Povežite se sa nama

FOKUS

Pendrek od pudinga

Objavljeno prije

na

Preko 5.000 pripadnika Uprave policije (UP) su za novogodišnje praznike dobili Đeda Mraza, Božidara Vuksanovića, novoga v.d. direktora, koji najavljuje kadrovske rezove. Iz policijskog vrhovnog štaba navodno će otpasti neki načelnici sektora, uprava, odjeljenja i područnih jedinica, jer Vuksanovića bije glas da za sobom vuče prijašnje saradnike koje je regrutovao tokom nekih pet-šest godina meteorskog uspona ka vrhu vlasti.

Moraće se, takođe, ušlepati u novo rukovodstvo UP-a i kadrovi iz koalicione SDP. Socijaldemokrati su, ako ćemo pošteno, obnovili praksu da se u vrh policije angažuju ljudi direktno iz partije. Tako je početkom 2010. Nikola Janjušević, dotadašnji predsjednik OO SDP Nikšića – a Ivan Brajović, ministar unutrašnjih poslova, koordinator je SDP-a za Nikšić – prekomandovan u načelnika Sektora policije opšte nadležnost, jednog od pomoćnika direktora UP-a.

Vlada je na sjednici 22. decembra usvojila prijedlog novog Zakona o unutrašnjim poslovima, kojim je UP vraćena pod okrilje MUP-a. Ali, detalji su, ukoliko je vjerovati Dnevnim novinama, dopisivani tek na narednoj sjednici Vlade 29. decembra, jer je prvobitni tekst pretrpio izmjene koje se odnose na kriterijume za odabir da bi se podesili za Vuksanovića kao neupitnog kandidata.

No, potpuno neopaženo je prošla izjava ministra Ivana Brajovića kako će Vlada, tek kad su se građani Igor Lukšić i Milan Roćen našli iznenađeni i uvrijeđeni (ne)falsifikovanim policijskim listinzima, novim Zakonom o unutrašnjim poslovima uskladiti ovlašćenja UP-a sa izmjenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku. To je indirektno priznaje da je UP svih ovih godina, uz znanje i odobrenje Vlade, mimo Ustava i zakona, naloga suda ili tužilaštva, mimo kontrole parlamentarnog odbora, primjenjivala divlje mjere tajnog nadzora i teško kršila odredbe o osnovnim ljudskim slobodama i pravima na privatnost.

Sada, dakle, predstoji rasprava u parlamentu, gdje će DPS-SDP većina glasati za usvajanje Zakona o unutrašnjim poslovima, čime će prestati da važi Zakon o policiji iz 2005. Slijedi javni konkurs za izbor direktora UP-a, na koji će se v.d. Božidar Vuksanović morati prijaviti kao kandidat; uostalom, na javni konkurs može aplicirati i bilo ko od zainteresovanih građana, jer se mora ispoštovati procedura predviđena čl. 44 Zakona o državnoj upravi.

Usvajanje novog zakona, njegovo stupanje na snagu, zatim javni konkurs i mogući postupci po žalbama, potrajaće mjesecima, pa će Vuksanović za to vrijeme biti u statusu v.d., za koji pravni stručnjaci tvrde da je zapravo nezakonit.

Šefa policije, nakon sprovedenog konkursa, imenuje ministar „po prethodno pribavljenoj saglasnosti Vlade”. Javni konkurs će, sve u svemu, tako biti farsa, jer bi bilo nevjerovatno da ne izaberu Božidara Vuksanovića. On će, dakle, u narednom periodu komandovati policijom, koja nas godišnje košta preko 60 miliona eura novca iz budžeta

Policija je, takođe, najjača oružana sila u državi, duplo brojnija od crnogorske vojske.To jeste paradoks – baš kao i činjenica da imamo barem duplo više policajaca po glavi stanovnika od prosjeka u zemljama EU.

Ali i Vuksanovićev radni životopis takođe je sam za sebe paradoks; radio u struci nije ništa značajno – naime, diplomirao je međunarodnu trgovinu. On je partijski oblikovani paradoks opšte prakse – upravljati dječijim odmaralištima ili robijašnicom, potpuno svejedno.

Da preispitamo, uostalom, njegove biografske činjenice. Vuksanović ima crni pojas, peti dan, karatista je, ali više od deceniju čelnik Bokserskog saveza, dok se u jednom intervjuu zaklinjao kako, zapravo, najviše voli – skijanje! No težište mu kao karatisti nijesu bili borbe, radio je kate – to je šablon od par desetina iskoraka i obrtanja uz ispuštanje krikova u sukobu sa zamišljenim protivnikom – pa je po osnovu medalja u ovom ne-olimpijskom sportu keširao 926 eura penzije „vrhunskog sportiste”, hvala lijepo, koju godinama nije prijavljivao u svom imovinskom kartonu. Neko je to zimus objavio, a Vuksanović se folirao da ima koncentraciju amebe i karakternu čvrstinu pudinga: „Moguće da je to moj propust. Ja sam se skoncentrisao na ovo što radim u organima državne upravu”.

Ne tako davno Vuksanović je bio predsjednik UO JU Dječiji savez Podgorice. U međuvremenu, prije i poslije toga, obavljao je mali milion poslova: šef carine, tri puta poslanik, predsjedavajući imunitetsko-mandatskog i odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje, ranije sekretar titogradske SOFK-e („rad” sa omladinom, sport, ili tako nekako), zatim je generalni sekretar Crnogorskog olimpijskog komiteta, nešto je petljao oko rekonstrukcije SC Morača i obećavao nikad izgrađena gradska igrališta, tu je i članstvo u UO Pošte sa jednom neprijatnom policijskom istragom oko malverzacija; navodno, sve je bilo čisto…

Prethodnik mu, Veselin Veljović, početkom jeseni 2005. je bio kandidat za direktora policije kada je njegov SAJ upao u ZIKS i tokom racije napravio krš i lom. Nakon toga je smijenjen Dragan Pajović, tadašnji direktor ZIKS-a, pa je Vuksanović tamo poslat, na svoju prvu pravu zaista značajnu dužnost. Jer, od 2000. do 2005. je Vuksanović bio samo nižerangirani saradnik Miomira Mugoše, podgoričkog gradonačelnik, zadužen za sport.

Jedan od Vuksanovićevih početnih poteza u ZIKS-u bio je ukidanje prava zatvorenicima da im rodbina donosi hranu. Tvrdio je da se radi o 2,5 tona hrane dnevno, te da se sve ne može valjano pretresti. Poručio je da neće biti kao do tada, da se unose „bureci sa kokainom”. Zbog toga je u krugu ZIKS-a otvorena prodavnica Carine, čiji je vlasnik bio akter onog Mugošinog multimilionskog skandala sa prodajom opštinskog zemljišta. Nagradno pitanje: je li od toga perioda manje ili više droge u ZIKS-u?

Poput Veselin Veljovića, Vuksanović je takođe pod starije dane magistrirao. Jedva oko godinu, godinu i po prakse direktora ZIKS-a i već negdje 2007. prijavljuje, piše i brani tezu Interna ekonomija zatvorskih sistema u korelaciji sa faktorom bezbjednosti. Mentor mu bio petnaestak godina mlađi Milivoje Radović, profesor Ekonomskog fakulteta, takođe rođak Milana Radovića, sadašnjeg direktora ZIKS-a.

E sad, što je Vuksanović doprinio ekonomskoj misli, tj. u kakvoj je naučnoj vezi interna zatvorska ekonomija sa faktorom bezbjednosti? Upravo iz domena njegove radne teze, na kojoj kasnije magistrira, da su se ispoštovala pravila, Vuksanović bi letio sa posla i iz svih mogućih kombinacija za neku rukovodeću dužnost istog trena kada se u ZIKS-u desila tragedija kao rezultat najtežeg mogućeg propusta. Zatvorenik D.N., koji je boravio na odjeljenju ekonomije (farmi) ZIKS-a 21. oktobra 2005. ubio se sa pištoljem za koji je njegov rođak tvrdio kako ga je nabavio od nekog unutar zatvora!

Odakle zatvoreniku pištolj usred zatvora? Magistar Božidar Vuksanović nikad nije dao odgovor, no sad ga, kao šefa policije, čekaju još teži odgovori, tipa: da li bi uhapsio izvjesnog građanina?

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo