Povežite se sa nama

INTERVJU

PETAR NOVAKOVIĆ, GLUMAC: Težak i izazovan period

Objavljeno prije

na

Na setu su svi imali vrlo profesionalan pristup, svojski su se trudili da urade što bolji posao, pa sam nošen tako dobrom energijom, i sam radio što sam bolje znao i umio. Lijepo je i rijetko se dešava da čovjek bude okružen ljudima koji daju svoj maksimum iskreno želeći da postignu što bolji rezultat

 

Petar Novaković diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju u klasi Branislava Mićunovića. Prvi nastup je imao u predstavi Njegoš. Vatre koju su osmislili i režirali Paolo Mađeli i Radmila Vojvodić. Glumio je u mnogim predstavama među kojima se izdvajaju – Vjera, ljubav, nada i Hamlet u režiji Ane Vukotić, Everyman Đilas Radmile Vojvodić, Tri Sestre Ane Vukotić i Slobodana Milatovića, Nobelovci i Crveni petao leti prema nebu Gorana Bulajića, Povratak u režiji Mirka Radonjića… Glumio je u filmu Intro u režiji Ivana Salatića, i za tu rolu dobio prvu nagradu za glavnu mušku ulogu na Festivalu kratkog metra u Maroku.

Tumači lik Igora Varagića u kriminalističkoj seriji 12 reči u režiji Jelene Stolice, u produkciji Telekoma Srbija i Public filma.

MONITOR: Novu seriju o advokaturi u mreži organizovanog kriminala i sudstva možemo da gledamo i u Crnoj Gori.  Kakvi su vam utisci sa snimanja serije, koliko je bilo zahtjevno?

NOVAKOVIĆ: Snimanje je bilo prilično zahtjevno i veoma zanimljivo budući da nikad do sad nisam bio dio tako ozbiljne i velike produkcije. Uprkos tome što smo pred kraj snimanja zbog mjera zaštite od zaraze virusom KOVID-19 morali da ,,desetkujemo” ekipu ljudi koji se nalaze na setu, za razliku od prvih par mjeseci kada je iza kamere bilo i po četrdeset ljudi, i dalje se osjećala sva snaga i posvećenost svakog prisutnog čovjeka kao i prvog dana. Bio sam u šoku dok se nisam privikao i uhvatio tempo. Na setu su svi imali vrlo profesionalan pristup, svojski su se trudili da urade što bolji posao, pa sam nošen tako dobrom energijom, i sam radio što sam bolje znao i umio. Lijepo je i rijetko se dešava da čovjek bude okružen ljudima koji daju svoj maksimum iskreno želeći da postignu što bolji rezultat. To je ostavilo ogroman utisak na mene, a najveći je ostavila rediteljka serije Jelena Stolica, koja je harizmom i neobičnom snagom neprikosnoveno vladala svim što se dešavalo na snimanju. Nijedan kadar nije kupljen olako, sve je moralo da bude snimljeno onako kako je zamišljeno, i snimalo se dok nije bilo tako. Makar radili prekovremeno, makar se vraćali istoj sceni sjutradan, nije ostavljala prostor za kompromis. Tražila je da posvećeno i punim kapacitetom radimo na seriji, motivisala nas, pružala nam prostor da se pokažemo i dokažemo i to je bio jako osvježavajuć i inspirativan proces. Usadila je u nas takav pristup radu, i vrlo brzo nije bilo potrebe da ikome dva puta govori bilo šta, predano i iskreno se radilo dok se ne postigne ciljani rezultat. Rad sa njom me je glumački otvorio, unaprijedio i očvrsnuo, uz njenu pomoć sam mnogo napredovao. Prilikom izgradnje lika pružila mi je slobodu da predlažem i probam neke stvari za koje nisam bio siguran da će uspjeti, ohrabrila me je da grizem i više nego što sam mislio da mogu da sažvaćem. Nikad do sad nisam imao takvu priliku. Jelena mi je ukazala ogromno povjerenje time što mi je otvorila prostor da do detalja stvaram lik koji tumačim, uvijek bi me saslušala, razumjela, usmjeravala ka najboljim rješenjima i strpljivo tražila ono što nam je bilo potrebno. Iskreno, smatram da je lik Igora Varagića moj najbolji rad do sad, i ona je najzaslužnija što je to tako. Zaista sam ponosan na saradnju sa njom. Nadam se da će još dugo režirati, fali nam takvih ljudi u poslu.

MONITOR:  ,,12 reči” je neobičan krimi triler. U seriji je sve prikazano realistično – sudski procesi, ljudske sudbine i odnosi u svijetu advokature i kriminala… Sad kad je gledate na televiziji, da li ste zadovoljni serijom?

NOVAKOVIĆ: Veoma sam zadovoljan. Reakcije publike su pozitivne, ljudima se dopada serija, zaintrigirani su, traže još, i to mi mnogo znači. Dobar je osjećaj kada trud urodi plodom, kada dobijete potvrdu da ste uradili dobar posao.  Svaka scena je duboko promišljana, ništa nije pisano na prvu loptu. Likovi su izuzetno slojeviti, slijed događaja je logičan, i radnja se lako prati. Izuzetno me raduje činjenica da priča nije ,,našminkana”, posebno strana sa koje je moj lik dio, strana kriminala. Ne služi da bi podstrekivala bilo koga da bude dio takvog okruženja, naprotiv. Kaljuga života van zakona, svirepost i bezumlje tih ljudi prikazani su vjerodostojno, i iskreno se nadam da odvraća mlade ljude od takvog života.

MONITOR: Da li je veći izazov igrati nekog s druge strane zakona? Kako ste gradili lik koji vam je toliko suprotan?

NOVAKOVIĆ: Najveća razlika između čovjeka ogrezlog u kriminalu i čovjeka koji sa kriminalom nema dodirnih tačaka je u duši tog čovjeka, odnosno u njenom nedostatku. Neko ko je prebijao, ubijao, zastrašivao, neko ko svakodnevno koristi vatreno oružje, uništava porodice, snove i živote, ima drugačiji sjaj u oku od čovjeka koji to sebi nikad ne bi dozvolio. U početku sam tražio odgovore tako što sam pokušao da se stavim u kožu osobe koju sam tumačio, da na svojoj koži osjetim kako je biti u tim okolnostima, a kasnije, kada sam našao par centralnih odrednica za karakter, puštao sam zlo i užase koje sam pronalazio oko njih da se rasplamsaju i oblikuju me. To je izuzetno mračan put, i iz tog mraka crpio sam motive i rješenja i tako izgradio lik.

MONITOR: Za glumce je ovo bio veoma težak period  jer pozorišta tek sad kreću da igraju predstave pred publikom. Kao umjetnik kako Vi gleda na ovaj period?

NOVAKOVIĆ: Veoma težak i izazovan period je iza nas. Morali smo da se adaptiramo na nove okolnosti diktirane pandemijom, a budući da je pozorište jedna prvenstveno interaktivna pojava, imali smo i imamo mnogo prepreka. No, izgleda da smo se kolektivno uspješno prilagodili i polako nastavljamo gdje smo stali.

MONITOR: Vaše kolege i vi ste ljetos u Bijelom Polju napravili predstavu ,,Medvjed i prosidbaˮ, dvije Čehovljeve jednočinke. Kako je nastala ideja da radite ovu predstavu i kakav je bio proces rada na predstavi tokom pandemije?

NOVAKOVIĆ: Pored privatne potrebe da stvaramo, da ne dangubimo i da zaradimo platu koju primamo, ideju smo dobili isprovocirani saznanjem da naše nezaposlene kolege četiri mjeseca nisu imale angažman, a samim tim ni primanja. Direktor Centra za Kulturu Milko Kovačević dao nam je punu podršku da pokušamo da napravimo predstavu, i mi smo se bacilli na posao. Radili smo takoreći sami nas četvoro, izolovani od društva, sa ciljem da se ne zarazimo i zakomplikujemo već dovoljno komplikovanu situaciju. Proces je bio jako zabavan i inspirativan, lijepo smo radili, i na kraju smo ponosni igrali ,,za svoju dušu”.

MONITOR: Koliko Vam je značajan rad u nezavisnim produkcijama?

NOVAKOVIĆ: Rad nezavisnih produkcija vrlo je važan za opštu dobrobit kulture Crne Gore. Institucije kulture treba uvijek da imaju razumijevanje i pružaju podršku nezavisnim produkcijama, upravo zbog entuzijazma koji ih pokreće, koji je od vitalnog značaja za opstanak i napredak našeg posla.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo