Na setu su svi imali vrlo profesionalan pristup, svojski su se trudili da urade što bolji posao, pa sam nošen tako dobrom energijom, i sam radio što sam bolje znao i umio. Lijepo je i rijetko se dešava da čovjek bude okružen ljudima koji daju svoj maksimum iskreno želeći da postignu što bolji rezultat
Petar Novaković diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju u klasi Branislava Mićunovića. Prvi nastup je imao u predstavi Njegoš. Vatre koju su osmislili i režirali Paolo Mađeli i Radmila Vojvodić. Glumio je u mnogim predstavama među kojima se izdvajaju – Vjera, ljubav, nada i Hamlet u režiji Ane Vukotić, Everyman Đilas Radmile Vojvodić, Tri Sestre Ane Vukotić i Slobodana Milatovića, Nobelovci i Crveni petao leti prema nebu Gorana Bulajića, Povratak u režiji Mirka Radonjića… Glumio je u filmu Intro u režiji Ivana Salatića, i za tu rolu dobio prvu nagradu za glavnu mušku ulogu na Festivalu kratkog metra u Maroku.
Tumači lik Igora Varagića u kriminalističkoj seriji 12 reči u režiji Jelene Stolice, u produkciji Telekoma Srbija i Public filma.
MONITOR: Novu seriju o advokaturi u mreži organizovanog kriminala i sudstva možemo da gledamo i u Crnoj Gori. Kakvi su vam utisci sa snimanja serije, koliko je bilo zahtjevno?
NOVAKOVIĆ: Snimanje je bilo prilično zahtjevno i veoma zanimljivo budući da nikad do sad nisam bio dio tako ozbiljne i velike produkcije. Uprkos tome što smo pred kraj snimanja zbog mjera zaštite od zaraze virusom KOVID-19 morali da ,,desetkujemo” ekipu ljudi koji se nalaze na setu, za razliku od prvih par mjeseci kada je iza kamere bilo i po četrdeset ljudi, i dalje se osjećala sva snaga i posvećenost svakog prisutnog čovjeka kao i prvog dana. Bio sam u šoku dok se nisam privikao i uhvatio tempo. Na setu su svi imali vrlo profesionalan pristup, svojski su se trudili da urade što bolji posao, pa sam nošen tako dobrom energijom, i sam radio što sam bolje znao i umio. Lijepo je i rijetko se dešava da čovjek bude okružen ljudima koji daju svoj maksimum iskreno želeći da postignu što bolji rezultat. To je ostavilo ogroman utisak na mene, a najveći je ostavila rediteljka serije Jelena Stolica, koja je harizmom i neobičnom snagom neprikosnoveno vladala svim što se dešavalo na snimanju. Nijedan kadar nije kupljen olako, sve je moralo da bude snimljeno onako kako je zamišljeno, i snimalo se dok nije bilo tako. Makar radili prekovremeno, makar se vraćali istoj sceni sjutradan, nije ostavljala prostor za kompromis. Tražila je da posvećeno i punim kapacitetom radimo na seriji, motivisala nas, pružala nam prostor da se pokažemo i dokažemo i to je bio jako osvježavajuć i inspirativan proces. Usadila je u nas takav pristup radu, i vrlo brzo nije bilo potrebe da ikome dva puta govori bilo šta, predano i iskreno se radilo dok se ne postigne ciljani rezultat. Rad sa njom me je glumački otvorio, unaprijedio i očvrsnuo, uz njenu pomoć sam mnogo napredovao. Prilikom izgradnje lika pružila mi je slobodu da predlažem i probam neke stvari za koje nisam bio siguran da će uspjeti, ohrabrila me je da grizem i više nego što sam mislio da mogu da sažvaćem. Nikad do sad nisam imao takvu priliku. Jelena mi je ukazala ogromno povjerenje time što mi je otvorila prostor da do detalja stvaram lik koji tumačim, uvijek bi me saslušala, razumjela, usmjeravala ka najboljim rješenjima i strpljivo tražila ono što nam je bilo potrebno. Iskreno, smatram da je lik Igora Varagića moj najbolji rad do sad, i ona je najzaslužnija što je to tako. Zaista sam ponosan na saradnju sa njom. Nadam se da će još dugo režirati, fali nam takvih ljudi u poslu.
MONITOR: ,,12 reči” je neobičan krimi triler. U seriji je sve prikazano realistično – sudski procesi, ljudske sudbine i odnosi u svijetu advokature i kriminala… Sad kad je gledate na televiziji, da li ste zadovoljni serijom?
NOVAKOVIĆ: Veoma sam zadovoljan. Reakcije publike su pozitivne, ljudima se dopada serija, zaintrigirani su, traže još, i to mi mnogo znači. Dobar je osjećaj kada trud urodi plodom, kada dobijete potvrdu da ste uradili dobar posao. Svaka scena je duboko promišljana, ništa nije pisano na prvu loptu. Likovi su izuzetno slojeviti, slijed događaja je logičan, i radnja se lako prati. Izuzetno me raduje činjenica da priča nije ,,našminkana”, posebno strana sa koje je moj lik dio, strana kriminala. Ne služi da bi podstrekivala bilo koga da bude dio takvog okruženja, naprotiv. Kaljuga života van zakona, svirepost i bezumlje tih ljudi prikazani su vjerodostojno, i iskreno se nadam da odvraća mlade ljude od takvog života.
MONITOR: Da li je veći izazov igrati nekog s druge strane zakona? Kako ste gradili lik koji vam je toliko suprotan?
NOVAKOVIĆ: Najveća razlika između čovjeka ogrezlog u kriminalu i čovjeka koji sa kriminalom nema dodirnih tačaka je u duši tog čovjeka, odnosno u njenom nedostatku. Neko ko je prebijao, ubijao, zastrašivao, neko ko svakodnevno koristi vatreno oružje, uništava porodice, snove i živote, ima drugačiji sjaj u oku od čovjeka koji to sebi nikad ne bi dozvolio. U početku sam tražio odgovore tako što sam pokušao da se stavim u kožu osobe koju sam tumačio, da na svojoj koži osjetim kako je biti u tim okolnostima, a kasnije, kada sam našao par centralnih odrednica za karakter, puštao sam zlo i užase koje sam pronalazio oko njih da se rasplamsaju i oblikuju me. To je izuzetno mračan put, i iz tog mraka crpio sam motive i rješenja i tako izgradio lik.
MONITOR: Za glumce je ovo bio veoma težak period jer pozorišta tek sad kreću da igraju predstave pred publikom. Kao umjetnik kako Vi gleda na ovaj period?
NOVAKOVIĆ: Veoma težak i izazovan period je iza nas. Morali smo da se adaptiramo na nove okolnosti diktirane pandemijom, a budući da je pozorište jedna prvenstveno interaktivna pojava, imali smo i imamo mnogo prepreka. No, izgleda da smo se kolektivno uspješno prilagodili i polako nastavljamo gdje smo stali.
MONITOR: Vaše kolege i vi ste ljetos u Bijelom Polju napravili predstavu ,,Medvjed i prosidbaˮ, dvije Čehovljeve jednočinke. Kako je nastala ideja da radite ovu predstavu i kakav je bio proces rada na predstavi tokom pandemije?
NOVAKOVIĆ: Pored privatne potrebe da stvaramo, da ne dangubimo i da zaradimo platu koju primamo, ideju smo dobili isprovocirani saznanjem da naše nezaposlene kolege četiri mjeseca nisu imale angažman, a samim tim ni primanja. Direktor Centra za Kulturu Milko Kovačević dao nam je punu podršku da pokušamo da napravimo predstavu, i mi smo se bacilli na posao. Radili smo takoreći sami nas četvoro, izolovani od društva, sa ciljem da se ne zarazimo i zakomplikujemo već dovoljno komplikovanu situaciju. Proces je bio jako zabavan i inspirativan, lijepo smo radili, i na kraju smo ponosni igrali ,,za svoju dušu”.
MONITOR: Koliko Vam je značajan rad u nezavisnim produkcijama?
NOVAKOVIĆ: Rad nezavisnih produkcija vrlo je važan za opštu dobrobit kulture Crne Gore. Institucije kulture treba uvijek da imaju razumijevanje i pružaju podršku nezavisnim produkcijama, upravo zbog entuzijazma koji ih pokreće, koji je od vitalnog značaja za opstanak i napredak našeg posla.
Miroslav MINIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice