Preko 5.000 pripadnika Uprave policije (UP) su za novogodišnje praznike dobili Đeda Mraza, Božidara Vuksanovića, novoga v.d. direktora, koji najavljuje kadrovske rezove. Iz policijskog vrhovnog štaba navodno će otpasti neki načelnici sektora, uprava, odjeljenja i područnih jedinica, jer Vuksanovića bije glas da za sobom vuče prijašnje saradnike koje je regrutovao tokom nekih pet-šest godina meteorskog uspona ka vrhu vlasti.
Moraće se, takođe, ušlepati u novo rukovodstvo UP-a i kadrovi iz koalicione SDP. Socijaldemokrati su, ako ćemo pošteno, obnovili praksu da se u vrh policije angažuju ljudi direktno iz partije. Tako je početkom 2010. Nikola Janjušević, dotadašnji predsjednik OO SDP Nikšića – a Ivan Brajović, ministar unutrašnjih poslova, koordinator je SDP-a za Nikšić – prekomandovan u načelnika Sektora policije opšte nadležnost, jednog od pomoćnika direktora UP-a.
Vlada je na sjednici 22. decembra usvojila prijedlog novog Zakona o unutrašnjim poslovima, kojim je UP vraćena pod okrilje MUP-a. Ali, detalji su, ukoliko je vjerovati Dnevnim novinama, dopisivani tek na narednoj sjednici Vlade 29. decembra, jer je prvobitni tekst pretrpio izmjene koje se odnose na kriterijume za odabir da bi se podesili za Vuksanovića kao neupitnog kandidata.
No, potpuno neopaženo je prošla izjava ministra Ivana Brajovića kako će Vlada, tek kad su se građani Igor Lukšić i Milan Roćen našli iznenađeni i uvrijeđeni (ne)falsifikovanim policijskim listinzima, novim Zakonom o unutrašnjim poslovima uskladiti ovlašćenja UP-a sa izmjenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku. To je indirektno priznaje da je UP svih ovih godina, uz znanje i odobrenje Vlade, mimo Ustava i zakona, naloga suda ili tužilaštva, mimo kontrole parlamentarnog odbora, primjenjivala divlje mjere tajnog nadzora i teško kršila odredbe o osnovnim ljudskim slobodama i pravima na privatnost.
Sada, dakle, predstoji rasprava u parlamentu, gdje će DPS-SDP većina glasati za usvajanje Zakona o unutrašnjim poslovima, čime će prestati da važi Zakon o policiji iz 2005. Slijedi javni konkurs za izbor direktora UP-a, na koji će se v.d. Božidar Vuksanović morati prijaviti kao kandidat; uostalom, na javni konkurs može aplicirati i bilo ko od zainteresovanih građana, jer se mora ispoštovati procedura predviđena čl. 44 Zakona o državnoj upravi.
Usvajanje novog zakona, njegovo stupanje na snagu, zatim javni konkurs i mogući postupci po žalbama, potrajaće mjesecima, pa će Vuksanović za to vrijeme biti u statusu v.d., za koji pravni stručnjaci tvrde da je zapravo nezakonit.
Šefa policije, nakon sprovedenog konkursa, imenuje ministar „po prethodno pribavljenoj saglasnosti Vlade”. Javni konkurs će, sve u svemu, tako biti farsa, jer bi bilo nevjerovatno da ne izaberu Božidara Vuksanovića. On će, dakle, u narednom periodu komandovati policijom, koja nas godišnje košta preko 60 miliona eura novca iz budžeta
Policija je, takođe, najjača oružana sila u državi, duplo brojnija od crnogorske vojske.To jeste paradoks – baš kao i činjenica da imamo barem duplo više policajaca po glavi stanovnika od prosjeka u zemljama EU.
Ali i Vuksanovićev radni životopis takođe je sam za sebe paradoks; radio u struci nije ništa značajno – naime, diplomirao je međunarodnu trgovinu. On je partijski oblikovani paradoks opšte prakse – upravljati dječijim odmaralištima ili robijašnicom, potpuno svejedno.
Da preispitamo, uostalom, njegove biografske činjenice. Vuksanović ima crni pojas, peti dan, karatista je, ali više od deceniju čelnik Bokserskog saveza, dok se u jednom intervjuu zaklinjao kako, zapravo, najviše voli – skijanje! No težište mu kao karatisti nijesu bili borbe, radio je kate – to je šablon od par desetina iskoraka i obrtanja uz ispuštanje krikova u sukobu sa zamišljenim protivnikom – pa je po osnovu medalja u ovom ne-olimpijskom sportu keširao 926 eura penzije „vrhunskog sportiste”, hvala lijepo, koju godinama nije prijavljivao u svom imovinskom kartonu. Neko je to zimus objavio, a Vuksanović se folirao da ima koncentraciju amebe i karakternu čvrstinu pudinga: „Moguće da je to moj propust. Ja sam se skoncentrisao na ovo što radim u organima državne upravu”.
Ne tako davno Vuksanović je bio predsjednik UO JU Dječiji savez Podgorice. U međuvremenu, prije i poslije toga, obavljao je mali milion poslova: šef carine, tri puta poslanik, predsjedavajući imunitetsko-mandatskog i odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje, ranije sekretar titogradske SOFK-e („rad” sa omladinom, sport, ili tako nekako), zatim je generalni sekretar Crnogorskog olimpijskog komiteta, nešto je petljao oko rekonstrukcije SC Morača i obećavao nikad izgrađena gradska igrališta, tu je i članstvo u UO Pošte sa jednom neprijatnom policijskom istragom oko malverzacija; navodno, sve je bilo čisto…
Prethodnik mu, Veselin Veljović, početkom jeseni 2005. je bio kandidat za direktora policije kada je njegov SAJ upao u ZIKS i tokom racije napravio krš i lom. Nakon toga je smijenjen Dragan Pajović, tadašnji direktor ZIKS-a, pa je Vuksanović tamo poslat, na svoju prvu pravu zaista značajnu dužnost. Jer, od 2000. do 2005. je Vuksanović bio samo nižerangirani saradnik Miomira Mugoše, podgoričkog gradonačelnik, zadužen za sport.
Jedan od Vuksanovićevih početnih poteza u ZIKS-u bio je ukidanje prava zatvorenicima da im rodbina donosi hranu. Tvrdio je da se radi o 2,5 tona hrane dnevno, te da se sve ne može valjano pretresti. Poručio je da neće biti kao do tada, da se unose „bureci sa kokainom”. Zbog toga je u krugu ZIKS-a otvorena prodavnica Carine, čiji je vlasnik bio akter onog Mugošinog multimilionskog skandala sa prodajom opštinskog zemljišta. Nagradno pitanje: je li od toga perioda manje ili više droge u ZIKS-u?
Poput Veselin Veljovića, Vuksanović je takođe pod starije dane magistrirao. Jedva oko godinu, godinu i po prakse direktora ZIKS-a i već negdje 2007. prijavljuje, piše i brani tezu Interna ekonomija zatvorskih sistema u korelaciji sa faktorom bezbjednosti. Mentor mu bio petnaestak godina mlađi Milivoje Radović, profesor Ekonomskog fakulteta, takođe rođak Milana Radovića, sadašnjeg direktora ZIKS-a.
E sad, što je Vuksanović doprinio ekonomskoj misli, tj. u kakvoj je naučnoj vezi interna zatvorska ekonomija sa faktorom bezbjednosti? Upravo iz domena njegove radne teze, na kojoj kasnije magistrira, da su se ispoštovala pravila, Vuksanović bi letio sa posla i iz svih mogućih kombinacija za neku rukovodeću dužnost istog trena kada se u ZIKS-u desila tragedija kao rezultat najtežeg mogućeg propusta. Zatvorenik D.N., koji je boravio na odjeljenju ekonomije (farmi) ZIKS-a 21. oktobra 2005. ubio se sa pištoljem za koji je njegov rođak tvrdio kako ga je nabavio od nekog unutar zatvora!
Odakle zatvoreniku pištolj usred zatvora? Magistar Božidar Vuksanović nikad nije dao odgovor, no sad ga, kao šefa policije, čekaju još teži odgovori, tipa: da li bi uhapsio izvjesnog građanina?
Vladimir JOVANOVIĆ