ovdje je država bila prisutna samo od izbora do izbora“, kaže Ličina.

Ova malena varoš, kaže on, nema čak ni kiosk, pa se i po dnevnu štampu odlazi u Berane. „Jedina trafika zatvorena je krajem devedesetih godina. Imamo ambulantu i poštu, sada imamo i filijalu jedne banke, malenu, sa jednim šalterom, ali do Petnjice nikada nije stigao optički kabl, tako da nemamo brzi internet“, priča Ličina.

Petnjica danas ima nekoliko kafana, i još toliko prehrambenih prodavnica. Varoš ima svega četiristo-petsto stanovnika, ali je zato Bihor po površini mnogo veći od nekih drugih opština u Crnoj Gori, sa sto sedamdeset četiri kvadratna kilometra. U dvadeset pet sela prema posljednjem popisu živi nešto preko šest hiljada stanovnika, ali mnogi sumnjaju u realnost tih podataka.

Od 2013. godine Petnjica je samostalna opština. Neki smatraju da se sa povratkom tog statusa „malo zakasnilo“ jer je veliki broj ljudi otišao iz ovih krajeva prije dvadeset i više godina, te da danas još najmanje jedna, ako ne i dvije Petnjice žive u Luskemburgu i drugim zapadnoevrospkim državama.

U Petnjici danas ima svega dvije stotine zaposlenih. Od toga, skoro pola u privatnoj fabrici košulja.

Petnjičani se uzdaju u veliki broj malih preduzeća iz oblasti poljoprivrede, drvoprerade i turizma. Da bi turizam mogao biti značajna šansa za Petnjicu, govori i činjenica da se na njenom području, nedaleko od same varoši nalazi najveće arheološko nalazište u Crnoj Gori iz doba eneolita, Torine, odnosno Radmanska klisura, koje je do sada potpuno nevalorizovano.

Na području Bihora arheolozi su ranije locirali još nekoliko značajnih gradina i lokaliteta, kao što je Bihor grad. U Petnjici se nalazi i jedinstvena džamija na Balkanu iz 15. vijeka, koja je troetažna. Rekonstruisana je  prije dvije decenije.

„Da bi nešto od ovog bilo valorizovano, potrebno je saobraćajno otvaranje. Osim ovog prema Beranama, moraju se otvoriti novi putni pravci sa dvije trake i prema Bijelom Polju i Rožajama“, kaže Ličina.

Ovaj stanovnik Petnjice i odbornik u lokalnom parlamentu ističe prije svega toga da treba popraviti puteve koji vode do razuđenih sela, pa tek onda razmišljati o bilo kavom razvoju. Prvenstveno misli na putni pravac prema selima Bor i Savin Bor, odmah do pešterske visoravni.

„Ja tamo imam kuću, i meni je do Berana preko četrdeset kilometara, od čega petnaest kilometara putnog horora do Petnjice. A znate koliko je od moje kuće do Tutina preko Pešteri – svega dvadeset kilometara“, kaže.

Predsjednim MZ Savin Bor Senad Rastoder kritikuje i sadašnje i prethodne vlasti da nisu, kako kaže, prstom mrdnule da otvore granični prelaz prema susjednom Tutinu, koji im je geografski bliže nego i Petnjica. “Granica nam je tu, nema ni deset kilometara. Šta mislite da ima graničnog prelaza koliko bi našim farmerima to značilo da još više prošire proizvodnju. Nemamo ni sada problem sa plasmanom mlječnih i svih drugih poljoprivrednih proizvoda, ali blizina Tutina i slobodan prolaz bili bi dodatni podsticaj”, kaže Rastoder.

On tvrdi da bi Savin Bor sa svojom okolinom otvarenjem granice postao pravi turistički raj i da bi se još bolje valorizovali njegovi prirodni potencijali. “Ovdje je sve prirodno i netaknuto. Od hrane do vode i vazduha. Svi postojeći veliki farmeri spremni su da registruju turistička domaćinstva. Ali, nas se sjete od izbora do izbora, i poslije nas četiri godine zaborave.”

Mještani Savinog Bora i još nekoliko sela koja gravitiraju Pešterskoj visoravni smatraju da bi uspostavljnje nekog manjeg graničnog prelaza na pragu njihovih domaćinstava, doprinijelo boljoj ekonomskoj poziciji. “Mi smo prirodno, rodbinski i ekonomski upućeni na taj kraj. Ne znam šta treba da uradimo i koliko puta bi još trebalo da se obratimo za otvaranje granice, a da to stvarno i urade, a ne samo obećaju”, kaže Rastoder.

On smatra da su sve dosadašnje priče o regionalnom povezivanju bile samo praznoslovlje, dok god se od Savinog Bora do Tutina, umjesto desetak, kruži naokolo, preko Petnjice, Rožaja i graničnog prelaza Dračenovac, stotinu i više kilometara.

Upravo tako razmišlja i Zaim Ličina kada kaže da je možda upravo to šansa da se Petnjica saobraćajno otvori, da se uspostavi saobraćajna linija od Petnjice do Tutina preko Savin Bora, uz popravljanje putne infrastrukture. „Mislim da je sramota da budemo jedina opština u Crnoj Gori u koju ne samo da ne dolazi, već ne prolazi nijedan autobus. Putna infrastruktura je preduslov za bilo kakav razvoj“, kaže.

U ovom kraju skoro da nema kuće koja nema nekoga u inostranstvu. Ali oni stari koji su ostali ovdje da žive i ne mogu da voze, da bi se spustili u Berane za bilo koje potrebe, jer tamo su sve važnije institucije uključujući Kliničko bolnički centar, moraju platiti taksi. I u povratku još jednom.

U tom pogledu se od proglašenja Petnjice opštinom, samo otišlo unazad. Mnogi su spremni da tu surovu realnost potvrde. A Petnjica, kažu, nije to zaslužila, uz sve znamenitosti koje se nalaze na njenoj teritoriji.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE U BIJELOM POLJU: Policija prećutala da se radi o povratniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor posjeduje presudu koja potvrđuje da je A.K.,  za kojim policija traga zbog silovanja maloljetnice,  povratnik. Što je Uprava policije prećutala u saopštenju medijima

 

 

Drugi slučaj silovanja maloljetne osobe u Bijelom polju za dva mjeseca. U prvom slučaju osumnjičeni je uhapšen, dok se u nedavno počinjenom seksulanom zločinu za počiniocem intezivno traga. Riječ je o povratniku,  što je policija prećutala kada su 13.februara dostavili saopštenje medijima.

„Uprava policije preduzima intenzivne mjere i radnje povodom prijave da je jedno maloljetno lice silovano. Policijski službenici su kao osumnjičenog identifikovali lice A.K.(39), za kojim se intenzivno traga“, saopštili su kratko. I apelovali na medije da  u cilju zaštite maloljetne žrtve izvještavaju sa posebnom pažnjom i senzibilitetom.

Uprava policije je, međutim,  prećutala podatak da je riječ o nasilnom povratniku za kojim se traga zbog silovanja kćerke, a koji je 2014.godine pravosnažno osuđivan zbog pokušaja silovanja i to maloljetne sestrične. Informacija da se radi o pravosnažno osuđivanoj osobi zvanično je potvrđeno iz bjelopoljskog Višeg suda.

“Pravosnažnom presudom ovog suda K.br. 55/2013 od 17.02.2014. godine, okrivljeni A.K. oglašen je krivim zbog krivičnog djela silovanje u pokušaju iz čl. 204 stav 4 u vezi stava 1 KZ, u vezi čl. 20 KZ-a i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. Presuda ovog suda je potvrđena presudom Apelacionog suda Crne Gore, Kž.br. 56/2014 od 19.05.2014. godine. Drugi postupak vođen protiv istog je pred ovim sudom okončan nepravosnažnom presudom ovog suda, K.br. 18/23 od 04.11.2024. godine, kojom je okrivljeni A.K. oslobođen od optužbe da je izvršio krivično djelo silovanje iz čl. 204 stav 1 KZ CG, jer nije dokazano da je izvršio krivično djelo za koje je optužen“, piše u odgovoru Višeg suda u Bijelom Polju.

Monitor je u u posjedu osuđujuće presude, ali  poštujući pravo na privatnost i dostojanstvo žrtve, većinu djelova neće objaviti. Samo one koji ukazuju da je A.K. u konkretnom slučaju postupao sa umišljajem.

„Prije svega, valja istaći, da se osuđujuća presuda ne temelji samo na prvom iskazu optuženog K. A. Glavni dokazi koji upućuju na optuženog K. A. kao izvršioca predmetnog krivičnog djela, jesu i iskaz svjedoka – oštećene H. J. … Svjedok Z. M. potvrdio je navode oštećene, kazavši da je radio u prodavnici gdje je utrčala oštećena uplakana i tražila od njega da je sakrije kazavši mu ‘da se D. ružno ponašao prema njoj”, misleći na optuženog…a bio je u stanju da shvati značaj svog djela i da upravlja svojim postupcima, što je utvrđeno iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka – psihijatra K.G., a svoju upornost i želju da dovrši predmetno djelo ukazao je i svojim ponašanjem nakon napuštanja vodenice i dolaskom u B., ponovo je oštećenu, mimo njene volje uzeo u naručje i nosio prema napuštenoj kući, kada je oštećena pozvala majku telefonom, pa kada je optuženi to shvatio spustio je oštećenu, što je ona iskoristila i trčeći se udaljila od njega, o čemu je takođe uvjerljivo u svom iskazu o svemu tome kazala H. J. i upravo utrčavanjem u prodavnicu kod svjedoka Z. M. Zahtijevanje od njega da je sakrije u stvari je bilo bjekstvo oštećene u cilju sprječavanja optuženog da ne dovrši započeto krivično djelo“, piše u obrazloženju sudija Apelacionog suda koje su potvrdile petogodišnju robiju odbjeglom silovatelju.

Prema nezvaničnim informacijama iz policije odbjegli Bjelopoljac je naoružan i opasan po okolinu. Navodno  posjeduje oružje, što je lično saopštio pripadnicima policije koju su uspjeli da, nakon što je slučaj prijavljen, stupe u kontakt sa njim. To je ujedno i razlog zbog čega mještani bjelopoljskih sela žive u strahu o čemu pišu i po društvenim mrežama.

S druge strane Uprava policije nastavlja da ćuti i ne odgovara šta su preduzeli kako bi odbjegli Bjelopoljac bio uhapšen. Nema odgovora ni da li je tačno da bježi naoružan i da li je opravdan strah građana koji brinu za bezbjednost djece.

Prema javno dostupnom izvještajima Ministarstva unutrašnjih poslova, maloljetnici su tokom 2021,2022. i 2023  bili žrtve u skoro 80 slučajeva seksulanih prestupa, a broj tih krivičih djela se povećava iz godine u godinu.

Prema dostupnom izvještaju za 2021.godinu registrovano je 36 krivičnih djela protiv polne slobode, što već tada je ukazivalo na povećanje u odnosu na uporedni period od 33,3 posto.

„Od čega: 8 kd silovanje što je smanjenje od 11,1% u odnosu na uporednu godinu. Među ostalim seksualnim deliktima evidentirano je i: 8 kd obljuba sa djetetom, 16 kd nedozvoljena polna radnja; 4 kd dječja pornografija. Nepoznati izvršioci počinili su 8 krivičnih djela, od kojih je 7 kd rasvijetljeno – za sada je ostalo nerasvijetljeno 1 kd dječja pornografija, što čini procenat rasvijetljenosti 87,5%. Krivična djela prijavljena su nadležnim tužiocima sa 29 krivičnih prijava, kojima je obuhvaćeno 29 lica, među kojima 11 lica koja su i ranije procesuirana zbog vršenja krivičnih djela. Žrtve vršenja ovih krivičnih djela je 35 lica, od kojih 24 maloljetna“, piše u izvještaju

Godinu kasnije broj krivičnih djela se povećao pa je registrovano 40 krivičnih djela protiv polne slobode, dok se broj kričnih djela „silovanje“ povećao za čak 100 posto.

„Ukazuje na povećanje u odnosu na uporedni period od 11%, od čega: 16 kd silovanje, od kojih jedno u produženom trajanju, što je povećanje od 100% u odnosu na uporednu godinu, i 1 kd silovanje u pokušaju. Među ostalim seksualnim deliktima evidentirano je i: 1 kd obljuba sa djetetom – u produženom trajanju, 14 kd nedozvoljena polna radnja, od kojih dva u vezi sa obljubom sa djetetom; 8 kd dječja pornografija. Nepoznati izvršioci počinili su 10 krivičnih djela i sva su rasvijetljena. Krivična djela protiv polne slobode procesuirana su nadležnim tužiocima sa 35 krivičnih prijava, kojima je obuhvaćeno 39 lica, sve muškog pola, među kojima 12 lica koja su i ranije procesuirana zbog vršenja krivičnih djela. Žrtve vršenja ovih krivičnih djela su 39 lica, od kojih 36 ženskog pola, među kojima 23 maloljetna lica, navodi se u dostupnom izvještaju.

Godinu kasnije, prema izbješaju ua 2023.godinu, opet se bilježi povećanje ovih krivičnih djela.

„Tokom 2023.godine registrovana su 54 krivična djela protiv polne slobode, čime je obim kriminala u ovoj oblasti u odnosu na uporedni period povećan za 35 posto. Evidentirano je 15 kd silovanje, što je smanjenje od 6,2% u odnosu na uporednu godinu, od kojih 3 kd po NN izvršiocu i sva tri su naknadno rasvijetljena. Među ostalim seksualnim deliktima evidentirano je i: 7 kd obljuba sa djetetom, 18 kd nedozvoljena polna radnja, od kojih 1 u produženom trajanju; 1 kd posredovanje u vršenju prostitucije; 11 kd dječja pornografija; 1 kd navođenje maloljetnog lica da prisustvuje vršenju kd protiv polne slobode; 1 kd mamljenje djeteta u cilju vršenja kd protiv polne slobode. Nepoznati izvršioci počinili su 11 krivičnih djela od kojih je 9 rasvijetljeno Krivična djela protiv polne slobode procesuirana su nadležnim tužiocima sa 50 krivičnih prijava, kojima su obuhvaćena 52 lica, sve muškog pola, među kojima 9 lica koja su i ranije procesuirana zbog vršenja krivičnih djela. Žrtve vršenja ovih krivičnih djela su 49 lica, od kojih je 48 ženskog pola, među kojima 25 maloljetnih lica“, navodi se u izvještaju.

Koliko je slučajeva zabilježeno tokom prošle godine nije poznato.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAVIČAJNI MUZEJI NA SJEVERU: Izložba nebrige

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedostatak adekvatnih uslova za čuvanje zbirki u zavičajnim muzejima na sjeveru Crne Gore  predstavlja ozbiljan izazov za očuvanje kulturnog nasljeđa tog regiona. Muzejima često nedostaju sredstva i infrastruktura koja bi omogućila pravilno skladištenje i izlaganje zbirki, čime se povećava rizik njihovog trajnog propadanja

 

 

„Katastrofa“,  tako direktor Muzeja u Bijelom Polju Željko Raičević za Monitor počinje priču o uslovima u kojima već pet godina, koliko traje rekonstrukcija te ustanove, rade zaposleni, ali i uslovima u kojima se čuvaju vrijedne zbirke.

Rekonstrukcija muzeja, koja je trebalo da bude dobar primjer brige o kulturnoj baštini na sjeveru, počela je 2020. godine i trebalo je da bude završena iste godine. Međutim, ni sada se ne nazire kraj radova rekonstrukcije zgrade, na kojoj su se smjenjivali različiti izvođači radova, gradilo, a potom i, zbog lošeg kvaliteta radova, rušilo već urađeno. Zaposleni i zbirke Muzeja smještene su godinama u metalnom kontejneru.

„Ne znam kada će radovi biti okončani. Nedavno sam se obratio resornom ministarstvu. Trudimo se da obavljamo adekvatnu zaštitu sedam zbirki, koje su zajedno sa nama zaposlenima u istom kontejneru, ali to, nažalost, utiče, prije svega, na naše zdravlje. Složeni procesi zaštite uključuju i upotrebu hemijskih sredstava, a mi to obavljamo u prostoriji koja je jednim vratima odvojena od ostalog radnog prostora. Naravno, zbirke su nedostupne javnosti, a da bih vam odgovorio na pitanje kada bi radovi mogli biti završeni, treba i sam da dobijem precizne informacije od nadležnih“, kaže Raičević.

Koliko mogu, tvrdi, njegove se kolege trude oko zaštite. Redovno kontrolišu stanje predmeta i tretiraju ih hemijskim sredstvima (lavandom, sredstvima protiv sipca i moljaca). „U takvim uslovima je radilo i stručno osoblje muzeja, pa zbog smještaja u neadekvatnom prostoru nisu bili ugroženi samo predmeti muzeja, već i zdravlje zaposlenih“, kaže sagovornik Monitora.

Radove na rekonstrukciji Ministarstvo kulture i medija finansira preko Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) i Opštine Bijelo Polje. Prema onome što je do sada poznato javnosti, prethodni izvođač, nadzor i projektant radova načinili su niz grešaka koje su usporile obnovu ustanove. Povodom toga je i formiran predmet u Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u tom gradu.

Nadležni do sada nijesu ni pokazali ažurnost da zbirke Muzeja smjeste na neko adekvatnije mjesto. Prije šest godina Raičević je u usmenom razgovoru sa predstavnicima resora kulture imao razgovor koji je nagovještavao da bi se za predmete iz tog muzeja trebalo naći mjesto u nekoj uslovnijoj prostoriji. Jedna od ideja bila je i da se transportuju u Narodni muzej Crne Gore na Cetinju. Uprava Muzeja je od toga odustala, jer se očekivalo da rekonstrukcija muzeja potraje svega nekoliko mjeseci, tokom 2020. godine. Radovi na rekonstrukciji su započeti 1. juna, a trebalo je da budu završeni 31. oktobra te godine.Iz UNDP su ranije novinarima kazali da je u rekonstrukciju Muzeja uloženo preko 300.000 eura.

Tek malo bolje stanje je u Zavičajnom muzeju u Pljevljima, gdje je odavno problem prokišnjavanje depoa i vlaga. To je potvrđeno i u nedavnom donešenom Programu rada te ustanove, koji je potpisala direktorica Dejana Drobnjak.

„Problem prokišnjavanja depoa i pojave vlage je sve izraženiji, s obzirom na to da vlaga uzrokuje kolonije i propadanje muzejskog materijala. Pitanje je do kada će se moći kontrolisati optimalnost u depou i ko bi trebalo da snosi odgovornost u slučaju štetnih posljedica, da li osnivač Opština, koja je vlasnik i samog objekta u kojem se Muzej nalazi, ili rukovodilac, koji je upravo nadležnim organima više puta ukazivao na problem prokišnjavanja na objektu Doma kulture, u dijelu koji je ustupljen Muzeju na korišćenje“, napisala je direktorica Drobnjak u Programu.

Za razliku od bjelopoljskog, pljevaljski muzej, odnosno zgrada Centra za kulturu u kojoj je smješten, renovirana je prije šest godina. Renoviranje je trajalo  12 godina i poreske obveznike koštalo pet miliona eura.

Direktorka Zavičajnog muzeja je nedavno lokalni parlament obavijestila da je više puta ukazivala na neophodnost loše izvedenih radova. Tvrdi da se „prilikom rekonstrukcije objekta više vodilo računa o njegovom arhitektonskom izgledu nego o građevinskim, optimalnim bezbjednosnim uslovima, energetskoj efikasnosti, prostornoj iskorišćenosti i pristupačnosti“. Objasnila je i da je prokišnjavanje izraženo duž noseće grede spoljašnjeg zida, kao i na spojevima metalne konstrukcije na zastakljenim terasama u izložbenom prostoru i suterenu.

Drugi muzejski depo nalazi se u zgradi Skupštine opštine,  izvan zgrade u kojoj je smješten Muzej. No, muzejski predmeti, kao ni zaduženi za brigu o njima, napisala je direktorica, nijesu ni u tom prostoru  bezbjedni.

Na ideju o gradnji novog objekta u kojem bi bio smješten pljevaljski muzej, očigledno, odavno se zaboravilo. „Prethodno su bile predložene dvije lokacije za objekat Muzeja, u parku ispod pošte, gdje je idealna pozicija za ustanovu kulture, i druga na prostranoj zaravni na obodu brda Stražica, u blizini meteorološke stanice, koja je u opštinskom vlasništvu. Nijedna nije prihvaćena“, podsjeća se u  Programu rada.

Iako je minulih godina ulagano u eksterijer, ni objekat Zavičajnog muzeja u Kolašinu nije bez problema. Branislav Jeknić, direktor Centra za kulturu, u okviru kojeg je i Muzej, za Monitor kaže da je neophodno da se ove godine uradi projekat renoviranja unutrašnjosti muzeja.

„Projekat muzeja koji je rađen u ranijem periodu je stručno odrađen u domenu građevinskih radova i određenih postavki, ali su potrebne određene dopune u projektu za koje su potrebna velika sredstva. Potrebno je uraditi novi projekat električnih instalacija, kako bi se omogućilo grijanje i instalacija uređaja za regulaciju optimalnih uslova u depou u kojem se nalaze umjetničke slike“, objašnjava on.

Tvrdi da je kolašinskom Muzeju potreban projekat video-nadzora i interneta, te galerijskog prostora (spuštenog plafona, rasvjete i sistema za kačenje slika u galeriji). Kada se svi ti poslovi okončaju, naglašava, potrebno je uraditi novi savremeni plan izlaganja Muzeja i digitalnu prezentaciju.

Kolika će biti šteta neadekvatnog čuvanja vrijedne baštine, koja je dio zbirki muzeja na sjeveru, tek treba da se utvrdi, ukoliko za to bude volje. Takođe, bilo bi očekivano i da se utvrdi odgovornost svih koji su doprinijeli da godinama vrijedno nasljeđe bude smješteno daleko od očiju javnosti u neadekvatnim uslovima. Sagovornici Monitora ukazuju i na potrebu povećanog ulaganja u obuku stručnog kadra, kao i da se pronađu alternativna rješenja za bolje upravljanje i zaštitu kulturnih dobara.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo