Pobjeda Srđana Kusovca minijatura je DPS-a i Crne Gore: smješa siromaštva i straha, uvreda i prijetnji, neznanja i kukavičluka. Jasnije je to nakon ispovijesti više izvora koji su, uz zahtjev da ostanu anonimni, Monitoru ispričali kako stvari funkcionišu u štampanom glasilu države.
„Kusovac navodno zavodi red, a proizvodi takav haos da je pitanje kako novine uopšte uspijevaju da izlaze”, kažu naši sagovornici zaposleni u Pobjedi. Oni svjedoče da je situacija u tom dnevniku katastrofalna: osim što je upravo propala još jedna dugo najavljivana privatizacija i što glasilo grca u milionskim dugovima, radnicima je tokom ove sedmice, u srijedu, uplaćen tek drugi dio avgustovske plate. ,,Već godinu se plata isplaćuje po pola, na petnaestak dana, ali sada je taj period i duži”.
Počelo je oktobra 2009. godine. Pošto su se crnogorski nezavisni mediji suviše razmahali, doveden je da zavede red. Nakon što se u kabinetu premijera Mila Đukanovića, kao savjetnik za medije, aklimatizovao, bacio se na povjereni mu posao. Ozbiljno se posvetio zadatku i uspio: tri i po godine kasnije Pobjeda je klasična režimska batina. Pendrek od papira.
Mnogi su mislili da je nemoguće dostići stepen novinarskog dna iz Pobjedinog „ratovanja za mir” s početka devedesetih. Prevarili su se. Kusovčeva Pobjeda ga je pomjerila.
Srđan Kusovac je od Pobjede stvorio glasilo bez granica, barem u četiri stvari – veličanju neprikosnovenog šefa, bespoštednoj i vulgarnoj pljuvačini oponenata, konstrukcijama i podmetačinama.
Kusovac je stvorio novinu nezavisnu od zakonskih propisa, novinarske etike i moralnih skrupula. Tako, kad god šefu zatreba, riška po podacima ekstremno intimne prirode – krštenice, medicinski nalazi… Lansira tajne prepiske ljudi koje su u uredničke ruke mogle dospjeti jedino uz pomoć nezakonitog praćenja mejlova. Plasira pojedinosti o navodnim ljubavnim aferama žena sa javne scene, o navodnoj vanbračnoj djeci, o navodnim homoseksualnim partnerima…
Kad se režim nađe u nevolji, kao što je to sada slučaj sa aferom Snimak, eto Kusovca da udari s leđa neprijatelju. Tako je početkom ove sedmice ekskluzivno otkrio da je predsjednički kandidat Miodrag Lekić od dnevnog lista Dan tokom 2009. i 2010. godine prihodovao više od 11.000 eura godišnje. Pokazuju to dokumenti Uprave prihoda o plaćenom porezu preduzeća Jumedia mont, koje je Pobjeda, navodno, dobila od izvora bliskog listu Dan. Normalan čovjek koji jednom sedmično u Danu čita Lekićeve kolumne, mora se zapitati: ,,Pa?”
Riječima anonimnog komentatora: „Kakav skandal, privatna dnevna novina je svojim novcem isplaćivala honorar drugom privatnom licu! Stvarno nezamislivo. Veliki vođa Milo dao je 12.000.000 naših eura svom poštenom bratu Acu iz državnog budžeta i to je izgleda sasvim u redu, a Dan je dao 12.000 svojih eura za honorar Lekiću i to ne može biti nikako u redu.” E, drugo je Aco.
I prije nego je doveden u Crnu Goru, Kusovac je nepokolebljivo vjerovao svom sadašnjem političkom šefu. Na svom blogu, oktobra 2006. godine, nakon što se Đukanović prvi put povukao sa premijerskog mjesta, a Filip Vujanović saopštio da je riječ o „čvrstoj i konačnoj” odluci, Kusovac piše: „Mudrolozi i ‘analitičari’ lupetaju kako će on sada da vuče poteze iz senke” . Đe bi on?
Kusovac je decembra 2010. godine, sada već sa pozicije prvog čovjeka Pobjede, saopštio što misli i o novom, definitivnom Đukanovićevom povlačenju. Nakon što se pohvalio televizijskom gledalištu da zna kako izgledaju procesi, okinuo je: „Ja mislim da on nema nameru da se vrati. Mislim da su to floskule opozicionih političara i medija. Neće, ljudi, da se vrati, on hoće da se makne od toga, on hoće da se bavi nečim drugim, kao što bi svaki normalan čovek želeo nešto drugo sada da radi. Mislim da se neće ni postavljati pitanje njegovog povratka…” . Živ dokaz da svaki sluga zna o gazdi i njegovim namjerama samo onoliko koliko gazda želi da zna.
Nećete vjerovati, Kusovac je priznao da je u davna vremena „u ranim fazama predemokratskog društva” u vrhu vlasti bilo pozivanja na Đukanovićev autoritet i na njegovu ličnost, „jer to je najlakše”. Ali to se odavno promijenilo. ,,Ja znam da se to ne događa, pa evo, barem dvanaest godina.”. Sad su procvjetale institucije.
Savojevremeno je Kusovac svoje kolege u Srbiji, poput Nina Brajovića, znao prozvati zbog ,,ratnog huškanja”. Evo, šta naš junak misli o podsjećanjima na ratnog Mila Đukanovića. „Mislim da je donekle apsurdno. Meni to liči kao kada bi Barak Obama sada izašao i pričao o Dejviju Kroketu. Ja mislim da bi ga zatvorili u ludnicu. Devedeset i prva je bila pre dvadeset godina… Nema ni jedna država samo svetle tačke u svojoj istoriji. Ali, prosto, toliko toga se dogodilo, što je zaista to učinilo – irelevenatnim.” Tako je postulirana nova logika pranja biografije: bilo je toliko davno, da se nije ni dogodilo. Srebrenica manje, Srebrenica više.
Jednom je prilikom kazao da ne podnosi gadosti kakve je imao prilike da čita u crnogorskim medijima, te da „takve bljuvotine nikada, nigde nisam video radeći u, čini mi se, šest ili sedam zemalja, u raznim medijima”. Onda je uredno u Pobjedi objavio čitavu seriju tekstova u kojima su Marko Vešović i Šemsudin Radončić pišući o oponentima režima koristili ukrase poput: popuši, ispiša, budaletina, kurac, avetinja, krme, goveče, splačina, kučka, bitanga, nesoj, ljudski izmet… Što bi tek bilo da tankoćutni Kusovac podnosi bljuvotine i gadosti?
Posebno su Kusovac i kolumnisti senzibilni prema ženama: ,,ker u suknji”, ,,riječ o smjesi ćurke i siledžije”, ,,kurvetinu kakva je … majka lako ne rađa”, ,,drolje su dame u poredbi s …”, ,,Gospoče koje nikad nije u ruku uzelo ništa teže od kite”… Kusovac je član i Medijskog savjeta za samoregulaciju.
Sve to o trošku crnogorskih građana. Dugovi Pobjede koja nezakonito posluje još od 2004. godine (morala je biti privatizovana), prošle godine iznosili su oko sedam miliona eura ne računajući one koje je Vlada već preuzela. Kapital Pobjede krajem prošle godine iznosio je 18 miliona eura, a gubitak skoro 20 miliona. Ove godine ista priča: akcionari Pobjede usvojili su predlog sporazuma o izmirenju obaveza prema državi, kojim će Vlada preuzeti dug kompanije od 2,8 miliona eura u zamjenu za atraktivnu lokaciju i zgradu preduzeća. U nedogled, sve na naš račun.
Teško finansijsko stanje olakšava Kusovcu da vrši pritisak na zaposlene, tvrdi izvor Monitora. Drugi način je nagrađivanje poslušnih. „Riječ je o nevjerovatnom manipulatoru, naročito prema mladim ljudima kakvih je većina u Pobjedi. Kusovac ima običaj da nagrađuje poslušne. Dovoljno je povećanje plate od 100 eura kako bi uspio da nekoga kontroliše. Iz Pobjede su otišli najbolji i najiskusniji novinari, a ostali oni kojima je lakše manipulisati”, objašnjava naš izvor.
Novinari Pobjede trpe profesionalnu torturu. „Kusovac im prepravlja tekstove do najsitnijih detalja. Dešava se da novine kasne zato što ga uhvati napad da cenzuriše tekstove oko ponoći. Vijesti, kojima je patološki opsjednut, se ne smiju spomenuti ukoliko ne postoji odrednica tabloid. Ukoliko je novinar izostavi, Kusovac je obavezno dodaje. Takvih detalja je bezbroj. Sve u svemu, maksimalno je posvećen da kojim slučajem u štampu ne prođe nešto pozitivno o Vijestima, MANS-u, Monitoru…”, objašnjavaju naši sagovornici. ,,Kusovac je kada je doveden u Pobjedu otvoreno pričao, i sada to ponavlja, da mu je cilj da uništi Miodraga Perovića i njegove medije”, tvrdi naš pouzdani izvor.
Kako stvari stoje, prije će uništiti Pobjedu. Trenutni tiraž je, prema riječima naših sagovornika, oko četiri hiljade, a kada je stigao na čelo uredničkog tima bio je duplo veći.
U ophođenju prema novinarima, jedan od prvih koji je potrčao da kovertira ostavku premijeru, poznat je po psovkama. ,,Uvrede koje Pobjeda iznosi u svojim tekstovima protiv nepodobnih, nijesu ništa pri rječniku kojim se Kusovac služi u razgovoru sa zaposlenima, naročito na kolegijumima”, tvrde insajderi.
Tako to radi Srđan Kusovac. Pulicer mafije.
Marko MILAČIĆ
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice